Home Blog Strana 157

Kako provesti dan sama sa sobom

0

Kako provesti dan sama sa sobom

Najveći deo života čovek upravo provede sam sa sobom. Iako mi kao pripadnici socijalnog društva težimo da pripadamo masi i određenoj grupi ljudi većinu vremena smo sami sa sobom.

Zato to kako provodimo svoje vreme sa sobom treba da nam je svima vrlo važan zadatak za ispuniti sebi. Trošiti svoje slobodno vreme bilo kako ili tek tako je isto kao da svesno povređujemo sebe. Jel moguće da iko od nas to želi za sebe? Pa u skladu sa sasvim tim želimo da obradimo temu. U kojoj ćemo govoriti o tome kako provesti kvalitetno vreme u sopstvenom društvu, i o važnosti tog vremena.

Ostanite sa nama u nastavku današnjeg teksta i bićete upućeni na sve bitne elemente ove teme.

Dobar odnos sa samim sobom je najvažniji odnos koji možete zasnovati. Baš zato je važno da ozbiljno i odgovorno primite preporuke i upute koje vam želimo dati.

Zadovoljite dozu kreativnosti u sebi, založite se za svoja interesovanja i hobije

Time sebe izmestite iz svoje zone konfora, izazovite u sebi lučenje pozitivnih hormona, rasplamsajte adrenalin i osetićete se ponovo živim i poletnim bićem. Sve što jeste vaš hobi, ili vaše interesovanje dajte tome prostora u svom životu.

Radite ono što smatrate korisnim za sebe i za svoju budućnost

Posvetite se nečemu konkretnom što će vam pružiti dugoročnu korist, pod tim podrazumevamo potencijalni uspeh, ili ostvarivanje potencijalnog profita ili određenih benefita.

Ugodite sebi

Dajte oduška sebi u određenom trenutku radite nešto što vas čini srećnim, pa makar to bilo skroz blesavo za svakog drugog. Bitno je da ugodite sebi pre svega, a onda i sebi bitnim ljudima tada ćete osetiti da vaša svrha šta god ona bila ima smisla.

Budite zahvalni na tom vremenu koje imate za sebe, ako vam se dogodi da ga ne budete imali fali će vam.

Kako provesti dan sama sa sobom

Autor: Milica Đorđević

A šta KAD uspeš?

0

A šta KAD uspeš?

16.06. u Beogradu će se održati jednodnevna radionica za poslovne žene, sa nazivom „A šta KAD uspeš?“Današnja žena u biznisu, pored toga što želi da bude uspešna, želi i da je negovana, stilizovana, organizovana. Da ujedno bude i profesionalna, ali i SVOJA. Zato se nas 6 sa svojim temama skupilo da pokažemo kako je to moguće. Iako možda ne zvuči tako.

Vesna Danilovac (Psihoterapeut i edukator) – govoriće o tome kako da otklonimo blokade koje nas sprečavaju da se fokusiramo na uspeh i sreću u njemu.

Marina Lazarević (Biznis mentor i project menadžer) – učiće nas kako da se postavi struktura biznisa. I kako organizovati i uskladiti vreme za porodicu, prijatelje i uživanje, zajedno sa uspešnim biznisom.

Milica Jevtić (Glumica i Beauty trener) – nas uči koracima za negovan izgled i poslovnu šminku. I kako da biramo proizvode naspram sopstvenog stanja kože.

Marija Jevtić – Floriama (Dizajner i organizator događaja) – govori o tome kako da biramo vizuelni identitet u skladu sa brendom i porukom koja se šalje. I kako da se ne zarobimo u pravilima koja nas ponekad koče.

Manja Petrović (Stilista i model) – nam pomaže da izaberemo sopstveni poslovni stil odevanja, tako da bude u skladu sa našom ličnošću pored toga što odražava ženu u biznisu.

Duca Marketarica (Mentor za marketing i društvene mreže) – nam objašnjava kako da prodajemo sa lakoćom, svojim idealnim kupcima, koje privlačimo upravo svojom autentičnošću.

Okupljamo se od 08.30 u restoranu Nota (Nota hotela), Grčića Milenka 8. Program počinje u 09h i traje do 14h, uz kafe pauzu i poklone sponzora.

Svakom prijavom se stiče pravo na upis u Adresar Ženskih Biznisa.

Za prijave do 25.05. je cena 2800 din, od 26.05. do 05.06. je 3800, a od 06.06. je 5.800 din.

Vapaj duše

0

Vapaj duše

Nismo dužni da objašnjavamo svoje reči. Nismo dužni da objašnjavamo svoja osećanja. Nikome, osim sebi. Bitno je da mi razumemo nameru i da mi prigrlimo to što osećamo.

Ne možete s ljudima izaći na kraj. Uvek će biti onih koji će vas odmah razumeti, ali i onih koji će vas na prvu osuditi. A to ama baš nikada nema veze sa nama. Osim kada mi osuđujemo druge, ili ih razumemo. Sve je to u nama.

Zašto nas boli ako nas neko kritikuje?

Da li mi tada, u nekom delu svog bića, potajno kritikujemo sebe? Inače nas možda ne bi toliko dotaklo? Time bi se trebalo pozabaviti. Zašto me boli, a ne zašto oni to meni rade. Jer kako kažu: „Koga svrbi, taj se češe.“

Još uvek učim da se nosim sa time da će moje dobre namere neko drugačije razumeti. I da će izvrnuti poentu. Ali, sve više mi to postaje trivijalno. Sama ta činjenica koliko smo svi različiti i kako vidimo upravo ono što želimo. I kako možemo da shvatimo nešto u datom trenutku.

Činjenica je da će neko u našoj slobodi videti ropstvo.

Te će smatrati da lažemo da smo srećni i da mora da smo usamljeni. Neće našu sreću razumeti. Jer kako smo to srećni bez pravog povoda i bez drugih osoba? Misliće da lažemo, a ne primećuju da oni tada lažu sebe, time što ostaju sa nekim, a bez sreće.

Često neće razumeti ni naše poslove iz hobija. I misliće da su naši poslovi bezvredni, dok preziru one svoje dobro plaćene.

Naša iskrenost će ih bockati, dok nam se dive kako smo „bez dlake na jeziku“.

A možda nismo i možda itekako vagamo koliku ćemo dozu istine sasuti. Bićemo im drski, svaki put kada bezrezervno zastupamo sebe.

A kada pokažemo da ipak nismo toliko hrabri… Uplašiće ih naša ranjivost, jer za njih je nemoć nepoželjna. Od malih nogu nas uče da ne osećamo, da potiskujemo. Sve dok jednom, kao odrasli, ne osetimo toliku nemoć, koju više ne možemo poreći. I shvatimo da je i nemoć u redu, ako nam duša vapi za neisplakanim suzama.

Vapaj duše

Autor: Ana Milovanović

Spremamo za vas : Američke palačinke

0

Spremamo za vas : Američke palačinke

Američke palačinke po receptu poznatog Francuskog poslastičara Cyril Lignac ( Siril Linjak), uz suptilnu dozu crvenog voća i soka od narandže, po našem ukusu. Pancake ( američke palačinke) sa crvenim voćem.

Recept:

600 gr brašna T45

4 jaja

50 gr kristal šećera

2 kesice praška za pecivo

400 ml mleka

250 ml soka od narandže

Narendana kora jedne narandže

100gr maslaca sobne temperature

Prstohvat soli

Crveno voće

Priprema:

U dublju činiju staviti brašna. Dodati praška za pecivo i šećera. Sve promešati i napraviti udubljenje po sredini. U toplom mleku otopiti maslaca, pa sipati u brašno. Zatim dodati umućena jaja, sjediniti žicom za mućenja, sipati soka od narandže , narendanu koricu narandže i prstohvat soli. Sve dobro sjediniti žicom i ostaviti na sat vremena u frižideru. Zagrejte manji tiganj na srednjoj temperaturi. Premažite uljem ( ne puno). Sipajte polovinu male kutlače, smese, dodajte malo crvenog voća, zatim sipajte još pola kutlače, smese i pecite palačinku dok ne počnu da se pojavljuju sitni mehurići na površini. Tada je okrenite i pecite dok ne porumeni ( minut).

Spremamo za vas : Američke palačinke

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Ig profil: mesfoliesculinaires

Lala…mislim, cvet lala, ne banaćanin

0

Lala…mislim, cvet lala, ne banaćanin

Tulipan (lat. Tulipa) ili lala je rod od oko 150 biljaka u porodici ljiljana (Liliaceae). Raste iz lukovice, veoma je prilagodljiva te je često možemo videti oko kuća ili na nekom putu kako raste prkosno.

Opet vam kažem, ne pričamo o banaćanima već o tulipanima. Iako sam i sama mislila da je Holandija zemlja porekla tulipana, oni potiču iz Azije tj. današnje Turske. Dobili su ime turskog naziva tülbent, i ovaj cvet je simbol Turske I Irana.

Evo jedne interesantne priče o nastanku crvene lale:

Stara turska legenda kaže da se princ Farhada zaljubio u lepu sluškinju Širin koja iznenada umire. Teoretičari zavere bi rekli da nije ona tek tako umrla, ali nećemo o tome. Princ očajan i tužan nije mogao da se pomiri sa tim pa je odlučio da se baci sa najviše stene. Svaka kap krvi mladog princa (tvrde da je sam skočio) ubrzo se pretvorila u crvenu lalu i tako je on odao počast svojoj dragoj.

Za vreme vladavine sultana Ahmeda III, početkom 18. veka, lala je među Osmanlijama bila simbol bogatstva, moći i ugleda. Kao i ženske otmenosti. Prodavanje i posedovanje lala van Carigrada je bilo strogo kažnjivo, pa se medju narodom govorilo da je lala vrednija od života.

Danas, i za Holandiju kažemo da je zemlja lala.

I zaista ako imate priliku da posetite Amsterdam svuda su lale. Za to je zaslužan botaničar Karolus Klusius koji ih donosi u 16 veku. A ljubav prema lalama je ostala do današnjeg dana.

Bečki ambasador u Istanbulu Ogir Gišlen od Busbeka doneo je u Beč nekoliko lukovica koje je dobio na dar od Sulejmana i predao ih botaničaru Karolusu Klusijusu. Koji je u to vreme bio i upravnik carskih vrtova. Kasnije se Karolus vraća u Holandiju i preuzima mesto profesora na univerzitetu i upravnika botaničke bašte u Lajbdenu.

Njegova opsesija lalama je bila toliko velika da ih je ukrštao i stvarao nove vrste.

Ubrzo se to pročulo i verovalo se da taj cvet ima magijske moći. Svi su hteli da imaju lale, tako da je u jednom momentu lukovica jedne lale koštala 10 puta više nego godišnja zarada jednog zanatlije. Holandijom je, naime, zavladala takozvana tulipomanija, a lukovice ovog cveta su postale toliko skupe da su bile tretirane kao valuta. Holandija danas proizvodi oko 9 milijardi lukovica. Genetskim inžinjeringom došli su do toga da postoji oko 3 hiljade registrovanih sorti raznih boja, oblika i visina.

Ova biljka se ne koristu u farmaciji, a u kozmetici vrlo retko. Lala je tu da bi njome ukrasili dvorište ili dnevni boravak, nekom se zahvalili ili izjavili ljubav. Kažu da je ona simbol duboke ljubavi, velikog poštovanja i moći.

Kao cvećarka ili dekorater, znam da im ne treba puno doterivanja već obična prozirna vazna i voda. Meni su i dalje najlepše crvene iako ljubičastim jedva odolevam.

Toliko za danas od mene.

Pišite o kom cveću hoćete da vam pišem.

Lala…mislim, cvet lala, ne banaćanin

Voli Vas vaša Ljilja cvećarka

Čitamo: „Moja mračna Vanesa“ – Kejt Elizabet Rasel

0

Čitamo: „Moja mračna Vanesa“ – Kejt Elizabet Rasel

Koliko puta ste u medijima videli naslove „Zlostavljana devojka“, „Otkriven zlostavljač u školi“, „Zlostavljač ubio svoju žrtvu“…. Koliko nas je zaista dobro promislilo o ovim pričama. I setilo ih se nakon što su nestale sa naslovnih strana i društvenih mreža?

Kejt Elizabet Rasel je očigledno dobro razmislila o svim žrtvama, svim zlostavljačima i pričama koje nažalost postaju deo naše svakodnevnice. Verujem da je ova knjiga inspirisana pričama devojaka koje nisu smele da se suoče sa svojim traumama, svedočanstvima onih koje su javno rekle šta im se dogodilo, ali i slučajevima onih koje nisu ni svesne da im je neko naudio, da su zlostavljane i zarobljene u odnosima koji ih uništavaju.

„Moja mračna Vanesa” govori o najgoroj vrsti mraka – mraku u ljudima.

Usamljena devojčica, izgubljena devojka i tužna žena, sve je to Vanesa. Vanesa kroz život hoda sa traumom koje ni sama nije svesna u dovoljnoj meri. Samoobmana i samoodbrana su mehanizmi koje ona koristi svakodnevno. Niti koje je povezuju sa Džejkobom Strejnom, njenim profesorom, njenim nasilnikom, njenim savetnikom, čovekom koji je obeležio njeno odrastanje i mladost neraskidive su. On je postao deo nje, prisutan je pri donošenju značajnih odluka, u njenom razmišljanju i reagovanjima u različitim situacijama.

Upečatljivo mi je što je ona ostala u bizarnom odnosu sa njim toliko dugo i što je nju to oblikovalo. Ovde vidimo kolika je u stvari moć manipulacije pojedinca i koliko zaista jedna osoba može da nam obeleži ceo život. Dobijamo samo deliće toga kakva je Vanesa bila pre Strejna, ne zato što ona ne želi da nam ispriča taj deo priče, nego zato što ga se čak ni ne seća, jer za nju život počinje njegovim pojavljivanjem.

Kao i u stvarnosti, tako i u ovoj knjizi, reakcija društva je poražavajuća, skoro svi okreću glavu onda kada je to pogodno, prave se da ne razumeju o čemu se radi ili jednostavno ne žele da vide istinu. Čak i podrška koju devojka koja je prijavila Strejna na početku dobija je kratkotrajna, nedovoljna i promenljiva. Naša uloga je da saslušamo i pomognemo kada možemo, a ne da žmurimo, osuđujemo i stigmatizujemo.

Čitamo: „Moja mračna Vanesa“ – Kejt Elizabet Rasel

Vanesu i Strejna nikako ne bih mogla da uporedim sa Lolitom i Hambertom Hambertom, iako sam na ovakva poređenja nailazila pre čitanja knjige. Sam stil pripovedanja, predstavljanja priče i mog doživljaja priče je potpuno drugačiji. Dok nam Nabokov daje perspektivu odraslog čoveka, Kejt Rasel pruža priliku da Vanesa sama ispriča svoju priču i to sa dva stanovišta, kao devojčica i kao žena. Porediti ove dve priče po meni bi značilo uprostiti ih, svesti ih na samo jedan aspekat. Svaka ima svoju vrednost, svoj stil pripovedanja i zaključke koje iz nje pamtimo.

Moja mračna Vanesa“ možda nije knjiga za svakoga, ali jeste knjiga koju svako treba da pročita.

Autor: Milica Barać