Home Blog Strana 422

PRIPREMAMO ZA VAS: „FRANCUSKI TART OD ŠLJIVA“

0

Recept za koricu:

330 gr mlevenog keksa

100 gr izmrvljenog keksa

6 kašika soka od šljiva ili bilo kog drugog

3 kašike pekmeza od šljiva

100 gr otopljenog putera

2 kašike ruma

Recept za preliv:

600 gr šljiva bez koštica, isečenih na pola + 100 ml soka od šljiva

7 kašika pekmeza od šljiva

180 gr šlaga + 100 ml gazirane vode

5 kašičica želatina u prahu + 6 kašika hladne vode

Voće za dekoraciju po vašoj želji

Priprema korice:

Za ovu količinu preliva koristila sam pleh veličine 29,5 cm

Premažite pleh puterom kako bi se korica lakše odvajala prilikom sečenja

Stavite mleveni i izmrvljeni keks u dublju posudu, dodajte pekmeza, putera i ruma, te rukama zamesite smesu, prebacite je u pleh i formirajte koricu tapkanjem prstiju ili dnom neke čaše.

Priprema preliva:

Stavite želatin u šerpicu, dodajte vode, promešajte i ostavite da nabubri. Šlag umutite dodajući vode.

Šljive stavite u dubljoj posudi, dodajte soka, ispasirajte ih štapnim mikserom i nakon toga procedite kroz cediljku, zatim dodajte umućenog šlaga i pekmeza, promešajte žicom kako bi se sjedinili. U nabubreli želatin dodajte 4 kašike ove smese, te stavite šerpicu na tihoj vatri uz mešanje, da se želatin otopi (postane tečan), nakon toga ga dodajte ispasiranim šljivama, promešajte žicom i čitavu smesu sipajte u već pripremljenu koru. Protresite pleh, udarajući ga lagano o sto kako bi se smesa poravnala, stavite tart u fižideru na par sati da se smesa stegne i nakon toga ga dekorišite po vašoj želji.

Idealna poslastica za ove tople dane. Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

BIRAJMO PODSTICAJNE REČI

Šta su to podsticajne reči kada je u pitanju vaspitanje naše dece?

Svaki roditelj pronalazi svojevrstan način da se poveže sa svojim detetom, trudeći se, pri tom, da na najbolji mogući način izrazi ono što želi da dete sazna. Ipak, nije uvek slučaj da je to „daje sve od sebe“, zapravi i najbolje za dete.

Naučeni smo da je život surov, ozbiljan, prevrtljiv i da treba paziti na sebe.
Koliko vam prethodna rečenica unosi nemir dok je čitate?

Upravo tu leži objašnjenje podsticajnih reči. Kada bismo umesto toga napisali:
Život nije uvek razdragan i svako treba biti odgovoran za svoju sreću, isto smo rekli na potpuno drugačiji način. Poruka je u osnovi ista, ali emocija koju ta izrečena poruka izazivam posve je drugačija.

Kada deci govorimo nešto iz najbolje namere, mi se fokusiramo na strahove i na ono što ne želimo da se dogodi. Umesto toga, mnogo bi produktivnije bilo kada bismo poruku formirali tako šta želimo postići.

Fokus treba biti na željama, a ne na strahovima.
Na taj način i onome nesvesnom u detetu šaljemo poruku želje. Nesvesno tada ne obraća pažnju na moguće greške ili rizike.

Na primer, kada dete izlazi na ulicu da se igra sa drugarima, majka koja kaže detetu: Pazite gde idete, nemojte daleko! Nemoj se slučajno penjati na drveće ili uz one strme stepenice jer možeš pasti!
Automatski detetu se stvara slika u glavi kako se penje na drvo i uz stepenice i kako sa istih pada i povređuje se. Neprijatan osećaj i strah su već tu, a da do toga nije ni došlo.
Dete koje primi ovakvu poruku ili nije ni imalo nameru da se penje tamo, ali mu je majka dala odličnu ideju ili će joj pokazati kako se može popeti, a da ne padne. U oba slučaja, ova majka je podstakla dete da misli o tome da uradi upravo ono čega se pribojava.

Da je za razliku od toga napomenula detetu: Budite u blizini na onom lepoj livadi, tu možete da se igrate raznih interesantnih igara o kojima si mi pričao, a i moći ćeš da se vratiš kući tačno na večeru.

Ovom porukom majka je svom sinu dala odličnu ideju koja će se njegovom društvu verovatno vrlo dopasti, a on će biti ponosan što ju je predložio.
Nema ni traga o opasnim stablima i strmim stepenicama, kao ni o povredama.

Naravno da sa decom treba voditi razgovore i na tu temu o bezbednosti. Vidite, nisam upotrebila reč – opasnosti nego bezbednosti.
Tako i vi sa svojom decom razgovarajte.

Evo jedne interesantne vežbe kako se ovo može postići:

1. Uzmite papir i po vertikali povucite jednu liniju na sredini papira.

2. Zatim sa leve strane zapišite pojmove jedne ispod drugih redom kojih se prisetite, a da vam izazivaju strah ili nemir kada je u pitanju vaše dete.
Napišite i situacije kojih se plašite i reči koje koristite kada sa decom razgovarate o školi, drugarstvu, vaspitanju, kodeksu ponašanja…
Na primer: strah od neuspeha, prevelika težina, odbacivanje iz društva, loše ocene, kidnapovanje, povreda, svađa, bezobrazluk…
Slobodno nabrojte sve što vam padne na pamet.

3.Kada sastavite spisak, čitajte pojmove jedan po jedan i sa desne strane linije u ravni sa datim pojmom, napišite podsticajne reči. Kako mislite da bi ovo moglo drugačije da se kaže? Na primer: Ne želim da imaš loše ocene – volela bih da imaš dobre ocene.
Slobodno dajte sebi vremena koliko god vam je potrebno.
Spisak možete dopunjavati kada god primetite da ste rekli nešto iz straha.

4.Zatim zaokružite desnu stranu papita sa podsticajnim rečima.

U narednih 7 dana imate interesantan zadatak, a to je da obraćate pažnju na ono šta govorite svojoj deci. Kada se javi strah, umesto negativnih misli, deci recite ono što se nalazi na zaokruženoj desnoj strani papira.

U početku će biti malo manje lako, ali vremenom će preći u zdravu rutinu. Bićete ponosni na svoje dete, ali i na sebe. Vaš odnos će se poboljšati, mir i razumevanje će zavladati domom. Deca će biti srećnija, a vi, dragi moji roditelji, bićete spokojniji.

“Brinule su me mnoge stvari u životu, a većina njih se nikad nije ni desila”.

Mark Tven

Autor: Marijana Gavrilović, dipl. vaspitač

 

UZ REIKI OD ŽELJE ZA RAZVODOM DO PORODIČNOG MIRA

0

Kada je došla kod mene na prvi Reiki tretman rekla mi je da sa mužem živi kao prijatelj, da ga voli kao čoveka, da je divan otac ali i da je između njih bračni odnos završen i da želi da se razvede. Rekla sam joj da ne žuri sa razvodom, da dozvoli sebi da Reiki odeluje najbolje što može, da kroz lični rad osvesti i otpusti iz podsvesti šta treba i možda se i prijatno iznenadi rezultatima svog rada (Reiki autotretmani) uz Božiju milost. Moguće je početi ponovo sa istom osobom na sasvim kvalitetniji način, nažalost mnogi ljudi odustanu, ne vide način, ili prosto nemaju ili ne žele da imaju hrabrost da zaplove unutra, da iscele odnose u sebi pa i izvan sebe. Ja nisam pristalica da se ostaje u braku ako to nema smisla, ako ima svađa, ne daj Bože tuče jer tu deca više trpe nego da žive u razvedenom braku. Međutim, ako postoji šansa da se izgradi novi kvaliteniji odnos, onda sam uvek za to da se to pokuša upravo da bi deca odrasla u srećnoj porodici, gde su toplina, razumevanje, ljubav, međusobna podrška, poverenje osnovne komponente na kojima je odnos izgrađen.

I Reiki tu zaista može biti od velike pomoći. Može odelovati i u kontra smeru naravno, jer primenom osvešćujemo raznorazne strahove i blokade pa partneri shvate da ipak nisu jedno za drugo i produže dalje sa punim razumevanjem i poštovanjem jedno prema drugom. Svakako partnerski odnosi su jedno veliko polje koje nam pomaže u samospoznaji, u duhovnom rastu i ne treba žuriti iz njih izlaziti, a opet ako je biljka svenula i nema nade za oporavak onda je naravno nećemo držati u saksiji u stanu, već ćemo je baciti, umesto nje uzeti neku novu svežu, ili i nećemo.

Baš kad spomenuh biljku setih se jedne svoje. Solunac je zovu. Kad sam je kupila rasla je u vis kao šašava. Cvetala mi je u stanu. Jednom prilikom mi je majka rekla da joj odsečem vrh da ne ide u visinu već da se širi. Majka je imala dobru nameru, a kako je izvrsna u odgoju cveća i biljaka ja sam je poslušala. Međutim, moj solunac se nije širio, venuo je. Uh, kako mi je bilo žao što poslušah savet. U par momenata htela sam da ga bacim misleći da je gotov, ali nešto mi nije dalo da to učinim. Presađivala sam ga, davala mu Reiki, slala lepe misli, pričala sa njim: hajde lepo moje možeš se ti izboriti, bori se i tome slično. Da bi moj solunac posle dosta, dosta vremena krenuo opet ka visinama.

Naravno da mi sada nije žao što mu odsekoh vrh jer mi je u međuvremenu bio dobar učitelj. Isto se može primeniti u partnerskim odnosima. Naravno, postoje oni parovi koji se nađu iz prve, koji samo teku bez tih uspona i padova, ali opet to je valjda i karmička zasluga, izbori naših duša kroz koja i kakva ćemo iskustva prolaziti. Zato sa puno vere i strpljenja treba ulagati u ono do čega ti je iz duše stalo, u ono što je tu, ispred tebe. Najlakše je odustati. Zapravo, nekad ni to nije lako, može biti vrlo bolno i može te stići ozbiljan osećaj krivice, iskostveno govoreći. U svakom slučaju u svakom odnosu potrebno je da obe strane žele da se potrude, da učestvuju za najviše dobro svih uključenih, bez potrebe za dominacijom i utrkivanjem, već složno, timski. I u tome Reiki zaista može mnogo pomoći.

Nas dve smo posle tog prvog Reiki tretmana u direktnom kontaktu uradile još par na daljinu pa je primila inicijaciju u prvi stepen Usui Reiki sistema isceljivanja. Potom je redovno davala Reiki sebi, ali i porodici. Kasnije smo uradile još par tretmana na daljinu i inicijaciju na daljinu u drugi stepen, nakon koje je takođe primenjivala Reiki redovno. U nekom trenutku i njen muž se javio da radimo tretmane. Urađeno je par tretmana na daljinu i svaki je propraćen razgovorom, gde je on shvatio da je istinski voli, da bi voleo da ostanu zajedno kao porodica, da ga druge žene ne zanimaju jer se njoj divi i kao ženi i kao majci svoje dece, ali je bio i rad da je pusti da ode ako je to ono što je za nju najbolje.

I evo posle manje od dve godine od našeg prvog susreta stigla mi je poruka od nje sledeće sadržine koja me je vrlo obradovala.

“Već se neko vreme mislim da ti pišem, ali nema ništa posebno (to moj ego kaže).

Dovoljno je dobro i posebno to što sam mirna u ovoj kući sa decom i mužem. Neka se težina sa mene skinula i prepustila sam se životu sa njim. Nije to bilo planirano, jednostavno sam nešto otpustila i pažnju svesno usmerila na porodicu. Nosila sam razne misli i uverenja u vezi muža, ali dala sam nam šansu i biće samo najbolje za oboje. Naš odnos neće više nikada biti kao nekad, pun natezanja i svađe, jer sam osvestila mnoge stvari i u startu to prekinem i svesno preokrenem prvo misli, pa i situaciju na pozitivno. Veza između dvoje ljudi treba da se gradi i to je neprestani proces, oduvek sam znala to (još samo on da osvesti to). Slala sam Reiki za isceljenje našeg odnosa i prepustila sam se Božijoj volji i lepo mi je.

Sećam se svega što si mi pričala, ali u meni je bila jaka odbojnost prema njemu i odbojnost prema odnosu kakav smo imali pre moje odluke da se razvedemo. U meni nije postojala ni najmanja želja ni pomisao da pokušamo zajedno, jer mi je bilo dosta pokušaja. Sada se nešto otpustilo iz mene i drugačije gledam na naš odnos. Ima momenata kada mu prebacim tj. kažem šta mi ne odgovara, ali se ne ljutim, ne razmišljam kao nekad danima o tome, jednostavno idem dalje, tečem. A pre bih se nervila, pa danima razmišljala, davala negativnu energiju tome, slala njemu razne misli. I uvek sam imala jaku potrebu da odem. Kad god bi me iznervirao, ja sam razmišljala kako da odem. Sada je nekako sve drugačije u meni.”

Šta će vreme doneti dalje videće oboje, bitno je da zajedno koračaju svesno i da zajednički daju najbolje od sebe za svoju porodicu.

Mir i radost svima.

Autor: Sanja Dejanović

KOLUMNA: „PARK VS TRŽNI CENTAR“

0

Da me neko pita gde najviše volim da provodim vreme sasvim sigurno bih odgovorila da je to negde u prirodi. Šetnja parkom, šumom, boravak negde pored reke… ne postoji ništa što tako dobro izvuče svu negativnu energiju iz mene i napuni me pozitivom.

Zato, čim imamo makar malo slobodnog vremena, drugarica i ja odemo u neki mali izlet. Nedavno smo, na predlog zajedničke poznanice, otišle u jedan tržni centar kako bi ona kupila haljinu za proslavu koju ima naredne nedelje.

Ono što većina ljudi pomisli jeste: tri devojke u kupovini, razdragano se smeškaju tegleći pune kese iz raznih radnji, isprobavaju garderobu, u pauzama ispijaju piće u nekom fancy kafiću i idila… E, pa zapravo – sve suprotno!

Osim devojke koja je bila u potrazi za haljinom i sva srećna pažljivo obilazila svaku radnju (čak i onu u kojoj se nije prodavalo to što je tražila), nas dve smo se, blago rečeno, ubijale u pojam. I tada sam, pružajući „šopingovanju“ milionitu šansu da mi se dopadne i da zarobi moje srce – ponovo ustanovila da to nije vid zabave koji mene ispunjava.

Nisam se mnogo trudila da shvatim devojku kojoj je to bio vrhunac dobrog provoda, ali razumela sam je – nismo svi isti, tražimo različite stvari u životu i uživamo u drugačijim vidovima zabave. Nju je zabavljalo beskonačno isprobavanje garderobe, razgledanje stvari koje čak i ne može da priušti sebi, činilo je srećnom to da kupi novi komad odeće (ili obuće) i svoj dan je smatrala uspešnim ukoliko bi pronašla nešto što joj se dopadne.

Sa druge strane, nas dve je činilo srećnim sve što je daleko od gužve, od zatvorenih prostorija u koje dolazi gomila ljudi kako bi ubili vreme. Mi smo tražile nešto opuštenije, neko mesto gde ćemo se prepustiti druženju i svojim mislima, slobodi i miru.

Ok, drugačije smo, ali to nas nije sprečilo u nameri da taj dan provedemo zajedno. Ipak, kada smo drugi put otišle „na naš teren“ u jedan park koji jako volimo – nije bilo toliko razumevanja. Naime, devojka koja uživa u rekreaciji po radnjama, nije mogla baš da razume čari uživanja u prirodi…

I to je potpuno u redu, kao što rekoh, nismo svi isti. Međutim, dok neki to prihvataju i razumeju interesovanja drugih, ovi drugi baš i ne žele da shvate šta je to zanimljivo u bilo čemu što se njima ne dopada.

Kao vrhunac na kraju dana došao je komentar: „Ne mogu da shvatim šta je to zanimljivo u obilaženju šuma, poput divljaka? I kako to da žensku osobu ne interesuje šoping? Ja to ne mogu da razumem…“.

Na stranu to što dotičnoj još nije jasno da provođenje vremena u prirodi nije rezervisano za „divljake“, ona svoje razmišljanje smatra za jedino ispravno. I ne samo da ne pokušava da uživa u provođenju vremena sa nama i da pokuša da shvati šta je to nama toliko lepo u čitavoj ovoj priči – ona uz to ističe da NE MOŽE DA RAZUME kako mi ne volimo isto što i ona!

Lično ne mislim da postoji nešto što svi moraju da vole i što mora svima da se dopadne. Posebno ne nešto što je rezervisano za ženski rod i kao, ako ti se to ne dopada, nisi žensko (ili si makar manje žena od onih koji vole, u ovom slučaju, šoping).

E, pa eto, moguće je! Ja sam žensko i ne zanima me šetanje od radnje do radnje, isprobavanje garderobe koje podrazumeva skinuti se i obući se po hiljadu puta, razgledanje stvari koje ne mogu da kupim – čisto da bih ih gledala i sl. Posebno mi se ne ubija vreme u čekanju u redu da probam nešto, a potom čekanje u redu da to i platim. Pa nakon što pola dana provedem u toj gužvi, u čekanju i traganju – dođem kući umornija nego što sam bila i to treba da me čini zadovoljnom… Izvinjavam se, ali zaista ne može!

Meni sve to stvara nervozu, oduzima mi i energiju i vreme i ne osećam se kao da sam uradila nešto korisno ni za sebe, ni za druge. To što ću imati nešto novo i lepo u svom garderoberu jesle divno i ume da prija povremeno, ali ne uvek.

Da, šetnja po prirodi je „samo“ šetnja po prirodi, ali ta energija i to provođenje vremena sa ljudima koji se raduju sličnim stvarima kao i vi – to nema cenu. Sa druge strane, to što će mi ljudi govoriti „prelepa ti je haljina“ i zaustavljati me da me pitaju gde li sam kupila te „divne cipele“ – za mene je potpuno nebitno. Materijalne stvari me ne čine srećnom ni minimalno onoliko koliko provođenje vremena sa dragim ljudima, stvaranje uspomena, putovanja i mir koji osetim kada radim ono što volim.

I koliko god da ne razumem šta to ima toliko lepo u odlasku u tržni centar i trošenju novca na stvari koje će se vremenom pocepati, uništiti ili će ih, jednostavno, zameniti neke nove stvari – nikada nisam stavljala etiketu divljaka, ludaka i sl. ljudima koji to vole. Oni vole – oni to i rade, na meni je da odlučim da li ću im se pridružiti ili ne. Ako sam izabrala da provedem vreme na taj način i sa njima, onda im ne drobim o tome koliko ja sve to ne razumem i koliko mi nisu jasni…

Dakle, prihvatite to da imamo drugačija interesovanja, a ono što ne možete da razumete – ne komentarišite!

Autor: Bojana Krkeljić

 

 

NEGA STOPALA

0

U ovom tekstu možete pročitati kako da negujete stopala u kućnim uslovima, ali da ne zaboravimo da je higijena najvažnija.U kućnoj varijanti običan lavor napunite mlakom vodom, dodajte malo morske soli i vaše omiljene kupke. Stopala držite 15-ak minuta u toj vodi i opustite se.Nakon toga, stopala dobro osušite, istrljajte i namažite piling za stopala. Masirajte i utrljavajte piling, na taj način skidate nečistoću koja je ostala.Ponovo isperite i namažite hidrantnu kremu za stopala i blago ih masirajte.U službi lepote pomoćiće vam limun. Ako njime istrljate nokte na nogama, sve flekice koje imate nestaće, a nestaće i neprijatan miris.

Jednom nedeljno svoja stopala isturpijajte turpijom. Na taj način uklonićete sva zadebljanja koja imate.Možete ih jednom nedeljno namazati vazelinom, obuti preko toga pamučne čarape i tako prespavati. Stopala će vam biti preporođena.

Da li vam se dopadaju naši saveti? Pišite nam u komentarima.

Autor: Lidija Gajić

NAUČI DOBRO DA SLUŠAŠ PUBLIKU, BIĆEŠ USPEŠNIJI

0

Kada aktivno budeš slušao druge, poboljšaćeš i performanse u svom radnom okruženju

Još pre mnogo godina bilo je govora o važnosti veština dobrog slušanja. Cilj je da naučiš razliku između onoga što čuješ i onoga što zaista slušaš. Kada nešto čuješ, to je onda fizička sposobnost, zapravo to je jedno od naših pet čula. Slušanje je veština. Moguće je posedovati samo jednu od ove dve karakteristike, ne obe.

Ako neko ima slabiji sluh i dalje može da ima odlično razvijenu veštinu slušanja. Ako posveti adekvatnu pažnju na informacije koje neko želi da prenese čitaocima, pravilno će usvojiti poruku koja treba da bude prenesena, uprkos činjenici da možda fizički neće biti u stanju da se maksimalno osloni na svoja čula.

Veštine slušanja omogućavaju ljudima, bez obzira na to kako oni usvajaju informacije, da imaju osećaja i za ono što drugi govore. Ove veštine omogućavaju ti da shvatiš o čemu neko drugi zaista priča. Zamisli tek kako u procesu pisanja možeš da iskoristiš osobinu aktivnog slušanja!

Poboljšaj svoje performanse aktivnim slušanjem

Osobina aktivnog slušanja pomoćiće ti da postaneš produktivniji autor, o čemu god da pišeš. Njihovim razvojem unapredićeš kod sebe:

  • Bolje razumevanje svakodnevnih obaveza i zadataka, kao i onog što se očekuje od tebe
  • Izgradićeš bolji odnos sa drugim ljudima pošto svi žele da bude dobro shvaćeno ono što pričaju
  • Pokazaćeš podršku u interakciji sa drugima
  • Bolji rad u timskom okruženju
  • Lakše ćeš rešavati izazove i probleme koji se budu javljali
  • Lakše ćeš postavljati prava pitanja

Kako  aktivno slušati ?

Mnogi ljudi nisu rođeni sa veštinom dobrog slušanja. Poželjno je da obraćaš pažnju čak i na one detalje za koje drugi misle da nemaju neku veliku važnost. Pogledaj sledeće savete kako bi proverio u kojoj meri je razvijena ova veština kod tebe:

  • Obrati pažnju na neverbalne znake: Budi otvorenog uma kako bi primetio i ono što ti publika ne kaže jer je i to takođe važno, baš kao i fokus na njihove komentare.
  • Postavljaj odgovarajuća pitanja: Kada se komunikacija završi, ponovi uputstva koja si dobio kako bi obe strane bile sigurne da je sve dobro shvaćeno. Ovo je takođe dobar trenutak da postaviš prava pitanja, ukoliko ih imaš.

Prepreke koje mogu da se jave

I pored smernica koje možeš da slediš u cilju poboljšanja ove karakteristike, ipak mogu da se jave i određene barijere u komunikaciji. Neke od njih su i:

  • Sopstvene sklonosti ka nečemu ili predrasude
  • Nemogućnost pravilnog razumevanja poruke koju želiš da preneseš
  • Brige, strahovi ili čak i bes zbog nametnutih rokova
  • Kratak opseg sopstvene pažnje

Ako se budeš susretao sa jednom ili više ovih blokada, potrudi se da ih prevaziđeš na najbolji mogući način za tebe. Na primer, možeš da izabereš neko mirno mesto gde ćeš moći da nađeš inspiraciju ili kreativnu ideju. Potrudi se da eliminišeš sve iz spoljnjeg sveta što te ometa kako bi efikasnije mogao da se suočiš sa predrasudama ili ometajućim uverenjima, a koja bi mogla da budu potencijalni izvor neslaganja u interakciji.

Dobre navike i adekvatne veštine, od suštinskog su značaja za bilo koji posao. Na taj način povećavaš produktivnost i satisfakciju onoga što je napisano, a samim tim gradiš i bolje odnose sa drugima. Ne odlaži obaveze i usavršavaj veštine koje već poseduješ. Ako nisi siguran odakle da počneš, na pravom si mestu da naučiš nešto novo.

Autor: Ivana Živanić