Tamo gde manjka razumevanja, sve je nedostatak. Dok smo sedele i ćaskale, rekla je: „Kad imaš nedostatak, to treba da pokriješ, a ne da ističeš“.
Iz jednog ugla, bilo mi je jasno, dok sam se iz drugog pitala da li svi vidimo iste stvari, kao nedostatke.
Tamo gde manjka razumevanja, sve je nedostatak
Toliko je onih koji su svoje telesne „nepravilnosti“ prihvatili i baš zbog njih postali posebni. Možda je razlog to što su shvatili da im ništa nije vredno, ako oni sami sebe ne vrednuju. A time što su svoje mane prigrlili, pokazali su drugima da i oni to „smeju“.
Tamo gde manjka razumevanja, sve je nedostatak
Ono što nama deluje kao manjkavost, nekome je za isticanje. I dok tako, bez razumevanja prosuđujemo, svoje nedostatke ne prihvatamo. A tek kada ih prihvatimo, u stanju smo da sagledamo i sve oko sebe očima ljubavi i razumevanja. I tu prestaje svaka naša potreba da bilo šta „pokrivamo“.
Tamo gde manjka razumevanja, sve je nedostatak
Postajemo vredni sebi onda kada i svoje nedostatke sagledamo kao jedinstvenosti. I kada poverujemo da ćemo, tako nesavršeni, nekome biti dragoceni.
Ne čekajte razumevanje od drugih, pružite ga sami sebi. Kasnije će ono spontano doći i sa ostalih strana. Samo što ćete vi tada opet biti u nedostatku, ali ovaj put, u nedostatku potrebe za odobravanjem drugih.
Naše putašestvije dan 1. Juče sam vam pisala o brzinskoj organizaciji i pakovanju svega mogućeg za samo par sati, jer idemo na odmor. Danas vam nastavljam našu sagu o tome šta se dešava na našem putašestviju.
Elem, probudih se jutros dosta rano i odlučiš da se vratim da još malo odspavam. Ali… Čoveče, kada sam otvorila oči videla sam da je prošlo 10h. Bukvalno sam se lupila rukom po čelu i kao oparena ustala iz kreveta. Sledi jutarnja rutina: otvaranje prozora širom, nameštanje kreveta, tuširanje, nega lica, pranje zuba, pisanje zahvalnosti… I jbg ode skoro 2 sata samo na to. A gde su doručak i kafa? Gde je to da ubacimo još po par stvari u kofer? Došlo mi je da sednem i da plačem.
Naše putašestvije dan 1.
Ali, kao što juče napisah tekst MI SMO NAJBOLJI TIM! Setim se da imam najboljeg supruga na svetu i da uvek mogu da se oslonim na njega. Znam da iz ovih tekstova verovatno deluje da ja po ceo dan ležim, a on uskače kada je potrebno… pa skoro da je tako… hahahaha… Šalim se malo. Naravno da nije tako. Jednostavno mi smo navikli da sve što možemo odradimo timski i da ne gledamo ko je koliko uradio i ko je šta uradio. I stavrno sam ponosna na to. A uskoro ću vam napisati i tekst o tome kako izgleda jedan moj dan (obećanje sebi i vama!)
Na brzaka odvajam još par stvari za negu, obuću koju nosimo na put i ono što ćemo da obujemo tokom puta i brzinski dajem suprugu instrukcije šta je još potrebno spakovati u kofere i gde se to nalazi. Stavljam lonče za kafu na šporet i uzimam parče pite sa mesom koju mi je donela sverkva. Živela meni ona sto godina!
Dok doručak privodim kraju vri voda u lončetu. Zakuvavam nam kafu i iznosim na terasu. Na brzaka proveravam da li je sve ubačeno u kofere i osetih olakšanje kada videh da jeste. Ipak smo mi najbolji tim.
Naše putašestvije dan 1.
Bože, pa mi nosimo 2 velika kofera i jedan mali dečiji plus 2 cegera. Kao da idemo u Zanzibar, a ne 6 dana u Soko Banju. Letovanje na planinama i u banjama je posebna priča, koju ću vam takođe jednom ispričati. Nagovestiću samo da je to moja ideja, i da to iskukam svake godine, jer ne volim more.
Nego da se vratimo na našu priču. Ispijamo kafu na terasi, lepo je vreme, srećni smo i raspoloženi i ja sam zahvalna Bogu na svemu što imam. Na ovom divnom danu, na predivnom suprugu, na divnoj ćerki, na predobroj svekrvi, na našem malom porodičnom odmoru…
Kada smo stigli ljubazna gazdarica na s je dočekala sa kafom, kislemom vodom i sokovima. Pa ko šta voli, nek izvoli. Uživali smo u kafi na svežem vazduhu i upijali svaki šum i svaki naš smeh.
Na redu je došao i ručak, pa odmor, a onda i raspakivanje. Svako je bio zadužen da raspakivanje svojih stvari. Malo sam odmorila od ručka i krenula sa raspakivanjem. Priznajem da me je mrzelo, posebno jer su se oni izležavali, ali nisam odustala i raspakovala sam sve svoje stvari. Onda sam prilegla i uživala u prizoru lepo sređene sobe.
Naše putašestvije dan 1.
Nakon toga na red je došla šetnja, a eni su se nenormalno jeli kolači. Seli smo u prvi kafić i ja sam naravno uzela čiz kejk (obožavam taj kolač uvek i zauvek!) Onda ponovo šetnja kako bismo potrošili kalorije hehehe…
Došao je na red i zabavni par za Minu. Sve ono što deca vole možete naći baš u Sokobanji. Od mumbausa (namerno ovako pišem hahaha), preko raznoraznih ringišpila, vožnji kolcima, ljuljaškama, kućicama za penjanje… E, tu sam se odmorila u hladnu jedne klupice, dok je ona uživala u igri. Volim svoju porodicu više od svega. I volim način na koji funkcionišemo.
Povratak kući značio je laganu večeru i uživanje na terasi. Ma predivan dan. I sada do se oni raspakuju (ja sam bila vredna), ja imam vreme samo za sebe i pišem ovaj tekst.
Jedva čekam sutrašnji dan isplaniran sa prepuno novih pustolovina i avantura, ako nas posluži vreme. Do sutrašnjeg dana šaljem vam veliki zagrljaj.
Mi smo najbolji tim! Danas je bio užurban dan. Sutra putujemo na odmor, a ja ništa nisam spakovala. Jedino što sam uradila jeste da sam oprala prljave stvari juče i molila Boga da se osuše do večeras. Da li ću sve stići? U 12h mi je došla bratanica. Moja ćerka i ona su se lepo igrale, ali svakako sam morala da ih pripazim. Za to vreme ja sam pregledala tekst za portal, optimizovala ga, našla slike i objavila. Znači ništa od pakovanja za sada, jer u 14h imam zakazano kod frizera. Jer kako ću na odmor bez frizure, zar ne.
Mi smo najbolji tim!
Čim sam se vratila došli su mi brat, snajka i starija bratanica. Dugo smo sedeli i uz kafu uživali. Opet pakovanje odloženo. A povrh svega ja nisam odvojila ništa od garderobe ni za sebe ni za ćerku… Hahaha… Pa samo da poludim. Došlo je vreme ručku i odmoru posle ručka. U to vreme odmora setim se da mi je potrebno par stvari za negu lica i tela i naravno pravac šoping.
Hvala Bogu pa sam to brzo obavila. Došla sam kući i rekla sebi VREME JE! Ali onda vidim da skoro sve stvari moram da peglam Jao majko moja… Krenem sa peglanjem onako nervozna, kad ne lezi vraže, svekrva donosi palačinke sa kremom i plazim. „E nećeš“ – rekoh sebi. „Prvo opeglaj makar deset stvari pa žderi“. Tako je i bilo. Ispeglala sam dobar deo, a onda kao nagradu sebi odredila pauzu uz palačinke. Kreće druga tura peglanja.
Mi smo najbolji tim!
Mina se vrti po kući, ne zna šta će od dosade. Mina je moja devetogodišnja ćerka koja čeka da je okupam i da operemo kosu. Na moju veliku radost završavam sa peglanjem, odvajam sve stvari na krevet. Dok ja perem Mini kosu, moj suprug ubaca odeću u kofere. Kako on to pakuje vi ne možete ni da zamislite. Bolje od bilo koje žene, kunem vam se. Menjamo se on i ja. Sada on suši Mini kosu, dok ja isprobavam koji ću kupaći da nosim. Imam ih toliko, a potrebno je da se odlučim za tri. Nekako uspevam.
Mi smo najbolji tim!
Ponosna na našu organizaciju sedam na još jednu pauzu i odlučujem da napišem ovaj tekst. Od ovoliko užurbanog dana zaboravila sam da nisam napisala tekst. Taman vreme za mene, a imam i inspiraciju i ideju za pisanje. Ostalo je da odvojim još kozmetiku i šminku i gotovo. Uspela sam sve da završim. A delovalo je da će dan proći uzalud i da ću ustajati u 06h kako bih se spakovala. Ovo naravno ne bih uspela bez pomoći supruga i moje mame i na tome sam im beskrajno zahvalna. Dobar tim je pola odrađenog posla, a mi smo najbolji tim!
Vodič za sređivanje prostora pred povratak obavezama. Kraj avgusta obično je rezervisan za poslednje pripreme pred povratak na posao ili fakultet, stoga vas u današnjem tekstu upućujemo na najvažnije segmente preuređenja radnog prostora i vaše sobe. Urednost prostora u kome provodimo značajan deo vremena zasigurno utiče na našu produktivnost, zato je važno posvetiti mu pažnju i redovno ga održavati.
1. Kompletno očistite svoj radni sto
Pretresite fioke, vidite da li su vam svi ti papiri zaista neophodni, a ukoliko vam određene knjige i materijali više nisu potrebni možete ih pokloniti, prodati ili zameniti za nove. Otarasite se starih hemijskih olovaka koje više ne rade. Takođe, pretresite i vaše torbe i rančeve koje najčešće nosite na posao.
Kada završite sa radnim stolom, isti postupak primenite i na vaš sto za šminkanje: operite mejkap četkice i sklonite bočice od potrošenih proizvoda.
Tek u čistom i urednom prostoru možemo planirati dekoraciju i kupovati nove stvari za isti.
Vodič za sređivanje prostora pred povratak obavezama
2. Sredite zidove
Preporučljivo je odvojiti vreme za krečenje tokom godišnjeg odmora. Već dugo se smatra sa je najbolje da zidovi budu beli, jer time prostor dobija određenu vrstu vedrine, postaje pogodniji za fotografisanje i ne skreće pažnju sa drugih detalja u sobi. Ipak, sa druge strane, nećete pogrešiti ni ukoliko svoju kreativnost izrazite okrečivši zidove u neku interesantnu boju. Sređivanje zidova čak ne mora uvek ni podrazumevati krečenje: značajna promena napraviće se i ukoliko ih ukrasite unikatnim umetničkim slikama ili modernim posterom – vi birate!
3. Neka vaše letnje uspomene budu dekoracija vaše sobe
Tokom leta svi napravimo mnoštvo fotografija i selfija. Izaberite najbolje, odštampajte ih i nek te slike krase vaša vrata, zid, a možete i napraviti neku vrstu panoa pa kačiti fotografije na njega.
Vodič za sređivanje prostora pred povratak obavezama
Ukoliko idete na more, ili se šetate pored reke, setite se da uzmete koji kamenčić ili školjku. Oni mogu biti divan ukras u vašoj sobi. Možete ih čak i ofarbati sprejem i ukrasiti neke naizgled obične posude.
5. Dodajte svojoj sobi neki novi detalj
To može biti novi jastuk, polica za knjige, ram za slike ili bilo kakva unikatna sitnica na koju ćete naići tokom šopinga – napraviće ogromnu razliku.
Vodič za sređivanje prostora pred povratak obavezama
6. Idite na Pinterest i YouTube!
Na internetu ćete naći milion zanimljivih projekata i ideja pomoću kojih možete urediti sobu po vašem ukusu. Stoga, i nakon ovog teksta nastavite da tragate za daljom inspiracijom!
Najpopularniji hleb na svetu. Italijanska focaccia (fokača) je hleb koji je veoma popularan u svetu, a u isto vreme veliki izazov za pripremu zbog onih njenih čuvenih mehurića koji se stvaraju prilikom narastanja testa. I što im je broj veći to je bolja, zapravo vizuelno lepša i ukusnija, a vaše zadovoljstvo veće. Videćete, prava je igra pripremiti je. Možda vam se u prvi mah učini da je priprema duga i dođe vam da odustane od mešenja, ali nakon prvog narastanja testa, sledeće narastanje je sve brže. Mi sa vama danas delimo recept italijanske focaccia (fokače) sa palentom.
Najpre pripremite pred testo: Najpopularniji hleb na svetu
Sipajte vode u dublju činiju, dodajte kvasca, šećera, ulja i brašna. Sve dobro sjedinite žicom za mućenje i ostavite na sobnoj temperaturi da kvasac nadođe. U drugu dublju činiju stavite pšeničnog brašna, dodajte palente i soli i sve sjedinite mešajući varjačom. Napravite udubljenje po sredini dodajte pred testo, sipajte vode i ulja, zamesite testo, pokrijte ga prividnom folijom i ostavite da naraste na sobnoj temperaturi (nekih sat vremena).
Nakon toga ga premesite tako što ćete uhvatati testo odozdo, dići visoko gore i spustiti ga opet na testo (četiri puta u krug). Pokrijte ga opet folijom i ostavite da nanovo naraste. Postupak ponovite još 3x. Nakon toga testo stavite u podmazanom plehu. Istanjite prstima i ostavite da naraste. Kada bude dovoljno naraslo (sačekajte nekih pola sata), nauljite prste maslinovim uljem i njima pravite mala udubljenja zabadajući ih u testu tako što ćete gurati testo u napred od vas prema ivici pleha. Nakon toga stavite odozgo sveži bosiljak i pecite focaccia u već zagrejanoj rerni na 200° , 20-25 minuta.
Najpopularniji hleb na svetu
Napomena:
Zamešeno testo za focaccia je malo ređe i lepljivo, ali će prilikom premešivanja postati dovoljno čvrsto i nelepljivo. Prilikom premešivanja uvek nauljiti prste maslinovim uljem kako se testo ne bi lepilo za njih.Najbolje je da prilikom premešivanja koristite higijenske rukavice koje ćete nauljiti maslinovim uljem. Za dekoraciju osim bosiljka možete koristiti i ruzmarin, crni i ljubičasti luk i paprike u boji. Na vama je da odlučite o njenom dekorativnom izgledu.
Talasi života ne razlikuju se puno od vodenih. Prethodnih dana družila sam se sa talasima. Obožavam ih.
Volim da im plivam u susret, da im pratim kretanje i uskladim plivanje sa njima. Još više volim kad su iza mene, pa me guraju napred. A poslastica mi je da „ležim na vodi“, dok me talasi njišu. Kakvo prepuštanje!
Talasi života ne razlikuju se puno od vodenih.
Pročitala sam negde da oni koji ne mogu da se opuste u vodi, ili imaju neki otpor, strah od nje, zapravo ne prihvataju neki deo sebe, jer naš organizam obiluje vodom.
Meni to ima smisla, mada ne znam da li bi se složili oni koji takva iskustva imaju.
Talasi života ne razlikuju se puno od vodenih.
Rekla bih da se život ne razlikuje mnogo od vode. On teče onako kako želi i ne pita jesi li spreman kada te zapljusne iznova. Nije ga briga imaš li vremena za udah. A i što se više boriš sa njim, više se umaraš. Jer život, kao i voda, traži prepuštanje.
Talasi života ne razlikuju se puno od vodenih.
Kako ćemo dočekati te talase, na nama je.
Možemo da negodujemo, kao uplašena devojčica, koja je vrištala neki dan u plićaku, usled velikog talasa, dok nije došla do mame.
A možemo i da se radujemo, kao što su neka druga deca, koja su se sa talasima igrala. Toj maleckoj je ovo možda bilo prvo iskustvo sa nemirnim morem, dok su se ostala dečica izgleda već navikla i opustila se.
Talasi života ne razlikuju se puno od vodenih.
Kako ćemo podneti talase zavisi i od toga koliko imamo poverenja. Poverenja u sebe da smo dovoljno dobri plivači, ali i poverenja u vodu. Odnosno, poverenja u život, da će, iako teče svojim tokom, ipak biti dovoljno blag, kako bismo, pre zarona, stigli da uhvatimo vazduh.