Home Blog Strana 463

MEDITACIJA ZA POČETNIKE

0

Kada sam bila na dnu i kada sam svoj život videla kao životarenje i mučenje, kako sebe tako i onih koji su bili u mojoj blizini, mislila sam da nemam izbora. To je to. Prihvati i živi kako znaš i umeš. Jedina stvar koja je tu bila istinita je da treba da prihvatim to stanje. I prihvatila sam ali ne kao nešto trajno i nepromenjivo već kao trenutnu stanicu u svom životu na kojoj sam se zaglavila i malo duže zadržala. Čula sam priče, čitala, slušala kako se neko nikad nije iščupao iz anksioznosti i kako je ceo život proveo boreći se protiv paničnih napada. No ja nisam verovala u te priče i znala sam da postoji način da se vratim sebi, svom biću i da počnem da živim punim plućima. Nisam htela da se borim jer na taj način bih pojačala svoju nemoć. Edukovala sam se i našla način da iskočim iz tog kruga pakla u kome sam bila.

Osim Reiki energije koja mi je zaista pomogla da svoj život vratim u balans, meditacija je nešto što takođe zauzima veoma važno mesto u mom životu. Od kako meditiram zaista mogu tvrditi da sam spoznala u sebi neko čudo koje do sada nisam znala da postoji u meni. To je moje čarobno mesto. To je oaza svih mudrosti. Toliko uživam u meditaciji da sam počela i sama da ih snimam. Postoje mišljenja da ne može svako da meditira ili da je meditirati teško i komplikovano. Međutim neću se složiti sa tim.

Meditirati je vrlo lako i meditirati može baš svako!

Ne treba se samo plašiti i odustajati ako već u početku ne dođemo do stanja bez misli. Zašto? Jer ćete, ako to očekujete, zaista vrlo brzo odustati. To je nemoguće. Za sve je potrebno vreme i praksa. Ne plašite se misli. One su prosto tu. Samo ih prihvatite i provucite kroz filter.

Zato nemojte oklevati već donesite odluku da učinite nešto korisno za sebe. Podeliću sa vama nekoliko važnih detalja za početnike u meditaciji za koje verujem da će vam pomoći ako ste na samom početku ili se još dvoumite da krenete.

  1. U početku je važno da nađete neko mirno mesto gde vas niko neće uznemiravati. Kako budete iskusniji uspevaće vam da meditirate čak i kada čujete neke glasove u blizini jer ćete uspeti da se fokusirate. Možda će vam prijati vođene meditacije u početku jer ćete se tako lakše fokusirati ili uz muziku. No uvek preporučujem meditaciju u tišini kao najefikasniju. Tako se vraćate sebi i spajate se sa svojim višim ja na svim nivoima.
  2. Kada meditirate važno je da vam bude udobno. Nemojte na sebi imati ništa što vas steže i po mogućnosti budite bosi ili samo u čarapama , bez obuće. Na taj način se bolje uzemljujemo. Možete leći ili sesti, no budući da cilj meditacije nije da zaspete nego da ostanete budni, uvek savetujem da sedite. U ležećem položaju telo se više opusti i često upadnemo u san. Mnogima je teško sedeti u „turskom“ sedu pa možete slobodno sedeti na stolici sa stopalima na podu. Druga varijanta je da sednete na neki deblji jastuk koji će vas malo podići pa će vam lakše biti sesti u „turski“ sed. Kičma mora biti prava i brada lagano spuštena napred. Ruke u krilu sa dlanovima okrenutim ka gore ili na kolenima.
  3. Mnogi ljudi vole plamen sveće jer daje prostoru mir i toplinu. Ukoliko ste jedan/a od njih slobodno upalite sveću. Ako uživate u mirisima, neka to bude mirišljava sveća. Vanila, jasmin, lavanda, sandalovina, ruža…su samo neki od mirisa koje toplo preporučujem. Mirisi će vas dodatno opustiti.
  4. Kada se udobno smestite važno je dodatno se opustiti. Tri puta duboko udahnite i izdahnite. Zatim nastavite disati u svom ritmu koji vam prija. Gledajući u plamen sveće (ili neku tačku isped sebe), lagano zatvorite oči. Osvestite svoje telo i deo po deo polako opuštajte. Neka vam fokus ostane na dahu, na udahu i izdahu. Ostanite u tom procesu koliko vam prija. U početku će to biti 5 min., kasnije 10 min. i vremenom ćete otkriti koliko vam najviše prija.
  5. Jedan od najvažnijih saveta je NE ODUSTAJTE! Uvrstite meditaciju u svoju svakodnevnu praksu. Nemojte imati izgovore. Svako ima 10 minuta vremena ako želi. Najbolje je vreme kada vama prija. Najbolje je ujutru i/ili uveče. No ja kažem da je bolje ikada ikoliko nego nikada nikoliko.

Uvek imajte na umu da je to samo vaša meditativna praksa i da nema pravila. Slušajte sebe i osluškujte svoje potrebe. Ono što prija vama, ne prija nužno nekome drugom. I obrnuto. Zato ne slušajte tuđe priče kako nisu mogli ili uspeli. Vi znate šta prija vama i to izaberite za sebe. Važno je da budete opušteni i da meditaciju posmatrate kao vreme posvećeno sebi. Vreme koje radi samo za vas. Vaša duša će vam biti zahvalna.

Autor: Tijana Mihajlović

NASILJE U PORODICI

0

Nasilje u porodici je specifičan oblik sociopatskog ponašanja koji pogađa sve slojeve društva. Manifestuje se kroz različite oblike fizičkog, psihičkog, socijalnog nasilja. Najvidljivije je u porodicama sa nižim materijalnim statusom jer je osim pomenutih oblika nasilja, prisutno i zanemarivanje dece.Najčešće žrtve porodičnog nasilja su žene i deca. Prema statistikama u našoj zemlji,  nasilnici su uglavnom muški partneri, a kada je reč o deci oba partnera ili starija lica.

Fizičko nasilje najčešće podrazumeva lake i teže povrede koje roditelji ili odgajatelji nanose detetu. Tom prilikom dete trpi i emotivni pritisak kada je njegov integritet kao živog bića ugrožen. Tada možemo govoriti i o psihičkom nasilju koje ostavlja trajne emotivne posledice po dete. Dete može razviti različite oblike strahova, neuroza ili mentalnih poremećaja. Dete u porodici može biti izolovano ili ignorisano od strane roditelja, nema kome da se požali ili da se sa nekim raduje. Tada nasilje može dobiti i šire okvire, jer su deca sa određenim stepenom nedruštvenog ponašanja podložnija nasilju od strane vršnjaka.

Kada je u pitanju zanemarivanje često je prisutno u porodicama nižeg materijalnog statusa. Roditelji dece su najčešće nižeg obrazovanja, intelektualnog nivoa ili sa nekim oblikom sociopatskog ponašanja. U takvim porodicama se ne vodi računa o deci, pregledi i vakcinacije nisu redovne, a vidljiva je psiho-fizička nebriga o detetu.

Znaci da dete trpi nasilje u porodici su najvidljiviji u vaspitno-obrzovnim ustanovama ili kontekstu van porodice kada dete pokazuje određene obrasce ponašanja, crte karaktera naučene iz porodice.

Najčešći znaci su:

predugo spavanje u vrtići ili na času;

ne donošenje pribora i materijala za čas;

tuga, depresivnost;

uznemirenost, napadi panike;

poremećaji ishrane ( anoreksija, pothranjenost…);

zloupotreba lekova, alkohola ili drugih supstanci ( najčešće u tinejdžerskom dobu);

suviše agresivno ponašanje, verbalno vređanje dece;

podložnost nasilju, uloge žrtve;

telesne povrede, modrice, prelomi nastali usled korišćenja nekog oruđa;

loše higijenske navike;

odevenost koja nije u skladu sa godišnjim dobom;

 

Nasilje u porodici je krivično delo.

 

Autor: Bojana Aleksić, pedagog

 

KOLUMNA: „MANIPULACIJA NIJE ZNAK INTELIGENCIJE“

0

Manipulatori su svuda oko nas! Svakodnevno smo okruženi ljudima koji vešto skrivaju svoje pravo lice i veoma je teško prepoznati ih na prvi pogled. Raspoznavanje ovakvih osoba dodatno otežava to što su (osim toga što su takvi po prirodi) još i odlični glumci.

Tako, kada se u jednoj ličnosti spoje genetika i karakter „muljatora“ , a pored toga je i naučen da dobro glumi, dobijamo vrhunskog manipulatora koji ne bira sredstva kako bi došao do svog cilja. Ti ciljevi su različiti od čoveka do čoveka, ali im je šablon uvek isti – zbliži se sa nekim koliko god možeš, stekni njegovo poverenje i onda ga izigraj najbolje što umeš.

Da stvar bude gora, manipulatori se uopšte neće ustručavati da sa drugima podele svoj „uspeh“ i pohvale se kako su svojom „mudrošću“ uspeli da postignu ono što su hteli. Ono što ti ljudi ne znaju svakako je to da su daleko od mudrosti ili bilo koje druge osobine koja se dovodi u vezu sa nečim pozitivnim.

Manipulacija nije nikakav dar posebnih ljudi – to je jedna jako loša osobina i oni koji je smatraju veštinom zapravo pokazuju veliku količinu sopstvenog primitivizma. Možda će se i naći neko ko će misliti suprotno, ali sigurno je da onaj ko ovako nešto smatra vrlinom ne može biti na baš zavidnom nivou inteligencije.

Ipak, redovno oni koji uspeju nekoga da slažu, prevare, pokradu i sl. budu nazivani „kraljevima“, „carevima“, „legendama“ i brojnim pohvalnim titulama. I tu opet dolazimo do onih ljudi koji sve vrste manipulatorskih podvala posmatraju kao neka velika dela… Da znaju za prava dela i osobine vredne pohvale, sigurno ne bi, poput ovaca, blejali za onima kojima su apsolutno svi marionete.

Manipulatori potencijalne žrtve vide i u prijateljima i u neprijateljima, i u onima koji im aplaudiraju za sve što su uradili, i u onima koji ih osuđuju. Međutim, verni obožavaoci ovakvih likova uporno će odbijati svakakvu mogućnost za to da su njihovi idoli ipak samo praznoglavi i podli osobenjaci i da rade samo za ličnu korist.

Jedan od najbesmislenijih odgovora na pitanje o tome kakva je osoba određeni „muljator“ jeste: „Čoveče, kojom brzinom toj osobi radi mozak! U roku od dve sekunde smisli izgovor i još te ubedi da si ti kriv, bez obzira na to što nisi…“

Prvo pomislim na to da osoba koja je izgovorila pomenutu rečenicu i nije baš najnormalnija, pa puštam da se razgovor nastavi kako bih ustanovila da li je u pitanju šala ili je sve ovo izrečeno pri čistoj svesti i zdravoj pameti. Pogađate, do kraja razgovora dotična osoba samo potvrđuje moje prvobitno mišljenje.

Naime, najmanje narednih pola sata sam imala „predavanje“ o „veoma inteligentnoj osobi koja zna šta hoće i ne odustaje dok to ne dobije“. I takva osoba bi zaista bila vredna pohvale da manipulisanje nije njeno glavno sredstvo za postizanje željenog cilja.

Toj osobi su ljudi samo figure kojima upravlja kako bi postigla ono što želi, misli samo o svojim prohtevima i nisu joj strani izdaja, laganje, krađa, niti podvala. Pa ipak, iz nekog razloga, i takva zaslužuje divljenje pojedinih ljudi. Zapravo NE ZASLUŽUJE, ali IMA!

A to divljenje ima zato što narod u velikoj meri nije svestan toga da za vešto manipulisanje i upravljanje drugima nije potrebna nikakva posebna veština. Svako od nas bi mogao mnogo toga da „smulja“ i stekne na lakši, nelegalan i podmukao način, samo kada bismo to hteli. Ako ostavite po strani sve moralne, socijalne, religijske, kulturne i druge norme koje svako ljudsko biće treba da poseduje – i vi ćete postati vrhunski prevarant.

Dakle, nema tu neke filozofije i ničega na čemu posebno treba raditi, samo se treba potruditi da što manje budete dobro i produhovljeno biće, a više da radite na svojoj neljudskosti i odmah ćete se naći u rangu sa svim velikanima manipulatorskog neba!

Suština je, zapravo, u tome da je biti manipulator pitanje izbora. Sami biramo hoćemo li u sebi negovati dobre osobine i zalagati se za to da nešto postignemo svojim trudom, ili ćemo negovati podmuklost i dati sve najgore od sebe kako bismo došli do željenog cilja. Ono što je takođe bitno jeste i to da oni koji manipulišu ne prolaze uvek isključivo zahvaljujući svojim „sposobnostima“ jer ih, zapravo, često nije teško pročitati, samo ukoliko se malo potrudite.

Najčešće, u susretu sa onima koji su daleko inteligentniji i mudriji od njih, uspevaju samo zbog toga što ovi drugi ne žele da se upuste u raspravu koja nije na njihovom nivou. Ukoliko prepozna čoveka koji se služi raznim podlostima samo kako bi ostvario nešto što trudom nije mogao – pametniji će popustiti i dopustiti mu da misli kako ga je „prešao“. Svakako ni to nije najsrećnije rešenje jer dokle god pametniji popušta, budale će dobijati svojih pet minuta i (ne)zasluženi aplauz. Kako bismo iole uspeli da ovakve osobe svedemo na minimum, za početak bismo mogli da im se ne divimo, već da im u lice kažemo da su – prevaranti!

Autor: Bojana Krkeljić

ZNACI DA PIŠEŠ BOLJE

0
Internet je učinio pisanje poželjnijim oblikom komunikacije danas nego ikada ranije. Nekoliko poteza na tastaturi i naše mišljenje može da ode u svet. Iako je to možda i pogodnije za pisanje bloga ili na nekom sajtu, postalo je teže doživljavati suštinu same aktivnosti pisanja.

Potrebno je naučiti oslanjati se na sopstveno pisanje kao na sredstvo koje svako od nas ima na raspolaganju. Prođi kroz svoje misli, želje, stremljenja i zabeleži to na svoju ’to do’ listu postignuća i uspeha. Ne samo da će pomoći da se bolje organizuju misli već će te ubrzati da zapravo zaista i provedeš neko vreme za tastaturom.

Bez obzira na kom se sada nivou nalaziš- da li pišeš nešto ozbiljno ili samo žvrljaš neobavezno- jedna stvar ti nikada ne nedostaje, a to je neka vrsta materijala za pisanje pa bilo to olovka i papir ili digitalni zapis.
 

Prepoznaš šta je dobro pisanje čim ga vidiš

Iako misliš da nisi dovoljno dobar za pisca, imaš dobar ukus za pisanje. Ceniš pisanje koje je konstruktivno izgrađeno. Ponekad, pročitaš više puta neku rečenicu ili pasus ne zbog onoga šta piše u njima već kako je to napisano.

Vidiš svako iskustvo kao rudnik zlata

Za tebe, ništa nije gubljenje vremena. Dok drugi smatraju da su ugušeni zbog nekih dešavanja u životu, ti smatraš da je to nešto o čemu ćeš moći pisati. Jednostavno vidiš pisanje kao oblik terapije jer stavljanje reči na papir ima lekovita svojstva. Razmišljanje i misli tebi dolaze prirodno. Kada se zapitaš zašto toliko razmišljaš o svemu, odgovora nema zato što jednostavno radiš to spontano i samo po sebi- razmišljaš.

Veruješ da možeš da budeš bolji

 Svaki put kada vidiš nekoga ko piše bolje od tebe, u tebi se nešto probudi. ’Ako on može tako da piše, mogu i ja! ’ Ponekad to može da te dovede do toga da imitiraš nečiji drugi stil, ali to ne traje dugo vremena. Pre ili kasnije pronađe se sopstveni stil i postane se dobar u svom pisanju.

Nikada ne prestaješ da pišeš

Čak iako imaš najzahtevniji posao, koji preuzima veći deo tvojih najproduktivnijih sati, uvek nađeš vremena da nešto napišeš. Sumnja u sopstvene veštine pisanja je sasvim normalna. S. King se takođe u nekom momentu osetio kao užasno loš pisac. Ipak, napisao je neke od najboljih romana i još uvek piše. 
Nisi sam. Nisi ni isti kao svi ostali. Jedinstven si, poseban, pisac si!
Autor: Ivana Živanić

BEZ ETIKETE MOLIM!

0

Jurim kući sa posla, gazim u kaldrmaste pločnike, verovatno iz doba Turaka. Zastajem i čitam poruku na mobilnom. Naravno deca spisak šta im treba, što za školu i što meni kao podsetnik za poluprazan frižider. Ispod jedne zgrade inače javnog preduzeća stoji plavušica sa cigaretom u ruci, napirlitana i merka li me merka. Krajičkom oka je pogledam i nastavim da kucam poruku decu. Žena uporno merka moj polovni kaputić, prošlogodišnje čizme koje odaju moje kilometre i osećam kako me ,,etiketira“. Odlazim dalje i baš me briga šta napirlitana misli o meni. Prvo je ubila damu u sebi držeći cigaretu u ruci na sred ulice. No, ostavljam je tako lepu i skockanu. Naravno ne dozvoljavam da me kontrolišu stvari kojih nisam svesna,bacam njenu etiketu na pod (u svojoj glavi) i dalje gulim pločnicima dok mi se u glavi motaju poslići koji me kući čekaju. Odavno me tuđa mišljenja, a pogotovo prostrelni pogledi uglađenih nazovi gospođa ili gospođica ne dotiču. Ako si lepo obučena pa za sebe si obučena i baš me briga. Svako ima dana kada ide opušteno ili onih kada ima želju ili neku situaciju gde želi da se malo bolje sredi. Ljudi idu kući u radnim odelima, žure, vuku kese i trče za autobusima. Svako ima svoj život i svoj dan kroz koji plovi. Svesnost je od skoro postala primarna u mom životu. Zato što iz te percepcije mogu da kontrolišem sebe i svoje ,,ja“. Ljudi su uvek robovi onoga čega nisu svesni. Kada ih postanemo svesni,više nemaju moć nad nama i u tome je razlika.

Svaku glupost koju procenim kao glupost odmah zaboravim. Posle par dana na kasi u jednoj veleprodaji plaćam poklon užurbano dok me ispred čeka koleginica sa lepim autom. Idemo zajedno na jedan drag nam rođendan pa smo se lepo sredile. Sudaram se na kasi sa istom onom plavušicom, od prilike mojih godina. Ovog puta je rašminkana, u istegljenoj trenerci i čupava. Gledam je ovog puta namerno i namerno odmeravam. Pozdravljam kasirku i dotičnu dronjavu plavušicu i time joj vraćam njenu ,,etiketu“ nazad. Tako da mili moji sve se to nekako namesti. Nisam tip ljudi koji to radi, ali… Univerzum joj je vrlo brzo vratio bumerang. Sledeći put će se zapitati pre nego što počne da bulji, odmerava i etiketira. Opraštam joj iskreno i nije me briga, ne likujem zbog toga ali se nadam da će iz ovoga naučiti da odelo ne čini čoveka, ni haljina ženu. Svi se možemo nakititi i šepuriti kao muve bez glave po gradu, kome čemu? Moraš da voliš sebe uvek u svim situacijama i svim odelima. Ne znaš šta ko nosi u sebi. Ne robujem materijalnom odavno niti me dotiče, poznajem svoje kvalitete i volim sebe, zato se moja energija uvek oseti. Samo zato što moje ,,ja“ u univerzumu odjekuje na mnogo višim nivoima svesti,i uvek će poslati ljubav. Morate ispuniti um, dušu, telo srećom, ne može to nijedna krpica nadomestiti. Lepota je u rečima, delima i osmehu. Sve ostalo je samo naša iluzija. Probudite se mili moji iz svojih iluzija i pobacajte etikete na pod. Nije zlato sve što sija i nikada biti neće.

Autor: Sanja Radojković Đurđević

POBEDITE PROLEĆNI UMOR

2

Naišlo je ono dobro poznato vreme kada smo svi od reda umorni bez nekog velikog razloga, razdražljivi, malaksali… Samo bi ležali, dremali, spavali… Ne plašite se ovo je samo mali  tzv. prolećni umor, pojava koja nikoga ne zaobilazi. Ali mi vam dajemo par trikova (saveta) kako da ga prebrodite što pre i što bezbolnije.

UNOSITE ŠTO VIŠE TEČNOSTI

Hidratacija je inače veoma važna, a u ovakvim situacijama je pola zdravlja. Svakog jutra pre doručka popijte čašu limunade, nekog sveže ceđenog soka, soka od celera ili jednostavno čašu obične vode. Vaš organizam će dobiti „tuširanje iznutra“.

POKRENITE SE

Bilo koji vid fizičke aktivnosti pokrenuće i ojačati vaše mišiće i umor će biti mnogo manji. Aktivacijom mišića prilikom vežbanja navikavate svoje telo da izdrži  veći napor i umor.

VRAĆANJE PRIRODI

Što više vremena provedenog u prirodi (ili bilo gde na otvorenom prostoru) učiniće čudo za vaše telo. Posvetite se sebi i obezbedite makar sat vremena dnevno u uživanju na svežem vazduhu.

ZDRAVI OBROCI

Zdravi, ali kalorični obroci su nezaobilazan deo vašeg dana. Kako biste uspeli da izađete na kraj sa svim onim što nosi prolećni umor morate imati snage, a šta će vam dati više snage od zdrave i jake ishrane.

Kako se vi za sada borite sa prolećnim umorom?

Autor: Lidija Gajić