Home Blog Strana 493

KOLUMNA: „DA LI ZAISTA NEMAMO VREMENA ILI SMO SAMO LENJI?“

0

Lenjost je, zaista, jedna jako ozbiljna bolest. Ništa čoveka ne ubije brže i lakše od te lenjosti, a retko ko će priznati i sebi i drugima da od nje boluje. Zapravo, čini se kao da je to boljka koju prihvatamo najteže od svih i sa kojom se najteže i nosimo.

Dobro, svako je od nas ponekad lenština kojoj je mrsko da uradi i najbanalniju stvar poput toga da opere sudove, ode u prodavnicu, ode da pije vode itd… Sve su to sitnice koje nam, često, ne remete život i planove. Međutim, šta kada se sitnice nagomilaju i postanu krupne stvari? Šta kada nas mrzi da odemo na razgovor za posao, da se vidimo sa prijateljima ili partnerima ili kada nas mrzi da uradimo zadatak koji nam je neophodan za školu ili posao?

Tada lenjost počinje da poprima ozbiljnije razmere i da nam nanosi sve veću štetu! Ali mi je i dalje ne priznajemo! Nije tačno to da smo mi lenji! Samo nije pravi trenutak, pravo mesto, prava prilika, prava osoba ili je možda pun mesec, jako sunce, previše je hladno ili vrućina, premalo je vremena, previše obaveza, a i kiša uspavljuje i nikako ne dozvoljava obavezama da budu izvršene.

I tako svakog dana… Nikako da se namesti to nešto što bi nam dozvolilo da završavamo sve na vreme i prestanemo da odlažemo čak i odlazak u wc samo zato što nam se baš sad ne ustaje iz kreveta. Ako se neka dobra duša i usudi da nam kaže „ti si jedna velika lenčuga i samo odlažeš obaveze“, taj je nagrabao. Dočekaće ga salva uvreda jer je on jedna jako loša osoba koja ne može da nas razume i koja ne zna kako smo pod pritiskom sa svih mogućih strana, što nam onemogućava da se posvetimo svojim zadacima.

A kada nas ne bi mrzelo da sednemo sami sa sobom i pogledamo se u ogledalu, da li bismo se smeli pogledati u oči? Da li bismo mogli sebe tako fino da slažemo da nismo stigli da izađemo sa prijateljima na kafu, a stigli smo da odgledamo čitavu sezonu omiljene serije za jedan dan? Da li zaista nismo imali vremena da sredimo kuću, a proveli smo ceo dan ležeći u krevetu i gledajući smešne klipove na internetu?

Sasvim je jasno da vremena imamo, ali ne umemo da ga iskoristimo na pravi način. Dan je isto trajao i kada su ljudi pronalazili struju, mašine, telefone, vozila itd. Isto traje dan i onima koji prave vrhunske filmove i serije, briljiraju u nekom sportu, muzici, pisanju… Kako onda oni stignu da budu tako dobri u svemu, a ostatak nas ne uspe da pročita ni jednu knjigu mesečno?

Dakle, ipak bismo se morali usaglasiti oko toga da smo lenji… Lenji smo jer nas mrzi da živimo i to je jedna jako bolna činjenica. U vremenu kada nam je sve olakšano i kada se živi brže, a svi podaci koji su nam za nešto potrebni stoje nam na dohvat ruke – mi nalazimo nove načine da nešto ne uradimo. Trudimo se da što manje razmišljamo i radimo, a što više odgovornosti da prebacimo na nekog drugog, i tako do beskonačnosti… I ne samo da nas mrzi da radimo, već nas, sad kada možemo lako naučiti bilo koji jezik, mrzi čak i da razgovaramo! I to na maternjem jeziku, bez nekog dodatnog napora oko učenja nekog drugog.

Svakako da sebi treba olakšati život što je moguće više, ali mi smo se toliko razmazili po tom pitanju da nam je postalo naporno i da pošaljemo poruku, pozovemo nekoga telefonom, prošetamo se ili pročitamo nešto kvalitetno. Lenjost nas je obuzela do te mere da preti da u potpunosti zavlada nama.

Autor: Bojana Krkeljić

MOJ PUT KA ISCELJENJU – „DIJAGNOZA NIJE PRESUDA“

Mnogi misle da kad dobiješ C dijagnozu da si dobio smrtnu presudu. Mnogi se tada pomire sa time verujući da je to kraj, da su tu gde jesu i da im nema spasa. Idu na hemoterapije, ali nemaju vere u nju, sve to rade mehanički, stalno ponavljajući sebi i drugima da primaju otrov koji im razara organizam. Ako stalno nešto isto ponavljaš iznova i iznova, to će se i obistiniti, na kraju će ta terapija zaista i postati otrov, umesto lek.

Kada sam ležala u bolnici dok sam primala hemoterapiju, naslušala sam se raznih priča koje mi nisu ni najmanje koristile i koje su imale destruktivni efekat po moju psihu. Trebalo mi je da prođu dani kada dođem kući kako bih se resetovala i vratila na pozitivno razmišljanje i kako bih povratila dobre emocije.

Ljudi su pričali svašta, od toga kako se ova bolest teško leči, kako prelazi sa organa na organ, kako nema pozitivnih prognoza, govorili su o razarajućim efektima hemoterapije, kako je teško podnose, govorili su o ljudima koji su umrli…

Kada se nađeš u takvom okruženju, ne možeš da ne čuješ to, iako izbegavam svaki mogući kontakt maksimalno, ne mogu da ćutim kada me nešto pitaju i tako me uvuku u priču. Svaki put kada dobijem otpusnu listu i krenem kući, ja sam prestravljena. Sve te negativne priče mi odjekuju u glavi.

Ljudi moraju da shvate da dijagnoza nije presuda, trebali bi da se oslobode ustaljenih uverenja da se „rak ne leči“. Leči se, imate izbor, nemate presudu. Treba pronaći UZROK bolesti koji se nalazi duboko u nama, u našoj prošlosti i preokrenuti nesreću koja nas je razbolela. A to se postiže ljubavlju , jedinstvom sa drugim ljudima, verom, pomaganjem drugima kojima je pomoć potrebna, jer na taj način pomažemo i sebi.

S.N. Lazarev govori o tome koliko je bitno pronaći uzrok u svojoj knjizi „Dijagnostika karme 1“:

„Iskustvo lečenja različitih bolesti pokazuje da je lečenje višestruko efikasno ako se uticaj ne usmerava na oboleli organ, čak ni na ceo organizam, već na uzrok koji izaziva bolest. Koliko god lečili konkretnu bolest, ako nije uklonjen uzrok, on nastavlja da pothranjuje bolest i kao što se u praksi pokazalo, bolest se čak može premeštati sa jednog organa na drugi. Bolest nije lavina koja se može ukloniti čišćenjem zemljišta, bolest je voda koja teče iz česme; dakle, prvenstveno treba zatvoriti česmu otklanjanjem uzroka bolesti.

Analizirajući deformacije strukture polja, koje se pojavljuju u polju čoveka, otkrio sam da mnoge bolesti otpočinju na nivou polja, često mnogo godina pre nego što će se manifestovati na fizičkom nivou. Uzrok deformacije polja je u neslaganju karakteristika čovekovog polja sa informacionim poljem Zemlje i Vasione. Misli, emocije i ponašanje koji su u sukobu sa harmonijom Vasione dovode do deformacija strukture polja. Samim tim, uklanjanjem uzroka, koji izazivaju te deformacije- put je ka ozdravljenju čoveka.“

Ja sam uzrok dugo tražila, otkrivala sloj po sloj, počev od detinjstva, iz prošlosti, iz dopuštanja da me ljudi navode na svoje, iz „ne mora kako sam ja zamislila“ razloga. Mislim da sam otkrila niz grešaka koje su dovele do toga da me bolest zaštiti od daljeg maltretiranja od strane raznih ljudi. Kao da me je naučila da isfiltriram ljude oko sebe, da isteram energetske vampire iz svog života, da mnogo čemu što nije valjalo i što me je iscrpljivalo kažem- NE!

Ponovo se moram  vratiti Lazerevu i jednom citatu: „Mi teške bolesti smatramo zlom, što je veoma površno opažanje. Povređujući telo, bolest od uništenja štiti naše duhovne strukture.“

I tako sam naučila da prihvatim stvari koje mi se dešavaju, da rešavam problem po problem, da ne trčim pred rudu, da pustim i otpustim.

Naučila sam da pustim ljubav i slobodu u svoj život i život dragih ljudi, onih koji su preostali u mom životu. Na kraju krajeva, nije bitno koliko ih je, već da su kvalitetni, da su pravi.

Ono što me najviše čudi, sa ove tačke gledišta jeste koliko prosečni, zdravi ljudi mogu sebi i svojim najbližima nesvesno ili svesno da naude svakodnevnim nerviranjem, sitnim raspravama, spletkama, ogovaranjima da bi dokazali ko zna šta. Kako je to ružno!

Sada vidim koliko normalni, zdravi i pravi ljudi ne cene to što imaju i što ne shvataju da imaju izbor.

Uvek imaju izbor da promene  ono što ne žele u životu- posao, stan, način života, sudbinu. Sudbina nije zapisana, već je sami stvaramo i imamo tu moć da je promenimo. Ništa nije zacrtano ni zacementirano. Svi mi imamo mogućnost izbora, sva ljudska bića imaju taj dar od Boga da mogu da odaberu kakav će život živeti. Svaki problem se može rešiti, samo treba imati strpljenja, poštovanja, ljubavi prema drugima, a najpre prema sebi.

Svi imamo izbor, vi zdravi pogotovo, a i mi sa dijagnozom imamo pravo da odaberemo da ozdravimo, da živimo, da shvatimo svoju svrhu i misiju. I niko nam to ne može oduzeti! Niko!

Autor: Katrina Gold

ZAŠTO DISANJE NE POMAŽE KOD STRESA ?

0

Ako na dnevnom nivou puno kasnite, stalno ste u žurbi i zbog toga ste anksiozni ili pod stresom, pravilno disanje neće puno popraviti stvar.

Fokusirajte se na jedan zadatak 

Obavljajte jedan po jedan prioritet sa vaše liste dnevnih ciljeva i posvetite se tom zadatku koji radite. Uronite u njega, osetite kako vas napušta potreba da projurite kroz njega i bacite se na sledeću obavezu. Popis ciljeva i planova ionako nikad nema kraja, to svi znamo. Pa neka ta sledeća stvar dođe malo kasnije. Budite jedno sa svojim zadatkom, neka on bude vaš čitav univerzum.

Smanjite (sopstvena) očekivanja

Stres nam ne stvaraju spoljnji faktori, poput posla ili drugih ljudi, to su samo sastavni delovi našeg života. Strah proizvodi stres. Strah od neuspeha, strah da nećemo sve stići da odradimo na vreme, da nismo dovoljno dobri, strah da ćemo izneveriti nečija očekivanja. Koren strahova leži u idealu koji sami kreiramo, a onda se bojimo da ga nećemo dostići. U glavi vidimo sliku uspešnog i savršenog sebe, okruženog sličnim ljudima, koji neprestano uživa. Kada shvatimo da je to nemoguće, povređeni smo, ali sopstvenim mogućnostima. Ostaje nam stres koji je nastao još dok smo strepili hoćemo li dostići vlastiti ideal uspeha. Umesto da nanosimo bol sebi, prihvatimo neizvesnost i verujmo da će sve biti dobro. Manje ćemo se bojati, a i stres će se značajno smanjiti. A svakako ćemo dati sve od sebe i uraditi najbolje što znamo i možemo.

Prihvatite druge ljude

Obično se uznemirimo kada se drugi ne ponašaju onako kako mi mislimo da bi trebali. Umesto da na to gledamo kao na nešto uznemiravajuće, pokušajmo prihvatiti druge ljude.

Prihvatimo li ih onakve kakvi jesu, prepoznaćemo u njima deo sebe- nesavršene, u potrazi za srećom, u borbi za sreću, ponašaju se onako kako misle da treba, rade najbolje što znaju, sve isto baš kao mi. Zato ih prihvatite iskreno, uživajte u vremenu provedenom sa njima i bićete srećniji, a manje pod stresom.

 

Autor: Ivana Živanić

KORPICE – LEPE I KORISNE SVUDA PO KUĆI

Već neko vreme korpe i korpice vladaju enterijerom, kao poželjan dekorativni detalj.  Rafovi u prodavnicama sa stvarima za kuću puni su različitih modela. Pletenih, žičanih, plastičnih, drvenih. Od pruća, bambusa, kanapa, različitih materijala.

Dekorativne, a ujedno praktične i korisne. I bukvalno mogu se upotrebiti svuda u kući. U predsoblju, dnevnoj ili spavaćoj sobi, kuhinji, čak i u kupatilu. Na komodama, stočićima i u ormarima. Zato ih i volimo.

ULEPŠAVAJU I KRIJU

Pre svega, korpice nam služe da uz ostale detalje ulepšaju prostor u kom se nalaze. I da u njih smestimo svašta. U zavisnosti od veličine idealne su da sakrijemo manji ili veći lom.  Uspomene u vidu  sitnica kojih se teško odričemo, a nemamo gde da ih izložimo.

Super su i za držanje sitnica i stvari koje želimo da se vide. Ali spakovane u korpici dobijaju šmek.

Kao knjige, recimo, na radnom stolu. Ili novine i knjige koje planiramo da čitamo u korpi kraj omiljene fotelje ili kreveta.

Pliće korpice idealne su kao postolje ili držači za sveće. Za držanje daljinskih na stočiću u dnevnoj sobi. Uvek pri ruci, a spakovani.

Kad ima dece u kući, korpice su fenomenalne za držanje igračaka. Ne samo da se igračke spakuju već mogu i da pomognu da dete nauči da sortira prema boji ili nameni u korpe različitih boja ili obeleženih prema nekom sistemu. Pa će uz igru učiti da sređuju i pakuju sa redom, radi lakšeg nalaženja pri ponovnoj igri.

IMAJU PRIMENU SVUDA

Primena korpica moguća je svuda po kući. U predsoblju za držanje kućnih papuča, kišobrana ili torbica. U kuhinji za držanje krpa, činija i posuda za kafu i šećer ili začine. Podrazumeva se i za voće i povrće. Ili cveće na stolu u trpezariji. Mogu biti idealne i za vino, ako nemate vinski stalak ili policu.

Korisne su i primenjive u kupatilu. Kraj lavaboa u korpici možete držati dozer za sapun, čašu sa četkicama i kremice koje često koristite. Mogu se u njih spakovati i peškiri. Ili toalet papir. Korisne su i za pakovanje unutar ormarića. Da sve ono što imate u njima spakujete u korpice radi lakšeg i bržeg nalaženja. A i deluje urednije i pristupačnije.

Na radnom stolu super su za držanje na jednom mestu olovki, spajalica, papirića i ostalih potrepština. Ili za pakovanje papira. A o punjačima, USB memorijama i gedžetima, da ne govorim. Fino ih ubacite u lepe korpice pa sto bude čist, a ovo sve na mestu da znate gde je.

Imaju primenu i u spavaćoj sobi kraj kreveta ili na komodicama. A uvode red i u ormarima i fiokama. Za držanje veša ili sezonske garderobe.

I naravno idealne su za toaletni stočić i držanje ženskih stvarčica u stilizovanim korpicama, uredno i sređeno. Svi lakovi na jednom mestu. Sortirana i lepo popakovana šminka.

Posebno su praktične ako kuburite sa prostorom pa onda korpe kriju sve ono što ne znate gde biste, a nemate gde.

MOGU DA BUDU I NEŠTO DRUGO

Super u vezi korpi(ca) je to što mogu da se primene umesto dekorativne saksije za držanje cveća. I u kući i u bašti ili na terasi.

Ili umesto fioka u ormarima ili na policama. Ispod kreveta, ako nemate ugrađenu fioku. Umesto da ih pravite i dodajete, uložite u korpe i smestite ih na niže delove polica. U njih spakujete sve što biste i u fioke, a za promenu korpe dekorišu policu.

Fenomenalne su u ovom prazničnom periodu kao postolje za jelku ili aranžman ukrasa na stolu. Ili uopšte kao dekoracija stola. Iznesite pribor i salvete u korpici na sto i eto vam zanimljivog ukrasa pred ručak.

A mogu da budu stočići. Kupite ili napravite one kao žičane korpe sa poklopcem. Ispod  držite šta vam treba, a poklopac služi kao stočić.

U velikoj ponudi dekorativnih korpi moguće je naći nešto za svačiji ukus i potrebe. Manje, veće, šarene, jednobojne. Dodatno ukrašene ili jednostavne. Za koju god da se odlučite završiće veliki posao. Jer su super korisne, a lepe. Pomažu da se drži red i bude sređeno, a da bude sa stilom.

Autor: Ana Glišić

 

 

 

 

 

 

PRASAK MEHURA

0

Ulazim nervoznim koracima u okrilje zgrade gde boravim. Stresam pahulje sa kape i kaputa,trupkam čizmama da ne unesem višak snega u stan. Otvaram poštansko sanduče,pada mi na glavu gomila reklama i računa. Ulazim u topli dom,skidam sve što me steže i oblačim apa-drapa kućni stil. Reklame,baš lepo,uglađeno i ponekad meni bezpotrebno. Računi su moranje,a moranja se mrze i bljak su. No,šta je tu je. Napetost raste,osrednji empatija u meni pokupi usput tuđa osećanja. Kao da mi je malo mojih pomešanih,šarenih i belih… Belo,asocijacija na mekano,na pero,kao sneg,kao pena. Da! Glasno konstatujem sama sa sobom. Punim kadu,istresam omiljenu kupku na tone i nek ide život,ne radim često ovakvo zatapanje. Ovo me mora opustiti. ,,Pusti račune i tuđe tuge“,pomislih u sebi, ,,Ugodi ženo sebi ponekad nešto lepo“. Puna je kada penušava,uranjam i zahvaljujem Bogu na datom trenutku. Misli mi lelulaju i polako se opuštam. Bockam balončiće prstima. Svaka loša misao,bocnem balončić. Telo se zagreva,duša opušta. Nastavljam dalje da u moru pene buškam balončiće. Baš sam ih puno izbušila,sad vidim koliko se loših misli slilo u glavu ovih dana. Osećam neko olakšanje. Zahvaljujem se vodi,što sa sobom nosi moj stres i što je nezamenjivi pitki deo života. Izvlačim čep iz kade i puštam da ode sva loša emocija i milioni puknutih mehurića.

Možda mi to neće rešiti lošu situaciju,ali umiriće me,opustiti i razbistriti misli. Topla šolja čaja i mekano ćebence,moje srce je mirnije. Moje prijateljice knjige me nemo gledaju sa police i zapitkuju se koja će me privući svojim naslovom. Tu ostajete drage moje,sad je tu papir i olovka. Ja sam stara mastiljara,a onda tek sve ide u svet interneta. Volim šušketanje papira i svoje škrabanje. Grejem ruke o šoljicu čaja i duši mi toplo. Kako je lep osećaj pisati,rečima preneti emociju,to je sloboda to je sreća. Pišite dragi moji i iznesite svoje emocije na papir. Loše emocije spalite,bacite i povucite vodu. One dobre čuvajte i često čitajte. Pisanjem čistite misli i dušu,papir i olovka trpe sve. Pisanje je stvaranje,igra reči i misli i dubokih emocija. Sklonite to ponešto lepo u neku kutijicu ili fioku. Posle dužeg vremena slučajno nađite. Onda opet pročitajte,pa mi recite da li se išta promenilo. Ako jeste,osmehnite se i zahvalite Bogu i sebi.

Autor: Sanja Đurđević

KAKO ZAUSTAVITI VREME ?

0

Ukoliko imate problem da organizujete i upravljate svojim vremenom, možda je u pitanju izazov kako usmeravate svoju pažnju na stvari koje su vam važne. Ako navedeno važi za vas, mogu vam pomoći neke od sledećih smernica:

Papir je vaš prijatelj

Uvedite naviku kreiranja generalnog plana onoga što želite postići na početku svakog dana, meseca ili čak godine i rasporedite to po prioritetima. Svaki dan pregledajte svoj plan i nastojte da ispunite što više od zapisanih stvari.

Novi dan- nova prilika

Način na koji započinjete novi dan u velikoj meri može da utiče na vašu koncentraciju i fokusiranje. Započnite dan pregledom plana, ali i vizualizacijom tri najvažnije stvari koje želite postići. Na kraju svakog dana pređite u mislima kakav je taj dan bio, šta se dešavalo i pokušajte idući dan popraviti ono čime niste zadovoljni.

Pametno upravljajte svojim vremenom

Postoji jedno zanimljivo pravilo koje kaže da se 80 % ostvarenih rezultata postiže u 20 % ukupnog vremena predviđenog za taj zadatak. To praktično znači da uz 20 % fokusiranog rada možete postići 80 % željenih rezultata, odnosno, da je manje produktivnog rada bolje nego više neproduktivnog.

Zbog toga, naučite da radite manje i pametnije.

Odredite vreme dana kad ste u najboljem raspoloženju za obavljanje teških i zahtevnih zadataka i hrabro se suočite sa izazovima.

 

Autor: Ivana Živanić