Home Blog Strana 337

Život nam vredi onoliko koliko drugima dajemo

0

Putovanje koje svaki čovek  dobije kao dar od Boga na rođenju naziva se život.

Život se može živeti sa svrhom ili bez nje, to je lična odluka svakog od nas pojedinačno, kao što je definicija te svrhe različita za svakog od nas.

Kod  nas u narodu se kaže sto ljudi sto ćudi, i možda nekim ljudima služi da o sebi i drugim ljudima misle na taj način. Jer im ta fraza verovatno pruža lažan osećaj ispravnosti i oslobađa ih krivice, odgovornosti i truda da budu bolji prema drugima i sebi.

Ljudi koji žive takvu vrstu života samo još uvek nisu osvestili značaj postojanja drugih ljudi koje srećemo i upoznajemo kroz život, kao ni značaj naših vlastitih postupaka prema tim ljudima, a itekako trebamo osvestiti to.

Iz razloga što mi doživljavamo iskustva u životu koja su nam potrebna i bez njihovog postojanja ne bi ni bilo naših životnih iskustava, koje nazivamo lekcijama a bez tih stečenih lekcija ne bi ni bilo naše ekspanzije i duhovnog razumevanja okoline koja nas okružuje, tradicije i običaja naroda kome pripadamo.

Ne bi posedovali emocionalnu bliskost, prema važnim ljudima i ne bih bili emocionalno inteligentni.

Po mom skromnom mišljenju poenta postojanja i delovanja je vrlo jednostavna i glasi ovako sve što želiš osetiti i doživeti trebaš prvo dati.

A suština je namera zbog koje to nešto radiš ili  daješ nekome.

Da bi smo nekome u životu  nešto dali moramo prvenstveno znati vrednost nas koji to nešto dajemo,vrednost onoga kome dajemo,i vrednost onoga što nekome dajemo.

Prihvatanje je takođe jako bitna stavka u svakodnevnom funcionisanju iz razloga što drugi ljudi imaju različite vrednosne sisteme, i prioritete koje mi možda ne shvatamo kao vrednosti međutim to je stvar percepcije i zaslužuje poštovanje.

Da bi smo imali život vredan življenja moramo dopustiti sebi da primimo sve što drugi žele da nam daju iz nekog njima poznatog razloga, takođe moramo sebe naučiti da i mi drugima dajemo određene životne darove.

Autor: Milica Đorđević

 

 

Možeš li da se (od)vežeš?

Često čujem: “Nemoj da se vezuješ za ljude.” Bojim se da je to uzaludno pričati jednom raku, koji još uči kako da smanji stisak svojih klešta, koji bi i njega oslobodio. Uspela sam jedva da se odvežem i od stvari. Ne volim kada se pominje reč „vezati“ u tom kontekstu, zvuči ograničavajuće. Pre bih upotrebila reč „spojiti“ i onu suprotnu, kada nastupi odvajanje. Kao kada se spoje dlanovi u molitvi, spoje tela u zagrljaj, spoje pogledi koji gledaju u dušu. Lepše je čuti o spajanju, zar ne? Nekako nam daje prostor da napravimo izbor, dok vezivanje ima prizvuk prisile.

Šta nas to spaja, koje niti nas vode i ko ih povlači? Mislite da je sudbina? Neki je tako zovu, te joj različite epitete lepe i za nju se kače, kad nemaju druga objašnjenja. Ta fina gospođa ume divno da se poigra i da nas ubaci u kolo slučajnosti. Verujete li u slučajno, u ono što se desilo tek onako, bez povoda? Ja ne verujem. Mislim da povod itekako postoji, samo što mi ne znamo sva pravila igre, pomenute nam sudbine. To i nije baš fer plej, ali je zanimljivo. Jer kako bismo drugačije „slučajno“ ušetali nekome u život, da li bi nam „slučajno“ osmeh zasijao pred onim što želimo? Ili „slučajno“ upoznali novog prijatelja, jer smo danas tek onako, iz nepoznatog razloga, krenuli drugim putem. Da ne govorim o „slučajnim“ razgovorima, koji nam otvore vrata novih rešenja. Čudni neki magneti, često i divni, ali znaju da frustriraju ponekad nas nestrpljive. Nego, ono vezivanje sa početka, da li je i to „slučajno“ ili ga sami biramo? Hm, još uvek tragam za tim odgovorom. Možda se nisam dovoljno spojila sa sobom, a možda je čvor mojih zarobljenosti ipak jači od puke slučajnosti.

Autor: Ana Milovanović

Bliskost ili blizina

Strah od bliskosti jedan je od najrasprostranjenijih strahova danas.

Kao i svako drugo uverenje i strah ima svoju ulogu u našim životima.

Strah je tu da nas zaštiti od raznih neprijatnih situacija, povreda, neke opasnosti, ili nekog drugog događaja koji nas može fizički, ili psihički raniti.

Strah od bliskosti nas štiti od neprijatnih emocija i osećaja povređenosti, osećaja da neko poznaje naše prijatne, pozitivne i manje pozitivne osobine i mogućnosti da to saznanje može da upotrebi protiv nas.

Prva stvar koju ovde želim da naglasim jeste – da bi neko mogao neku našu osobinu upotrebiti protiv nas, mi mu za to moramo dati dozvolu. Drugim rečima, ukoliko smo mi u miru i skladu sa našim emocijama, vrlinama i manama, ukoliko poznajemo sebe i ne bojimo se svojih tamnih strana, one ne mogu raditi protiv nas, već predstavljaju našu snagu.

Temelj bliskosti sa nekim leži u prihvatanju sebe i bliskosti sa sopstvenim bićem.

Bliskost se rađa u odnosu, negovanjem i radom na tom odnosu, ona se razvija i raste.

Da, ukolko nismo bliski sa nekim, ta osoba nas ne može povrediti, jer njeno mišljenje ne predstavlja nešto što je nama jako bitno ali, sa druge strane, ostaćemo uskraćeni i za mnoge prijatne emocije i lepe trenutke koji čine život.

Evo par modela ponašanja, koje ljudi često koriste, ukoliko njima vlada strah od bliskosti:

  • Često odnos zadržavaju u prvoj, početnoj fazi površnog druženja, partnerskog, ili prijateljskog odnosa, jer se plaše prelaska na novi, bliži nivo. U partnerskom odnosu to može biti konstantno flertovanje koje traje duže, bez unošenja emocija, prirodnog razvoja i daljih koraka ka iskrenom, sadržajnijem odnosu. U prijateljskom odnosu, to mogu biti površni razgovori o vremenu, odeći, modi, drugim ljudima – svemu sto sklanja fokus sa odnosa te dve osobe.
  • Opsesivnosto ponašanje, konstantno proveravanje, zvanje, pisanje, posle pominjanje velike ljubavi posle par dana, priče o doživotnom prijateljstvu, nepoštovanje granica ličnog prostora i vremena druge osobe – sve ovo, može biti znak straha od bliskosti, ali takođe i straha od uspeha. Kako?

Ekstremna bliskost, upravo je znak da se tu krije moguća kočnica. Ovakvim ponašanjem i preterivanjem, nesvesno se stvara klima da druga osoba ode. Naš mozak, nesvesno kreira ovakve situacije i koristi ovakve modele ponašanja, jer želi da potvrdi ukorenjeno ograničavajuće uverenja da nismo dovoljno dobri, ili nismo dovoljno vredni da bi nas neko voleo, ili da bi neko želeo da provodi vreme sa nama. Osoba je otišla, a uverenje da nismo vredni da bismo bili voljeni, ili da ćemo biti povređeni, ako smo sa nekim bliski, dobija dokaz, jer po ovako kreiranom scenariju, jedna osoba je dala sve od sebe i brinula, poklonila pažnju, ljubav, vreme, a ipak bila ostavljena, a druga osoba nije prepoznala te emocije i trud.

  • Emocionalna suzdržanost – Ne dozvoljavanje sebi da druga osoba vidi naše emocije. Građenje više površnih odnosa, ulazak iz odnosa u odnos, je siguran znak da osoba beži od bliskosti. To se može objasniti jednostavnom činjenicom – Ako nešto nismo investirali, nemamo šta izgubiti. Ukoliko ništa nismo dali, niko nam ništa ne može oduzeti, ne možemo biti povređeni.
  • Previsoki kriterijumi u izboru partnera / prijatelja – ukoliko tražimo savršenstvo , ili kreiramo viziju koja je teško ostvariva, vrlo verovatno ćemo biti razočarani, ili ćemo se osećati povređeno, jer osoba koja sedi preko puta nas ne odgovara postavljenim kriterijumima, samim tim nećemo želeti da sa njom ostvarimo puniji odnos, jer niko nije dovoljno dobar.

Ovakvim ponašanjem obezvređuje se bliskost i gradi štit od istog.

Bliskost na daljinu: Bliskost možemo razviti, iako smo fizički udaljeni, ili razdvojeni.

Fizička blizina, ne znači nužno i istinsku bliskost. Socijalna i emocionalna bliskost se mogu razviti i ako komuniciramo putem telefona, video poziva, ili na neki drugi način.

Da, zagrljaj je potvrda da nam je ta osoba bliska, draga, da osećamo pozitivne emocije u vezi sa tom osobom, ali daljina, fizička distanca, nas ne remeti u tome da prihvatimo nekog kao osobu i zagrlimo nečiju dušu.

Pronađite način koji vama najviše odgovara, u kojem se vi prijatno osećate i poklonite sebi i drugima kvalitetan, iskren i zdrav odnos, jer je to temelj za kvalitetan i ispunjen život.

Autor: Teodora Stanković

Pobedimo strah od kalorija

U borbi protiv viška kilograma, mnogi se podležu brojanju kalorija koje unesemo.

To nije velika greška, jer ako znamo da prosečna žena, u svojim tridesetim, sa slabom i neredovnom fizičkom aktivnošću i kancelarijskim poslom potroši oko 1600 kcal dnevno, možemo zakjučiti da ona treba da ode u kalorijski deficit, odnosno da unosi oko 1500 kcal dnevno, da bi uspešno smanjila telesnu masu.

Veliku grešku pravimo kada unosimo premalo kalorija, sa željom da smršamo što brže, jer su kalorije zapravo samo merna jedinica za energiju. Sa prevelikim kalorijskim deficitom, javljaju se mnogobrojni problemi u funkcionisanju, a vremenom dolazi i do usporavanja metabolizma, jer se naš organizam prilagodi manjoj potrošnji energije.

Metabolizam se usporava kada gubimo mišićnu masu. Glavni ciljevi koje trebamo da postavimo sebi, jesu: povećanje mišićne mase, topljenje masnih naslaga, ubrzanje metabolizma i više energije. 

Ono na šta ne obraćamo pažnju jeste nutritivna vrednost hrane koju unosimo.

Postoje tri osnovna makronutritijenta na kojima se bazira naša ishrana, a to su: ugljeni hidrati, proteini i masti. Savršeno izbalansirana ishrana podrazumeva unos svih nutritijenata u skladu sa potrebama našeg organizma i postoji neograničeno veliki niz kombinacija, koji zavisi od toga šta želimo da postignemo.

Dakle, ako želimo da smanjimo kilažu, bez famoznog bumerang efekta, a pritom znamo da proteini pomažu izgradnju mišića i daju osećaj sitosti, UH nam daju energiju, a masti potpomažu apsorbovanju vitamina, celokupnom funkcionisanju ćelija i zaštiti organa; ono što trebamo da uradimo, jeste da izračunamo dnevne potrebe svakog od ovih nutritijenata.

 

  1. Dobri izvori proteina su: pasulj i mahunarke, riba, belo meso, jaja, avokado, brokoli, karfiol, orašasti plodovi…
  2. Dobri izvori dobrih masti su (cilj je izbegavati trans i zasićene masti): orašasti plodovi, avokado, masna riba, maslinovo ulje, masline, laneno ulje, tofu…
  3. Dobri izvori ugljenih hidrata su (cilj je unošenje složenih UH): voće, pasulj, sočivo, spanać, šargarepa, zelena salata, crveni luk, špargle, krompir (bareni ili pečeni),…

Optimalno izbalansiran odnos makronutritijenata je:

  • 45% – 65% dnevnog unosa kalorija treba da dođe iz ugljenih hidrata;
  • 10% – 35% iz proteina;
  • 20% – 35% iz masti.

Iz svega možemo da zaključimo da je organizmu potrebno sve – , belančevine, masti, vitamini, voda,… Ne treba unositi premalo kalorija, sa željom da što pre izgubimo kilograme. Benefit potpunog izbacivanja ugljenih hidrata iz ishrane je mit. Tajna je u fizičkoj aktivnosti, dovoljnnom unošenju tečnosti, balansiranoj ishrani i kvalitetnim, nutritivno bogatim i zdravim namirnicama.

Autor: Ana Marinković

 

Vaša realnost je posledica vaših misaonih obrazaca – Dragana Mutić

0

Vaša realnost je posledica vaših misaonih obrazaca. Skloni smo da se fokusiramo na nedostatak novca, ljubavi, samopouzdanja, samopoštovanja… Skloni smo da analiziramo svoje „greške“ i neželjene situacije.

Ako nam neko uputi sugestiju u vidu kritike analiziramo istu danima dok na komplimente i pohvale demonstriramo skromnost. Problem se nikad ne može rešiti sa destinacije gde je i nastao. Vibracija problema i fokus na sami problem samo ga čine još temeljnijim i jačim, a učili su nas da je neodgovornost zanemarivanje problema. Iz mog ugla percepcije analiziranje problema je najveća moguća verzija neodgovornosti . Dok analizirate svoj doživljaj problema jer zapravo je vaš doživljaj određene situacije ono što jeste problem vi ga zapravo jačate (Gde vam je fokus to raste.)

Ukoliko primetite problem i osvestite da je to samo vaš doživljaj određene životne okolnosti, zapitate se: “Šta ja sad mogu da uradim”? U najkraćem mogućem roku smejaćete se svom problemu. Da li vodite svoju realnost ili dopuštate da ona vas vodi? Pitanje: Šta ja sad mogu da uradim? je misaona struktura koja vas čini vođom sopstvenog života! Analizirajte ono što želite da vam se dogodi.  Preuzimanje dgovornosti je najuzvišeniji čin ljubavi prema sebi.

Autor: Dragana Mutić

Ig profil: https://www.instagram.com/dragana_izaberi_sebe/

Fb profil: https://www.facebook.com/dragana.dane.1

Fb stranica: https://www.facebook.com/Autenticno/

YouTube kanal: https://www.youtube.com/channel/UCcWBKRc7yN2D5PqSgnEvbtw

mejl: dobrodosliusvetcuda@gmail.com

 

Kako obući dete bez jurnjave! (mali saveti i trikovi)

Evo par saveta drage mame kako da se oblačenje deteta ne pretvori u jurnjavu i haos.

Pre svega ako znate da vaše dete ne želi da se oblači svaki put dok stoji u stavu mirno, onda kupujte garderobu sa njegovim omiljenim likovima koje će želeti da nosi svaki dan. Takođe važi i za pidžame.

Drugo pravilo je da pustite dete da učestvuje u sortiranju, sređivanju ormara i stvari. Tako podstišete dete da brine o svom izgledu, a ujedno više će ga interesovati taj deo obaveza.

Neka sam bira svoju odeću i neka slaže sam svoje cipele. Deca vole da su u centru pažnje, a mala predstava pred spavanje sa isprobavanjem garderobe za sutra olakšaće stvar. Ako ni to ne pomogne,to isto ponovite ujutru.

Sledeca stvar koju možete učiniti da se vaš klinac ne razbezi kada krene oblačenje je da cipele za napolje malo ukrasite, tako će mu biti zanimljivo i jedva će čekati da ih pokaže drugarima.

Deca su deca, mozda nijedno pravilo neće pomoći, ali možete da se dogovorite da ga oblači neko koga dete najviše favorizuje u kući. Ponekad, kada baka obuče nije isto kao i kada oblači mama koja stalno to radi.

Neka učestvuju u svemu, od sortiranja obuće,vraćanja na svoje mesto, slaganja… tako ih i vaspitavate i spremate za odrastanje, a ako ne pomogne ništa, znajte da su to samo deca. Igrajte se jurnjave sa njima pre oblačenja, a kada padnu sa nogu biće svakako lakše obući ih. Pa… probajte!

Autor: Jovana Disić