Home Blog Strana 466

LEPOTE LEDNIČKOG JEZERA

0

Fruška Gora poznata je po svojim manastirima, koji čuvaju istoriju srpskog naroda, po svojoj prelepoj šumi, po stazama zdravlja. Ali možda malo ko zna, da Fruška gora ima svoje malo  veštačko jezero-Ledinačko, koje se nalazi u blizini banje Vrdnik. Do jezera se stiže po stazi kroz Frušku goru. Sama staza nije preterano zahtevna, u momentima ima malo više pešačenja uzbrdo, na nekim mestima malo jači prelaz, ali može da se savlada pri normalnoj kondiciji i pripremi. U slučaju da imate štapove, koje se koriste prilokom pešačenje, ponesite ih, radi lakšeg savladavanja tih uspona i spuštanja. Ili možete da se poslužite malo jačom granom uz put. Zbog boje vode – može da se kaze da je Ledinačko jezero – „zeleno oko“ Fruške Gore. Na ovom mestu ranije je bio kamenolom, iz koga se ispumpavala voda.

edf

Tokom 1999.godine, bili su oštećene pumpe i podzemne vode sa još dve rečice počeli su  polako da pune kamenolom i tako nastalo jezero. Ono je sa svih strana okruženo strmnim liticama, ali postoji dva vidikovca, sa kojih se pruži neverovatan pogled na jezero, koje inače izgleda kao pasulj.  U periodu od 2001.-2006. godine jezero koristilo se kao odmaralište, međutim, nakon što je odron sa litica povredio par plivača, pristup jezeru sada je zabranjen. Ali, to ne treba da vas obeshrabri, nego suprotno. Penjanje po steni na vrh, pružiće  vam neverovatan pogled na jezero. Nakon pogleda i uživanja na jezeru, možete da produžite stazom do planinarskog doma Zmajevac, gde možete da naručite ručak i odmorite se posle pešačenja.

rrem

U sklopu planinarskog doma imate parking za kola, dečije igralište, tako da je savršeno mesto za odmor sa porodicom. Ili možete da produžite spuštanje niz staze do Vrdnika i da posetite termalni bazen u banji Termal i da uživate u vodi koja ima 29  stepeni. Takođe u blizini hotela nalazi se Vrdnjička kula, utvrđenje koje se datira iz 13.veka.

rrem

Autor: Kristina Jovičić

RUŽA U PUSTINJI

Sunce prži svaki komad mog tela… Ispred mene su kilometri pustinje, vreo pesak mi se provlači kroz prste  i osećam da ću se svakog trenutka srušiti. U rukama su mi sandale i prazna flaša u kojoj već duže vreme nema ni kapi vode. Valjda sam je i dalje nosila nadajući se da će se nekakvom magijom bilo kakva tečnost stvoriti unutra…

Rekla bih da već danima lutam ovim predelima bez početka i kraja, ali sigurno znam da toliko ne bih izdržala bez vode. Dakle, nalazim se u pustinji tačno onoliko vremena koliko čovek može da preživi bez tečnosti. Vreme mi ističe… Posrćem i više nemam snage ni da odignem nogu od zemlje…

Jedan trenutak kasnije i već sam ležala u pesku ne osećajući čak ni njegovu vrelinu od umora. Kosa, mokra od znoja, pala mi je preko očiju i mogla sam da vidim tek onoliko koliko su sunčevi zraci uspevali da prodru kroz guste pramenove i otvore mi vidik.

Poluotvoreni kapci borili su se da ostanu podignuti dok ih je neka sila terala da se spuste, a ruke i noge su se potpuno paralizovale. Prazna flaša ležala je pored mene lagano se topeći i ubijajući u meni i poslednju nadu da će, nekim čudom, postati puna.

Dok se nada gasila i volja za životom me napuštala, iz nekog razloga pomislih na Malog princa, na njegovu ružu i na zmiju… To je nekako uspelo da mi izmami osmeh, ili barem nešto što je bilo najbliže osmehu. Ipak, ovo nije bajka i nema izgleda za srećan kraj, a nemam ni ružu… U mojoj priči jedino je zmija imala realne šanse da se pojavi… Ni to me nije uznemirilo.

Negde između razmišljanja o ovoj bajci za sve generacije i traženju sličnosti sa ovom mojom, nimalo bajkovitom pričom, pružila mi se šansa za hepiend. Na samo par koraka od mene bio je pravi mali raj!

Ogromna fontana bacala je vodu visoko u vazduh, brojna stabla sa gustim krošnjama i prelepim plodovima voća pružala su hlad, a jarko zelena trava mekano tlo koje ne prži stopala. Oči su mi se, odjednom, širom otvorile… Nije mi jasno kako nisam odmah primetila ovo savršenstvo koje se nalazilo ispred mene…

Pomislih kako je to zato što me umor stigao, snaga popustila i nisam ni obratila pažnju na ono što me okružuje. Potrudila sam se da skupim poslednje atome snage i krenem napred. Tamo, u tom vrtu je moja ruža, vidim je kako se sija! Sve vreme me čekala, bila je tu kao da je znala da ću imati snage da dođem do nje.

Uspela sam da se podignem na noge i teškim, ali sigurnim koracima krenula sam ka vrtu. Zvuk vode postajao je sve jasniji, miris drveća i ukus voća mogla sam jasno da osetim… Ruža je blještala sve jače, kao da mi daje podršku i signal da izdržim još samo malo…

Ubrzavala sam korak koliko sam mogla, snaga mi se vraćala… Osećala sam kako lebdim! „Ipak bajke nisu samo za decu“, pomislih. Nisam znala odakle mi odjednom toliko energije, ali nisam želela ni da mislim o tome, bilo je bitno samo stići do vode i do moje ruže – ruže spasa.

Uspela sam! Čim sam zakoračila na zeleno tlo, sve drugo je nestalo. Pustinje više nije bilo, vrelina nije pržila, vazduh nije bio težak. Naprotiv, disala sam punim plućima, prijatan vetar je donosio svežinu i osećala sam samo mir. Ruža mi se prikazala u svom punom svetlu i pravom liku iza kog se krila…

Naravno da sam imala svoju ružu, svi je imaju! Pogledala sam u fontanu i u njoj jasno videla sliku: u njoj se ogledala beskrajna pustinja na kojoj se moglo uočiti samo par stvari – ja kako ležim, pored mene bele sandale, ostaci istopljene flaše i vijugavi tragovi koji prolaze pored mene. Pomislih na zmiju! Na momenat me prošla jeza, ali shvatih da tragovi nisu stigli do mog tela, samo su napravili krug okolo i nestali.

Znala sam, ruža ih je oterala! Pojavila se da me spasi pre nego što je ova otrovna živuljka uspela da mi naudi. Okrenula sam se ka svom spasitelju i zahvalno se nasmejala… Uzvratila mi je. Mali princ mi se nije džaba javio u mislima, hteo je da me podseti na to da uvek postoji izlaz, da postoje i pustinje i oaze; da i život može biti bajka i da posle tuge uvek nastupi sreća. Znala je to moja ruža, moja mudra ruža odavno! Samo me strpljivo čekala i verovala da ću joj doći kada bude vreme i da će se pojaviti onda kada bude bilo najteže.

Autor: Bojana Krkeljić

ZAŠTO NAS VARAJU?

“Muškarci, kada varaju, traže pohotne devojke”… ovako glasi staro pravilo! Za takve devojke se smatra da mogu da zadovolje njihove seksualne potrebe. Za muškarce sa Balkana oduvek je važilo pravilo da imaju jak libido I da mogu satima da provedu u krevetu I tako u nedogled.

Mnoge žene, koje ne spadaju u grupu pohotnica, smatraju da je dovoljno da jednom – dvaput budu zanimljive na trenutak, pa da će na taj način opčiniti muškarca kojeg su odabrale. Ali, ne lezi vraže. Tajne muškaraca vrlo lako postaju otkrivene, dovoljno je samo da im zagolicate maštu i počnete priču na tu temu.

Vrlo brzo će vam baš sve o sebi otkriti, samo budite strpljive. Njima je samo potreban pažljiv slušalac, neko ko će da “pusti buvu” na pravom mestu u pravo vreme i dobro načiljiti uši… I čekati odgovor. Neko ko će da se pretvara da je zainteresovan za njega kao pojedinca i ko će ga ubediti u to da vama može SVE da kaže. Ali, samo pažljivo. Tako sam ja, kao pažljiv sagovornik, malo istraživajući i mnogo osluškujuci, došla do saznanja – kakve žene muškarci traže radi zabave. I to nije aludiranje na nikakve kučke niti devojke iz istoimenih već poznatih knjiga. Ovo je nešto sasvim drugačije.

Pitala sam njih nekoliko i svi, baš svi su odgovorili isto.

“Samo da je opičena! To volim i to mi treba.” – reče jedan. Za njim to ponovi i drugi i treći, nedugo zatim, posle svih odgovora (a sve sam ih pitala nasamo pojedinačno), ispostavilo se da baš svi rekoše ISTO.

Izgleda da tajna leži u baš tome da svi oni maštaju da svoje slobodno vreme provedu sa nekom zabavnom devojkom. Tajna leži i u preteranom stresu koji ih ne zaobilazi svakodnevno, jer je dobro poznato da je na njih sručen jedan ogroman teret: kako prehraniti i sebe i porodicu, kako zaraditi više, kako biti muževan u svakom smislu te reči, kako opravdati svoju muškost (na mnoge načine, mig).

Oni žele osobu iz mašte, koja će postati njihova stvarnost.

“Samo da je luda. Jer mi dosadna ne treba. Ma, sve da probam sa njom! Takvu hoću i neću da mi se folira. Hoću da osetim sve sada ovde odmah i na ovom mestu, neću da čekam” – ovo mi reče jedan moj poznanik, da, poznanik. I već smo razvezali priču o seksu.

Ja vam kažem, njima samo malo fali. Taj njihov okidač u glavi, prvo samo malo podgrejete i samo treba da sedite i slušate! Mit je da su muškarci teški na rečima i da im morate čupati te iste reči iz usta!

“Nije samo stvar tog seksa, znaš… Kad odem da platim neku ribu, meni treba da me prvo nasmeje, da mi ulepša dan, da me pokrene kompletno, raspali strast i probudi čežnju.”

Baš iz tog razloga, kod muškaraca bolje prolaze i hard-kor zanimljive devojke koje im konstantno drže paznju, kada se i taj intimni čin završi.

“Doći ću opet!” – ovo reče jedan momak koji je došao na partiju opuštanja u jedan poznati “swinger bar” na erotsku masažu. Iako ima ženu. I decu. Da. Znam kako ovo zvuči, ali je istina. I nemojte da me pitate kako za ovo sve znam.

“Ženu volim ali je nezanimljiva, što se toga tiče dosadna i pri tome, ravna kao daska!” – hmmmmm došlo mi je bilo da ga rascopam u glavu, ali  – samo civilizovano. Žena je žena, kakva god da je i mora se poštovati. Ako ti se ne dopada, zašto si je birao? Ali dobro, da se vratimo na temu.

Ako ste vi jedna od njih koja ne voli ovakve priče, možda je baš u tome stvar:  možda niste ni istražile dovoljno svoju požudnu stranu. A možda je za sve to kriv uticaj okoline. Nemoj ovo, nemoj ono… itd.

Biti “bezobrazan” u nekoj meri, nekada može da ti donese samo dobar užitak. Kao u seksu. Možeš obnoviti uspavanu strast samo ako na vreme oslušneš potrebe svog momka. Ali i svoje potrebe. Tako da on ne mora uopšte da traži napaljene pohotne devojčice.

Autor: Ivana Damnjanović

ANĐEOSKA I AFIRMATIVNA SMERNICA ZA NEDELJU OD 18.03.- 24.03.2019.

0

Sreća je jednostavno stanje uma. Svaka afirmacija (pozitivna rečenica) traži od nas da prekinemo sa pojedinim negativnim stanjima uma i negujemo sreću umesto toga!

Svi mi delimo istu osnovnu želju da budemo srecni. Upravo delimo istu priliku da imamo koristi od pozitivnih promena, kroz promenu misli, koristeći afirmacije,  za nase najvece dobro, pa smo u tom smislu isti.

Afirmacija za nedelju 18-24.03.2019

„Sreća je moj izbor“

Neka vas kroz ovu nedelju prate i naši “znaci na putu” kroz andjeoske poruke.

Napominjemo da su ovo opšte poruke i verovatno se neće poklapati sa svima. Budite otvoreni, vaša intuicija će prepoznati svoju poruku. Isključujemo  predikciju. Ovo je sve u cilju zabave, tako i shvatite. Igrajte se, smejte se, volite i uzivajte u čaroliji života. Ukoliko čitate tekst, a datum je prošao, ne obazirite se, pročitajte svoje smernice, sigurno niste slučajno ovde. Prava poruka, uvek dođe u pravom trenutku. Vidimo se uskoro!

Astara

„Ti zaslužuješ samo najbolje! Dohvati zvezde svojim željama i snovima bez kompromisa!“

U prošlosti si se zadovoljavo/la sa manjim od onoga što želiš. Tome je došao kraj! Jas am tu da povećam tvoje standard. Takođe sam tu da ti pokažem da više ne moraš da patiš ni zbog čega. Nije sebično želeti bolji život. Što više primaš, više ćeš moći da pružiš drugima. Kada nam dozvoliš da ti dajemo I sve ono što ti je potrebno za ostvarenje svrhe tvog života. Kada pokazuješ da put duhovnosti koji slediš, obezbeđuje sve tvoje potrebe, ti inspirišeš sve oko sebe.

Bog i anđeli žele da uživaš u životu. Sreća je sveti deo tvoje Božanske misije.  Uvek kada možemo da donesemo radost i mir u tvoj život, molimo te samo zatraži. Primetili smo da nerado tražiš pomoć. Možda zato što osećaš da ne zaslužuješ dobro ili smatraš ada ako pomognemo tebi, oduzećemo od nekog drugog. Treba da znaš da poznaje samo izobilje. Jedino ljudi veruju u bedu. Ova karta je tu da te podseti da Bog i andjeli mogu da ti pomognu samo ako to zatražiš.

Autor: Afirmativni Kutak

DOMAĆI HLEB BEZ GLUTENA

0

Recept:

230 gr pirinčanog brašna

180 gr maïzena (gustina)

100 gr palente

238 gr proso brašna

60 gr heljdinog brašna

80 gr ražanog brašna

60 gr lanenog brašna

670 ml vode

20 gr suvog kvasca

2 kašičice braon šećera

1 kašičica soli

4 kašika maslinovog ulja

Po želji možete staviti čia semenke, semenke golice, susama, lana, konoplje.

Priprema :

Vodu zagrejati da bude mlaka, dodati šećera, promešajte, zatim didajte kvasca te ostavite da kvasac nadođe. U vanglu staviti sve vrste brašna, napraviti udubljenje, dodajte soli i ulja te rukom zamesite testo. Pokrijte ga krpom i ostavite na sobnoj temperaturi da nadođe. Kada bude nadošlo istresite ga na pobrašnjenom stolu, oblikujte ga u loptu i prebacite u podmazan plek, sačekajte da nadođe 15-tak minuta i pecite ga u već zagrejanoj rerni oko 20-tak minuta.

Napomena:

Hleb bez glutena sačinjavaju brašna koja se razlikuju od pšeničnog u tom smislu što nisu elastična niti su lepljiva. Hleb bez glutena odnosno brašna zahtevaju malo više vode tako da će vam se učiniti da je testo previše retko. Ali ne, tako treba biti.. Kada ga stavite u plek u kome ćete ga peći on zauzima njegov oblik i  ne očekujte da naraste kao običan hleb od pšeničnog brašna. Narašće manje ali će biti mekan i svakako ukusan.

Autor: Sunčica Stanković

KOLUMNA: „NAGLAŠAVANJE NEDOSTATAKA KOD TINEJDŽERA“

U ovoj dobi deca prave svoje prve korake ka ’ozbiljnom’ načinu života.., ili bar oni to tako vide. Ovo naglašavam jer je upravo ovo doba ono u kojem se mladi suočavaju sa svim svojim nesavršenostima. Neki od njih najveći fokus imaju na hormonskim prirodnim reakcijama gde dečacima mutira glas, naglo se menjaju crte lica, dok devojčice dobijaju obline koje formiraju jednu kompletniju konstituciju. Sve je ovo novo za njih i drugačije on onoga na šta su navikli. Ovakve promene jednima gode, dok u drugima izazivaju nelagodu i nezadovoljstvo. Jedno je sigurno- ni jedni ni drugi ne ostaju ravnodušni u ovom periodu. Samq priroda je takva da ovaj period poznajemo kao buntovne godine i to je sasvim u redu.

Taman kada su pomislili da su sigurni u društvu, na fudbalskom ili badminton terenu, eto promene, nepoznatog i samim tim nelagodnog osećaja. Ove promene propraćene temperamentnim naravom zahvaljujući hormonima, i kod devojčica i kod dečaka dovode do potrebe da stave maske iza kojih će skrivati svoje nesigurno, neiskusno i uplašeno biće. Tako neretko možemo u blizini škole videti kako se dečaci okupljaju i razmenjuju burna i  bogato opisana iskustva nastala u situacijama koje, zapravo, dolikuju osobi koja je 5-10 godina starija.

Zašto je to tako?

Oni se tada osećaju kao da su ni na nebu ni na zemlji, već negde između. Približnije ću ovo objasniti ako kažem da pas koji laje ne ujeda. Ovo samo potvrđuje strah i nesigurnost kod mladih, kao i potrebu za uklapanjem u sredinu.

Potreba za uklapanjem

Ovo je i glavno pitanje koje se pokreće u situacijama i postupcima buntovnih tinejdžera . Dečaci će zauzimati stav telom takav da njime nameću svoju dominantnost i samopouzdanje. Devojčice će garderobom i šminkom pokušavati da sakriju svoje promene na telu, koje u njihovim očima podvlače jednako nesavršenostima.

Istina je takva da ono sa čime si u miru i skladu, zapravo, nemaš potrebu naglašavati.

Sve ovo je u redu jer je samo još jedan nezaobilazan korak do osvešćivanja kroz lekcije i istinito sazrevanje.

Ono što je potrebno da roditelji preduzmu po ovom pitanju jeste da otvore sva čula pred detetom. Treba da isprate te promene kako dete nee bi otišlo u neku krajnost i na taj način skrenulo sa puta.

Popularnost

Popularnost je nešto što svako mlado biće u ovoj dobi priželjkuje. Na roditeljima je da osprate kojim se to  sredstvima služi njihov tinejdžer ne bi lo zadobio toliko željenu popularnost. Izbalansirati te želje i modele željenog  ponašanja jedno je od mogućih rešenja kao bi se krz ovaj period koračalo.

Autor: Marijana Gavrilović, dipl. vaspitač