Home Blog Strana 219

Čitamo: „Šunkinin portret“ – Đuničiro Tanizaki

0

Kada otvorite knjigu „Šunkinin portret“ preselićete se u Zemlju izlazećeg sunca. Na malo više od 100 stranica naučićete dosta toga o Japanu, umetnosti i ljudima. „Ko su zaista oni kojima se divimo, uz čiju muziku zanemimo i puštamo suzu?“, pitanje je koje se samo nameće nakon čitanja ovog dela.

Život Koto Mozuje, poznatije kao Šunkin, promenila su dva trenutka. Prvi, kada je izgubila vid i drugi, kada je izgubila svoju lepotu. Koto se nakon gubitka vida posvetila muzici. Njen talenat nema kraja, ali isto tako ni njena gordost i sujeta nemaju granice. Kroz život je prati Sasuke, mladić koji uči zanat u prodavnici njenog oca, a kasnije postaje njen lični sluga i njen ljubavnik.

„Ljubavna“ priča Šunkin i Sasukea je jedna od najbizarnijih i najneobjašnjivijih koje sam ikada pročitala.

Šunkin Sasukea tretira kao slugu kroz celu radnju ove knjige, a on njeno ponašanje smatra apsolutno normalnim. Čak je i počastvovan time što je ona odabrala da je on služi. Šunkin je predstavljena kao dosta okrutna. Ona se iživljava nad svojim đacima. Ne trpi greške i smatra je da je u svemu bolja od drugih. Surovost koju glavna junakinja ispoljava prema deci mi je posebno smetala, ali shvatam da je autor ovim odabranim scenama želeo da doprinese izgradnji njenog lika. Sa druge strane, Sasuke je predstavljen kao požrtvovan, podređen željama svoje gospodarice i pomalo opsednut njenom dobrobiti. Neki ljudi ne mogu da pobegnu iz kaveza u kojem se nalaze. Dok Sasuke svesno bira da ostane u kavezu u koji je smešten. Ako mene pitate, ovde se postavlja pitanje koliko je on uopšte bio Šunkinina žrtva, a koliko je sam sebi nametnuo određene norme ponašanja i granice trpljenja.

Šunkin je žena koja je više volela ptice i savršeno odsvirane note, nego ljude, koja je ulagala u sebe štedeći na onima koji su je služili i koja nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Ona je primer gaženja društvenih normi i svojeglavog ponašanja u vreme kada tako nešto nikome nije ni padalo na pamet. Živela je onako kako je želela, ugađala je sebi i nije marila za mišljenje drugih.

Verujem da sam kroz ovu knjigu stekla dobar uvid u japanski mentalitet i način življenja. Isto tako, mislim da su mi neke stvari bile čudne i posebno šokantne zbog kulturoloških razlika.  Ne bih rekla da je ovo priča o ljubavi, ali rekla bih da je ovo priča o talentu i umetnosti koji su iznad svega, iznad pravila ponašanja, emocija i pojedinaca.

Talenat se pamti, o njemu se priča čak i kada nas više ne bude i upravo zato on nam dopušta sve.

Autor: Milica Barać

 

Prestanite očekivati previše od drugih ljudi

0

Razočarenje u druge ljude se desi kada ti ljudi ne ispune naša očekivanja. Što nam je osoba draža to je razočarenje veće. Očekivanja i ciljeve možemo postaviti samo sami sebi. Kada počnemo očekivati od drugih da se ponašaju onako kako bi mi to htijeli, dolazi do razočarenja. Svi ljudi mogu biti i dati samo ono što oni sami žele. Zato ne smijemo ništa više ni tražiti ni očekivati od njih. Ako imate nerealna očekivanje osijećate se loše, zato očekujte manje. Tako nećete biti razočarani i vaši osijećaji neće biti povrijeđeni. Ako nekom učinite nešto lijepo, nemojte očekivati ništa zauzvrat.

Kada prestanete nametati drugima svoja očekivanja bićete sretniji, zadovoljniji i smireniji. Bez nervoze bijesa i drugih negativnih emocija. Nije lako pustiti druge da budu ono što jesu, ali je neophodno. Kada prestanete očekivati, počinjete ih poštivati zbog onog što jesu, a ne zbog onog što vi želite da budu. Ljude ne možemo mijenjati i nemojte to očekivati.

Ili ih prihvatite onakve kakvi jesu ili nastavite živjeti bez njih dalje.

Ako vam nešto smeta recite to iskreno na glas, ne mogu drugi čitati vaše misli. Drugi razmišljaju drugačije, imaju druge emocije, zato je otvoren razgovor neophodan. Budite ono što jeste, pratite svoj put i slušajte svoj unutarnji glas. Ne poredite se sa drugima i nemojte očekivati od drugih da vas poštuju, ako vi to sami ne radite. Isto tako ne treba očekivati da se svima svidite. Ni vama se ne sviđaju svi i to je u redu. Niko od nas nije savršen. Svi mi pravimo greške i donosimo pogrešne odluke.

Ljudi koji imaju nerealna očekivanja su skloni depresiji, nezadovoljstvu i anksioznosti. Prihvatite činjenicu da vas neće svi razumijeti i da ćete nekad biti povrijeđeni. Ali drugi to možda nisu uradili namjerno. Nemojte dozvoliti da tuđa očekivanja ostave negativan utisak na vaš život, ali isto tako nemojte dozvoliti da vaša očekivanja pokvare odnose sa drugim ljudima. Prestanite očekivati da se svi slažu s vama i da razumeju i podrže svaku vašu odluku. Ne smijete očekivati da vas drugi motiviraju, guraju napred i riješavaju vaše probleme. Nisu tu samo da se brinu o vama i da vas zabavljaju.

Prvo morate voljeti sami sebe ako želite da vas drugi vole. Kako vi niste došli na ovaj svijet da ispunite očekivanja drugih, tako ni drugi nisu dužni ispuniti vaša očekivanja. Naučite voljeti bezuvjetno onakve kakvi jesu, bez potrebe da ih mijenjate. Pustite druge da žive po svojim pravilima i nemojte se zamarati sa tuđim moralima i odlukama. Ako nekom poklonite ljubav neka to bude zato što vas to čini sretnim, ne da dobijete istu nazad. Kad ne očekujete desiće se čudo.

Autor: Suada Duraković

Umetnost koja napušta okvire

Ukrašavanje zidova nekada je predstavljalo bunt i revolt, a sada je uglavnom ovaj vid umetnosti način da se iskaže kreativnost. Ideja je ukrasiti sivilo grada i površinu na kojem se rad oslikava. Nastanak ove umetnosti, i njeno prihvatanje nije bilo jednostavno, a ni lako.

Ulična umetnost je zapravo vizuelna umetnost, ako malo bolje razmislimo.

Nastaje na javnim mestima, a motivisana je željom umetnika da komunicira sa publikom. A cilj je biti van formalnih mesta, biti jedinstven i autentičan.
Na mnogim zgradama i zidovima mogu se videti slike, grafiti i murali. Da li ste obratili pažnju na neki zanimljiv?

Ulični umetnici se drže zajedno!

 

Legenda kaže da istorija grafita počinje 1942. godine, tokom Drugog svetskog rata, kada radnik Kilroy počinje pisati „Kilroy je bio ovdje“ na svakoj fabrici u Detroitu. Vojnici u Evropi su ponavljali ovu frazu na zidovima koji su preživjeli bombaški napad.

„Umetnost na ulicu!“ je glavna parola uličnih umetnika. Dvadesetih godina prošlog veka avangardni stvaraoci su insistirali na tome da umetnost treba da bude dostupna na svakom koraku, u svakom trenutku.

Poslednja decenija obeležila je raznolikost trendova ulične umjetnosti. Diveći se starijoj generaciji, mladi pisci svesni su važnosti razvijanja vlastitog stila. Tako se pojavljuju nove grane, predviđajući bogatu budućnost pokreta. Razni novi oblici ulične umetnosti ponekad premašuju svojim obimom sve što je pre bilo stvoreno.

Umetnost je svuda oko i u svakom od nas!

Autor: Jelena Vučković

Šta radite – Aleksandra Cukavac (PR menadžer)

Aleksandra Cukavac, PR menadžer, otkriva nam svoje preporuke. ŠTA ČITA ? SLUŠA ?  ŠTA GLEDA?

ČITAM?

„Završavam knjigu „Lutka od Marcipana“ autora Muharema Bazdulja. Ovo je uzbudljiva drama o češkoj glumici Lidi Barovoj, koja igra ključnu ulogu u istorijskim previranjima, naročito kada otpočne aferu sa Gebelsom. Britkim perom Bazdulj me je odveo u prvu polovinu 20. veka u industriju zabave, svet zvezda. Njihov sjaj postoji kao paralelna stvarnost naspram fašizmu, a ipak je isprepletan najzloćudnijom ideologijom koja se uvukla u svaku poru društva. Preporučujem i knjiguZašto se niste ubili“ Viktora Frankla. Slavni psihijatar traga za smislom i otkrivajući kako je prevazišao nedaće, pruža ljubav prema životu ma kakav on bio i šta donosio“.

aleksandra-cukavac

Foto: Mimi Gvozdenović Central studio

SLUŠAM?

„Najviše volim rokenrol. Uvek mogu da slušam „Azru“, „Divlje jagode“ iDeep Purple“. Magija koju gitarom stvaraju Branimir Džoni Štulić i Dejvid Kaverdejl mi je neverovatna. Ovog leta uživam i u pesmama Lare Fabian. Radujem se što će imati koncert u Štark Areni“.

aleksandra-cukavac

GLEDAM?

„Poslednji film koji sam gledala je „Moja godina sa Selindžerom“. Rađen je po memoarima spisateljice Džoane Rakof i prati početak njene karijere. Sve poslovne i životne izazove tokom perioda koji je provela u književnoj agenciji koja radi za velikog Selindžera. „Blistav um“ u kome su Rasel Krou i Dženifel Koneli dočarali istinitu priču o matematičkom geniju i nobelovcu Džonu Nešu čije su teorije uticale na svetske trgovačke pregovore, a koji je nadvladao iracionalne sile razuma. Film „Miljenica“ o engleskoj kraljici Ani za čiju se naklonost na dvoru bore dve mlade žene.“

Aleksandra Cukavac, PR menadžer

 

 

Sada

Rekao mi je: „Sve sam sa tobom pogrešno uradio, sve u najboljoj nameri.“

Onda je polako ustao i iz fioke izvadio album prepun požutelih slika na kome je pisalo moje ime.

Redom je pokazavao prstom fotografije i smešio se.

– Ovde si imala četiri godine. Ugrizla si dečaka za prst, u parku. Ti si vrištala, on je stajao i gledao te u čudu. Njegova mama je vikala, na tebe, na mene, na ceo svet, a ti si i dalje urlala:“ Nisam htela tata, ali namerno mi je zgazio lutku.“

Ne znam ni danas kako smo otišli sa mesta tvog prvog zločina nad dečacima, ali kod kuće nas je čekao kum. Sećaš li se kuma Darka? Krstio te. Kada si krenula u školu odselili su se u Ameriku. Nikada više nije došao. Ej, sedam patenata, neverovatan mašinski inženjer, ali nepodoban. Zbrisao je sa porodicom preko okeana, čini mi se pomoću neke crkvene organizacije. A da, kum Darko je ponosno nosio svuda fotoaparat i fotografisao razne momente i predele. Tako je tog dana nastala ova fotografija. Vidiš li šta je sve bilo u tebi? Umela si da se boriš i ne daš na sebe.

Gde sam pogrešio posle i gde si se izgubila kada si se povukla u čauru?

-Nećemo o tome danas tata. Kao da je važno šta sam bila. Hajde da se bar igramo ovog sada.

– Igramo? O Bože dete, pa sada se živi, ne igra se izmišljenih igrica.

Okretao je sledeće strane albuma. Ćutao je i posmatrao: slika na trešnji, slike sa mora, slika u skoku ispred odbojkaške mreže, bolnica i potpisi na gipsu, moj stari mačak i ja, sestra i ja, opet sestra i ja za glavu viša i čupavija za bar dve, neka devojka u beloj dugoj haljini, hmm , jedva prepoznajem sebe…

-Ostavi, ako ti nije teško.

– Naravno da nije.

-Ne kradi bogu dane, vidi mene, sada je svaki ukraden, ali i sada svaki minut volim.

(Uzela sam žurno album u nameri da ga što pre vratim na mesto.)

-Lara, ne okreći glavu, neću da sakrivaš suze, reci mi Sada: život je lep.

Izmamio je osmeh i reči:“ Da tata, život je lep.“

Autor: Mirjana Bekčić

 

Šta radite – Biljana Mijatov (preduzetnica)

Biljana Mijatov, mlada preduzetnica i dizajner predivnih planera, za našu rubriku otkriva ŠTA ČITA? SLUŠA? ŠTA GLEDA?

ČITAM?

„Oduvek sam volela da čitam. Sećam se da sam se u osnovnoj školi takmičila sa drugaricom koja će imati više pročitanih knjiga. Vremenom kako sam odrastala i kako su počele veće obaveze sve sam manje vremena imala za čitanje. Međutim kako moj posao zahteva konstantno učenje, tu naviku za čitanjem sam polako vratila. Trenutno čitam: „Ključ za uspeh“ Dejvid Alen i preporučila bih svima koji žele da rade na svojim organizacionim veštinama“.

biljana-mijatov

SLUŠAM?

„Muziku obožavam, ona me pokreće, ona me inspiriše i daje motivaciju i najviše volim da slušam dok radim opuštajuću muziku sa zvucima talasa pa tako imam osećaj kao da sam negde na plaži umesto u svojoj kancelariji“.

biljana-mijatov

GLEDAM?

„U slobodno vreme najviše volim da se opustam uz serije i prošle nedelje sam završila gledanje jedne baš zanimljive u pitanju je „Workin’ Moms“ koja prati četiri žene koje pokušavaju da usklade roditeljstvo i karijeru. Imam i sjajnu preporuku za dokumentarac koji će vas prodrmati a to je „The secret“.

Biljana Mijatov, preduzetnica