Da bi u životu postigli svoje ciljeve, to zahtjeva promjenu, izlazak iz neke zone komfora. A svaka promjena, zahtjeva neku specifičnu akciju. Ako na primjer želimo ljepše i zdravije tijelo, moramo promjeniti način ishrane i početi se baviti fizičkim aktivnostima. Domaćica koja je cijeli svoj život posvetila porodici, i sad napokon hoće da povrati svoje JA, treba da uvede neke nove rutine, i da svaki dan posveti barem pola sata samo sebi. Jedina zona komfora koju morate prevazići, jeste prevazilaženje vlastitih mentalnih ograničavajućih obrazaca, koji vas drže zarobljenim u životu u kojem niste srećni, zadovoljni ni ispunjeni.
Niko nas ne laže onako kako mi sami sebe lažemo, niko nas ne koči toliko, koliko sami sebe kočimo. Nažalost istna je da smo ponekad sami sebi najveći neprijatelj, i često stojimo sami sebi na putu. Svaki uspjeh i svaki neuspjeh imaju zajednički temelj, a to je misao. Ako nešto nikad nismo radili, često vijerujemo da to mi ne znamo i da nije za nas. Ili ako probate nešto, i od prve ne uspijete, prebrzo odustanete. Umjesto da se zapitate, zašto nisam uspio, šta je bilo pogrešno, i šta treba da uradim slijedeći put, da ishod bude drugačiji. Ako nešto nismo nikad do sada radili, to ne znači da ne moramo to nikad raditi, i da to ne možemo. Ako neko drugi može, znači da možemo i mi. To je ono u šta trebamo vjerovati.
Brige nas takođe koče. To je ono dok razmišljamo o budućnosti, zavijamo sve u crno i mislimo samo najgore. Šta ako se desi ovo ili ono i tako u nedogled. Uglavnom se brinemo o stvarima, koje se nisu dogodile, i koje se vjerovatno neće nikad ni dogoditi. Dobro je da mislimo unaprijed, ali hajde onda da mislimo o najljepšim stvarima koje će nam se desiti. Da pravimo plan i radujemo se svemu tome. Sumnjamo u sebe i svoje sposobnosti. Ako samo stojimo u mjestu i čekamo da će sve doći samo od sebe, vjerujte da neće.
Budite sebi najveća podrška na svom putu. Dobro je da vjerujemo u svoj instikt, ali ponekad ga koristimo kao izgovor. Neki od nas kažu „meni moj instikt kaže da neću uspjeti u tome,“ pa onda cijeli život stoje u mjestu ne rade ništa. Unutarnje misli ne treba uzimati zdravo za gotovo. Preispitajte ih ponekad, da li zaista treba da vjerujete u njih, ili je to samo pogrešno uvjerenje. Ponekad mislimo da se neće drugima dopasti to što radimo, pa onda opet odustanemo, prije nego probamo. Vi niste dužni da usrećite druge, jedino sebe. Ljudi koji stalno kukaju, isto tako stoje sebi na putu ka ispunjenom životu. Ako mislite da nikom nije teško kao vama, da vam ništa ne ide od ruke, i da vam se dešavaju samo loše stvari, onda ćete i svijedočiti tome. Ljudi koji vole da kukaju, umjesto da traže riješenje, oni traže izgovore. Znači sklonite se sebi s puta, i vidjećete kuda će vas taj put odvesti.
Autor: Suada Duraković
