Home Blog Strana 517

UREĐENJE DEČIJE SOBE , MONTESORI METOD

Od kada je uvedena subvencja od grada za privatne vrtiće, roditelji imaju pregršt mogućnosti gde bi mogli da upišu svoje dete. Tragajući ,gledajući,slušajući direktore privatnih ustaova shvatila sam da skoro svaki vrtić funkcioniše po “Montesoriu”,pojma nisam imala šta je to kada sam došla u prvi na razgovor,posle toga sam malo istraživala I “skontala” da sve mora da bude od prirodnih materijala,a kasnije sam ušla još dublje I shvatila suštinu. Montesori metod razvija samostalnost deteta,tačnije sve treba biti bezbedno I dostupno tom malom biću.

Zapitali ste se da li možete napraviti sami baš takvu sobu za svoje dete za malo novca.Možete,samo pratite uputstva I biće lako!

Važno je napomeuti još jednom da sve mora biti BEZBEDNO.

1.Utičnice i kablove zaštite.

2.Krevet bi po pravilu trebalo da bude nizak , kako bi dete od najranih dana moglo da stiče osećaj za proporciju I veličinu.Ne morate kupovati skup krevet,dovoljno je da imate letvice , dušek,bušilicu I farbu za drvo na vodenoj bazi.

Prvo kupite detetu dušek,kako biste znali kojih je tacno dimenzija,pa prema njemu napravite krevet,zaista je jednostavan. Ako želite vrhove ofarbati,to možete uraditi tako što ćete uz pomoć krep trake napraviti graničnik I farba se neće slivati.

Naravno,krevet će dobiti potpuno novu dimeziju kada ga ukrasite veselim jastučićima.

3.Policu sa kutijama za igračke mozete napraviti od starog plakara,tako što ćete odšrafiti vrata I polegnuti plakar,tako ćete dobiti dugačku policu gde će stati sve kutiije sa igračkama,pa će dete moći slobodno da se služi.

4.Obavezno imati na podu prostirku za igru.

5.Zidove možete okrečiti  mirnim,toplim bojama . Ne morate ceo zid okrečiti u istu boju,vec možete  pola –pola… Pa na drugoj polovini izlepiti stikere ili seckajući izolirku napraviti sami iste u obliku kvadrata ili pravugaonika. Izolirka se mnogo lepo lepi na zid ,pa možete od nje praviti razne zidne dekoracije.

  1. Trudite se da zidove maksimalno iskoristite,kako bi dete imalo što više prostora da se kreće u sobi.

7.Sto I stoličica za crtanje .

Sve ostalo je “može I ne mora”. Nadamo se da smo uspeli malo da Vam pomognemo oko uredjenja dečijeg kutka. Ne morate da čekate da Vam dete krene u obdanište,prionite na posao I sredite sobicu za nekoliko dana,videćete da Vam zaista ne treba mnogo novca,iskoristite staro I dobićete novo.

Autor: KIDS_DECOR_LOVE

 

 

 

OKEAN SALATA

Potrebno:

4 veća krompira koja se prilikom kuvanja ne lome,

4 veća avokada

4 veća paradajza

300gr dimljenog lososa

Vinegret za preliv: 1 kašika dižon senfa,

100 ml sojinog ulja,

30 ml devičanskog maslinovog ulja,

Sok od 3 organska limuna,

30 ml obične vode,

Soli, bibera i muškantnog oraha po ukusu. Ako volite više ili manje kiselo, dodajte ili oduzmite količinu limuna

 

Priprema:

Najpre pripremite vinegret: Stavite senf u dublju posudu, dodajte soka od limuna, ulja i umutite ga žicom za mućenje, zatim dodajte vode i dobro sjedinite. Oljuštite krompir, isecite ga na kolutove i obarite u vodi sa dodatkom krupne morske soli. Za to vreme, oljuštite avokado i isecite na kocke srednje veličine. Paradajz takođe. Lososa isecite na trake srednje veličine. Kada krompir bude kuvan dobro ga iscedite od vode, sipajte u dublju posudu, dodajte sve sastojke, sipajte vinegret, rukama pažljivo izmešajte salatu, da se krompir ne bi polomio pa sipajte salatu u dublju činiju, dekorišite je mirođijom i uživajte u njenom ukusu.

Autor: Sunčica Stanković

UGOVORENI BRAK

0

Milena se udala jako mlada i to ne svojom voljom. Udali su je za mladića koji je bio dve godine stariji, niži od nje, ružan sa velikim nosem i strašno dosadan.

Ali nije mogla da bira, tako su roditelji odredili. Iako mlada, bila je jako vredna i sve kućne poslove znala je da radi. Čak, da bi zaradila koji dinar, šila je jorgane. Bila je poznata po tome i u njihovom selu ali i u okolnim selima.

Posle dve godine braka rodila je sina Milana. Dečak je bio zdrav, dobar i veoma miran. Kako je rastao učila ga je da pomaže prvo po kući, a posle i u dvorištu, ocu oko stoke a i poljske radove veoma rano je savladao.

 

Milena i njen muž Dragoljub sve su radili zajedno. Kad bi završila kućne poslove, izašla bi u dvorište da mu pomogne oko stoke. Često je išla sa njim i na njivu. Svi u selu su im se divili i hvalili ih.

Dragoljubu su roditelji rano umrli, tako da su njih troje živeli sami i nisu imali ničiju pomoć.

Žene po selu su joj zavidele što ima tako dobrog muža a ona je patila i gledala kako drugi muževi su nežni prema svojim ženama, poljube ih čak nekad i na sred ulice. Ona nije osetila tu nežnost, živela je kao robot, samo rad i ništa više.

 

Sin, kada je završio osnovnu školu, preselio se u grad da bi tamo nastavio školovanje.

Bilo joj je teško. Tada se osećala još usamljenijom ali nije htela da kvari njegove želje zarad nekih svojih.

Kad je prešla pedesetu razbolela se. Često je morala da bude u postelji. A njen Dragoljub je brinuo o njoj. Kuvao joj je i donosio jelo u krevet, kako se ona ne bi mučila. I dalje se osećala isto, usamljeno.

A onda je Dragoljub pozvan na vojnu vežbu mesec dana. Tek tad je ostala potpuno sama i počela je da shvata šta joj znači Dragoljub. Sin nije mogao da napusti posao, tako da bi došao samo jednom nedeljno.

Po selu je čula razne priče, te ovaj je tukao ženu, te ovaj je varao ženu… a retko da čuje priču onakvu kakvu je ona imala sa Dragoljubom.

 

Prošlo je i tih mesec dana. Ona je nestrpljivo čekala da joj se muž vrati. Spremila je njegovo omiljeno jelo i sačekala ga na kapiji. Kad je stigao do kuće, ona mu priđe i zagrli ga.

„Dobro mi došao, mužu moj! „ Dragoljub iznenađen ali opet srećan, zagrli je i oni zajedno uđoše u kuću.

Nekad ljubav nije glavni uslov za sreću u braku. Ljubav može vremenom i da prođe, ali poštovanje i uzajamna briga ostaju do kraja.

 

Autor: Sanja Trninić

KOLUMNA: ČITAV DEČIJI SVET JE IGRA-POKRETNE IGRE, KOORDINACIJA I PLES

Igra je jedan najprirodniji oblik rada kod dece predškolskog i mlađeg školskog uzrasta. Čitav dečji svet je igra.

Postoje raznovrsni oblici igara, na primer: funkcionalne igre, igre mašte, one sa gotovim pravilima, konstruktivne igre… kao i mnogi raznoliki oblici akrivnosti koji kod deteta podstiču razvoj raznih sposobnosti: otkrivačke, posmatračke i perceptivne, društvene, aktivnosti rezonovanja i uviđanja, radne i brojne druge od kojih su najzanimljiviji oblici igre takozvane pokretne igre.

One su omiljene kod dece predškolskog uzrasta. Deca kroz njih zadovoljavaju potrebe za kretanjem: trče, skaču, penju se, savladavaju razne prepreke, bacaju i hvataju, plešu uz muziku.

 

Kroz ovakav vid igre, razvijaju se svi mišićni potencijali i motoričke sposobnosti kao što su brzina, spretnost, okretnost, osećej za ravnotežu, gipkost, preciznost i izdržljivost. Deca vole i zanimljivo im je da oponašaju pokrete omiljenih životinja ili prevoznih sredstava. Ovakve igre uvek imaju neka pravila koja od dece traže ili da nešto sakriju, pronađu, traže ili uhvate nekoga. Kada se takve igre realizuju na čistom vazduhu, onda one veoma povoljno utiču na funkcionisanje čistavog oraganizma deteta. Pokretljive igre su nepresušni izvor zadovoljstva i radosti kod deteta.

Kroz igru dete se opušta i oslobađa svake negativne energije.

Izazivanje vedrih raspoloženja jedan je od njihovih najbitnijih ciljeva.

Pokretne igre smatraju se kao jedno od najefikasnijih sredstava za masovno preventivno vežbanje.

Igra bi trebalo da bude slobodna i spontana. Takmičarski karakrer može da poprimi kod nešto starijih grupa dece jer se na taj način razvijaju moralno-voljne karakteristike kao što su: Istinoljubivost, hrabrost, drugarstvo, solidarnost, istrajnost i mnoge druge.

 

Koordinacija spada u psiho-motorne sposobnosti. Pored nje, kod deteta neminovno razvijaju se još neke sposobnosti bitne i značajne za razvoj deteta, a neke od njih su i brzina, snaga, izdržljivost, preciznost, ravnoteža, gipkost i ekonomičnost pokreta. Kod deteta, razvoj koordinacije jako je bitan iz razloga što dete na taj način stiče sigurnost i orijentaciju u prostoru i vremenu. Ona deci pomaže da nauče da poštuju svoje vršnjake na taj način što će se prilagođavati grupi, na primer, kroz ples naučiće da nesebično pomažu jedni drugima, da se zajedno kreću kao celina, da formiraju jednostavne oblike stajanja, stojeći lančano, naizmenično, kružno i na tako sebi i drugarima obezbediti jasan pregled nad grupom i situacijom.

Ples predstavlja jedan oblik igre uz muziku u kojoj se objedinjuje rad na telesnom razvoju, razvoju skladnog, lepog, ritmičnog kretanja i na taj način razvija sposobnost da dete kroz pokret iskaže ono što oseća prilikom slušanja muzike.

Dete dok je u pokretu ono je istovremeno i stvaralac i istraživač i koreograf i igrač. Ono kroz ples upoznaje muziku, prostor u kome se kreće i sarađuje sa drugom decom. Dok pleše, dete se upoređuje sa vršnjacima, mašta i pokušava da napravi ravnotežu između svoje i iniciative druge dece.

Umesto što deci uključimo računar, televizor ili neku drugu vrstu pasivne zabave, trebalo bi više vremena da provodimo uz njih, da im posveti više pažnje i njihov, kako psihički tako i fizički, razvoj učinimo zanimljivijim i kvalitetnijim. Deca su znatiželjna, prepuna pozitivne energije i to znatiželjno biće uvek treba usmeravati kako bi svoju energiju iskoristilo na najbolji i najkvalitetniji mogući način.

 

 

„Usvajanje plesnog pokreta počinje od radosti, zadovoljstva, preko savladavanja tehnike plesa kao izražaja i saopštenja čulnih doživljaja, emocija te stvaralačke tehnike.“

– Mr Blagajac S.

Autor: Dipl. vaspitač, Marijana Gavrilović

 

MORA LI BAŠ PETICA?

Kao neviđeni perfekcionista, oduvek sam od sebe i drugih očekivala savršenstvo. Nikada nije bilo dovoljno dobro. Uvek je moglo više, uvek je moglo bolje. I može, ali…ne treba preterivati. Ne treba ići u krajnost.

Kada je stariji sin Filip bio mali, nerviralo me što slabo jede. Kod mlađeg sina Marka  me nerviralo što mnogo jede. Po mojim kriterijumima to nije bilo zadovoljavajuće. A koga briga za moje kriterijume? Sada, sa 13 i 8 godina, Filip jede više a Marko manje. Hm…

Kada je Filip krenuo u školu puna pažnja je bila posvećena učenju. Svaki cvetić sa pet latica je punio moje srce radošću. Kasnije su se nizale petice i po koja četvorka. No došao je taj čuveni, prelomni peti razred. Krenule su lošije ocene i  nezainteresovanost za učenje. Nisam mogla da se pomirim sa tim. Znam da može, da je kapacitet ali neće. Kraj godine smo dočekali sa vrlo dobrim uspehom. Još uvek sam bila u neverici.

A onda se nekako u isto vreme dogodilo da je jedan dečak iz škole izvređao i udario drugog dečaka samo zato što nije iste vere. Taj dečak je odlikaš. Zatim sam čula kako su neka deca namerno gurnula neku baku na ulici i smejala se dok je ona sakupljala prosute jabuke po trotoaru. More ružnih reči, uvreda, drskog ponašanja i fizičkog nasilja su postali svakodnevica. Sa svih strana sam slušala priče koje liče jedna na drugu.

Tada sam pogledala svog sina i videla ga u pravom svetlu. Videla sam njegovu veliku dušu. Ono što on zaista jeste. Uvek ljubazan i kulturan, starijima otvara vrata i pomaže, velikodušan. To je on. On nije ocena u dnevniku. On nije broj. Ocene su tako relatvna stvar. Da, ocene jesu bitne i daleko od toga da mi nije stalo da dobro uči, ali sam sada stavila fokus na ono što je zaista važno. I čini mi se, da sada kada sam ja počela drugačije gledati na to, on se počeo više truditi. U šestom razredu je imao mnogo bolje ocene. Prestao je pritisak sa moje strane i on se osetio slobodnim. Važno je da decu učimo vrednostima u društvu, da znaju za čega uče ali da nije nužno imati sve petice. Važno je srce, važna je duša, jer to čini čovečanstvo.

Sad zaista mogu reći da sam ponosna na svoju decu, na to što jesu. Prihvatam njihove različitosti i potrebe. Tu sam uvek da ih poguram kad treba, da im budem mentor ali nikada šef koji naređuje. Oni znaju da imaju moju punu podršku i da ih volim baš takve kakvi su. Učim ih svojim primerom jer mislim da je to pravi put. Budite primer svojoj deci ali ne očekujte da se ukalupe u vaš šablon jer oni trebaju biti slobodni i sanjati svoje snove.

Mora li onda baš petica? Nikako. No, nije da nije poželjna! 🙂

Autor: Tijana Mihajlović

KAKO SITNE OČI NAŠMINKATI DA IZGLEDAJU VEĆE

Za male oči i njihovo isticanje postoje posebna pravila make-upa. Svetlije nijanse po pravilu “otvaraju” kapak pa time i daju utisak većeg oka. Ako volite kombinovati senke, izbegavajte stavljanje više od dve nijanse, a preporučljivo je i naneti podlogu, odnosno bazu, kako se senka ne bi preslikala na pregib oka i tako se stvorila nepoželjna crta.

Koristite li ajlajner, kad su u pitanju sitnije oči preporučuje se nanošenje tanke linije duž ivice trepavica. Izvlačenje linije izvan ivice oka stvoriće utisak veće dimenzije, ali bilo bi dobro imati na umu da će predebela linija postići kontra efekt. Kvalitetna maskara za produživanje trepavica takođe će doprineti utisku koji želite da postignete, a kad je nanosite, trebate paziti na to da bude ravnomerna i da se trepavice pažljivo odvoje. Imate li problema sa izraženim podočnjacima, znajte da i oni stvaraju neželjeni efekt manjih očiju pa njihovom prikrivanju takođe treba posvetiti pažnju. Tu je ključan odabir prave nijanse korektora.

 

Efektne obrve, pola (make up) posla

Ako želite deblje i punije obrve, očešljajte obrve četkicom prema gore i ispunite „praznine“ kratkim pokretima olovke za obrve. Za naglašene obrve, koje su trend ove sezone, ispunite i mesto ispod luka obrva. Svetlu senku nanesite na sam kapak i ispod obrva, a svetlucavim smeđim ili sivkastim senkama pažljivo osenčite pregib oka. Uz granicu gornjeg kapka povucite laganu crtu olovkom ili ajlajnerom pa onda sve upotpunite maskarom.
Efekat će biti pun pogodak i glamurozan izgled.
Čisto i sjajno lice ne mora da bude posledica skupih tretmana i nege kože. Jednostavno nanesite malo bele senke na obraze. Na taj način naglasićete lice i dati mu zdrav sjaj i izgled. I spremni ste za svaku priliku.
Autor: Ivana Živanić