Home Blog Strana 331

Pamtiš li i ti?

Imam zapisan svoj život. Tačnije zapisala sam do sad pola svog života na papir, u dnevnike. Čuvam ih sve, to je moje blago. U njih sam utkala svoju dušu, kroz njih sam se oslobađala, njima sam govorila ono što ni sebi ne smem. Jer je ruka pričala, nisam ja. Nešto ju je vodilo, a to često nisam bila ja, bar ne ova potpuno svesna ja. Valjda je to tako kad ti duša progovara. Pa se vratiš da pročitaš šta ti je poručila. Nije nam pisanje svima blisko, znam. Mene je oživljavalo iznova. Ponekad tako pročitam po neki deo iz godina iza mene i pokušavam da se setim tog osećaja. Nema ga, ostao je na papiru tada, možda su ga i suze zalile, jer često jesu, dok sam se filtrirala od nakupljene brige. Ne kažu džabe da papir trpi sve, pa čak i ono što smo mi odavno izbrisali iz sećanja. Znam neke koji su bacili svoje stare dnevnike. Ja “sebe” ne mogu da bacim. Zar da odu sve te godine mog rasta i razvoja i sve te emocije? Pa ne, ne bole me sad, ne smetaju mi, ne ograničavaju me, samo su eto ostale smeštene u svoj kutak. Možemo mi da čuvamo slike i prepiske, tehnologija nam je svašta smislila, ali te pokrete rukom ne dam, te reči iz srca ne dam.

Pamtite li i vi? Pamti li nešto umesto vas? Neko? Šta pamtite? Imate li svoje najlepše trenutke zabeležene? Imate li ovekovečenu sreću? Ili tuge napismeno? Je l biste voleli da je neko za vas sve to sačuvao? Bilo bi dobro da se samo sećamo lepog, ali nije život uvek takav, barem ne iz našeg ugla posmatranja. Itekako nam se urežu i oni trenuci sete i nemoći. Jedino što nam je izbledela bol od nekad, srećom. Pa se i nasmejemo, onako blago, kad shvatimo da je to ipak iza nas, da nas je ojačalo. Neću da mi sve ono najdivnije promakne u zaborav. Da zaboravim one najiskrenije emocije, pa i kad me bolelo. To ne mogu. Zato imam ono što pamti za mene. Nisam znala da će mi toliko značiti, al nekim čudom sam sačuvala sve te ispisane sveske. I još nešto, da je moj život knjiga, nosio bi naziv „Zapisala sam ti sve“.

Autor: Ana Milovanović

Kako se razvijala filmska industrija?

Film – reč koju svi izgovaramo na dnevnom nivou, predstavlja najmoderniju umetnost i najpopularniju industriju. Sama priča ne može da krene bez spominjanja čuvene braće Lumijer i prvog filma od svega par minuta „Izlazak radnika iz fabrike“, koji je prvi put prikazan u Parizu, 25. decembra, pre 125 godina. Međutim, 1878. godine je snimljen klip, od 24 frejma – Edvard Mejbridžov – Konj u pokretu (Horse in Motion).

“The passion play (1903) je može se reći prvi obojeni film, ali komplikovana tehnika koja je tada korišćena, nije se smatrala isplatljivom, što je i razumljivo, obzirom da su mnoge scene ručno farbane.

Potom, u moru nemih filmova, od kojih je nažalost između 80% i 90% danas izgubljeno, trebalo bi izdvojiti „Battleship Potempkin“, iz 1925. godine. Jedan nemi film, čija se radnja bazira na Ustanku iz 1905. godine, snimljen upravo sa ciljem da se oda počast ruskim revolucionarima. Naravno, to nije jedino što čini ovaj film posebnim. Ono po čemu se ovaj film izdvaja jeste to, što je Ezenštajn jedan od prvih režisera koji je koristio montažu.

Film „The Jazz singer“ iz 1927. godine, ostao je upamćen i našao se na ovoj listi jer je prvi film koji je snimljen sa zvukom  te se smatra da je baš tada bio kraj „neme ere“.

“Gradjanin Kejn” (Citizen Kane) iz 1947. godine, je još jedan stari film koji je doneo novitete. Dugometražni prvenac Orsona Velsa, ostao je upamćen po tome, što su po prvi put upotrebljene neke nove tehnike snimanja – dubinski kadar, niskougaoni kadar, drugačiju naraciju i sl.

“Odiseja” iz 1968. se smatra za jedan od najambicioznijih filmova ikada i početak naučne fantastike. Ovaj film je ostao upamćen i poseban zbog radnje, tehnika snimanja, a i same ideje. Ipak, prvi film koji se bazirao na naučnoj fantastici je „A trip to the Moon“ iz 1902. godine.

Novu dimenziju u ovoj branši je doneo film iz 1922. godine, pod nazivom „The power of love“ i zauvek će ostati upamćen kao prvi 3D film.

Što se tiče animiranih filmova, prvi dugometražni film (veliki Diznijev rizik, a ujedno i uspeh, razlog zbog kog je Dizni danas svetski poznat brend) je „Snow White and the seven dwarfs“ iz 1937 godine.

Naravno, ne datiraju sva unapređenja u ovom reonu iz prošlog veka. Film “Avatar” iz 2009. godine, npr. je bio veliki „bum“, zbog tehnika koje su se koristile prilikom snimanja ovog film.

Dodatak: Da li ste znali da je u prvoj polovini prošlog veka kompanija MPPC (Patentno preduzeće za pokretne slike), čiji je vlasnik bio Tomas Edison, držala monopol nad celokupnom filmskom industrijom punu deceniju?

Autor: Ana Marinković

 

Prava letnja poslastica: Vegan mousse torta sa kajsijama

0

Korica:

6 kašika mekog brašna,

6 kašika oštrog brašna

3 kašike pekmeza,

100 ml obične vode

150 ml gazirame vode

10 kašika ulja

1 kašičica peciva

1/2 kašičice sode bb

Za mousse kremu:

500 ml biljnog mleka

2 kesice pudinga + 20 gr 2 kašike gustina

2 kašike šećera

40 gr putera

300 gr šlaga + 160 ml biljnog mleka

500 ml umućene biljne pavlake

1 konzerva kajsija sečenih na kockice

Priprema korice:

Podmažite pleh veličine 24 cm sa pokretnim stranicama uljem i posipajte ležerno kristal šećerom. Stavite sve suve sastojke u dublju posudu, dodajte peciva i sode bb, sjedinite, zatim dodajte tečne sastojke i pekmeza, sjedinite sve mikserom, sipajte smesu u pleh i pecite koricu u već zagrejanoj rerni 25 minuta na 150 stepeni. Izvadite koricu iz rerne, te je ostavite tako u plehu da se ohladi.

Priprema mousse kreme:

Od ukupne količine mleka odvojite 200 ml u činiju, ostatak stavite da se zagreva. Zatim u tih 200 ml dodajte pudinga, gustina i šećera i razmutite. Kada mleko provri, sipajte ga postepeno u činiju sa pudingom uz neprestano mešanje, zatim sve vratite u šerpu i kuvajte puding na tihoj vatri uz neprestano mešanje, dok se ne zgusne. Sklonite od vatre, dodajte putera, sjedinite, te pokrijte puding providnom folijom i ostavite ga da se ohladi. Umutite slatku pavlaku, zatim šlag sa mlekom. Sjedinite ih i svu količinu dodajte u puding, kašiku po kašiku, uz neprestano mućenje mikserom. Nakon toga dodajte kajsiju, sjedinite i svu smesu izručite na koricu. Dobro je poravnajte špatulom i stavite u frižider da se ohladi i stegne. Dekorišite po vašoj želji.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Saznaj da li si multipotencijalista?

Neki ljudi imaju problem da savladaju biznis kojim se bave ,a neki da savladaju probleme koje nosi multipotencijalista. Postavlja se pitanje da li je više interesovanja mana ili ima dobrih strana?

Ko je multipotencijalista ?

Multipotencijalisti su osobe koje pokazuju svakodnevno interesovanje za više hobija ,oblasti i poslova. Njima brzo dosadi sve ,uglavnom ih ne drži mesto,umetnici su ili sanjari i uvereni su u 95% slučajeva da sve mogu da postignu,a odatle i ta karakteristika u njima za više interesovanja.

Lažna uverenja

Kada krenemo u prvi razred ,naša rodbina,porodica nas uglavnom pita sta želimo da budemo kada porastemo,umesto da postave pitanje „Šta sve možeš biti kada porasteš?“

Ja iskreno mislim da je nametnut taj jedan poziv koji svi mi imamo, a koji danas biva sve manje zastupljen, zbog društvenih mreža. Pogrešno je sebe osuđivati na jednu granu neke umetnosti,nauke i ograničiti svoje neispitane želje i potencijale. Neki čak pronadju svoje hobije u kasnim godinama,kada počinje ono uverenje stečeno iskustvom da napokon živimo kako mi želimo,i pustimo želje na slobodu. Nemojte biti jedni od njih, istražite svoje sposobnosti.

Dokaz da možete da ovladate vremenom i talentima,u isto vreme je Dr.Bob Childs ,graditelj žičanih istrumenata i psiholog. Te dve profesije možete spojiti u neku ruku, jer ako dobro shvatite kako jedan muzičar razmišlja, moćićete da napravite najbolji istrument za njega. To je i prednost multipotencijalista.

Prednost

Sinteza ideja je spoj više oblasti, u jednu dobru ideju,i plan za sasvim nešto treće. To velike kompanije najbolje znaju, a i upotrebljavaju baš tražeći ovakve radnike za svoje brendove,koji će ih odvesti do zvezda.Evo i jednog meni zanimljivog primera!

Na internetu sam našla ovaj podatak,i naravno kao lifestyle bloger moram priznati da je podatak veoma zanimljiv za moju grupu.

Zapravo ,Sha Hwang i Rachel Binx spojili su zajednicka interesovanja:kartografiju, vizuelizaciju, podataka putovanja, matematiku i dizajn. Kada su osnovali MESHU ( LINK) to je kompanija koja pravi nakit po narudžbini inspirisan geografijom. Do ovog ne bi došlo da nisu spojili svoja interesovanja.

Brzo učenje

MI MP veoma brzo učimo jer kada nas nešto zainteresuje ,vredno se bacimo na istraživanje te teme.Takođe mnoge vestine su primenjive na razne oblasti, često stare lekcije ubacuju i nove obrasce. Pa veoma retko počinju od nule jer im je već sve ili poznato ili već imaju novu formulu uspeha spajajući svoje znanje iz predhodnih lekcija.

Prilagodljivost je nešto sto je najbolja stvar u svemu. Kada god negde neko zatreba, a firma nema dovoljno osoba ili vremena za potražnju vi možete uskočiti u tu ulogu.

Na primer: Jenifer Lopez je glumica i pevačica i pleše na svojim nastupima,a i često viđamo da je neki glumac u ulozi reditelja. Takođe i pevači se viđaju u ulozi reditelja ili producenta. Ja recimo imam previše stvari koje OBOŽAVAM, a da ne pričamo o onima koje mi idu od ruke. Kada bi me bacili na pusto ostrvo verovatno bi za par dana otvorila prodavnicu voća i ribarnicu i tako profitirala. Moja interesivanja su: slikanje, skiciranje, pevanje, pisanje (poezija, slobodno pisanje) od stvari koje volim tu je ples, blogovanje, novinarstvo. Trenutno pravim kanal za audio priče, kozmetičar sam po struci, frizerski zanat sam sama naučila, a radim sasvim nešto levo . Poenta je da istražujete i da se ne izgubite, da stalno pronalazite put ka uspehu sa formulama koje nastaju spajanjem.

Ja sam spojila foto pamćenje i skiciranje i radim portrete na primer !

Moje mišljenje je da je moć adaptacije najvise značajna u 21 veku. Zbog brzih i nepredvidivih promena svetske ekonomije biće uspešni samo oni pojedinci ili kompanije koje znaju da se prilagode potrebama tržišta. Multipotencijalisti su deca budućnosti. Nemojte ih sputavati da budu to što jesu, pitajte dete šta želi da bude, ali i razgovarajte o tome šta sve mogu biti, možda dođete do zajedničkih ideja.

Najbolje ekipe su sačinjene od uparenih  specijalista i multipotencijalista. Specijalisti poznaju oblasti, a MP znaju šta tačno treba za uspeh te kompanije u toj oblasti. Čak i saradnje na blogu se dešavaju zbog toga, dve firme ili dve osobe, jedna znanjem druga sa idejom i strukom.

Ja sam jedna od njih ,i priznajem da sada od skoro i kao mama ja imam više hrabrosti da pričam o tome, jer je nama najveći neprijatelj multitasking o kojem i pričam na svom blogu. Možete sve da postignete ukoliko spojite svoja interesovanja i napravite nešto cime želite da se bavite.

To može biti: zanat, pisanje, biznis… Sve jedno… Iskoristite to da pobedite vreme  koje vam je potrebno, a koje nemate za obavljanje svih tih zadataka . Multipotencijalisti su potrebni ovoj planeti i svest o tome da udruženi možemo sve!

Autor: Jovana Disić

 

 

 

 

Ispovest: Zašto žene u braku izgube sebe?

Zašto žene u braku izgube sebe? Naravno ne sve, postoje i one koje Iako su u braku uspijevaju da sačuvaju svoju ličnost. Te žene su vrijedne divljenja. Ja nažalost nisam bila jedna od njih. Kod mene su bila uvijerenja kriva za to. Godinama sam slušala od majke i oca da žena treba da sluša muža, da je on taj koji donosi odluke i da ne smijem sumnjati u njih. Cijeli život sam se trudila da ugodim drugima a usput sam zaboravila sebe. Čak ni prijatelje nisam birala sama. Družili smo se s ljudima koji su odgovarali mom bivšem suprugu, išli smo na mijesta koja bi on odabrao, slušali smo muziku koja njemu paše i kuhala sam jela koja on voli. Kad sam kupovala garderobu uvijek sam mislila na to šta će on reći i dali će se njemu svidjeti. Sada mi to zvuči tako glupo, ali tad mi je to bilo jedino ispravno.

Kasnije kad su došla dijeca njih sam stavila na prvo mijesto i svoje želje i potrebe sam skroz zapostavila. Godinama sam zaboravila sve one male stvari koje mene čine sretnom i bilo mi je jedino važno da sam dobra majka i supruga. Nije mi bilo jasno da s tim nisam dobar primjer svojoj dijeci. Htijela sam uvijek da moja dijeca izrastu u jake ličnosti, pune samopouzdanja i vjerom u to da u životu mogu sve postići samo ako to jako žele. Učila sam ih da nikad ne trebaju odustati od svojih snova, a sama sam svoje zaboravila. Nakon razvoda polako sam počela ponovo tražiti sebe. Bila sam izgubljena između onog šta će drugi reći i misliti da nisam vidjela šta je zapravo to što ja hoću. Kad godinama radite stvari onako kako to drugi od vas očekuju, potrebno je vrijeme da nađete svoj put. Sloboda mišljenja je za mene bila nešto novo i samostalno donošenje odluka mi je ponekad stvaralo strah. Dozvolila sam sebi da dugo vremana  drugi upravljaju mojim životom tako da sam ponekad bila nesigurna. Nisam znala da li radim ispravno, ali počela sam otkrivati svoj unutarnji glas koji me je vodio i kojem sam povjerovala.

Napokon sam smijela uz kafu čitati omiljenu knjigu, bez straha da to nekom smeta. Mogla sam pojačati omiljenu muziku dok peglam veš i plesati po stanu. Nedjelju sam provodila do podne u pidzami i gledala na tv ono što sam ja htijela. Sve su to sitnice koje su me činile sretnom i zahvalnom. Osijećala sam toliko olakšanje što više ne moram ugađati drugima nego sebi da mi nije jasno zašto sam sve te godine izgubila na pogrešne stvari. Uvijek trebamo sebe staviti na prvo mijesto, jer s tim pokazujemo da volimo sebe. “Ako sami sebe ne volimo kako možemo očekivati od drugih da nas vole.“ To sam čitala često i sad znam  da je to istina .Zašto mi je bilo potrebno da prođe toliko godina da to shvatim ne znam, ali nadam se da je sve manje žena kao što sam bila ja. Ne treba nijedna dozvoliti da neko upravlja njom ni da donosi odluke u njeno ime. Treba sačuvati svoje osobine, svoj hobi i raditi stvari koje voli bez obzira šta drugi misle o tome. Ja sam bila slaba, nesigurna i bila sam u svojoj zoni komfora iz koje sam izašla tek kada se pretvorila u pakao.

Sad sam napokon pronašla sebe, radim stvari koje me čine sretnom i pomažu mi da se osijećam vrijednom ljubavi, poštovanja i sreće…

Autor: S.M.

O čemu razmišljaš noću?

Godinama mi se dešavalo da zaspim tek kad svane. Spavalo mi se, telo je bilo umorno ali oči su ostajale otvorene. Jedna za drugom, misli mi jurile kroz glavu, sve jedna gora od druge.

Ta  bujica počinjala je sasvim bezazleno. Ustajala bih da obiđem decu, pokrijem ih ako treba ( a uvek je trebalo), pustim mašinu, jeftina je struja…Onda bih uključila i bojler. Odmah se setila računa, legla, blenula u plafon i sabirala troškove…u najboljem slučaju bila sam na nuli…

Nabrajala bih sve ono što nisam stigla da završim tog dana…i sve ono što me očekuje sutra..pravila spiskove, planove, i nekako uvek skretala u prošlost. Pretumbavala sam je  s kraja na kraj – šta sam mogla drugačije?

A zamisli da sam tad ovako… A šta bi bilo da… Vraćala sam se korak po korak i nalazila sebi greške. Izmišljala sopstvenu krivicu tamo gde je nije bilo, pojačavala je gde je nađem u tragovima.

Nisam završila fakultet, udala sam se. A nije da nisam mogla, spremanje ispita je bilo zadovoljstvo, učila sam ono što me zanima. Sada bih imala bolji posao i mogla bih deci da priuštim toliko toga.

Mogla sam da odem i negde „vani“… Naučila bih jezik za par meseci. Što nisam spakovala jedan ranac, pasoš u ruke i otišla kad sam imala 20 godina, jedila sam se. Sad imam 35, kasno je, šaputala sam u mraku…

Tako misao po misao, do pola noći stigla bih do budućnosti. Šta ako narednih godina ništa ne promenim? Šta ako nikad ne kupim svoju kuću? Dokle ću da zarađujem samo za račune i hranu? Šta ako…

Konačno je nešto u meni kliknulo. Dosta mučenja sebe! Prošlost je takva kakva je, budućnost zavisi samo od mene. Današnji dan je prošao. Ništa više ne mogu da uradim. Dakle, obriši suze, odbaci brige – beskorisne su, ponavljala sam pred ogledalom.

Rešila sam da se aktiviram i promenim svoje navike. Malo po malo, dan po dan. Koliko god neverovatno zvučalo, te sitne promene izmenile su moj život iz korena.

 Uveče kad legnem, nateram sebe da se setim makar jedne stvari koju sam uradila kako treba. Uvek je nađem, koliko god sitna bila. Onda se setim i druge, treće i vidim koliko sam zapravo toga uradila.

 Evo danas sam sredila svoje recepte za kolače. Dan pre toga se nisam osećala najbolje i vrhunac moje produktivnosti bio je da macama očistim posip.Neka je. Ne dam više sebi da budem svoj najgori neprijatelj.

Naprotiv, biću podrška i tapšaću se po ramenu čak i kada je možda trebalo da uradim više, drugačije. Bolje. Jer – uradila sam najbolje što sam mogla u tom trenutku. To mora da mi bude dovoljno.

Negde sam pročitala da treba da uporedimo ponašanje prema sebi sa tim kako se ponašamo prema svojim prijateljicama. Trudim se da uvek budem tu za njih. Da im uzvratim pažnju, ljubav, svu pozitivnu energiju kojom me toliko velikodušno obasipaju.

Da verujem u njih kao što one u mene veruju. Da ih ohrabrim, opravdam, poguram kad zapne…Prema sebi umem da budem izuzetno neprijatna. Ima dana kad sam svoj najveći kritičar, kada ničim nisam zadovoljna.

Radim na tome. Želim da postanem svoja najbolja prijateljica. Da za sebe imam razumevanja kao za druge. Da i kada pogrešim, budem blaga prema sebi.

A kad se vrate negativne misli?

Hoće, vratiće se. Uvek su tu, u prikrajku, vrebaju trenutak moje slabosti. Srećom, naoružala sam se i ja nekim trikovima. Jednostavni su ali efikasni. Pomognu da se održim na površini i ne potonem.

Ustanem i skuvam sebi čaj koji volim, za početak. Umijem se mlakom vodom, očistim lice i namažem noćnu kremu. Udahnem duboko da osetim njen slatki miris višnje. Izađem na terasu i slušam noć. Prošetam kroz svoj iznajmljeni stan i setim se kako sam malo toga imala. Ispunim srce zahvalnošću.

Nasmešim se kad stanem ispred umetničke slike na zidu dnevne sobe. Uživam u njenoj raskoši kao i prvog dana. Pomilujem par knjiga na polici. Smestim mače u krevet pored sebe.

Svaki put kad se pojave nepotrebne brige, klimnem im glavom kao starom poznaniku i kažem – U redu, svesna sam vas ali vidite, ovo je prijatnije od vas!

Govorim istinu. Nisam se ulenjila zato što manje tražim od sebe. Naprotiv, opuštenija sam, produktivnija i ne gubim vreme u nepotrebnom lavirintu misli.  Kreativnija sam i ujutru se budim naspavana.
Svesno biram da mi dan lepo počne i da se tako i završi. Da kada se u tami uvučem pod prekrivač i spustim glavu na jastuk, uzdahnem od zadovoljstva i od zahvalnosti za sve dobro i sve lepo što mi je današnji dan doneo. Hvala Bogu, mnogo je toga. Mirno spavam. Laku noć!

Autor: Gordana D. Perić