Home Blog Strana 318

Slani low carb mafini

0

Recept:

4 jaja

50 gr izgnječene banane

120 gr gazirane vode

70 gr grubo mlevenog susama( nisam ga puno mlela da mafini ne bi imali tu notu gorčine)

50 gr grubo mlevenog lana

50 gr integralnog brašna

20 gr heljdinog brašna

2 kašike mlevenog rogača

1 kašika maka u zrncima

1 kašika čia semenki

200 gr crvene paprike isečene na kockice

200 gr feta sira isečenog na kockice

1 manja kašičica dimljene, aleve paprike

2 supene kašike svežeg, sitno seckanog peršuna

1 kašičica soli

5 gr pr. za pecivo

Priprema:

Sve vrste brašna, lana, susama, paprike i rogača pomešati u jednoj činiji sa pr.za pecivo. Umutiti jaja, dodati vode, mešavinu brašna sjediniti, dodati soli, sira, paprike, maka, čia semenki, peršuna. Sjediniti smesu i sipati u korpice za mafine koje ste postavili u silikonskom kalupu ( po 2,5 kašike) i peći u zagrejanoj rerni na 200 stepeni 30 minuta.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Zašto volimo Velikog Getsbija?

0

I pored nemalog broja filmskih i pozorišnih adaptacija, u čiji uspeh ili neuspeh sada ne zalazimo, naslov Veliki Getsbi (The Great Gatsby), opravdano, neizbežno, a i rado, uvek nas vraća svome izvoru – romanu F. Skota Ficdžeralda (F. Scott Fitzgerald) objavljenom 1925. godine. Oslikavajući  “doba džeza”, odnosno dvadesete godine prošlog veka u Americi, pritom prikazujući svu preteranost, ispraznost i besmisao vremena u kojem je na snazi bila prohibicija, a cvetali su materijalizam, nemoral, bogatstvo i glamur, roman istovremeno ukazuje na uzaludnost “američkog sna”. U vreme kada je prvi put predstavljen publici pretrpeo je negativne kritike, ali danas je cenjen kao jedno od najvećih dela napisanih na engleskom jeziku i mnogima omiljen. Nije pak omiljen samo roman u celini već veoma često i naslovni junak. Zašto je to tako i šta je to što volimo kod junaka koji sasvim moguće ima više mana nego vrlina?

Dakako, Getsbi je mnogo više od slikovito ispričane priče o jednom vremenu i društvu na jednom podneblju. Džej Getsbi je junak koji u takvom okruženju sanja sopstvene nedosanjane snove – da će ponovo osvojiti izgubljenu ljubav, Dejzi Bjukenen – površnu, neozbiljnu, udatu, ali prelepu ženu “čarobnog smeha”. On veruje da mu novac može kupiti sve što poželi, pa tako i nju, koju će privući njegova novostečena raskoš i ekstravagantne zabave. Ipak, dojučerašnji siromašni farmer biva lako razotkriven kao “lažnjak”, doduše u svetu i od strane onih u najmanju ruku još gorih. On i drugi put gubi Dejzi, za koju je socijalni status veća religija od ljubavi, a odbacuje ga i društvo koje nakon njegove smrti pokazuje koliko je nebitan. Međutim, nama i dalje ostaje omiljen – ništa manje voljen od dobrodušnog i toplog pripovedača Nika Karaveja.

Getsbija volimo zato što ume da sanja kao što se niko na svetu ne usuđuje, da idealizuje i mašta kao što nijednom detetu ne bi pošlo za rukom, da više i moćnije od svih sanjara raširi ruke prema mračnoj praznini nad zalivom ne bi li dosegao pogledom i srcem zeleno svetlo na kraju Dejzinog doka – svoje daleke, nepomične i neugasive ideale.

 

Autor: Jelena Pršić, doktor filoloških nauka

Izvori:

  1. Ficdžerald, F.S. (2004). Veliki Getsbi. Beograd: Politika.
  2. Churchwell, S. (2013). “What makes The Great Gatsby great?“ Available at: www.theguardian.com

Komplikovano roditeljstvo i montesori!

Ko je rekao da sve mame moraju biti savršene. Mislim da svi problemi roditeljstva počinju tu. Da budemo savršeni.

Deca su deca i sve je ostalo isto osim naravno njihovog okruženja i u tome je problem zbog kojeg  se deca danas teže vaspitavaju.

Ja sam bila jedna od mama koje su dizale ruku ponekad na dete, imala faze kada psujem, ton mi je bio krajnje užasan. A onda sam krenula da se ljutim na njega kada krene da se dere i priča mi ružne reči.

Sve kreće od nas. Našeg ponašanja. Shvatila sam da moram glumiti ogledalo u kome će se on ogledati svaki put kada prođe pored mene.

Previše su zakomplikovali sve, odgovore na pitanja su počeli da naplaćuju kao da smo zaboravili da budemo roditelji. I odkud montesori sada kada detetu samo trebate vi i malo mašte.

Pomodarstvo je izazvalo jednu veliku revoluciju u vaspitavanju. Sve je više dece koja dolaze kod psihologa, pedagoga ili logopeda.

Samo ljubav može da vaspita.

Gledajte svoje dete. Naučite ga. Vidite na njemu sve svoje greške i počnite ispočetka.

Što imamo više tehnologije mi se sve više gubimo u neznanju. Pa zar treba neko da nam kaže kako ćemo gajiti decu. Trebaju nam samo bake, jedna strina ili tetka za poklone nedeljom i šetnju preko dana… I gde je ona „saveta“ koja će da da bar neki koristan savet ali bez tupljenja šta je najbolje za našu decu. Jedna kopriva koja stoji neupotrebljena je više naših predaka vaspitala nego internet sa svojom wikipedijom svu našu decu.

Pitajte stare šta su radili… Naravno da smo bili i mi naporna i neposlušna deca, ali se nekada nije pravilo pitanje oko toga. To je bilo normalno za zdravu i pravu decu. Ja sam uzela mnogo dobrih trikova i saveta od starijih žena a moj savet je da skoknete do svoje bake, mame i naučite montesori na jedan drugačiji način.

Autor: Jovana Disić

Šta je u današnje vrijeme uspeh?

0

Uspeh. Šta je u današnje vrijeme uspeh? Svi mi imamo različite definicije za to. Ono što je za mene uspeh za nekog je sasvim normalna svakodnevnica. Za ljude koji boluju od nekih bolesti je ponekad uspeh kad ustanu iz kreveta i naprave nekoliko koraka. Drugi to smatraju sasvim normalnim i ne vide u tome nikakav uspeh. Neko ko stalno ima bolove, doživljava jedan dan bez njih kao uspešan dan. Za nekog je uspeh ako si bogat i popularan u društvu. Ako imaš finansijsku slobodu i možeš sebi priuštiti sve što poželiš. To jeste veliki uspeh, ali ako si nesretan to te neće učiniti sretnim.

Velika kuća, luksuzan auto i skupocjeni nakit, su samo nebitne stvari u životu. Sportista koji ostvari svoje ciljeve je uspešan u svom sportu. Njegov uspeh svi vide i ponose se s njim. Muzičari koji naprave jedan hit, postaju popularni i smatraju se uspešnim. Političari uspijevaju donositi odluke u naše ime i onda kad se mi ne slažemo s tim. Napisati svoju knjigu, smatram velikim uspehom, pa čak i onda ako se neprodaje tako dobro. Kad izgubimo dragu osobu i prođe jedan dan bez da smo mislili na nju je takođe uspeh.Žena koja se razvede od nasilnika, smatra to svojim najvećim uspehom. Dok to neko smatra kao poraz, jer nije uspela spasiti brak.

Da ostaviš prošlost iza sebe i kreneš u nepoznato je potrebna velika hrabrost. S druge strane postoje ljudi koji svoju ljubav znaju njegovati, čuvati i ona raste svakim danom. To je takođe veliki uspeh i zato je potrebna mudrost. Isto tako za nekog je karijera jedino što smatra važnim, dok za druge sretna porodica znači sve. Porodica u kojoj se svi slažu i poštuju, bez obzira na to koliko su različiti je uspešna porodica. Za ženu koja godinama nije mogla imati decu, trudnoća je najveći uspeh. Za druge je to prirodno stanje. Pružiti deci sve u životu što je potrebno dok ne odrastu je teško i ko to postigne treba biti ponosan. Svaki čovek ima nešto u čemu je uspešan. Bilo da su to deca, brak koji odlično funkcioniše, posao kojim se rado bavi ili pak prijatelji koji su uvek tu.

Ponekad smo strogi prema sebi i ne priznajemo svoj uspeh. Poredimo se sa drugima i uvek su drugi bolji od nas. I to treba naučiti. Priznati i prepoznati vlastiti uspeh, pa makar se on činio tako malim. Naći svoj unutrašnji mir i sreću je za mene najveći uspeh. Ništa nam bogastvao i slava ne znače bez unutrašnjeg mira. Kad to uspemo onda nam materijalne stvari nisu toliko bitne. Radovati se tuđem uspehu i sreći je jednako važno za zajednički život. Ako smo spremni pomoći drugima, onda možemo  pomoć i očekivati. Uspešne ljude je lako prepoznati. Ne mislim po skupoj odijeći i dobrom autu, nego po samopouzdanju kojim zrače i načinu na koji privlače pažnju prisutnih. Njima se vjeruje, bez obzira na to čime se bave. Bilo da su doktori, umjetnici ili možda samo obični poslovni ljudi. Kada smo zadovoljni svojim životom, na svakom polju osijećamo se uspešnim i sretnim, onda je to znak da smo na pravom putu. Treba nastaviti dalje u tom smijeru i vjerovati u sebe i svoju intuiciju…

Autor: S.M.

Vođeni Reiki tretman na daljinu

0

Dragi čitaoci, posle kraće pauze sledi neko novo slovo o Reikiju.

Za one koji prate moj rad ili koji su imali prilike da iskuse Reiki kroz mene ili kroz nekog drugog Reiki terapeuta/učitelja, znaju da Reiki tretmani mogu da se izvode u direktnom kontaktu i na daljinu. Za one koji se prvi put susreću sa ovom temom evo nekih pojedinosti kako bi im tema postala bliža.

Svaki tretman u direktnom kontaktu je u isto vreme i vođeni tretman. Šta to znači? – To znači da klijent leži udobrno ispred mene. Da se rade neke osnovne tehnike disanja i opuštanje pre nego započne sam Reiki tretman. Tokom tretmana razgovaramo, tiho, bez otvaranja očinju sa fokusom na unutra. Klijent tokom tretmana biva upitan kako se oseća, da li nešto oseća, o čemu razmišlja. Može se dogoditi da se seti nekog iskustva koje se možda dogodilo u detinjstvu a koje je nanelo određenu traumu. Može se setiti i nekog radosnog iskustva na koje je zaboravio a koje mu može pomoći u ovom sadašnjem tretnutku da oseti zahvalnost, da je izrazi prema učesnicima tog događaja. Takođe, postoje neke osnovne a vrlo jednostavne i delotvorne tehnike vizulizacije za isceljenje situacija i odnosa, za prihvatanje i opraštanje i traženje oproštaja. Tu je i tehnika za rad sa unutrašnjim detetom a u zavisnosti od samog klijenta, onog s čim se suoačava, šta rešava, može vođenje biti i u drugačije. Nekad bude potpuno novo jer se ranije nije prolazilo kroz to sa nekom osobom.

Tretman na daljinu koji nije vođeni podrazumeva da će osoba samu sebe opustiti i pripremiti vežbicama disanja, nekom opuštajućom muzikom ili šta joj već prija nekih desetak, petnaestak minuta pre dogovorenog termina. Pomenute tehnike dobija u konsultacijama na mom portalu www.reikiskolica.org i sama sebe vodi kroz iste. Prilično su lako primenjive tako da nije uvek neophodno vođstvo terapeuta.

Bez obzira o kom se tretmanu radi, primaoc Reikija uvek leži udobno, očiju zatvorenih. Rad na daljinu ne podrazumeva sedenje ispred ekrana.

Na koji način se odvija vođeni tretman na daljinu? U dogovoreno vreme pozovem klijenta na whats up ako je u pitanju rad sa nekim ko živi u inostranstvu, a ako je u pitanju područje Srbije onda se to obavlja putem telefona. Naravno, niko od nas ne drži telefon u rakama, već je telefon u blizini a spikerfon je uključen ili primaoc, kako je češće bio slučaj stavi slušalice. Poenta da leži udobno smešten u svom krevetu, očiju zatvorenih, da može da čuje moj glas i da kad je potrebno odgovori na moje pitanje a da u isto vreme prima Reiki.

Već izvesno vreme imam iskustvo vođenog tretmana na daljinu u svojoj prkasi i pokazalo se kao vrlo deletvorno kod onih koji ne mogu da se opuste sami ili kod onih koji treba da prođu kroz dublje traume, pa nisu u mogućnosti sebe da provedu kroz iste. Nekad je teško suočiti se sa starim bolom, a glas i podrška osobe  sa iskustvom pokraj nas nam u tome može pomoći. Neki ljudi bi prosto zaglavili u staroj traumi i ne bi znali kako da prođu kroz istu. I zato je nekad dobro uraditi vođeni tretman da osoba shvati mogućnosti i da osvesti da može kasnije i sama.

Tokom ovakvog rada na daljinu, takođe prvo radimo opuštanje. Razne tehnike sam savladala i po osećaju vodim osobu kroz iste. Nije to opuštanje uvek isto jer u datom trenutku se oseti šta je osobi potrebno. Nekad se spusti i nešto novo. Čak i ako osoba ne može to da izvede odmah, to ne znači da joj to nije potrebno, već da je to ono što treba da se uvežba.

U svakom slučaju, nakon upriličenog Reiki tretmana sledi i konsultacija. Prođemo još jednom kroz ono što je bilo tokom tretmana, daju se određene preporuke za dane koji slede koje bi bilo poželjno da klijent usvoji i primenjuje redovno za ličnu dobrobit. Bilo da je Reiki tretman u direktnom kontaktu ili na daljinu (sa vođstvom ili bez) potrebno je odvojiti sat i po vremena kako bi upriličili sve što je potrebno i što ovakav rad uključuje.

Mir i radost svima i Svetlost svetu.

S ljubavlju,

Sanja.

www.reikiskolica.org

Autor: Sanja Dejanović

 

 

 

 

 

Zašto „misli pozitivno“ ne daje rezultate?

0

Vođeni poznatim trendom, koji nam diktira popularna psihologija: pozitivne misli = (jednako) savršen život, možemo ostati razočarani. I to kada uvidimo da naše, trudom izazvane, pozitivne misli ne dovode do fascinantnih rezultata, kakve smo očekivali.

Ključ je u spoznaji da čarobnog štapića do savršenog života nema. A proces o kome nam psihologija zapravo govori izgleda ovako: misli proizvode emocije, emocije nas vode do akcije, a akcija do rezultata.

Sledeći put kada se zapitate zašto nemate rezultate od silnog pozitivnog razmišljanja, proverite da li ste preskočili neki  korak. Da li stvarno proživljavate tu misao? Ako je odgovor „da“, sprovodite li akciju na koju vas emocija navodi?  Ili ipak čekate da se pozitivna misao pretvori u čarobni štapić?

Autor: Ana Simić