Home Blog Strana 502

ZIMSKI DAN

0

Zima je pokazala sve svoje čari. Sneg je prekrio krovove kuća a drveće je pognulo svoje grane od težine belog prekrivača.

Maša je sa svojom majkom pravila Sneška Belića. Obe rumenih obraza, smejale su se i radovale snegu.

Maša je imala 4 godine. Nije imala ni braću ni sestre. Majka je svo slobodno vreme posvećivala svojoj jedinici. Otac je radio po čitav dan. Uveče bi se umoran vratio, večerao, malo se poigrao sa Mašom i čim bi ona zaspala i on je odlazio na spavanje. Ovo hladno, zimsko vreme samo mu je otežavalo i ovako već težak posao.

Dugo nisu mogli da imaju dece. Mašu su dobili kad su već bili blizu četrdesete godine. Zbog toga su je još više voleli i pazili.

Tog dana, samo što su završile Sneška i planirale da uđu u kuću zazvoni telefon. Majka otrča na brzinu da se javi, a Maši reče da bude tu i da se brzo vraća.

Maša je iskoristila taj momenat da pogleda šta se to krije u velikoj šumi koja je bila odmah iza njihove kuće. Često je gledala u tom pravcu, a majka joj je govorila da tamo ne sme da ide. Znatiželjna, kao i svako dete, okrenu se i krenu ka šumi.

Majka je izašla iz kuće i videla da Maša nije tu gde je ostavila. Pomislila je da se sakrila. Često su se igrale žmurke. Počela je da je doziva. Posle nekog vremena, zabrinula se jer Maše nije bilo nigde.

Vrtela se po dvorištu, zavirujući u svaki kutak. Noć je već počela da pada. Videla je muža kako povijenih leđa, spuštene glave, vraća se kući. Ispriča mu šta se desilo i oboje krenuše da je traže.

Kako je noć padala i temperatura je bila sve manja. Počeo je da duva hladan vetar.

Roditelji su tražili devojčicu do duboko u noć. Ali nisu je našli.

Potražili su pomoć. Uskoro je došla ekipa ljudi koji su krenuli u potragu za devojčicom.

Kako je noć odmicala, roditelji su sve više strahovali da se nije nešto desilo devojčici.

Pred zoru, jedan član spasilačke ekipe video je malene tragove koji su vodili ka ogromnom stoletnom drvetu, koji je imao veću rupu u svom stablu.

Prišao je i video devojčicu šćućurenu unutra. Devojčica je najpre odbijala da izađe, plašeći se nepoznatog čoveka. Ali njegov topao smešak ohrabri devojčicu i ona napusti svoje skrovište. Bilo je to nečije utočište. Unutra je bilo slame i neke životinjske dlake. Po toplini jazbine, reklo bi se da je životinja do skora bila tu. I zahvaljujući njoj, devojčica se nije smrzla.

Roditelji su sa suzama u očima prihvatili Mašu i čvrsto je zagrlili. Otišli su u svoj topli dom, srećni što su ponovo svi zajedno.

 

Autor: Sanja Trninić

3 SAVETA ZA SREĐEN I ORGANIZOVAN GARDEROBER

1

Tokom decembra glavne teme su dekoracija, predstojeći praznici i kraj godine. Sabira se i oduzima ostvareno. Prave se liste želja i planovi za narednu godinu.

I u toj pretprazničnoj groznici mnogi praktikuju veliko spremanje kuće. Sezonsko raščišćavanje ili tradicija da se u novu godinu uđe “čist”, a spremanje ormana je svakako uključeno u to.

Izbacivanje stare i nenošene odeće svakako čini veliki deo raspremanja doma. A kako je ovo period darivanja, pravo je vreme da ono što ne nosimo poklonimo. Ma koji da su razlozi što izbacujemo garderobu sigurno je da nekome znači i treba. Jer ono što je nama malo ili nije in, nekome je i više nego potrebno.

Zato spojite lepo i korisno pa započnite novu godinu sa sređenim ormarom i osećajem zadovoljstva da ste pomogli nekome. A da bi vam ormar bio i ostao sređen evo par saveta kako da ga organizujete. Jer uređivanje doma bez sređivanja ne znači ništa.

Izbacite nepotrebno, isplanirajte ono što ostaje

Pre bilo kakvog sređivanja i pakovanja, pregledajte sve. Odvojite ono što niste obukli već duže vreme. Nema potrebe da gomilate.

Razvrstajte ono što vam ostaje u ormaru prema nameni, a onda i prema boji. Tako ćete znati kako da pakujete u zavisnosti od toga kakav vam je ormar i garderoba. Da li imate više za kačenje ili slaganje po policama. Bluze i košulje je poželjnije da vise, dzemperi i dukserice da budu spakovani. Suknje i haljine okačite. Ako su baš dugačke uvek mogu na po pola da se prebace preko ofingera. Pantalone i farmerice mogu i da se pakuju na police ili okače. Zavisi gde više mesta imate.

Napravite više mesta

Investirajte u ofingere. Jer kad su iste vrste odnosno jednaki zauzimaju manje mesta.

Za bluze možete koristiti tanje i plastične. Za sakoe svakako šire i “jače”. Drveni su najbolji da zadrže oblik, a suknje mogu da se kače na one sa štipaljkama.

Ne moraju svi da budu isti. Možete i prema nameni grupisati pa imati dve, tri vrste. Bitno je da isti budu zajedno. U svakom slučaju kad su jednaki štede prostor, a i daju utisak lepo sređenog ormara.

Takođe mali trik je da uz pomoć alki od tuš zavese okačite jedan na drugi ofinger pa dobijete dodatni prostor. Ilj nabavite lanac sa krupnim karikama pa na njih nanižete ofingere. To ćete sresti po radnjama ili tezgama sa garderobom.

Da biste imali više mesta za kačenje stavite šipke za kačenje u dva reda.

Obuću pakujte naizmenično vrh-peta. Više pari stane na policu u ormaru ili cipelarniku.

Organizujte ormar

Ako nemate fioke upotrebite kutije. Dobre su i za sezonsku garderobu. Popakujte je u providne kutije i popnite na više police. Zaštićena je garderoba, ormar deluje uredno, a opet znate gde je šta.

Za sezonsku garderobu ili ćebad i jorgane praktične su vakuum kese. U njih svašta stane, a kad se usisa vazduh zauzimaju malo mesta. Jedino što ćete s vremena na vreme morati da ponovo usisate vazduh iz njih.

Organizujte fioke tako što ćete ih pregraditi. Upotrebite korpice, kutije ili pregrade namenski pravljene za fioke.

Ako vaš ormar nema dovoljno polica, dodajte ih. Preveliki razmak među policama je poprilično neiskorišćen prostor. Bolje ređati manje gomile na više polica nego velike gomile koje se ruše i iz kojih je teže izvući šta treba, a da se ne napravi haos.

Manje torbe pakujte u veće, a klač tašnice spakujte u držač za poklopce ili tacne. Možete da upotrebite i kutije za dokumenta. One koje viđate na kancelarijskim stolovima. Ili opet plitke korpe i manje kutije. Upotrebite držače za zidne police da razdvojite tašne. One trouglaste ili četvrtaste. Prišrafite obrnute držače na deo gde vam stoje tašne i napravite improvizovane pregrade.

Šešire možete štipaljkama da okačite na kanap koji ćete pustiti da visi na jednom kraju ormara. Ovo čak može super da izgleda i van ormara.

Razmislite i o vratima ormara. Iskoristite ih pa sa unutrašnje strane okačite organizator za sitnice poput nakita ili kaiševa. Ili šipku odnosno držač kao za peškire u kupatilu pa vežite marame na nju. Ako imate „walk in” garderober, onaj u koji se bukvalno ulazi, onda unutrašnju stranu vrata možete da iskoristite da na njoj bude čiviluk za odeću koja je nošena tog ili planirate da je nosite narednog dana. Ili za onu garderobu za po kući.

Marame i kaiševe možete kačiti i na kuke, a imate i namenski pravljene ofingere i držače za njih.

Možda unutrašnjost ormara vidite samo vi, ali svakako će vam biti lakše kada je organozovan i sređen. A i oku lepše ako nije u haosu.

Ako i nemate vremena I volje da čistite i sredite ormar ovih dana, uradite to bilo kad. Olakšajte sebi uz ove savete, a budite Deda Mraz u bilo koje doba godine doniranjem onoga što iz ormara izbacujete. Jer vaše malo, nekome znači mnogo. Na taj način pomažete i sebi i drugima.

Autor: Ana Glišić

KOLUMNA: NEKI TO VOLE VRUĆE – „IZBACITE ĐUBRE IZ VAŠEG ŽIVOTA, BUKVALNO“

2

Srpska Keri Bredšo javlja se malo van svog termina, ali to je samo zato što imam nešto važno da vam kaže. Pa da krenemo…

Polako odlazi i ova godina. Meni svaka ide sve brže i brže. Kažu mi tako je to kada se ostari hehe… Elem, odlučila sam da u 2019. godinu uđem rasterećena i pročišćena. Sada ću vam objasniti šta to za mene zapravo znači.

Vikendom volim da sredim po kući ono što ne stignem u toku nedelje kako bih uživala u svemu. Ne volim da sedim u prostoru u kome je nered, ne volim da pijem kafu u takvom prostoru, u takvom prostoru nisam produktivna, ali pošto imam devojčicu od 4 godine ne može baš sve da mi bude pod konac. Zato sam rešila da sredim sve one stvari na koje mogu da utičem i da IZBACIM SVO ĐUBRE IZ SVOG ŽIVOTA I TO BUKVALNO!

Kada kažem da „izbacim“ mislim na podjednako i na stvari kao i na ljude. Pa kud koji mili moji. Živi vi meni bili, ali ako u poslednjih šest meseci niste našli za shodno ni poruku da pošaljete (a ja vama jesam) onda mi stvarno u životu niste ni potrebni. Nije ni bitno koliko se dugo znamo, koliko se dugo družimo, koliko je jako to prijateljstvo… važna je činjenica da vi kao prijatelji niste imali par sekundi vremena za mene. Rešila sam da mi ne kvarite ovu 2019. godinu i da se lepo raziđemo, jer ako smo mogli ovoliki period i vi bez mene i ja bez vas onda i nismo prijatelji. Mnogi će reći „Nikada ne znaš kada će ti neko zatrebati“, ali dragi moji ja ne sklapam prijateljstva iz interesa, tako da to kod mene ne pije vodu. Ili mi trebaš za sve ili ni za šta! U svakom slučaju želim vam sve najbolje.

Dalje… otvorila sam svoje garderobere (imam ih tri) i umalo me šlog nije strefio. Tu ima i od „popa uši“, što bi rekli naši stari. Majko moja, onom je bio haos u najmanju ruku. Nisam znala gde mi je šta. Možda ne bih trebala da pričam svoju bruku, ali sve o čemu ja pišem je iskreno i od srca, pa tako i ovo. Izvadim jednu bluzu, ispadnu petnaest hahahhaaa… I ja tu prelomim. E nećeš ga majci. Kad može ostatak kuće da bude skockan možete i vi. Počnem ja polako da vadim sve stvari. Odlučila sam da neke poklonim nekom od rodbine, neke da dam udruženju žena i sve ostalo što nije za upotrebu da bacim. Tako sam i uradila. One stvari koje su novije (recimo nošene po 2-3 puta) ali su mi male ili velike raspodelila sam da dam rođakama i drugaricama. Stvari koje su starije, ali očuvane poklanjam onima kojima su najpotrebnije, a sve one nosiću nekada kad smršam stvari završile su u kanti za đubre. Tako… bila sam preponosa na sebe kada sam gledala uredno spakovane stvari. Obradovala sam sebe, a obradovaću i druge.

Zatim sam prešla na moj radni deo. Pobacala sam sve papiriće i ceduljice od pre 100000000 godina. Pobacala sam stare hemijske olovke, ispisane sveske, rokovnike… napravila sam mesta za nove divne stvari J

Takođe i svu kozmetiku i šminku sam rasporedila ana isti način kao i odeću. Onda sam u miru i tišini popila omiljeni napitak, kafu i uživala u plodovima svog rada.

Ovo bih preporučila svakoj od vas. Verujte mi osećaćete se divo. Prvo jer ste oslobodili sebim prostor, a drugo pomogli ste nekome.

Srpska Keri Bredšo sada ide da popije svoju kafu do kraja i da uživa ceo dan jer blista na svim životnim poljima :*

Autor kolumne: Lidija Gajić

KORAK DO SMISLA

0

Ako Um projektuje svet iz sebe da bi ga ponovo uvukao u sebe, onda je čitav svet naše ogledalo i sve može da bude u redu. Na kraju se uvek vratimo ljubavi jer nas strah natera na to…

 

Kada se nabrajaju kvaliteti uspešne osobe, svako bi imao drugačiju listu kriterijuma. Ali univerzalne bi verovatno bile inteligencija i snaga volje. A ova druga, pogotovo, ključ je dugoročnog uspeha i samoostvarenja. Njen nedostatak se trenutno oglašava da upozori kada je pravac puta pomalo izgubljen.

Ako možemo da dobijemo šta želimo i dugoročno gledano, budemo srećniji, da li su slabije osobe sklone donošenju pogrešnih odluka ?! Važna strategija modernog društva ukazuje na potrebu da se ima sve i da se učini sve, čak i van granica sopstvenog Bića.

Insistirati i tražiti od života sve nisu sinonimi. Biti slobodan za eksperimentisanje sa sopstvenim emocionalnim izražavanjem i trenutnim odrazom spoljašnjih dešavanja, briše sve granice i otpore na putu uspeha.

Nije teško, čak i za one koji nemaju nikakvih sklonosti jer borba između onoga što prija i onoga što odbija, stvara neprijatnosti Umu, a onda i telu. Bez težnje za aktivnošću i dokazivanjem kreira se jednostavnost u kojoj nema mesta za pogrešne odluke. Takve misli nestaju same od sebe.

I mir i nemir su iluzija. Znanje nije ekskluzivno, ne pripada nikome, a opet je uvek dostupno svima. Ko je spreman da odbaci bol sopstvenog mišljenja, zna da je sve oduvek bilo tu i da će tu uvek i biti.

A upravo je subjektivni doživljaj sopstvenih misli taj koji fino i sa puno pažnje neguje bol, stvarajući tako mentalne okove. Nasuprot tome, svesnost dozvoljava da se znanje manifestuje u željenom smeru i donosi poruku da je uvek moguće nadmašiti sam sebe. I to zaista deluje u svetu koji nas okružuje i u kom živimo

Velika istina uvek se krije u tišni i ne dobija se na poklon. Teške situacije na tom putu su dar mudrosti koja je zapravo tu da podstakne učenje koje se naziva traganje za istinom. Pustiti misli i ideje i pratiti onaj iskonski osećaj, put je katarze i oslobađanja.

Kao i svaki drugi alat, ako se ovim načinom ne zna upravljati, ako se ideje ipak ne mogu napustiti, onda on uopšte neće poslužiti svojoj svrsi.

Jednostavno, biti srećan što postoji prilika da se uči i raste onda će doći i odgovor kako poštovati mogućnost koja se pružila. Nikada više neće biti teško osvestiti znanje i stečeno iskustvo.

Svako dobija i više nego što sam može da zamisli. Neka se stvari dešavaju same, spontano…

 

Autor: Ivana Živanić

 

RAJ NA PUSTOM OSTRVU

Laganim korakom Ema je izašla iz aviona i zakoračila na prelepu plažu. Udahnula je punim plućima i osetila miris svega onoga o čemu je nekada maštala. Ovaj prizor videla je hiljadama puta u svojim snovima još dok je bila mala. Svakodnevno je zamišljala ovaj trenutak i iskreno verovala u to da će ga jednog dana i doživeti. Jedino čega se pribojavala bilo je to da će sve ostati samo pusta želja zanesene devojčice…

Bio je ovo pravi „deža vi“, već je toliko puta doživela ovaj momenat, to graciozno izlaženje iz aviona, topao vetar koji joj njiše belu lanenu haljinu dok ona pridržava šešir da ne odleti sa glave… Sandale i torba jarko crvene boje savršeno su joj išle uz boju usana. Avion je ponovo poleteo ostavljajući je samu na ovom pustom ostrvu, a ona mu je mahnula nežnim pokretom ruke, dok su joj crne lokne padale preko očiju.

Sa osmehom na licu krenula je kroz redove palmi i kokosa, slušala zvuke prirode i udisala miris opojnog cveća… Nije mogla da nađe manu ovom mestu, bilo je baš kao u njenoj mašti – savršeno! Probivši se kroz gusto zelenilo, ugledala je najlepši vodopad na svetu i sela je na drveni mostić pored njega dopustivši da je žubor vode opije. Žmurila je i udisala mir i spokoj koji su je okruživali.

Kada je pokupila gotovo svu energiju od izvora, Ema je nastavila preko mosta do kuće koja će ubuduće biti njen dom. I kuća je bila od drveta, ne prevelika, ali sasvim dovoljna za nju. Imala je spavaću i dnevnu sobu, kupatilo, kuhinju, veliku terasu i jednu ogromnu biblioteku, sakrivenu iza ogledala u spavaćoj sobi. Morala je da se uštine kako bi se uverila da ne sanja!

Bilo je prosto neverovatno, ona – devojčica koja je maštala o nemogućem, sada je bila žena koja ima sve o čemu je sanjala. Na pustom ostrvu bile su samo priroda i ona, kućica iz snova i knjige kojih je bilo i više nego dovoljno za čitav život… Nije znala odakle da počne, šta prvo da uradi…

Meseci su prolazili, vreme se menjalo, ali Ema je imala osećaj da se ništa ne menja i da je sve baš onako kako treba da bude. Bila je srećna kao i onog dana kada je prvi put došla ovde, u svoj raj na zemlji. Kada je bilo toplo, sunčala se pored mora i čitala uz umirujuće zvuke talasa, a kada bi poželela hladovinu, sa knjigom u ruci je odlazila da se ušuška u krošnjama pored izvora. Dan bi prošao, a da ona to i ne primeti. Neretko je zaboravljala čak i da jede, knjige su je održavale u životu, bile su joj hrana i za duh i za telo.

Što je više vremena prolazilo, postajala je sve sigurnija u to da zauvek želi da ostane na ovom ostrvu i uživa u prirodi i čitanju. Nije htela da se vrati u svet pun zlobe, zavisti i dosadne tehnologije… Sve to udaljava ljude jedne od drugih, ona nije želela gužvu i stresove – želela je samo mir i tišinu. Želela je da čita, da saznaje što više, da živi u mašti, sigurnosti i snovima.

Znala je još dok je bila mali zaneseni devojčurak da će jednog dana imati svoj svet iz mašte i da će živeti u njemu! Ovde je mogla imati sve što poželi, samo je bilo potrebno da zatvori oči i prepusti se žuboru izvora koji je nosio putevima snova. Ovde je imala i svoj raj, i svoju ljubav i svoj život. I, mada je bila sama na ostrvu, nikako nije bila usamljena! Shvatila je to da su neke stvari precenjene i da su lepše u mašti nego u realnosti. Sada je, po prvi put u životu, mogla da kaže da je zaista srećna i tako je i bilo.

Autor: Bojana Krkeljić

O KNJIZI: „CENTRAL PARK“ – GIJOM MUSO

Neprikosnoveni pisac trilera, misterije i ljubavi u jednom romanu jeste Gijom Muso.

Knjiga „Central park“ počinje na veoma misteriozan način gde se Alis, inače pripadnica pariske policije i američki džez pijanista Gejbrijel bude na nepoznatom mestu vezani lisicama jedno za drugo. Jeino čega se sećaju od prethodne noći jeste da je Gejbrijel svirao u Dablinu, a Alis bila sa drugaricama u noćnom provodu. Ono što je takođe interesantno jeste činjenica da se njih dvoje nikada u životu nisu videli.

Kako kreću u potragu za odgovorima svaki će im doneti po neko rešenje, ali zadati i novu konfuziju.

Kada otkriju istinu ništa više neće biti isto…

Autor: Lidija Gajić