Home Blog Strana 167

Vapaj duše

0

Vapaj duše

Nismo dužni da objašnjavamo svoje reči. Nismo dužni da objašnjavamo svoja osećanja. Nikome, osim sebi. Bitno je da mi razumemo nameru i da mi prigrlimo to što osećamo.

Ne možete s ljudima izaći na kraj. Uvek će biti onih koji će vas odmah razumeti, ali i onih koji će vas na prvu osuditi. A to ama baš nikada nema veze sa nama. Osim kada mi osuđujemo druge, ili ih razumemo. Sve je to u nama.

Zašto nas boli ako nas neko kritikuje?

Da li mi tada, u nekom delu svog bića, potajno kritikujemo sebe? Inače nas možda ne bi toliko dotaklo? Time bi se trebalo pozabaviti. Zašto me boli, a ne zašto oni to meni rade. Jer kako kažu: „Koga svrbi, taj se češe.“

Još uvek učim da se nosim sa time da će moje dobre namere neko drugačije razumeti. I da će izvrnuti poentu. Ali, sve više mi to postaje trivijalno. Sama ta činjenica koliko smo svi različiti i kako vidimo upravo ono što želimo. I kako možemo da shvatimo nešto u datom trenutku.

Činjenica je da će neko u našoj slobodi videti ropstvo.

Te će smatrati da lažemo da smo srećni i da mora da smo usamljeni. Neće našu sreću razumeti. Jer kako smo to srećni bez pravog povoda i bez drugih osoba? Misliće da lažemo, a ne primećuju da oni tada lažu sebe, time što ostaju sa nekim, a bez sreće.

Često neće razumeti ni naše poslove iz hobija. I misliće da su naši poslovi bezvredni, dok preziru one svoje dobro plaćene.

Naša iskrenost će ih bockati, dok nam se dive kako smo „bez dlake na jeziku“.

A možda nismo i možda itekako vagamo koliku ćemo dozu istine sasuti. Bićemo im drski, svaki put kada bezrezervno zastupamo sebe.

A kada pokažemo da ipak nismo toliko hrabri… Uplašiće ih naša ranjivost, jer za njih je nemoć nepoželjna. Od malih nogu nas uče da ne osećamo, da potiskujemo. Sve dok jednom, kao odrasli, ne osetimo toliku nemoć, koju više ne možemo poreći. I shvatimo da je i nemoć u redu, ako nam duša vapi za neisplakanim suzama.

Vapaj duše

Autor: Ana Milovanović

Spremamo za vas : Američke palačinke

0

Spremamo za vas : Američke palačinke

Američke palačinke po receptu poznatog Francuskog poslastičara Cyril Lignac ( Siril Linjak), uz suptilnu dozu crvenog voća i soka od narandže, po našem ukusu. Pancake ( američke palačinke) sa crvenim voćem.

Recept:

600 gr brašna T45

4 jaja

50 gr kristal šećera

2 kesice praška za pecivo

400 ml mleka

250 ml soka od narandže

Narendana kora jedne narandže

100gr maslaca sobne temperature

Prstohvat soli

Crveno voće

Priprema:

U dublju činiju staviti brašna. Dodati praška za pecivo i šećera. Sve promešati i napraviti udubljenje po sredini. U toplom mleku otopiti maslaca, pa sipati u brašno. Zatim dodati umućena jaja, sjediniti žicom za mućenja, sipati soka od narandže , narendanu koricu narandže i prstohvat soli. Sve dobro sjediniti žicom i ostaviti na sat vremena u frižideru. Zagrejte manji tiganj na srednjoj temperaturi. Premažite uljem ( ne puno). Sipajte polovinu male kutlače, smese, dodajte malo crvenog voća, zatim sipajte još pola kutlače, smese i pecite palačinku dok ne počnu da se pojavljuju sitni mehurići na površini. Tada je okrenite i pecite dok ne porumeni ( minut).

Spremamo za vas : Američke palačinke

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Ig profil: mesfoliesculinaires

Lala…mislim, cvet lala, ne banaćanin

0

Lala…mislim, cvet lala, ne banaćanin

Tulipan (lat. Tulipa) ili lala je rod od oko 150 biljaka u porodici ljiljana (Liliaceae). Raste iz lukovice, veoma je prilagodljiva te je često možemo videti oko kuća ili na nekom putu kako raste prkosno.

Opet vam kažem, ne pričamo o banaćanima već o tulipanima. Iako sam i sama mislila da je Holandija zemlja porekla tulipana, oni potiču iz Azije tj. današnje Turske. Dobili su ime turskog naziva tülbent, i ovaj cvet je simbol Turske I Irana.

Evo jedne interesantne priče o nastanku crvene lale:

Stara turska legenda kaže da se princ Farhada zaljubio u lepu sluškinju Širin koja iznenada umire. Teoretičari zavere bi rekli da nije ona tek tako umrla, ali nećemo o tome. Princ očajan i tužan nije mogao da se pomiri sa tim pa je odlučio da se baci sa najviše stene. Svaka kap krvi mladog princa (tvrde da je sam skočio) ubrzo se pretvorila u crvenu lalu i tako je on odao počast svojoj dragoj.

Za vreme vladavine sultana Ahmeda III, početkom 18. veka, lala je među Osmanlijama bila simbol bogatstva, moći i ugleda. Kao i ženske otmenosti. Prodavanje i posedovanje lala van Carigrada je bilo strogo kažnjivo, pa se medju narodom govorilo da je lala vrednija od života.

Danas, i za Holandiju kažemo da je zemlja lala.

I zaista ako imate priliku da posetite Amsterdam svuda su lale. Za to je zaslužan botaničar Karolus Klusius koji ih donosi u 16 veku. A ljubav prema lalama je ostala do današnjeg dana.

Bečki ambasador u Istanbulu Ogir Gišlen od Busbeka doneo je u Beč nekoliko lukovica koje je dobio na dar od Sulejmana i predao ih botaničaru Karolusu Klusijusu. Koji je u to vreme bio i upravnik carskih vrtova. Kasnije se Karolus vraća u Holandiju i preuzima mesto profesora na univerzitetu i upravnika botaničke bašte u Lajbdenu.

Njegova opsesija lalama je bila toliko velika da ih je ukrštao i stvarao nove vrste.

Ubrzo se to pročulo i verovalo se da taj cvet ima magijske moći. Svi su hteli da imaju lale, tako da je u jednom momentu lukovica jedne lale koštala 10 puta više nego godišnja zarada jednog zanatlije. Holandijom je, naime, zavladala takozvana tulipomanija, a lukovice ovog cveta su postale toliko skupe da su bile tretirane kao valuta. Holandija danas proizvodi oko 9 milijardi lukovica. Genetskim inžinjeringom došli su do toga da postoji oko 3 hiljade registrovanih sorti raznih boja, oblika i visina.

Ova biljka se ne koristu u farmaciji, a u kozmetici vrlo retko. Lala je tu da bi njome ukrasili dvorište ili dnevni boravak, nekom se zahvalili ili izjavili ljubav. Kažu da je ona simbol duboke ljubavi, velikog poštovanja i moći.

Kao cvećarka ili dekorater, znam da im ne treba puno doterivanja već obična prozirna vazna i voda. Meni su i dalje najlepše crvene iako ljubičastim jedva odolevam.

Toliko za danas od mene.

Pišite o kom cveću hoćete da vam pišem.

Lala…mislim, cvet lala, ne banaćanin

Voli Vas vaša Ljilja cvećarka

Čitamo: „Moja mračna Vanesa“ – Kejt Elizabet Rasel

0

Čitamo: „Moja mračna Vanesa“ – Kejt Elizabet Rasel

Koliko puta ste u medijima videli naslove „Zlostavljana devojka“, „Otkriven zlostavljač u školi“, „Zlostavljač ubio svoju žrtvu“…. Koliko nas je zaista dobro promislilo o ovim pričama. I setilo ih se nakon što su nestale sa naslovnih strana i društvenih mreža?

Kejt Elizabet Rasel je očigledno dobro razmislila o svim žrtvama, svim zlostavljačima i pričama koje nažalost postaju deo naše svakodnevnice. Verujem da je ova knjiga inspirisana pričama devojaka koje nisu smele da se suoče sa svojim traumama, svedočanstvima onih koje su javno rekle šta im se dogodilo, ali i slučajevima onih koje nisu ni svesne da im je neko naudio, da su zlostavljane i zarobljene u odnosima koji ih uništavaju.

„Moja mračna Vanesa” govori o najgoroj vrsti mraka – mraku u ljudima.

Usamljena devojčica, izgubljena devojka i tužna žena, sve je to Vanesa. Vanesa kroz život hoda sa traumom koje ni sama nije svesna u dovoljnoj meri. Samoobmana i samoodbrana su mehanizmi koje ona koristi svakodnevno. Niti koje je povezuju sa Džejkobom Strejnom, njenim profesorom, njenim nasilnikom, njenim savetnikom, čovekom koji je obeležio njeno odrastanje i mladost neraskidive su. On je postao deo nje, prisutan je pri donošenju značajnih odluka, u njenom razmišljanju i reagovanjima u različitim situacijama.

Upečatljivo mi je što je ona ostala u bizarnom odnosu sa njim toliko dugo i što je nju to oblikovalo. Ovde vidimo kolika je u stvari moć manipulacije pojedinca i koliko zaista jedna osoba može da nam obeleži ceo život. Dobijamo samo deliće toga kakva je Vanesa bila pre Strejna, ne zato što ona ne želi da nam ispriča taj deo priče, nego zato što ga se čak ni ne seća, jer za nju život počinje njegovim pojavljivanjem.

Kao i u stvarnosti, tako i u ovoj knjizi, reakcija društva je poražavajuća, skoro svi okreću glavu onda kada je to pogodno, prave se da ne razumeju o čemu se radi ili jednostavno ne žele da vide istinu. Čak i podrška koju devojka koja je prijavila Strejna na početku dobija je kratkotrajna, nedovoljna i promenljiva. Naša uloga je da saslušamo i pomognemo kada možemo, a ne da žmurimo, osuđujemo i stigmatizujemo.

Čitamo: „Moja mračna Vanesa“ – Kejt Elizabet Rasel

Vanesu i Strejna nikako ne bih mogla da uporedim sa Lolitom i Hambertom Hambertom, iako sam na ovakva poređenja nailazila pre čitanja knjige. Sam stil pripovedanja, predstavljanja priče i mog doživljaja priče je potpuno drugačiji. Dok nam Nabokov daje perspektivu odraslog čoveka, Kejt Rasel pruža priliku da Vanesa sama ispriča svoju priču i to sa dva stanovišta, kao devojčica i kao žena. Porediti ove dve priče po meni bi značilo uprostiti ih, svesti ih na samo jedan aspekat. Svaka ima svoju vrednost, svoj stil pripovedanja i zaključke koje iz nje pamtimo.

Moja mračna Vanesa“ možda nije knjiga za svakoga, ali jeste knjiga koju svako treba da pročita.

Autor: Milica Barać

 

 

Besplatan joga čas i piknik na otvorenom u parku Ušče

0

Beogradski trkački klub i projekat  Želim. Hoću. Mogu. u nedelju, 22. maja u 12 časova. Organizuju besplatan joga čas i piknik na otvorenom u parku Ušće. Blizu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.

Ovo je drugi u nizu besplatnih događaja koje ovaj klub organizuje sa ciljem motivacije žena da se bave fizičkom aktivnošću.

Partner projekta Surya yoga studio će sa svojom instruktorkom održati čas joge, a nakon treninga i meditacije druženje će se nastaviti na pikniku u prirodi uz opuštanje i druženje.

Ovaj čas joge je namenjen svima ali će posebno biti prilagođen ženama početnicama koje nikad nisu vežbale jogu (vinyasa joga).

Besplatan čas joge je idealna prilika da se upoznate sa ovom divnom aktivnošću. I otkrijete koliko zapravo pokret, pored svih benefita koje ima za zdravlje, može da bude i zabavan. Za potrebe treninga biće obezbeđene prostirke, osveženje i muzika. Na vama je samo da dođete. I povedite drugaricu, baku, mamu, ljubimca. Kako bismo uz trening i piknik zajedno proveli idealno nedeljno popodne u prirodi. I zaokružili nedelju jednim sjajnim okupljanjem na otvorenom –  poručuju organizatori.

Samo 9% populacije vežba, a od toga manje od 4% su žene. Misija projekta Želim.Hoću.Mogu. je da se da podrška ženama da prevaziđu realne barijere koje ih sprečavaju da treniraju redovno ili uopšte.

Aktivnosti projekta podrazumevaju organizaciju besplatnih događaja na nacionalnom nivou, a web sajt zelimhocumogu.com fukncioniše kao agregat koji predstavlja sve sportove i mapira gde i kako žene mogu da se aktiviraju.

Trenutno je aktivna nagradna igra “Pokaži da možeš” namenja svim ženama koje treniraju i koje su svojim pričama inspiracija drugim ženama. Da biste učestvovali u ovoj aktivaciji potrebno je da napišete zašto ste počele da trenirate i kako ste uspele da se motivišete i sačekate da žiri izabere najinspirativnije priče. Ponosni pokrovitelj projekta je Bioderma.

Besplatan joga čas i piknik na otvorenom u parku Ušče

Više na: https://zelimhocumogu.com/pokazi-da-mozes/

Zašto je dobro da se okružimo ljudima avanturističkog duha?

0

Zašto je dobro da se okružimo ljudima avanturističkog duha?

Uticaj prijatelja na stil života koji vodimo je neopoziv. Naše okruženje će u velikoj meri formirati dinamiku naše svakodnevice. Vremenom, svesno ili nesvesno, činimo selekciju ljudi spram stila života koji nam odgovara.

Okružiti se avanturistima, dakle, znači postaviti temelj uzbudljivom življenju. U narednim redovima ćemo se baviti uticajem ovakvog okruženja na naš odnos prema okolnom svetu. Prijatelji koji nas podstiču da budemo smeli, aktivni, radoznali nesumnjivo će ulepšati svako naše iskustvo.

Istraživanje sopstvenih granica

Prijatelji avanturističkog duha su osobe koje će vam pomoći da otkrijete svoje granice. S druge strane, ovo su takođe prijatelji koje će vam pomoći da te granice proširite. Ukoliko se okružite ovakvim ljudima, okružićete se nabojima pozitivnih misli. Na ovaj način ćete pomoći sebi da verujete u svoje mogućnosti. Ovo su ljudi koji nisu pasivni posmatrači vašeg života. Ovo su osobe koje će u vašem životu aktivno učestvovati.

Avanturisti su prijatelji koji će dozu svog avanturizma unositi u vaše zajedničke poduhvate. Svojom energijom oni će vas tako usmeravati da sami sebe iznenađujete. Kada vam avanturista pomogne da zajednički istražite vaše granice, sagledaćete sebe u jednom drugačijem svetlu. Ovakvo viđenje sebe će vam pomoći da i u drugim domenima života postanete smeliji. Ubrzo ćete prepoznati da se sve više vodite parolom: “Ja to mogu.”

Zabavna i nova iskustva

Družeći se sa avanturistima, u svoj život unosite dozu zabave kakvu ne možete svakim doživeti. Život bi trebalo da bude zabavna vožnja, a avanturisti to najbolje znaju. Oslonite se na njih da će pomoći i vama da to spoznate. Adrenalinske aktivnosti kao što je odlazak na rafting Tarom ili kanjoning obogaćivaće vaše iskustvo življenja. Avanturisti su ljudi koji će vas upoznavati sa pravom zabavom. Zapravo, oni će vam pomoći vam da se na nju osmelite.

Uz avaturiste postajemo kreativniji

Kreativnost između ostalog podrazumeva umeće osmišljavanja koje je oformljeno i na osnovu iskustava. Ona zahteva smelost za zadiranje u nepoznato. Uz avanturiste, tako, mi postajemo kreativniji. Sa njima učimo da se interesujemo za ono što bi nam se ranije činilo stranim. Mi crpimo inspiraciju iz svojih avantura i upoznajemo svet oko sebe na neobične načine. Samim time, mi uz avanturiste dobijamo elan i osnovu za stvaralačke poduhvate.

Sreća kao imperativ

Tražeći idealan odgovor na pitanje smisla života, možda bi trebalo da se odlučimo za najjednostavniji. Ovo je istovremeno i najdublji odgovor na pitanje osnovnog životnog cilja – sreća. Iako zvuči kao kliše, težnja za srećom je zapravo nešto što često u hodu zaboravljamo. Neprestano težimo za materijalnom sigurnošću, za ostvarenošću u različitim ulogama, za napretkom na različitim poljima. Sve ovo jeste deo sreće, ali ne i sreća u celosti. Mali segmenti života, razbibrige, aktivnosti i zabava jesu nešto što je zaokružuje. Avanturisti nam pomažu da to imamo na umu. U težnji ka tim velikim životnim “srećama” ne smemo zaboraviti da se radujemo u hodu. Prijatelji avanturističkog duha će nam pomoći da pravimo iskorake, mamiti nam osmehe na ovom putu.

Zajednička iskustva

Činjenica je da svako jedinstveno ili prosto lepo iskustvo želimo da podelimo za dragim ljudima. Ukoliko smo okruženi avanturistima, uvek ćemo imati osobu sa kojom ćemo deliti ove trenutke. Ovakav vid prijateljske podrške je neprocenjiv. Zbog ovoga ćete dodatno ceniti vaše prijatelje avanturiste sa kojima ćete deliti divne uspomene.

Sasvim je sigurno da je kroz život uvek zabavnije prolaziti u društvu avanturiste. Ovakav prijatelj će uspešno prenositi svoju energiju na vas. U brzom svetu današnjice, nesumnjivo je počelo da nam fali radoznalosti, želje za novim iskustvima. Ponekad se čini da je samo predah sve što nam je potrebno. Avanturisti će vas upoznati sa novim načinima da se relaksirate mentalno kroz fizičku aktivnost. Takođe, upoznaće vas sa novim adrenalinskim destinacijama. Zauzvrat, dobićete prijatelja koji će vas uvek povući za rukav kada rutine počnu da prete monotonijom.

Zašto je dobro da se okružimo ljudima avanturističkog duha?

Autor: Ljiljana Bugarin