Ispovest: Zašto žene u braku izgube sebe? Ispovest: Zašto žene u braku izgube sebe?
Zašto žene u braku izgube sebe? Naravno ne sve, postoje i one koje Iako su u braku uspijevaju da sačuvaju svoju ličnost. Te žene... Ispovest: Zašto žene u braku izgube sebe?

Zašto žene u braku izgube sebe? Naravno ne sve, postoje i one koje Iako su u braku uspijevaju da sačuvaju svoju ličnost. Te žene su vrijedne divljenja. Ja nažalost nisam bila jedna od njih. Kod mene su bila uvijerenja kriva za to. Godinama sam slušala od majke i oca da žena treba da sluša muža, da je on taj koji donosi odluke i da ne smijem sumnjati u njih. Cijeli život sam se trudila da ugodim drugima a usput sam zaboravila sebe. Čak ni prijatelje nisam birala sama. Družili smo se s ljudima koji su odgovarali mom bivšem suprugu, išli smo na mijesta koja bi on odabrao, slušali smo muziku koja njemu paše i kuhala sam jela koja on voli. Kad sam kupovala garderobu uvijek sam mislila na to šta će on reći i dali će se njemu svidjeti. Sada mi to zvuči tako glupo, ali tad mi je to bilo jedino ispravno.

Kasnije kad su došla dijeca njih sam stavila na prvo mijesto i svoje želje i potrebe sam skroz zapostavila. Godinama sam zaboravila sve one male stvari koje mene čine sretnom i bilo mi je jedino važno da sam dobra majka i supruga. Nije mi bilo jasno da s tim nisam dobar primjer svojoj dijeci. Htijela sam uvijek da moja dijeca izrastu u jake ličnosti, pune samopouzdanja i vjerom u to da u životu mogu sve postići samo ako to jako žele. Učila sam ih da nikad ne trebaju odustati od svojih snova, a sama sam svoje zaboravila. Nakon razvoda polako sam počela ponovo tražiti sebe. Bila sam izgubljena između onog šta će drugi reći i misliti da nisam vidjela šta je zapravo to što ja hoću. Kad godinama radite stvari onako kako to drugi od vas očekuju, potrebno je vrijeme da nađete svoj put. Sloboda mišljenja je za mene bila nešto novo i samostalno donošenje odluka mi je ponekad stvaralo strah. Dozvolila sam sebi da dugo vremana  drugi upravljaju mojim životom tako da sam ponekad bila nesigurna. Nisam znala da li radim ispravno, ali počela sam otkrivati svoj unutarnji glas koji me je vodio i kojem sam povjerovala.

Napokon sam smijela uz kafu čitati omiljenu knjigu, bez straha da to nekom smeta. Mogla sam pojačati omiljenu muziku dok peglam veš i plesati po stanu. Nedjelju sam provodila do podne u pidzami i gledala na tv ono što sam ja htijela. Sve su to sitnice koje su me činile sretnom i zahvalnom. Osijećala sam toliko olakšanje što više ne moram ugađati drugima nego sebi da mi nije jasno zašto sam sve te godine izgubila na pogrešne stvari. Uvijek trebamo sebe staviti na prvo mijesto, jer s tim pokazujemo da volimo sebe. “Ako sami sebe ne volimo kako možemo očekivati od drugih da nas vole.“ To sam čitala često i sad znam  da je to istina .Zašto mi je bilo potrebno da prođe toliko godina da to shvatim ne znam, ali nadam se da je sve manje žena kao što sam bila ja. Ne treba nijedna dozvoliti da neko upravlja njom ni da donosi odluke u njeno ime. Treba sačuvati svoje osobine, svoj hobi i raditi stvari koje voli bez obzira šta drugi misle o tome. Ja sam bila slaba, nesigurna i bila sam u svojoj zoni komfora iz koje sam izašla tek kada se pretvorila u pakao.

Sad sam napokon pronašla sebe, radim stvari koje me čine sretnom i pomažu mi da se osijećam vrijednom ljubavi, poštovanja i sreće…

Autor: S.M.

No comments so far.

Be first to leave comment below.

Your email address will not be published. Required fields are marked *