Home Blog Strana 406

TRETMAN LICA I TELA – RADIOTALASNI LIFTING

Najtraženiji kozmetički tretman – neinvazivan, konforman, bezbolan sa rezultatima vidljivim odmah nakon tretmana.

Radiotalasni lifting lica pomoću snopa radiotalasa zagreva srednji sloj kože i stimuliše proizvodnju novog kolagena, poboljšava cirkulaciju i razmenu materija u ćelijama kože. Koža je zategnutija, a bore oko očiju, usana i na čelu su vidno smanjene. Radiotalasna procedura se koristi i u tretmanima tela za poboljšanje kvaliteta kože, kao i za otklanjanje celulita.

Tretmani se rade u serijama o čemu će vas obavestiti vaš kozmetičar u zavisnosti od stanja i kvaliteta vaše kože. Ako niste do sada, pravo je vreme da probate ovaj tretman i da osetite na svojoj koži blagodeti radiotalasa.

Autor: Suzana Stanković, dipl. kozmetičar i estetičar

REIKI NA JAVNOM MESTU, KAO PRVA, BRZA I JEDNOKRATNA POMOĆ

0

Reiki na javnom mestu zapravo i jeste Reiki kao prva pomoć.

To je je zaista vrlo primenjljiva prirodna energetska medicina. Ne postoji mesto na kugli zemaljskoj gde se ne može primeniti. U svakom trenutku sebi možemo kanalisati životnu energiju. Dok sedimo u restoranu možemo očistiti svoju hranu pre nego je konzumiramo, energetizovati sebi vodu, u pozorištu ili bioskopu, u javnom prevozu, na plaži. Bukvalno gde god i kada god osetimo potrebu možemo sebi davati Reiki, ali i ne moramo naravno. Svakako je preporuka raditi ga u svom prostoru u vidu kompletnog autotretamana, a van istog baš ako zatreba.

Jednog davnog jutra sam opekla jagodicu svog levog kažiprsta. Naravno, kao i sve ostalo i to ima svoje značenje i poziva na određenu analizu. Prsti su detalji života na primer. Leva ruka je sposobnost, ili umeće, primanja i tako dalje. Realno govoreći to je i brzopletost. Opekla sam se ali nisam se time odmah pozabavila zbog nekih obaveza. Kasnije, sedeći u autobusu, nekako sam izvršila pritisak na prst i baš me je zabolela opekotina. S obzirom da sam imala vremena još do trenutka izlaska iz prevoza, reših da sebi kanališem Reiki. Kada sam završila, noktom sam pritisnula opečeno mesto da proverim u kojoj meri mi je pomoć ukazana i radosna sam što mogu da posvedočim da nisam osetila ni trunčicu bola. To je samo jedan od mnogih trenutaka koji me podsete koliko sam blagoslovena što mi je Reiki ušao u život. Zapravo, toga sam svesna stalno ali su to neki trenuci koji mi dodatno mame osmehe i ulepšavaju dane a naročito jesu u tim mojim počecima primene Reikija. Hvala dragom Bogu i Reikiju na svesrdnoj pomoći koju mi redovno pružaju.

Reiki na sred ulice kao pomoć kod epi napada

Jednom sam šetajući gradom, prošla Sremskom ulicom. Devojka, duge plave kose, ležala je na podu i buncala. Rekli su mi da je imala epileptični napad i pitali me da li išta znam o tome.  Osim da treba da joj drže jezik napolju da se ne uguši, zaista nisam ništa drugo znala. U jednom momentu oni su je, mislivši da je svesna, okrenuli na leđa. Osećala sam da treba da joj pomognem ali nisam znala kako. Kako da na sred grada držite ruke iznad nečijeg tela i to u gradu u kom je skepticizam vrlo izražena pojava? Nisam se osećala slobodnom i opuštenom da to učinim. Umirila sam se u čučećem položaju u blizini devojke i prepustila se intuiciji. Desna ruka mi je sama krenula iznad njenog stomaka, gde je smešten solar pleksus koji je ujedno i glavni motor našeg organizma. Nakon par sekundi, desetak možda, devojka se samo trgla. Bilo je kao u nekoj sceni iz filma. Tek tad je došla zapravo svesti. Ležeći na leđima, mogla se ugušiti, tj. nije mogla jer je Reiki stigao do nje.  Rekla sam joj: “Dobro došla nazad”, na šta mi je uzvratila osmehom. Pitala sam je za ime, da li je bolje, i kako je hitna pomoć bila na putu, nastavila sam svojim putem, opet radosna jer sam se našla u pravo vreme na pravom mestu.

Reiki u svlačionici teretane kao prva pomoć

Ovde navodim primer sa devojčicom Janom kojoj je pozlilo u teretani gde sam u to vreme i sama trenirala. Od tada je prošlo sigurno nekih šest godina. Po preporuci trenera Jana je radila na kardio spravi oko četrdeset i pet minuta i pila energetsko piće, a pri tom nije imala ni punih osamnaest godina. Ja sam bila na par minuta do kraja svoje kardio vežbe na traci kada sam je primetila da stoji za pultom gde neko od trenera treba da sedi, a nije. Nije mi izgledala dobro pa sam je po imenu dozvala da vidim kako je. Prišla mi je upitavši me: “Sanja, da li je normalno da posle ove vežbe ne osećam ruke?” Naravno da nije normalno da ne osećaš ruke niti posle jedne vežbe, glasio je moj odgovor. Kad se ide u teretanu ne ide se da bi se oduzimali delovi tela već samo centrimetri salca. Elem, rekla sam joj da ode do svlačionice, da se umije i da ću i ja doći za njom u roku od par minuta. Kako je već znala da se bavim Reikijem, u svlačionici sam joj prišla i pitala je: “Da li smem?” Nakon što sam dobila saglasnost počela sam sa radom. Stavila sam joj ruke na treću i četvrtu čakru kako bi Reiki izbalansirao “motor” tela i srce. Zaista je bilo čarobno posmatrati njeno oduševljenje dok je doživljavala povratak osećaja u rukama. Jednom prilikom kasnije mi je ponovila kako ništa slično u životu nije doživela.

S ljubavlju,

Sanja.

www.reikiskolica.org

Autor: Sanja Dejanović

KOLUMNA: „ĆUTI I TRPI“

0

„Ćuti i trpi“ je kod nas postao način življenja. Da li te neko bije, omalovažava, iskorišćava – samo ćuti i trpi. A zašto, to se ne usuđuj ni da pitaš! Kakvo je to pitanje ZAŠTO?! Pa zbog komšiluka, rodbine, okoline, zbog „tako treba“, zbog drugih, uvek zbog drugih, nikad zbog sebe.

A šta kada poželiš nešto zbog sebe da uradiš? To se ne sme, to je sebično, o tome opet ćuti, ne spominji, smejaće ti se – komšiluk, rodbina, okolina… Drugi! Jer oni znaju kako treba, kad treba, šta treba, oni uvek znaju, opet za druge – nikad za sebe…

Zato, kada dobiješ batine od muža, dečka, oca, brata, slučajnog prolaznika, ljutitog komšije – stavi tonu šminke na lice, zamaskiraj tragove i ćuti. Stisni zube, idi dalje, ne osvrći se, to nikoga ne zanima, to je tvoja stvar, ne brukaj se da nekome pričaš o toj „sramoti“. Naravno da je sramota jer sigurno si ti bila kriva, ti si nešto uradila, rekla ili, ipak, nisi – a trebalo je.

Ako te maltretiraju na poslu/fakultetu, u školi – sve je to za tvoje dobro, znaju oni šta rade, ti opet ćuti. Preguraj i to, sigurno nisi bio/bila cvećka i sad snosi posledice. Postoje pravila po kojima moraš da igraš, za to te neko plaća ili ga ti plaćaš da te nečemu nauči, zato nemaš pravo da se žališ. Hoćeš posao, platu, obrazovanje, diplomu – trpi dok brišu pod tobom, dok te ponižavaju i komanduju ti, dok tre prekrajaju i oblikuju kako njima odgovara, prihvati to da neko drugi upravlja tvojim životom jer – što pre prihvatiš, bolje po tebe.

Samo drži u sebi i tugu, i radost, i udarce, i poniženja… Ćuti i trpi – te večne, velike reči koje ti stalno usađuju u glavu, koje ti ponavljaju dok ih dobro ne shvatiš, dok ne zaćutiš za sva vremena od svega i svih, dok ne izgubiš svoj identitet i ne postaneš marioneta onih koji ne ćute i ne trpe, onih koji su najglasniji, a trebalo bi da budu najtiši… Ćuti i trpi sve dok ti ne presedne, sve dok ne pukneš, dok se ne raspadneš na milion delova od onoga što ne možeš više da trpiš, a naučili su te da moraš, pa sad ne znaš kuda i kako…

Eto, to nam je postalo svakodnevna mantra, to su nam postale reči sa kojima ležemo i budimo se i sa kojima preživljavamo dan. Te reči, koje ne pružaju ni nadu, ni utehu, ni spas…

Autor: Bojana Krkeljić

NEDOUMICE U KARIJERI: POSTAVI SEBI OVA PITANJA

0

Kada je posao i usavršavanje u pitanju, svi mi dostignemo tačku kada treba da analiziramo šta smo do sada uradili, gde smo sada i koji je sledeći korak. Neka pitanja koja postavljaš sebi deluju rutinski, ali tokom vremena shvatićeš da ti je za uspeh potrebna lista od par pitanja o kojima ćeš da razmišljaš intenzivno dok budeš obavljao svoj posao najbolje što možeš.

Šta sam naučio/la ?

Da li si stekao nove veštine na svom poslu i pronalaziš kreativne načine da poboljšaš svoj rad? Postoji li neka obuka ili edukacija koja bi usavršila tvoje poslovanje ? Možda se sada osećaš kako si završio sa aktuelnim poslom i spreman si da pređeš na sledeći izazov.

Svaki dan može da se nauči nešto novo, ali dok ne počneš da percepiraš stvari tako možda to nećeš primećivati svaki dan. Trebalo bi da postaviš cilj da zaista savladaš par veština pre nego što nastaviš dalje da se usavršavaš i da taj način razmišljanja usadiš duboko u svoj um.

Da li napredujem ?

Da li postoji jasan put kako bi došao do sledećeg nivoa u onome što sada radiš ? Možda se nalaziš na poslu gde sledeći korak izgleda godinama daleko od tebe ?! Ako je to tvoj slučaj, onda ćeš morati da  sledeći nivo u svom usavršavanju potražiš na drugom mestu.

Da li sam poštovan/a ?

Ovo je velika stvar o kojoj ne razmišljamo dovoljno često, a trebalo bi. Svaki dan. Kako te tvoje kolege doživljavaju ? Da li je ljudima stalo do tvog mišljenja i žele da ga čuju ? Jesi li ti na drugačijoj talasnoj dužini od tvojih saradnika ?

Često se dešava da ukoliko počinješ neki posao od početka, drugi te gledaju kao nedovoljno stručnu osobu, čak i ako prođe dosta vremena od tvog početka. Da li će oni prepoznati ono što nosiš u sebi, uvek je samo do tebe. Nikada nemoj da se zadovoljiš osećajem degradiranosti i nepoštovanja.

Da li dajem sve od sebe ?

Svima se dešava da povremeno izgube strast prema onome što rade. Međutim, ovo ne mora da bude dugoročno pitanje. Možda ti je samo potreban odmor. Možda bi trebalo da razmisliš o novom projektu, bilo da se radi o tvom postojećem poslu ili da pokreneš neki lični poduhvat van svog radnog mesta. Nekima je potrebno da sami sebe izazovu na fizičkom nivou kako bi se na mentalnom vratili u ravnotežu.

Da li sam srećan/na?

Ovo pitanje može da izgleda prilično izlizano, ali je ključno. Imaš sve ono što definiše posao iz snova, ali nisi opet srećan. Kada se malo distanciraš od posla, shvatiš da tebe ustvari ništa od onoga što radiš ne ispunjava. Život je prekratak da bi ga proveo na poslu koji ne čini da se zbog njega osetiš zaista živim.

Ne možeš stalno da budeš na „najboljem mestu“, ali budi siguran da postoji čitav jedan novi svet mogućnosti izvan posla koji radiš, a koji te pri tom ne ispunjava. Možda ne znaš kako da se pokreneš, napišeš motivaciono pismo ili dobar CV, ne brini. Na pravom si mestu da dobiješ prave smernice za tvoj prvi korak ka onome što želiš da radiš.

Autor: Ivana Živanić

NAJPOPULARNIJI PLESNI STILOVI U SVETU

0

Postoje 3 vrste plesa: moderni, latino- američki i standardni plesovi. U moderne plesove spada: hip hop, street dance, show dance, break dance, jazz, moderan balet, disco dance. U latino-američke plesove spada: samba, rumba, cha-cha-cha, salsa, bachata, kizomba. U standard spada: engleski valcer, bečki valcer, tango.

Najpopularnija vrsta plesa koju širom sveta obožavaju deca i tinejdžeri je hip hop, dancehall, break dance, reggaeton. Hip hop je nastao na području Amerike ,kreirali su ga afrički Amerikanci, Latino Amerikanci i karibski Amerikanci na području Njujorka. Razlikujemo dva stila u hip hopuold school i new school. Hip hop je prepoznatljiv u spotovima najpopularnijih izvođaca širom sveta poput Beyonce, Jay-Z, Eminem, Snoop Dogg, Madonna.   Hip hop plešu i dečaci i devojčice uglavnom u kombinaciji sa break dance-om. Kostimi za hip hop i break  dance su street fazon ,trenerke, duksevi, kačketi, široke pantalone ,majce i topići florescentnih boja.

Najzastupljenija vrsta plesa i najstarija su latino-američki plesovi  poznatiji kao social dance: salsa,bachata,kizomba,zouk i cha-cha-cha.  Ovi plesni stilovi su prepoznatljivi  kao social dance.  Bachata je nastala na području  Dominikanske republike , prepoznatljiva po senzualnim i elegantnim pokretima uz pratnju plesnog partnera.

Salsa najpopularnija vrsta latino –američkih plesova nastala na Kubi. Postoji salsa latino, kubanska salsa,salsaton, afro stil, timbao. Najpopularnije plesne žurke koje organizuju plesači su bazirane na salsi,bachati i kizombi. Pleše se uz partnera, a ova atraktivna vrsta plesa je lako prepoznatljiva širom sveta. Kostimi za latino ples obuhvataju haljine koje su  ukrašene svarovski cirkonima, štras u srebrnoj ili zlatnoj boji ,obavezne plesne sandale.

Bellydance kao najatraktivniji i zavodljiv plesni stil spada u performing arts. Naziv trbušni ples potiče od francuske reči  Dance Du Ventre što znači ples stomakom. Nastao je još u davnom Egiptu kada su  plesačice prozvane i boginje plodnosti. Ova vrsta plesa je popularna u Kairu i u Turskoj, a sve više privlači i druge zemlje sveta. Naziva se još i orijentalni ples, a postoje više stilova trbušnog plesa. Najpopularniji stil je drum i oriental. Kostimi su oskudni ali jako glamurozni i atraktivni, naglašava se pojas i grudni koš kristalima i cirkonima, pleše se bez obuće ili uz manje plesne sandale.

Svaka vrsta plesa povlači tradiciju i kulturu jednog društva, zbog toga bih vam preporučila da izaberete i naučite neku od ovih. Ne samo da ćete steći neko novo iskustvo već ćete kroz muziku i ples poboljšati vašu figuru, držanje i  hod, a pre svega ćete se zabaviti i uživati da vam pritom ne bude naporno, smanjićete svakodnevni stres , ostaćete pozitivni i spremni za nove pobede.

Autor: Ivana Strahinjić, sertifikovani plesni trener i fitness instruktor

NEŽELJENA

Ostavili su je samu, malu, tek rođenu… Negde daleko od grada u kom je trebalo da odrasta, da bude sa svojom porodicom, da se druži sa vršnjacima. Ostavili su je oni čiji je plod ljubavi i bila! Nisu je želeli, nije im bila u planu, tek tako im se desila… I kao da je ona bila kriva, kao da im je svojim nastankom prouzrokovala sve nesreće i tuge ovog sveta – ostavili su je.

Srećom, našli su je neki dobri ljudi, slučajni prolaznici koji nisu imali tu sreću da njihova ljubav bude krunisana detetom. I pružili su joj svu ljubav ovog sveta, sve što joj je ikada bilo potrebno – oni, čiju krv nije nosila, koji nisu znali ni kad, ni gde je začeta, ni ko su joj, zaista, bili roditelji.

Tek tako su je prihvatili u svoj dom i odrastala je kao srećno dete. Vremenom, saznajući istinu koju je bilo neizbežno da sazna, možda i nije bila više toliko srećna. Neprestano se pitala u čemu je njena greška i ko su ti ljudi koji su je tako hladno odbacili, kao da je kamen o koji su se spotakli i kog su želeli da se reše. Običan tvrdi, hladni kamen koji uzrokuje nesreće na putu kada se ljudi, svojom ne videći ga, spotaknu o njega. Onda im je kamen kriv, uhvate ga i bace ga što dalje kako bi ga negde progutalo vreme ili neke nepogode… ili makar kako bi postao tuđa briga.

Baš tako se osećala i ona, neželjena, tek tako došla na ovaj svet i prepuštena sudbini – da je raskomadaju divlje zveri ili pronađu dobri ljudi. Imala je sreće! I sada im je bila mnogo zahvalna, znala je da su oni njeni anđeli čuvari, ali nije prestajala da razmišlja i o onim drugima, onima koji su zamalo ugasili njen život koji je tek počeo. Pitala se misle li nekada o njoj? Brine li ih njena sudbina?

Nije nalazila odgovore. Nikada ih nije pronašla i morala je da se pomiri sa tim da verovatno nikada i neće. Nastavila je da živi od mora ljubavi koju je dobijala i koju je pružala. Znala je da je ovaj i ovakav put, kakav god bio, ipak njen. Ona mora koračati njime, mora igrati kartama koje su joj dodeljene. I, u suštini, one nisu bile toliko loše – otišla je tamo gde je bila ljubav, a ljubav je sve što je potrebno čoveku da preživi. Znala je to, bila je živi dokaz za to, ona – neželjena i željena, ona – za nekoga kazna, a za nekoga blagoslov.

Autor: Bojana Krkeljić