Home Blog Strana 516

IZLOŽBA U ZAVIČAJNOM MUZEJU U ZEMUNU

U Zavičajnom muzeju Zemuna otvorena je izložba „Kulturni i zabavni život Zemuna između dva Svetska rata“. Autor izložbe je Ljiljana Aćimović, viši kustos muzeja grada Beograda.

Izložba otkriva bogat i zanimljiv život zemunaca, koji se odvijao u periodu između 1918. i 1941. godine.  Nakon završetka Prvog Svetskog rata, došlo je vreme da se zaboravi sav užas i strah koji su osećali tokom tih godina i da se prepuste zabavama. Bile su organizovane čajanke, maskenbali, slavlja povodom rođendana, slava, balovi. Ljudi su pokušavali da se vrate u život, koji su imali pre nego što je izbio rat. I dok se svet polako spremao za sledeći rat, Zemunci su uživali.

 

Na ovoj izložbi veliki akcenat stavljen je na sam Zemun i šta se dešavalo ovde, kao i pregled štampe tog vremena: „Sremski glasnik“, „Zemunski glasnik“, „Zemunski Vesnik“.

Kroz čitavu izložbu vodiće vas kustosi, koji će vam odgovoriti na vaša pitanja, ali sve informacije možete da vidite na plakatima, koji su postavljeni u prostorijama muzeja, a takođe imate mogućnost da vidite i neke predmete iz tog vremena, kao što su:

-pravila srpske zanatlijske pevačke i prosvetne zadruge u Zemunu (1921.g)

-članska knjižica Humanog društva „Siroče“ na ime zemunskog lekara Đorđa Čučkovića

-pozivnica Upravnog Odbora Oficirskog doma za svečanu zabavu povodom rođendana Petra II (6.septembar 1938.)

-pečat Sokolskog društva u Zemunu

 

Dok budete čitali informacije na plakatima, saznaćete kako i za šta su se koristile razne lokacije u Zemunu. Neke od njih postoje dan danas, a neke su nažalost bile srušene i nema nigde više i naznaka da su bile na tom mestu. Tako u gradskom parku bile su priređivane sokolske vežbe i smotre skauta.

Posle rata bilo je stvoreno dosta novih humanitarnih društava: „Dobra volja“, „Siroče“, „Dobrotvor“, Rusko žensko dobrotvorno društvo.

Sportska društva su takođe aktivno učestvovala u ovom vremenu, a bitan deo skoro svake zabave bio  je „kulturni program“- koncerti ili pozorišni komadi (obično jednočinka),  koje su izvodili članovi društva koje je organizovalo zabavu.

 

Osim pozorišta, zemunci su jako voleli da obilaze i bioskope, kojih je bilo u to vreme tri: „Gater“, „Central“, „Grand“. Svi su bili u Glavnoj ulici. Gledani su bili američki i nemački filmovi, a posle još ruski i mađarski.

Posle rata, pojavili su se i oglasi za izlete i letovanja, a kasnije i zimovanje. Bile su popularne i banje, naročito Slankamen.  Zemunska opština uredila je prvo besplatno javno kupalište tako što je ogradila prostor za decu i neplivače (na Velikom Ratnom Ostrvu).

Zemunci su imali prilike da čuju i brojna predavanja, a prvo predavanje u organizaciji novostvorenog Udruženja zemunskih studenata održao je 17.februara 1924.godine pesnik Sima Pandurović : “Život i rad Alekse Šantića“. Predavanje je bilo održano u sali hotela „Grand“, a cena je bila simbolična, dva dinara za đake i pet dinara za odrasle. Posle toga predavanja su se održavala i u novootvorenom Poljoprivredno-šumarskom fakultetu.

Deca su se najviše radovala porodičnim proslavama rođendana, Materica, Božića, a kasnije i Nova Godina, Vrbice, Uskrs, kada su i dobijali neke poklone (uglavnom obuća i odeća, retko slatkiše, knjige, igračke). Bioskopi su za njih nabavljali crtaće, ali u glavnom su ih puštali u večernjim terminima tako da su mogli da ih gledaju zajedno sa roditeljima.

Izložba traje do 5.februara 2019.godine. Ulaz je besplatan.

Radno vreme izložbe: utorak-subota: 10.00-17.00

                                    nedelja: 10.00-14.00

Takođe, ovo je prilika da vidite kao izgleda Zavičajni muzej Zemuna (Spirtina kuća) jer je on zatvoren za javnost već duži vremenski period.

 

Autor: Kristina Jovičić

U ZEMLJI SNOVA

Od najranijeg detinjstva ona je bila opsednuta snovima. Stalno je razmišljala o tome šta joj to oni poručuju, kakvo značenje imaju… Mislila je o tome mnogo više nego svi drugi ljudi koji imaju iste nedoumice. Nemoguće je ustanoviti da li je više sanjala dok spava ili dok je budna… Snovi su bili njena opsesija, njen stil života, njen beg od stvarnosti…

Imala je svega tri godine kada je prvi put postavila roditeljima pitanje o značenju onoga što je tokom noći sanjala. Nije bila zadovoljna jednostavnim odgovorima, tražila je dublji smisao, želela je da veruje da joj snove šalje neko ko joj poručuje nešto bitno. Jedva je čekala da se smrači kako bi otišla u krevet.

Nakon što su godine prolazile, a zlatokosa devojčica rasla, naučila je da piše i svoje snove zapisivala u svesku posebno kupljenu za tu priliku. Košmare nije zapisivala! Nije želela da ih pamti, da im daje na značaju, bila je sigurna da joj se to u snove umešao neko zloban ko je samo hteo da joj poremeti njenu idilu, njen lep svet.

Kada je već potpuno odrasla i počela da gradi svoj život, kada su igre iz detinjstva bile daleko iza nje i kada je uplovila u dosadni svet odraslih ljudi – njeni snovi su i dalje bili tu. Nije ih puštala da pobegnu, prelistavala je svoju “knjigu snova” i još uvek razmišljala o njima. Ta opsesija iz detinjstva ostala je i dalje u njoj, srasla je sa njom i bila sastavni deo njene ličnosti.

Sa prvim zalaskom sunca, kao Pepeljuga pre ponoći, trčala je da stigne kući jer – njena magija tada počinje! Za slučaj da san neće odmah da dođe na oči – stvarala ga je. Pravila ga je sklapajući razne događaje, sećajući se svega lepog što je bilo, gradeći kulu od mašte, šarajući čarobnim štapićem po budućnosti, bojeći u ružičasto sve što je bilo crno. Ležala je kao Usnula lepotica, bela u licu kao Snežana… Sve bajke koje su joj obeležile detinjstvo bile su upisane na njenom licu.

Savršeni svet mogla je da naruši samo svetlost, svanuće koje je vraćalo u stvarnost u kojoj nije želela da bude. Želela je samo još minut sna, još minut života koji je sama stvarala, u kom je birala ljude i događaje, htela je da bar još koji trenutak ostane tamo gde je sve bilo baš kako treba.

Nekada, iz čiste radoznalosti, odlazila je u tuđe snove. Volela je samo da se pojavi, poput čarobnjaka i da pokaže da je tu, da je to njen svet… Tamo je mogla da leti, da diše punim plućima, da otera sve ono što je loše, da ima sve što poželi, da bude mirna i spokojna. Nezamisliva je bila bol na njenom licu kad god je morala da otvori oči i uplovi u surovi svet realnosti. Imala je osećaj da i tu može sve, ali ne sme. Ne sme jer bi tada pomešala savršenstvo sa prosečnim, pomešala bi magiju i realnost, a to nije htela. Nijedan sekund svog sveta nije želela da pusti na ovo surovo mesto.

Imala je osećaj da živi život baziran na crtanom filmu “Negde daleko u zemlji snova”. Toliku razliku je videla između onoga što se dešava tokom dana i onoga što vidi kada sklopi oči. Znala je, isto tako, da može ostvariti sve što zamisli, znala je da se može obistiniti gotovo sve što je sanjala… Znala je, ali ipak nije želela da pokuša.

Sve je bilo stvar odluke! Ako bi se malo više potrudila, jednog jutra bi mogla otvoriti oči i pred sobom ugledati izobilje slatkiša, snove na tacni. Međutim, šta bi joj posle ostalo? Ako bi u svakom trenutku mogla da dodirne sve što zamisli, da vidi, oseti, doživi snove u realnom svetu – to više ne bi bili snovi. Bili bi uprljani stvarnošću, postali bi vidljivi svima, ne bi bili više samo njeni. I to je ono zbog čega ih nikada nije pustila na javu, zbog čega ih je držala čvrsto u sebi i vraćala im se kad god joj se pružala prilika. Nestašna devojčica koja je samo želela da poraste i ostvari svoje sne, odrasla je i sada je odlučila da ih ostavi samo za sebe!

Verovatno nikada neće saznati da li je ispravno postupila i sigurno će se uvek pitati šta bi bilo da je pokušala da ih ostvari, da im je dala šansu da zažive! Možda bi bila srećna do kraja života? Međutim, ovako je sasvim sigurno znala jedno – sada će uvek imati snove i uvek će moći, makar u nekom izmišljenom svetu, da bude potpuno srećna i da živi baš onako kako želi.

Autor: Bojana Krkeljić

MOJA MALA BIBLIOTEKA 1. DEO

Poznata sam kao osoba koja obožava knjige, osoba kojoj je najlakše kupiti poklon 🙂 Obožavam miris knjige. Obožavam kako papir šuška pod mojim prstima, dok nestrpljivo okrećem sledeću stranicu. Volim kada koricu knjige krasi lepa slika… Zato sam odlučila da napravim svoju malu biblioteku upravo ovde 🙂 da vam predstavim knjige koje su na mene ostavile snažan utisak. Rešila sam da ova tema bude u nastavcima. Dakle ovo je prvi deo 🙂

1. “ANA KARENJINA“, LAV N. TOLSTOJ; ova knjiga me je prvenstveno osvojila zbog glavne junakinje (o njoj sam već pisala). Život žene koja zarad ljubavi žrtvuje sve. Žene koja se bori između dve ljubavi; ljubavi prema sinu koja nema cenu i koja je nemerljiva i ljubavi prema voljenom muškarcu. Žena koja je željna pažnje ljubavi i pažnje biva izopštena iz društva, iz života svoga deteta upravo zbog te iste ljubavi, samo zato što želi da voli i da bude voljena. Kraj romana je meni logičan sled događaja jer Ana svoju tragičnu sudbinu nikako nije mogla da izbegne. Jednako jaka i u ljubavi i u smrti.

2. “SLIKA DORIJANA GREJA“, O. VAJLD; znam da mnogi nisu poštovaoci ovog Vajldovog dela, ali mene je privukla ta konstantna veza između mladosti i starosti, života i smrti. Ta neodoljiva želja da se ostane mlad, ne pitajući za cenu. Opčinio me je lik Dorijana Greja na platnu i on van platna. ON koji stari i onaj “drugi“ ON koji je večno mlad i lep, poželjan. To je suština njegovog života. On se toliko boji starosti, koja je neminovna svakom od nas, i toliko se boji da izgubi tu svoju lepotu, da sliku nikaada nije gledao. Ona je starila i patila umesto njega. Njegova slabost kada vidi sliku tera ga na uništenje iste, i istog trenutka kada je slika uništena ON van platna počinje da stari. Mene je ovo asociralo na to da možemo izgledati najsrećnije, najlepše… bili mladi, bili stari… to spolja nije važno, računa se samo ono iznutra… duša čoveka. Ako ti je duša lepa i čista ne može te ni jedna bora naružiti.

3. “SVE KNJIGE GIJOMA MUSOA“; ovaj fracuski pisac bestselera sa takvom preciznošću meša triler, misteriju, dramu i ljubav. Njegove knjige bukvalno vas do samog kraja drže u neizvesnosti. Ne mogu da izdvojim ni jednu, sve su mi prirasle k srcu 🙂

4. “NAJLEPŠA SRPSKA LJUBAVNA PISMA“; knjiga koja se čita u jednom dahu. Mene podseća na dnevnik. Sadrži ljubavna pisma najvećih umova i velikana Srbije… Najtoplija preporuka s moje strane.

5. “SPLETKARENJE SA SOPSTVENOM DUŠOM“,MARIJA JOVANOVIĆ; kjniga koja liči na filozofska dela, jer je Marija kroz filozofiju protkala ljubav i razočarenje na jenom mestu.

6. “KAO DA SE NIŠTA NIJE DOGODILO“, MARIJA JOVANOVIĆ; opet knjiga iste autorke 🙂 Ovo je klasičan ljubić,tužna ljubavna priča. Priča o odanosti i izdaji, o ljubavi i mržnji i priča o jednoj najvećoj čovekovoj vrlini… o praštanju. Knjiga koja nas podseća da se sve događa sa nekim razlogom, i lepo i ružno. Da nas seti da ne zaboravimo drage ljude i da izdaju i bol treba oprostiti, jer ljudski je grešiti, ali ljudski je i praštati.

7. “DNEVNIK JEDNE ALAPAČE“, DUBRAVKA, ALIJAS DUDA ALAPAČA; kolumnistkinja u časopisu “Lepota i zdravlje“, svoju kolumnu pretočila je u knjigu. U knjizi je opisana obična, prosečna žena sa svim onim situacijama koje i mi prolazimo u realnom životu. Knjiga koja je tu da vam izmami osmeh 🙂

8. “TVRĐAVA“, MEŠA SELIMOVIĆ; zato što predstavlja sve ono što jeste i sve ono što jesmo. Čoveka koga je rat zauvek obeležio, čoveka koji traži ljubav i na kraju čoveka koji ne ume da se izbori.

9. “KAD SU CVETALE TIKVE“, D.M.; knjiga zbog koje sam plakala. Opisuje neko prošlo vreme, vreme naših roditelja. Onda kada je sve bilo drugačije. Život porodice koja se polako gasi i koja gubi sve što ima. Pričana u prvom licu, knjiga je spomenik jednom vremenu i ljubavi brata prema sestri.

10. “SVI ROMANI ISIDORE BJELICE“; kratko i jasno, zato što je žena carica, zato što piše srcem i ruši sve tabue…

Nadam se da vam se ova moja mala biblioteka dopala 🙂 Ovo je prvi deo, uskoro slede nastavci 😉 Volela bih da čujem vaše mišljenje 🙂

Preuzeto sa sajta:

https://dolistyle.wordpress.com/

Autor: Lidija Gajić

OTROV STONOGE KAO LEK

Otrovi iz životinja obećavaju lečenje mnogih malignih oboljenja, pokazuje potpuna remisija tumorskih ćelija nakon tretmana molekulima izvedenih iz životnjskih otrova.  Kod stonoga su izrazito složeni. Mešavine su  biohemijskih i farmakološki aktivnih komponenti, kao što su proteini i peptidi. Vrlo se malo zna o  njihovoj primeni u farmaceutskoj industriji. U otrovu vrste Scolopendra subspinipes identifikovana su dva antimikrobna peptida, skolopendin 1 i 2. Oba pomenuta peptide pokazala su antimikrobno dejstvo kod testiranih mikroorganizama, kao što su gram-pozitivne i gram-negativne bakterije i gljive. Kojim mehanzmima deluju otrovi, nije sasvim poznato tako da se još uvek radi na ispitivanju ovih molekula. Ali sve je više pozitivnih rezultata tako da i istraživači i pacijenti imaju razloga da veruju da male materije koje se nalaze u prirodi mogu imati izvanredan uticaj.

 

 

Stonoge  prepisuju  za lečenje nervnih, respiratornih , kardiovaskularnih bolesti  i reumatskog artritisa u Koreji, Kini i drugim zemljama Istočne Azije, ali tačni detalji o njihovim fiziološkim akcijama vrlo malo su poznati. Pokazalo se da SS prah, tačnije prah nastao kao mešavina škorpije i skolopendre u proseku 1:1 značajno smanjuje upale i leči oštećena tkiva. SS prah ima blagotvorno dejstvo jer su T pomoćne ćelije tada u ravnoteži (to je grupa limfocita koji imaju posebnu važnost u imunskom sistemu).

Stonoga Scolopendra subspinipes multilans osim što se koristi pri tradicionalnoj kineskoj medicini, dovodi do mnogih biohemijskih i fizioloških efekata. Iz njihovog ekstrakta izolovani su neki enzimi, antibakterijski sastojci i toksini sa antikoagulantnim svojstvima. Iz otrova stonoga, vrste Scolopendra subspinipes, izolovan je antimikrobni peptid skolopin 1 molekulske mase 4.498 tri-četiri dana nakon izazvanog stresa ubrizgavanjem Ecsherichia coli K12D31. Skolopendin 1 sprečava izazivanje apoptoze i može se koristiti u budućnosti i kao antimikrobni, a i kao antikancerogeni agent.

 

Za stonoge se ne može  reći da su ubice ljudi, ali  se zasigurno može reći da su sposobne da ubiju relativno velike sisare. Ujed im je otrovan, ali ne i smrtonosan po ljude. Zabeležen je podatak da je vrsta  Ehtmostigmus rubripes dugačka 15cm ubila 4 godine starog bulterijera.

 

 Autor: JOVANA POPOVIĆ

 

 

 

BUDI SVOJA

Nema ti druge navuci rukavice i uđi u ring. Celoga života bacaće na tebe drvlje i kamanje . Pusti ih jer ne znaju bolje. Protivnici koji su tebi važni su tvoji strahovi,brige i sva negativna uverenja kojima si ispunio/la glavu. Sve ostalo je poput udarca malog nožnog prsta. Bolno i iritantno a opet prolazno poput treptaja. Zaboravi na druge sparinguj sa sobom i uči. Na svako ne mogu pokušaj iz inata. Ako treba uperi srednji prst u sebe ( da znam bezobrazna sam) i pošalji čudovište koje te sputava tamo gde pripada, u zaborav.

Odbaci masku koju nosiš samo da bi se svideo/la drugima. Transformiši se poput gusenice i osvetli svoju suštinu. Tada se stvari razčiste i postave na svoje mesto. Svi ljudi koji su zahtevali da budeš njihova kopija nestaju. Olakšanje dolazi jer shvataš da su ti oni bili teret.

Propuštene su samo one prilike kojima dozvoljavaš da te napuste. Sve što pokušaš donosi ti novo znanje i iskustvo.

Pobedi sebe, sebe radi i otkrij ko si kada si samo svoj/a. Živi i pusti druge da žive, deluje tako jednostavno a ipak se često ponavlja. To je lekcija koju još uvek učimo. Da bi ostali verni sebi moramo drugima pružiti istu šansu. Navikli smo da idemo linijom manjeg otpora. Stalno se auto cenzurišemo pazeći na svaku reč koju izgovorimo. Opterećeni drugima brišemo sve što bi smatrali neprikladnim. Onda kada ostanemo sami shvatamo da nas često ni bliski prijatelji ne poznaju.

Šta je pravi razlog za to?

Nismo im dozvolili umesto toga stvorili smo likove za svaku situaciju. Oni možda jesu realistični često se nekako srodimo sa njima ali kada se zavesa spusti oni su ipak samo dim i ogledala.

Pobedi sebe i predstavi se ponovo svetu. Nosi svoje stavove i ideje kao ordenje. Pusti da tvoj glas odjekne prostranstvom i stigne do onoga čemu je namenjen. Neko ili nešto čeka na tebe. Oslušni druge glasove možda su i oni sputani poput tebe. Ostavi im prostor, pusti da se oglase uvidećeš da nije sve onako kao što izgleda. Nečiji blistav osmeh prikriva bol, namršteno lice čuva toplu dušu.

Budi svoj/a jer to niko drugi ne može. Čak ni jednojajčani blizanci koji izgledaju identično a rođeni su u samo par minuta razmaka nemaju iste karaktere. Zašto bi onda bio/la kao drugi? Kako očekuješ da te oni vide kada se skrivaš?

Pobedi sebe jer ti se može. Budi svoj/a zato što ti samo tvoja prava priroda može doneti život koji ti je namenjen.

Autor: Ljubica Majstorović

MODERNA, ŽENSTVENA I SAMOSVESNA

Svako godišnje doba je doba kada je sve dopušteno, a udobnost i dobra zabava jedini su imperativi. Stoga  inspiracija može biti upravo opušten način života i odevanja, užitak u svakom trenutku, ali i u sebi samoj. Pri tom, dobar komad odeće, nakit koji ti izmami osmeh kada ga staviš na sebe i torbica u koju se zaljubiš na prvi pogled, tome uveliko pomažu.
Poželjno je uvek voditi se ovim smernicama, kako bi  u svaku svoju odevnu kombinaciju unele puno ljubavi, svoje ličnosti i iskreno uživale u onome što nosimo.
Iako je klasična lepota glavna okosnica većine modnih dizajnera, eksperimentisanje sa trendovskim detaljima poput resa, zanimljivog nakita i kreativnih modnih dodataka, kao i kombinacija boho i gipsy stila, učiniće pun efekat na vašem outfitu.
U svojoj imaginaciji stvorite obojene kišne kapi koje ćete zatim naći u materijalima, kao i u raznobojnim dezenima i printovima koji naglašavaju ono što želite da istaknete i kažete odećom koju nosite.
Uz elegantan izgled svakoj kreaciji, uvek možete da dodate i urbanu notu. Neobične, senzualne, a opet lako nosive kombinacije, svaku ženu vrlo lako mogu da ostave bez daha.
Celokupni utisak je sofisticiranost, čemu su u prvom redu doprinele i odlično odabrane kombinacije boja. U ovom slučaju, najbolje funkcionišu kao skladna celina. Krojevi su jednostavni, a upravo to ovu kombinaciju čini neodoljivom.
Moderna, poslovna, urbana, klasična, posebna, romantična, senzualna, zaljubljena… sve to poručuju boje i kvalitet izbora kombinacije. Sto lica jedne žene.
Poslovna moda takođe dobija novu vrednost. Novi outfiti od udobnih materijala postaju sve aktuelniji, a pleteni detalji jednostavno postaju neizostavni u ovom delu godine.
 Zahvaljujući ukrasnim detaljima odeća je ženstvena dok je moderni oblici istovremeno čine tako cool.
Modni dodaci su oni tako bitni detalji koje današnju poslovnu i modernu ženu čine tako jedinstvenom.
Autor: Ivana Živanić