Home Blog Strana 495

FRANCUSKI BOŽIĆNI ENTREMET- ONTROME

Za ovaj kolač potrebna vam je modla, silikomart, ali ako je nemate može poslužiti i modla za kuglof.
Potrebno za kremu:
400 gr šlaga u prahu
250 ml gazirane vode
500 gr maskarpone sira + 100 ml kokosovog mleka
400 ml kokosovog mleka
280 gr bele čokolade
17 gr želatina u listićima
200 gr kokosovog brašna
Za nadev:
2 karamelizovane banane + 10 gr putera + 20 gr kristal šećera
Priprema korice:
Čokoladu otopite sa malo ulja u mikrotalasnoj ili u šerpici, na šporetu, na tihoj vatri, zatim je dodajte kremi, sjedinite i na kraju dodajte keksa. Smesu sjedinite rukom i ostavite sa strane.
Priprema karamelizovanih banana:
Omekšalim puterom premažite tiganj, posipajte po njemu šećera stavite banane i pustite ih da se na vatri srednje temperature karamelizuju, prvo sa jedne pa sa druge strane. Gotove su kada dobiju karamel boju. Izvadite ih iz tiganja i stavite ih na pak papir da se ne bi zalepile, zatim ih isecite na deblje kriške.
Priprema kreme:
Stavite listove želatina u hladnoj vodi da omekšaju.
Sipajte mleka u šerpici, zagrejte ga na tihoj vatri pa dodajte čokoladu da se lagano otapa uz povremeno mešanje, zatim dodajte dobro oceđene listove želatina da se otope, sklonite šerpicu sa vatre i ostavite sa strane da se ohladi. Šlag umutite kao i obično gaziranom vodom pomoću miksera. Sir maskarpone umutite penasto mikserom dodajući 100 ml kokosovog mleka, zatim u njega dodajte šlaga, dobro sjedinite žicom za mućenje, zatim dodajte bele čokolade i kokosovog brašna pa smesu sjedinite špatulom.
Oblikovanje kolača:
Modlu lagano premažite masnoćom“crisco“ ili uljem, stavite jedan deo kreme, poređajte banane, odozgo stavite karamel, stavite kolač u zamrzivaču na sat vremena, zatim stavite drugi deo kreme, stavite kolač opet u zamrzivač na sat vremena, izvadite ga, zatim formirajte koricu slažući masu rukama u tankom sloju u krug. Stavite kolač preko noći u zamrzivač na najnižoj temperaturi, sutradan ga izvadite iz modle ukrasite po vašoj želji i i ostavite u frižideru da se lagano odmrzne. Mi smo za dekoraciju koristili velur sprej u crvenoj boji, a vi uradite po vašem nahođenju.
Ovo je pre svega kolač za ljubitelje kokosa koji puno podseća na raffaello kugle, a pošto su to kolači koje svi obožavaju, veoma često se i priprema. U kombinaciji sa bananom i karamelom dobija poseban ukus. Probajte ga, sigurni smo da će vam se dopasti.
Napomena: Mi smo banane prelili karamelom, a vi možete staviti i otopljenu čokoladu. 
Autor: Sunčica Stanković

LIK IZ ROMANA

0

Nena je već duže vreme pisala svoj treći roman. Potpuno se predala pisanju, čak i kad nije pisala, mislila je o tome. Dešavalo bi se da, dok ide u nabavku namirnica, odjednom smisli novu  radnju romana a onda bi došla kući i satima ispravljala već napisane stranice.

Subotom je išla na pijacu po sveže voće i povrće. Žurila je da kupi sve što joj treba a onda da se vrati pisanju, dok su joj još ideje sveže. Pune ruke kesa, gužva, žurba i odjednom sudari se sa nekim i ispadoše joj kese. Nervozna, počela je da gunđa, čučnula je kako bi pokupila namirnice dok ih neko ne izgazi. Dečko koji je bio deo tog nemilog događaja priteče joj u pomoć. Pokupivši sve, laknu joj. Podiže glavu da mu kaže još koju reč i zaneme. Njen lik iz romana stajao je ispred nje. Zbunjena, osvrtala se oko sebe.

„Nikola….?“

„Da, ja sam. Izvini što nisam pazio. Zamalo i tebe da srušim.“

„Ali kako si ti ovde… Ti si lik iz romana.“

„Pa ti si me stvorila i samo me ti možeš videti. Morao sam da te nađem. Ja želim da budem sa Anom, a ti si je udaljila od mene u priči.“

„Ali to je moja priča, ja smišljam radnju. Uostalom ko zna šta će još biti do kraja.“

„Jeste tvoja priča ali je moj život. Molim te, promeni to.“

„Dobro, videću.“

Ljudi su je zaobilazili u velikom luku. Ludača, pomisliše, priča sama sa sobom.

Nikolu je sretala sve češće. Svideo joj se. Ipak, podsvesno je gradila njegov lik po sopstvenom ukusu.

Danima je razmišljala kako da nastavi roman. Ana je ustvari bila ona u priči. Pošto joj se Nikola sve više sviđao, rešila je da napiše kako je  tražio od nje.

Ana se vratila iz inostranstva i ona i Nikola su ponovo bili zajedno. Nena je nestajala u priči dok je pisala, živela je u njoj. Ali kad prestane da piše, ostajala bi sama. Pošto je ispunila želju Nikoli, on se više nije pojavljivao. Bilo joj je žao zbog toga ali nije mogla da bude sa njim i u priči i u pravom životu. Pomirila se sa tim da kad završi sa pisanjem knjige, završila je i sa Nikolom.

To se i desilo jednog dana. Napisavši poslednju stranu knjige, zatvori dokumenat i ugasi laptop. Tužna, reši da malo izađe i pokuša da zaboravi na njega i čitavu tu priču.

Ode u svoj omiljeni kafić i naruči džin tonik. Posle druge čaše, neko priđe njenom stolu i upita je da li može da sedne.

Taman je htela da ga otkači ali podiže glavu i zagleda se u mladića. Bio je veoma sličan Nikoli.

„Bože, da li je ovo od pića ili mi još ne izlazi iz glave?“ Promrmljala je sebi u bradu.

„Izvinite, nisam Vas razumeo. Ja sam Peđa, mogu li da Vam se pridružim?“

Tad shvati da ispred sebe ima zaista zgodnog mladića. Nasmeja se i pozva ga da sedne.

Veče je proteklo bolje nego što bi ona zamislila ili napisala.

Knjiga jeste završena ali ona sad ima svog Nikolu, odnosno Peđu.

 

Autor: Sanja Trninić

KOLUMNA: KREATIVNA ZIMA ZA NAJMLAĐE

Priroda je zimi kao najlepši rudnik kristala.

U velu smo najlepših prazničnih dana gde svako dete, a i odrasla osoba, uživaju u čaroliji koju donosi svaki novi trenutak sa sobom. Sreća i zahvalnost koju svi osećamo budi u nama onu iskonsku radost koju smo bezuslovno osećali svakoga dana kada smo i sami bili deca. Danas tu radost doživljavaju i naši mališani.

Da li su te lepote potpune i da li mi kao roditelji, vaspitači i učitelji dajemo svoj maksimum kako bi deca osetila prave čari prirode u zimu? Kako to možemo da znamo? Praznične radosti su same po sebi ispunjenje, ali pored tih lepih trenutaka oko ukrašavanja domova, šta je to što ispunjava dečiju potrebu za razvojem? Treba uskladiti lepo i korisno kako bi razvoj bio potpun.
Topao dom je zasigurno pravo okruženje gde će dete uživati u ovim hladnim danima, ali ne smemo zaboraviti i dragocenosti prirode. Roditelji izbegavaju da decu izlažu niskim temperaturama kako se ne bi razbolela, ali upravo je takva sredina pogodna za eliminisanje raznih virusa i bakterija koji se razmnožavaju u zatvorenom toplom prostoru prepunom ljudi.

Dečja igraonica ili priroda?
Iz straha da se dete ne razboli na niskim temperaturama, roditelji ih radije vode u dečije igraonice i zagušljive kafiće. Istina je takva da su upravo ta mesta izvor zaraza. U svemu treba biti umeren pa tako i u odabiru sredine. Pedijatri savetuju da je mnogo zdravije dete izvesti napolje i 20 minuta na svež vazduh nego čitav dan provesti u lavirintu i skačući po trambolinama. Fizički se mogu više aktivirati u tim objektima gde postoje razne kvalitetne sprave koje deci omogućavaju različite oblike kretanja kroz poligone i prepreke, ali da li je to najbolje što možemo ponuditi deci? Okruženi smo prirodom i njoj se prilagođavamo, tako je i svako biće predviđeno da u njoj provodi vreme.

Ukoliko je napolju kiša možete dete utopliti, spremiti gumene čizme i kabanicu i istraživati barice i kapi kiše koje obasipaju čitavo okruženje.
Ukoliko je napolju sneg, temperatura je ispod nule, dakle, dete treba slojevito obući i utopliti, ali ne preterivati da se i samo ne bi preznojilo što dovodi do rizika od prehlade. Kapa, rukavice i šal preko usta sasvim su dovoljni kako bi dete bilo zaštićeno od hladnoće.  Topla obuća i garderoba koja ne propušta vlagu. Čak i onima najmlađima ne smetaju ovakve temperature ako je garderoba adekvatna i ako se ne provodi previše vremena napolju. Svež vazduh je neophodan za dete. Sunčeva svetlost pored prirodnog izvora svetlosti koji hrani foto ćelije, zaslužna je i za kvalitet dečijeg vida. Tako se vid kratkovide dece brže kvari tokom zime jer roditelji izbegavaju boravak u prirodi za decu. Tj, izlaganje sunčevoj svetlosti dovodi do sporijeg napredovanja kratkovidosti.

Ukoliko su napolju niske temperature, bez snega i kiše sasvim je dovoljno da dete bude obučeno u toplu garderobu i sa kapom, šalom i rukavicama.  Lagane šetnje po svežem vazduhu idealne su za jačanje dečijeg imuniteta, za poboljšanje cirkulacije i stimulisanje respiratornih sistema na pravilan rad.


Od 15 do 40 minuta dnevno poželjno je da dete boravi napolju. Ako primetite da dete izražava drhtanje, naravno da ćete ga uvesti unutra čim to uočite. Ali dok ste napolju potrudite se da to bude prava bajka. Kao što u jesen možete uživati u igrama u sakupljanju jesenjh plodova, tako i zimi možete organizovati igre koje se svode na upoznavanje zimskih čarolija.

-kako se biljke ponašaju u zimu, kako spavaju
-da li im je hladno, da li postoji lišće i zašto ga na drveću nema
-kako se životinje snalaze za hranu
-koje životinje vole zimu, koje je ne vole
-ima li ptica zimi
– kako možemo pomoći životinjama koje su same napolju
-šta je to sneg, zašto se topi, šta možemo od njega napraviti
-tragovi u snegu (igre o traganju za zakopanim blagom u snegu pomoću tragova)
-igre sa drugarima u snegu
-šta se dešava kada sneg poprskamo tečnom bojom
-da i vidimo bare u isto vreme kada ima i snega
-u šta su se pretvorile bare i zbog čega
-šta se dešava kada sneg stavimo pored peći

Pomoću ovih pitanja možete organizovati raznolike aktivnosti u prirodi koje će deci biti vrlo podsticajne i interesantne. Nakon ovih razonoda dete uvedite u kuću i odmah ga presvucite u suvu i toplu odeću. Operite ruke umijte lice- ovo je navika koju kod dece treba osvestiti pogotovo kada vrebaju zaraze i vrusi. Zatim, skuvajte mu čaj, neka se zagreje i prilagodi sobnoj temperaturi, a zatim ga nahranite jer hladnoća i fizička aktivnost ubrzavaju rad metabolizma i potrebno je uneti dovoljno vitamina radi jačanje imuniteta. Kada ste sve ovo obavili, možete se posvetiti igrama u svom domu. Poželno je sumirati utiske iz igre u prirodi kroz neki oblik povratne informacije. Možete:

-napraviti ogled sa snegom ili ledom i sa bojama
-napraviti sneg od raznih strukturiranih materijala (vate, stiropora, papira..)
-crtati prirodu zimi, aktivnost koju dete naviše voli u ovim danima…
-praviti hranilice za životinje koje ne mogu da se same snađu za hranu
-crtajte raznim tehnikama prirodu u zimskim danima
-pravite od krep papira garderobu koja se koristi kada je napolju jako hladno
-crtajte zajedno hranu koju treba da unosimo u svoj organizam kako bismo bili zdravi…

Kada dobijete ove povratne informacije, znaćete da ste dali svoj maksimum kako bi deca osetila prave čari prirode u zimu. Na ovaj način upotpunićete prizor koji ulepšava okićen dom i svi Novogodišnji i Božićni praznici.
Uživajte u svakom trenutku sa svojom decom maksimalno, od srca Vam to želim.

Autor: Dipl. vaspitač, Marijana Gavrilović

KADA DOBIJEŠ ZNAK, USPORI!

Razmišljajući o ljudima, počela sam da ih delim na one koji svoj život prespavaju, one koji zaista žive ispunjen život i one koji žive kao da ih neko juri.

Postoje ljudi koji kroz život tumaraju kao da su tu jer moraju i čekaju da njihov peščeni sat iscuri i vrate se svom izvoru. Urade tek onoliko koliko moraju i ne daju od sebe više od onog što se podrazumeva. Većina stvari im je dosadna i nemaju baš mnogo ideja niti inspiracije. Međutim postoje i oni koji zaista žive punim plućima i znaju da balansiraju između odmora i rada. Puni su ideja, kreativni, nasmejani i jedva čekaju da ih realizuju. No isto tako znaju kada da spuste loptu, nađu vreme za sebe, odmor i opuštanje. Ne rade po svaku cenu i znaju po potrebi reći „NE“ bez griže savesti. Na kraju, tu su i radoholičari koji bi sve hteli sad i odmah. Ili ako može već juče. Rad je njihova suština, žele svima da ugode i ne poznaju reč „NE“. Ako im i izleti ubija ih griža savesti. E ova treća grupa mi pade na pamet sad kad me uhvatila neka prehlada. A evo i zašto.

Većina ovih koji pripadaju grupi radoholičara radi dok ne padne na nos. Ne shvata koliko je važno naći vreme i za opuštanje. Samo kada se opuštamo dobijamo kreativne ideje koje kasnije možemo sprovesti u delo. Dok radimo, kreativnost spava, Zato je važan balans. Radoholičari se osećaju dobro samo dok rade, dok se kreću. Pa čak i ako kukaju, oni ipak obožavaju kada su zauzeti i kada prosto padaju na nos. Organizam se troši i daje suptilne znakove da je telu potreban odmor. Kao što se sada meni desila prehlada. Međutim, mnogi takav znak ne vide i prevale sve to opet na nogama. Onda se javi još neki mali znak. Možda glavobolja ili bol u stomaku. E kada ostanu nemi i na taj znak onda ih ona viša sila opomene na malo značajniji način pa recimo slome nogu. Sve kad tad dođe na naplatu.

Zašto vam ovo pišem. Zato što želim da počnete misliti na sebe, kako na svoje emotivno tako i na svoje fizičko telo. Pomislite samo koliko funkcija ono vrši za vas. Zamislite svaki svoj organ koliku važnost ima za vaš život. A tek vaš krvotok, ćelije…Oni rade bez prestanka a i njima je potreban odmor. Zato počnite pratiti vaše telo i vaš organizam. Kada vam da suptilne simptome, zahvalite mu i prikočite. Dozvolite sebi regeneraciju. Dozvolite telu da se odmori i povrati životnu energiju. Meni u tome pomaže Reiki. Ako imate nekoga ko se bavi Reikijem zatražite mu tretman. Osvežite svoj organizam. Ako nemate, tu je meko ćebe, ukusan i topao čaj, fenomenalna knjiga ili omiljeni film. Ugodite sebi i odmorite se. Napunite baterije. Telo će vam biti neizmerno zahvalno.

Zato sam se ja zahvalila svojoj prehladi, umirila se i kreativnost se javila. Dobila sam ideju za pisanje. Pa sada uživam pod ćebetom, pijuckam čaj i pišem ovaj tekst jer je pisanje moja strast. A strast isceljuje! Već mi je bolje!

Autor: Tijana Mihajlović

5 BEAUTY PROIZVODA KOJI ĆE VAM ZATREBATI U KANCELARIJI

Svakoj ženi se desilo da se usred radnog vremena njena brižljivo naneta šminka pokvari. Kako biste izbegle neprijatan osećaj i radoznale poglede ovih 5 beauty proizvoda mnogo će vam pomoći.

OGLEDALCE I ČETKA ZA KOSU

To je nešto što će vam sigurno zatrebati. Imaćete urednu i savršenu frizuru, a ogledalo je tu da vam olakša popravljanje šminke.

PUDER

Ono što se najbrže pokvari na vašem licu jeste puder. Usled vrućine, zagušljivih prostorija, nenamernog češkanja po licu… Zato je dobro da uvek sa sobom imate puder u mini izdanju ili veliki (nije bitno) kako biste vašem licu vratili lep i blistav ten.

ŠAMPON ZA SUVO PRANJE KOSE

Usled vlage vaša kosa može da izgubi na volumenu i sjaju. Može vam se desiti da ne stignete da operete kosu. Tu je šampon za suvo pranje kose koji će vašu kosu preporoditi u samo par koraka i par minuta.

PARFEM I STIK

U svom radnom stolu neophodno je da imate parfem i stik kako biste se osvežili i vratili prijatan miris svom telu koji može da se izgubi usled višesatnog rada.

LAK ZA NOKTE

Ukoliko vam se pred važan sastanak okrzne lak uvek možete iz fioke radnog stola izvući onaj rezervni i spasiti situaciju.

Autor: Lidija Gajić

 

DECA NAS UČE ŽIVOTU

,,Sve što sam naučio od  svog deteta, stalo bi u jednu čarobnu reč- ljubav. A kada bih želeo da opišem ljubav, ni tada ne bih trošio puno reči. Da ne bude kitnjasta već lepa, u svojoj punini,” reče mi jedan klijent pristajući na kratak intervju.

,,Hoćete da kažete da je ljubav jednostavna?“

,,Da. Tako je jednostavna. Lepa. Zapravo kada kažem ljubav mislim na sve. Na sada i ovde. Na ispunjenost. Na život. Moje dete je tako jednostavno. Ono ne traži mnogo. Verujte mi, da sam bio svestan pre šest meseci da je problem u meni, više bih ga mazio. Više bih se sa njim igrao. I svoje bih unutrašnje dete više voleo! Penjao bih se sa njim na tobogane, ne bih prigovarao. Više bih se smejao i ne bih baš uvek razmišljao da li je nešto dobro, ili nije. Bar ne za svaku sitnicu.“

,,Šta se posebno dogodilo, pa ste sada promenili mišljanje, ali i način života?“

,,Primetio sam da me moje dete vodi kroz život, a ne ja njega. Kao da je ono mene naučilo neke osnovne životne principe. A ti principi su toliko jednostavni. Zašto sam, dovraga zaboravio na njih?“

Sve što sam u trenutku izgovorila, jer me je priča dojmila, bilo je: ,, predivno.” I jeste. Život je lep. Potrebno je voleti život širom otvorenih očiju, ruku, ušiju… širom otvorenom svešću. I tako je. Deca nas uče, ili podsećaju na neke davno zaboravljene magične formule. U brzini vremena smo zaboravili na njih. Ali nije nas vreme ubrzalo, već smo mi ubrzali vreme.

Čemu nas to deca uče? Pre svega, zadovoljni su malim stvarima. Ako posmatramo bebe zadovoljavaju se onim što odrasli ne bi ni primetili. Sitnicama koje život znače.  Oni nisu zaboravili na čaroliju pokreta, zvuka, boje…oni nisu zaboravili da ožive unutrašnju magiju i stvarima daju nov smisao i značenje.  Zaboravili smo da sanjamo i maštamo. Da li ste znali kolika je moć misli? Kolika je moć vizualizacije? Deca nas svakodnevno uče tome. Maštaju. Njima nikada nije dosadno. Šta je dosada? Ta reč za njih ne postoji. Znaju šta rade, i šta če raditi. Deca nas uče i prisutnosti. Uvek su tu.  Mogu satima da se igraju, da se raduju. Toliko se užive u svoj svet, da zaborave na stvarnost. A šta je stvarnost i čiji je svet bolji? Naš ili njihov?

Deca nas uče odgovornosti. Kako da lepše i sa manje anksioznosti volimo ta mala bića. Kako da ne zaboravimo ništa. Oni su mali pokretni podsetnici. Radost zagrljaja niko ne može lepše da pokaže nego li dete. Zagrljaj, poljubac, toplina. Sve su to životne mudrosti koje možemo naučiti od njih. Snaga osmeha je za njih najveće oružje. I da, beskrajno su zahvalni na svemu. Naročito onda kada verujemo u njih. Jer oni nas uče mudrosti vaspitanja.

Autor: Bojana Aleksić, pedagog