Home Blog Strana 166

Pet razloga zašto roditelji dece sa posebnim potrebama osećaju krivicu

Pet razloga zašto roditelji dece sa posebnim potrebama osećaju krivicu

 

Jedno od negativnih osećanja sa kojima se suočavaju roditelji dece sa posebnim potrebama je krivica. Ponekad smo je svesni, a ponekad dolazi u potisnutom obliku poput anksioznosti koju ne možemo da objasnimo ili frustracije.

U nastavku je pet najčešćih razloga zašto roditelji dece sa posebnim potrebama osećaju krivicu i zašto bi trebalo da prestanu da je osećaju.

1.Da li sam uradila sve kako treba tokom trudnoće?

Nakon prvog šoka da će naše dete živeti sa mentalnim i/ili fizičkim problemima, počinjemo da se prisećamo svakog detalja tokom trudnoće. Ja sam to radila. Pokušavala sam da se setim, da saznam da li sam možda ja to nekako prouzrokovala, mogla sam da se setim skoro svakog dana od tih 9 meseci.

To je prirodna reakcija, prvo pomislite da ste vi krivi. Možda je to nešto u našim programima što govori da smo mi odgovorni da sve bude kako treba. Ako stvari nisu savršene, nekako smo mi krivi.

Međutim, sve dok se predajemo ovom osećaju krivice, trošimo dragocenu energiju.

Nije vaša krivica. Osim ako niste uradili nešto namerno da oštetite svoje dete (što niste). Nije vaša krivica. Odlučila sam da ne istražujem zašto se to dogodilo, već da idem sa verom i znam da mi je data prilika da živim svoj život iz ove perspektive. Ako pomerim fokus sa negativnih iscrpljujućih osećanja, vidim lepotu u tome.

2.Kad sam saznala da moje dete ima smetnje, da li sam reagovala na vreme?

Ovo je veoma uobičajeno. Sve što vam mogu reći- „bila tamo, radila to“. Ovo pitanje nas uvek muči, posebno ako dete veoma malo napreduje.

Postoje i pitanja slična ovim:

Možda bi trebalo da idemo na tu terapiju ili da joj dajemo malo duže taj vitamin ili se raspitamo malo više o operaciji… Nema šanse da ćemo ikada sa 100% sigurnošću saznati da li bi rezultati bili drugačije da smo tu neku stvar uradili. Ali stvar je u tome da ne treba da se osećate krivim jer ste, sigurna sam, radili najbolje što ste znali sa informacijama i mogućnostima koje su vam dostupne.

Pet razloga zašto roditelji dece sa posebnim potrebama osećaju krivicu

Ne zaboravimo roditeljsku intuiciju koja nas uvek vodi kada se radi o našoj deci. Sigurna sam da imate mnogo ideja o tome gde da odvedete svoje dete i kako da se nosite sa svim tim tokom godina. Bez obzira da li je to donelo rezultate kojima ste se nadali ili ne, učinili ste sve što ste mogli.

Radi se o tome da li ste brzo reagovali čim ste saznali za stanje svog deteta i da li ste do danas preduzeli sve potrebne korake. Konačno, naš posao kao roditelja nije da popravljamo našu decu, već da ih volimo i podržavamo i cenimo.

3.Da li provodim dovoljno vremena sa svojim detetom?

Ovo je široko rasprostranjen razlog za osećaj krivice. Možda oba roditelja rade puno radno vreme. Ili imate drugu decu o kojoj morate da brinete. Ili treba da uradite nešto van svog doma i da budete odsutni satima. Skloni smo da verujemo da moramo sve vreme da budemo uz svoju decu jer samo mi znamo kako da reagujemo u konkretnoj situaciji.

Istina je da je to tačno. Niko osim nas ne zna kako da smiri svoju uplakanu decu ili da brzo i adekvatno reaguje u određenoj situaciji. Ipak, ponekad moramo da budemo daleko od njih. Imamo i druge obaveze u životu, a i dobro je da dete neko vreme bude daleko od nas. Sve dok se o njemu neko dobro brine, nema potrebe da osećamo krivicu.

4.Da li smo suviše brzo prihvatili stanje svog deteta, i sad smo pasivni u pronalaženju rešenja?

Čak i ako su roditelji uspeli da prihvate situaciju svog deteta, osećaju krivicu što su previše pasivni. Prvo, želim da vam kažem da vašem detetu ne koristi mnogo ako ga stalno vodite u različite bolnice, kod doktora, na previše terapija, itd.

Drugo, hoću opet da vas podsetim da je vaša intuicija dovoljna. Trebalo bi da se opustite u saznanju da ste prihvatili situaciju svog deteta i fokusirate se na to kako da provedete vreme zajedno na najbolji mogući način. Ako postoji nešto što bi trebalo da uradite, znaćete.

5.Krivica zbog osećaja sreće i uživanja u životu.

Možete li da zamislite da naša deca stanu ispred nas i kažu nam: „Mama, tata, budite tužni zbog mene i patite.“? Ne, oni to ne žele. Ne pokazujete dodatnu odgovornost ako se stalno brinete i ako ste pod stresom, tužni i frustrirani.

Ovo je jedan od razloga zašto se roditelji ne bave svojim ličnim razvojem Recimo da ne bi trebalo da se osećate srećno i radosno zbog smetnji svog deteta. I? Šta to donosi vama, vašem detetu i vašoj porodici? Da li je to što ste stalno zabrinuti dokaz da ste odgovoran roditelj? Nema potrebe da se osećate krivim ako želite da budete kao svako drugo ljudsko biće i da uživate u lepoti života.

Planirajte svoje vreme. Razmislite šta su vam prioriteti i učinite svoje „vreme za sebe“ prioritetom. Moramo da napunimo baterije, inače nećemo moći da nastavimo da dajemo.

Pogledajte decu i videćete koliko su radosna i srećna. Oni nam pokazuju da je to naše prirodno stanje. Zato, bez obzira na poteškoće u životu, posle nekog vremena opet osećamo optimizam, nadu, a potom i sreću i radost. Nema potrebe za krivicom. U našoj ljudskoj prirodi je da želimo da se osećamo dobro.

Autor: Maya Stoychevski, Life coach and coach for special parents

Preuzeto sa: mayastoychevski.com

Tekst: 5 Reasons Why Special Parents Are Feeling Guilt

 

 

 

 

 

 

 

 

Za sreću je potrebno poštovanje

0

Za sreću je potrebno poštovanje

Skoro sam negde pročitala: „Ljudi ne mogu da budu srećni ako nemaju samopoštovanje.“ Slažem se sa ovim, a znate zašto? Jer onaj koji sebe ne vrednuje, misliće da sreću i ne zaslužuje.

Samopoštovanje je izraz ljubavi prema sebi.

To je jasno komuniciranje svojih potreba, a posebno, svojih granica. Nikako ne podrazumeva nipodaštavanje drugih, već samo ono zdravo zauzimanje za sebe, zbog sebe.

Često ljudi misle da će biti srećni tek kad nešto budu imali, ili samo ako bi se to dogodilo, ili ako bi bilo onako kako su zamislili. A onda, kada se to nešto stvarno i desi, kad dobiju, ne znaju šta da rade sa tim. Jer, pogađate, misle da to ne zaslužuju. Zvuči čudno zar ne?

Pitate se ko bi to radio? Zašto, pobogu? Eh… Ima tu jedan zajeb…

Mi to ne radimo namerno, niti svesno.

To radi naš mozak, koji je programiran da nas usmerava u poznato. Dok će sve ono što vidi kao „pretnju“, vešto izbegavati. Mislite se kakva sad pretnja? Pa da, sve ono što nam je nepoznato i što nas pomera iz zone udobnosti, za naš mozak predstavlja izvesnu opasnost po život.

E sad, zašto do ovoga dolazi? Zašto bismo izbegavali ono što želimo? I zašto bi to sada mozak okarakterisao kao da smo ugroženi? Odgovor je prost: Zato što ne osećamo da smo toga vredni. To nam nije poznato, ne umemo da se postavimo u situaciji, samim tim može biti neprijatno za nas. A to neprijatno je signal našem mozgu da je nešto za nas ugrožavajuće. Zanimljivo, zar ne?

Verujem da ste bili u situaciji da vam se ostvari neka želja i da onda ne znate šta sa tim. Nije vam prirodno i počinje da vas žulja. Odjednom vam je „previše“. Pomislite kako ipak niste spremni za to. I počinjete da gurate od sebe to što ste nekada toliko želeli. Jer sada ipak mislite da to i nije za vas. Neretko, imaćete i dobre izgovore za to…

Naravno, nisam ni mislila da je sve što želimo dobro za nas. Niti da nemamo pravo da se predomislimo. Još gore, da treba da trpimo nešto, samo zato što smo to silno želeli nekad…

Radi se o tome da, dok ne uvidimo vrednost svoga bića, nećemo umeti ni da poštujemo odluke svoga srca. I imaćemo osećaj da smo negde omanuli, da smo nešto prevideli. A možda uopšte nismo. Možda samo treba da naučimo kako da ono što zaista želimo, umemo i da prihvatimo kada nam napokon stigne.

Za sreću je potrebno poštovanje

Autor: Ana Milovanović

Spremamo za vas: Francuske Madeleines – Madlene

0

Spremamo za vas: Francuske Madeleines – Madlene

Danas vam donosimo originalni recept za jedan od najpoznatijih tradicionalnih francuskih kolača Madeleines- Madlene, koje se prave u obliku školjki. S’tom razlikom što smo ih danas obložili otopljenom belom čokoladom u boji, što nije slučaj sa originalnim madlenama. U Francuskoj su poznate pod imenom Madeleines de Commercy – Komerske madlene. Svoje ime duguju mladoj kuvarici Madeleine iz Commercy ( Komersa ) koja ih je osmislila specijalno za Poljskog kralja Stanislasa.

Recept za 40 madlene:

4 jaja + 140 šećera od šećerne trske+ prstohvat soli

108 gr otopljenog putera

65 gr suncokretovog ulja

88 gr mleka

210 gr brašna t45

11 gr praška za pecivo

1 kesica vanil šećera

1 kašičica tečne vanile

Narendana kora od jednog limuna +sok od 1/4 limuna

Crveno voće ili neko drugo po vašoj želji

180 gr otopljene bele čokolade + 2 kašike ulja i jestive boje po vašoj želji

Priprema:

U jednoj posudi pomešati brašna sa praškom za pecivo. Umutiti jaja penasto sa šećerom uz dodatak vanil šećera i soli. Dodati otopljenog putera, mleka i ulja. Sjediniti mikserom. Dodati brašna i sjediniti mikserom. Na kraju dodati narendanu koru, sok od limuna i vanilu. Sjediniti špatulom. Pokriti folijom, ostaviti u frižideru na sat vremena.Sipati manju količinu testa u modli. Dodati crvenog voća, dodati još testa  i peći u već zagrejanoj rerni na 200 stepeni 10-15minuta. Modle ne puniti do vrha jer će prilikom pečenja narasti i izaći. Otopiti čokoladu na pari, uz dodatak ulja. Dodati željenu boju. Promešati, sipati u modle, staviti madlene, pritisnuti lagano i staviti u frižider da se čokolada stegne. Izvaditi ih iz kalupa, servirati ih i uživati u njihovom ukusu uz šolju dobrog čaja.

Spremamo za vas: Francuske Madeleines – Madlene

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

 

Nordijsko hodanje kao lek za prolećni umor

0

Nordijsko hodanje kao lek za prolećni umor

Pitanje koje često sebi postavljamo jeste: Kako mogu da smanjim umor? Ako krenemo od definicije umor se definiše kao trenutno slabije funkcionisanje organizma na psihološkom i fizičkom planu.

Umor nije samo osećaj lenjosti da se nešto uradi. Već je stanje u kome imamo manji stepen volje koji nas motiviše da uradimo svakodnevne radnje od najbanalnijih. Namestiti krevet. Srediti kuću. Do najkompleksnijih – doneti velike životne odluke. Promeniti navike za koje verujemo da su nam loše. Pored smanjenog stepena volje, umor utiče na imuni sistem. Pa smo iz tog razloga često bolešljivi, osećamo bolove u donjem delu leđa i kolenima.

Granica između nevoljnosti da se nešto uradi i totalne apatije je vrlo tanka i često prevelika zamka koja nas dalje uvodi u još veće probleme poput depresije.

Jedno od najboljih rešenja za otklanjanje umora jeste fizička aktivnost. I to ne bilo kakva, već dobro i pravilno dozirana.

Najveća greška zbog koje ljudi najčešće odustaju od vežbanja ili odlaze u hroničan umor jeste trenutak kada krenu na previše intezivne treninge koji nisu u skladu sa početnim stanjem, kako fizičkim tako i psihološkim.

I u tom trenutku najčešće dolazi do odbacivanja pozitivnih efekta vežbanja.

Nordijsko hodanje predastavlja najbolju aktivnost za ulazak u svet vežbanja posle dugih godina pauze iz razloga jer je lagana fizički (nije stresna po organizam), a sa druge strane angažuje telo u fiziološkom smislu dosta više od običnog hodanja.

Štapovi koji se koriste prilikom hodanja su tu da bi smanjili opterećenje na zglobove, težinu na gornji deo trupa. Trenutak kada se štap zabode u podlogu i odgurne rukom je upravo trenutak kada dolazi do smanjenja opterećenja na noge i aktivacije gornjeg dela tela u vidu ramena, krudnog koša i leđa.

Kao i svaka aktivnost, nordijsko hodanje iako naizlged deluje veoma jednostavno ima svoje neverovatno dejstvo ukoliko se koristi na pravilan način.

Preporuka za ljude koji posle duže vremena kreću sa fizičkom aktivnošću (5-10 godina pauze) je da koriste nordijsko hodanje 3 puta nedeljno po 30 minuta prvih mesec dana. U drugom mesecu povećava se vreme trajanja na 3 puta po 45 minuta vežbanja. U trećem mesecu preporuka je da se trenira 3 puta nedelno po 30 minuta ali sa bržim hodom.

Za tri meseca treniranja nordijskog hodanja uz pravilno dozirane treninge pozitivni efekti su:

  • Povećanje opšte kondicije koja se vidi u svakodnevnom životu – lakše penjanje uz stepenice, duže šetnje bez osećaja brzog zamaranja
  • Mršavljenje uz nordijsko hodanje i korekciju ishrane za 3 meseca
  • Smanjenje nivoa šećera u krvi
  • Jačanje gornjeg dela tela

Svi efekti koji se postižu prilikom nordijskog hodanja dovešće do znantno boljih biohemijskih procesa u telu koji će povećati volju za mnogim stvarima koji će se odraziti na smanjen umor čoveka.

Odagnajte prolećni umor uz Školu nordijskog hodanja Beogradskog trkačkog kluba:

BRC Škola Nordijskog hodanja – Fitnes za sve od 7 do 107 godina (skolanordijskoghodanja.com)

Nordijsko hodanje kao lek za prolećni umor

 

 

Čitamo: „Priručnik za čistačice“ – Lusija Berlin

0

Čitamo: „Priručnik za čistačice“ – Lusija Berlin

Knjige su tu da ljude čuvaju od zaborava, kako pisce, tako i one o kojima pišu.  Život je sazdan od hiljadu priča i pravi je poduhvat odabrati one koje želimo da predstavimo svetu.

Neki biraju one najlepše, neki najzanimljivije, neki smešne, neki tužne, a neki one sasvim obične.

Lusija Berlin je odabrala baš njih, priče koje se dešavaju svakog dana i koje nas najbolje predstavljaju.  Za neke sam se zapitala kako su postale deo ove zbirke. Neke su mi bile prosečne, a neke su mi se zaista jako dopale i sigurno ću ih zapamtiti. Svakako, na kraju sam shvatila da je svaka od ovih priča, čak i one koje mi se nisu dopale, tu sa razlogom. Sve one čine jednu celinu. Delovi junakinja se spajaju u jednu celinu, samu autorku. Od detinjstva do starosti, njen život je bio obeležen neuklapanjem u poželjne društvene norme. Bolešću i alkoholizmom, kako njenim, tako i njenih najbližih.

Autorka nam daje sve – razloge za smeh, tugu, bes, ljutnju, i prihvatanje.

Junakinje ne traže krivce za svoje postupke u drugima, one se ne pravdaju, nego priznaju svoje greške i žive sa  njima. Autorka nesebično, prizemno i realistično deli delove svog života sa nama. Pušta nas da posmatramo njene brakove, majčinstvo, borbu sa alkoholizmom, njene najgore i najbolje trenutke. Nisam osuđivala, samo sam upijala delove koji su mi prijali.

Sa stranica ove knjige vrišti život. Nije savršen, ali je stvaran. Volela bih da čujem i vaše mišljenje o pričama Lusije Berlin, ukoliko ste ih čitali.

Čitamo: „Priručnik za čistačice“ – Lusija Berlin

Autor: Milica Barać

Kako do mlađe i elastičnije kože: Zbog čega je bitno odabrati serum za lice

0

Kako do mlađe i elastičnije kože: Zbog čega je bitno odabrati serum za lice

Verujemo da nežniji pol već zna da je serum savršeni sastojak u svakodnevnoj nezi lica. Odlično podiže tonus kože, te se stoga smatra moćnim preparatom u kozmetici.

Mnoge dame i devojke uspele su da njime reše brojne kožne probleme, kao što su pigmentacija, dehidratacija i razni drugi. Baš zbog velike popularnosti mlečnih kiselina u kozmetici, naići ćete na veliki broj seruma na tržištu, kao i na razne tvrdnje da je svaki među njima 100% delotvoran, što kod mnogih žena stvara nedoumicu.

Dejstvo seruma za lice sa hijaluronom

Ako već znate koliko je hijaluronska kiselina važna za telo, sigurno se interesujete za serum sa hijaluronom radi lepšeg izgleda svoje kože. On će vaše lice vidno podmladiti, a vidljivost bora smanjiti nakon redovnog korišćenja.

U pitanju je preparat sa visokom koncentracijom 2 tipa hijaluronske kiseline. Kako bi se pružila veća efikasnost u borbi sa prvim znakovima starenja. Čak i posle prvog korišćenja primetićete da vam je lice hidratantnije i nežnij. A već posle nedelju dana kontinuirane upotrebe uočićete da vam je koža vidno svežija i zaglađena.

Kako se koristi serum za lice

Najpre stavite 3-4 kapi na dlan. Blago protrljajte. A zatim ga nanesite na vrhove prstiju i tapkajućim pokretima prođite po svom licu. Nema potrebe da ga utrljavate, kao što to radite sa kremom, već pustite da ga koža prirodno upije.

Sačekajte nekoliko minuta dok serum dubinski prodre u kožu. A zatim nastavite sa nanošenjem kreme i drugih preparata, koje koristite u svojoj svakodnevnoj rutini lica.

Najbolji rezultati se pokazuju kada se preparat pravilno koristi. Te pre nego što odlučite da prvi put nanesete serum za lice, najpre pročitajte na njegovoj poleđini način upotrebe. Kada ga pravilno upotrebljavate, sprečićete mogućnost padanja tonusa kože i nastanak drugih kontraefekata.

Dodatna pogodnost koju ima veliki broj seruma za lice sa hijaluronom jeste kapalica, koja vam olakšava ceo proces nanošenja seruma, pomaže vam u kontrolisanju količine tečnosti koju želite iskoristiti, i time vas sprečava da potrošite više seruma, nego što bi trebalo.

Šta kažu dame o korišćenju seruma

Iskustva pokazuju da su žene najpre bile skeptične po pitanju ovog proizvoda. Ali posle nekog vremena su uvidele da je serum zaista zlatni sastojak u negi njihovog lica. Svaka među nama bi trebalo da uvede svakodnevno serum u 20-tim godinama. Dok bi u 30-tim trebalo da se pojača njegova upotreba i možda bi bilo korisno odlučiti se i za serum za lice protiv bora.

Samo neki od komentara lepšeg pola jesu da ovaj serum uklanja sitne bore već posle par nedelja. Čini lice mekim, svežijim i hidratantnijim. Pruža brze efekte, da je najbolji serum za lice protiv bora, a još ga možete naći po pristupačnoj ceni.

Što se tiče njegove teksture, veoma je lagan, lako se razmazuje po licu, a koža ga brzo upija.

Dodatni savet: Za delove, sklone sitnim borama, oko očiju, možete koristiti serum za ispod očiju, koji je takođe bogat hijaluronskom kiselinom. Shvatićete i sami koliko je moćan, kada već nakon 2 nedelje uočite prve rezultate.

Kako do mlađe i elastičnije kože: Zbog čega je bitno odabrati serum za lice

Autor: Ljiljana Bugarin