Home Blog Strana 280

Hasta manjana

…i tako, živimo u svojim ljušturama. Ponekad smognemo snage da se osvrnemo iza sebe, pogledamo oko sebe i osmotrimo to što je oko nas. Ako malo samo začeprkamo po prošlosti poput bumeranga sruče se uspomene; lepe, ružne, dremljive. Možda se tada vratimo u onu ulicu, na mali trg, na onaj most, ono ćoše. Možda se setimo klupe na kiši, parkića ili uzane staze kojom smo nebrojeno puta prošli. Oronulih stepenica, uzanog drvenog čamca, letnjeg žamora i pregršt poznatih lica.

Znam da takve momente imamo svi. Momente koji nas dižu, spuštaju, uljuljkuju i mame svojim mirisom. One koji nam izmame setan osmeh, jer smo se setili…Negde sam pročitala da ništa ne vraća prohujale dane tako kao miris, a mi smo baš mnogo toga omirisali. Verovali ili ne, tada se sa studentskim indeksom i rancem na leđima za sitne pare mogla proputovati cela Evropa i mi smo to obilato koristili. Zbog toga i imamo toliko mnogo mirisa spakovano u nekim fiokama koje se čudesno, s vremena na vreme same otvaraju. Svakojakih uspavanih sećanja tu ima; čempresa na moru, ćevapa na Baščariji, paprika u Šumadiji, margarite u Trstu, girosa na Tasosu, tu negde je čak i miris krede u školi; amfiteatara i predavanja na fakultetu..
Mirisi nas spretno vraćaju u epicentar nekog dešavanja u prošlosti. Razbuktaju oni tada sve emocije za koje smo mislili da više ne postoje.

Jednom su svitanja bila naša, a zatim su negde otišla. Jednom su snovi uz zvuke gitare bili podeljeni u tišini letnje noći. Samo u tom jednom trenutku bili su naši, zajednički. Maštali smo i pevali, razmenjivali sitne i krupne tajne. Noći i dane provodili zajedno i nekako je sve bilo samo nama podređeno. Bila je to mladost za koju smo mislili da nikada neće proći i da je baš naša najlepša. Čitali smo Jesenjina, Lorku, Nerudu…..raspravljali o mnogim stvarima i bili ubeđeni da smo baš mi oni koji će promeniti svet, jer ga, naravno, nabolje shvatamo.

Možda smo razbacani, ali u jednoj, samo u jednoj uspomeni možemo svi da se nađemo. Možda se ne viđamo, ali nas neka čudna sila drži jedne uz druge. Možda nas je vreme pregazilo, ali uspomene ne. Možda ćemo se u budućnosti viđati na još nekim čudnijim mestima. Ipak, jedno znam, svaki ponovni susret počinje onim – sećaš li se……da, sećam se.

Hasta manjana do nekog sledećeg susreta.

Autor: Male Velike Stvari

Uživamo u slatkišima: Francuski flan

0

Francuski flan je dezert koji je jako popularan u Francuskoj. Veoma brzo i lako se priprema, a fantastičnog je ukusa. Glavni sastojci su prhko testo a može biti i lisnato, što će zavisiti od vašeg ukusa, poslastičarska krema u prahu i željena aroma koja može biti takođe u zavisnosti od vašeg ukusa: vanila , agrumi , citrusi, ili pak aroma ružine vodice.

Recept:

1 pakovanje prhkog ili lisnatog testa


Za kremu:

1 l mleka,

100 gr poslastičarske kreme u prahu ili ( pudinga)

1 jaje

150 gr šećera

Lisnato testo staviti u pleh sa pokretnim stranicama, sa strane ga uzdignuti do visine pleha, tako da malo prolazi ivice pleka u krug. Izbosti ga po dnu vrhom noža kako se testo ne bi podiglo u toku pečenja. U 200 ml mleka razmutiti poslastičarsku kremu, dodati jaje, sjediniti, ostatak sipati u šerpi, dodati šećera, staviti da se zagreje do vrenja, pa sipati u činiji uz neprestano mešanje, sve ponovo vratiti u šerpu, staviti na tihoj vatri da se krema skuva uz neprestano mešanje ( nekih minut- dva). Sipati kremu u koricu, ivice korice ( manji deo koji je strčao, vratiti prema unutra), staviti u već zagrejanoj rerni da se peče 25 minuta na 180 stepeni. Pri kraju pečenja posipati odozgo koricu šećerom u prahu ili sitnijim kristal šećerom. Pojačati temperaturu rerne na 250 stepeni kako bi se šećer otopio i karamelizovao. U poslastičarsku kremu možete staviti aromu vanile, narandže ili agruma što zavisi od vašeg ukusa.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Čitamo: „Frankeštajn“

0

Verujem da smo svi gledali bar neki od filmova o Frankeštajnu, nakazi koju je stvorio Viktor. Ali da li ste čitali knjigu? Izdvojite komad svog vremena i uživajte u pravoj priči o Frankeštajnu.

Zamislite priču koja nastaje samo zato što je jedno veče lordu Bajronu bilo dosadno, i odlučio je da izazove Meri Šeli da napiše strašnu priču. Frankeštajn je ubrzo postao mnogo više od strašne priče, postao je legenda.

Narator priče je gospodin Volton koji je na svom putu ka najsevernijoj tački zemlje spasao Viktora Frankeštajna, koji mu priča priču svog života. Viktor je rođen iz braka punog ljubavi i tolerancije, kao i njegova braća. Njegova majka je usvojila i devojčicu o kojoj nije imao ko da se stara i dala joj ime Elizabet. Viktor i Elizabet su odrasli u najvećoj ljubavi koja se krunisala brakom. Viktor odlazi na studije, a Elizabet ostaje sa majkom i ocem.

Odlazak na studije Viktora menja iz korena, i počinje da se interesuje za nauku kao nikad pre, posebno za prirodne nauke. Najviše ga je zanimao ljudski živt, njegov početak i kraj, i da li ima nešto posle tog kraja, možda opet novi početak? Posvetio je šest dugih godina proučavajući i sklapajući biće koje će iz smrti da se ponovo digne. Noć kada je uspeo da oživi biće je početak njegove nesreće i tuge.

Nakon saznanja da mu je brat ugušen, kao i da je služavka koja je radila u kući nevina osuđena na vešanje, Viktor je znao da je to učinilo njegovo biće. Biće na koje se gnušao, i koje je proklinjao.

Susret Viktora i Frankeštajna je jedan od emotivnijih delova u romanu, gde mu biće, iskazuje sve svoje poteškoće koje je preživeo da bi se video ponovo sa njim. Jedino što ga biće moli jeste da mu stvori ženu, jer on ima potrebu da nekog voli. Potreba za blizinom, prijateljstvom i ljubavlju kod Frankeštajna je mnogo izraženija, jer niko od ljudi nije dopustio da mu se nakaza približi a da ne počne da vrišti ili da ga gađa kamenjem.

Frankeštajn mutira u hladnokrvnog ubicu onog momenta kada Viktor odbija da mu napravi životnu saputnicu. Uz reči ,,Biću sa tobom prve bračne noći” biće postaje zla kob koja kosi sve ljude koje voli.

Da li će Viktor uspeti da ubije Frankeštajna?

Da li je Frankeštajn samo ubica?

Autor: Dragana Milutinović

Osjećaji

0

U današnje vreme kad osjećamo ljutnju, strah i nepovjerenje, krajnje je vrijeme da počnemo dopuštati svoje osjećaje. Oni dolaze kao posljedica naših misli. Znači ako promijenimo misli, automatski mijenjamo osjećaje. Često mislimo da imamo negativne misli koje treba da promijenimo u pozitivne. Ali to nije istina. Ne postoje negativne misli. Postoje samo one misli koje su nam ugodne i one neugodne. Ipak sve su to pozitivne misli i potrebne su nam i imaju svoju svrhu. Kroz život doživljavamo razne suprotnosti. Trudimo se da postignemo balans. Tuga i sreća, crno i bijelo, dobro i zlo, svijetlost i tama.

Koliko god mi to željeli, ne možemo osijećati samo sreću. Ne bi bilo prirodno kad bi u tragičnim i tužnim trenucima u životu bili sretni. A takvi su trenutci sastavni dio našeg života. Život nije ono što nam se dešava, nego ono kako reagujemo na to što nam se dešava. Svaka emocija ima svoju ulogu i svaka je važna. Ne smijemo ih potiskivati, ako ne želimo da dobijemo razne bolesti. Od malena su nas učili da ne smijemo otvoreno iskazivati svoje emocije. Ako smo plakali, roditelji su nas tiješili i ubijeđivali da će sve biti u redu, ako prestanemo plakati. Čak ako bi bili sretni, smijali se od srca, opet bi nam govorili da treba da se smirimo i ne budemo toliko glasni. Za muškarce se uvijek govorilo da oni ne plaču, jer su snažniji pol i to rade samo slabići. Uglavnom potisnuti osijećaje po svaku cijenu.

Kada smo porasli, opet smo nastavili kriti svoje emocije. Sramota je biti tužan, biti povrijeđen ili ljut jer to odaje da smo ranjivi i osijetljivi. Ja ipak mislim da osjećaji trebaju samo jedno, a to je da se osjećaju. Imamo pravo na to da proživimo sve moguće emocije, jer one nam pokazuju koji je pravi put za nas. Pokazati tugu nije znak slabosti, nego ljubavi i snage. Najjači osijećaj koji ja imam jeste ljubav prema mojoj dijeci. Postoje tako ti jaki osjećaji, koje ne možeš opisati riječima. Možeš samo biti zahvalan na tome da ih posjeduješ. Otvorite svoje srce i dopustite da vas obuzmu emocije. One su naša stvarnost i pokazuju ko smo u suštini. Ako nešto osjećamo jako, onda to dolazi iz srca i pomaže nam da prevaziđemo sve prepreke na putu.

Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje, jer oni imaju veze samo s vama, ne s drugim ljudima, ne sa prošlošću. Nedavno sam pročitala jedan citat sa kojim se u potpunosti slažem: „Možeš zatvoriti oči od onog što ne želiš vidjeti, ali ne možeš zatvoriti srce od onog što ne želiš osijetiti“.

Danas su osijećaji samo za one hrabre. Mislim da najlakše pravimo greške u životu ako osjećamo u situaciji u kojoj bi trebali misliti, a mislimo onda kad treba da osjećamo.

Autor: Suada Duraković

Zašto je KOLAGEN glavni sastojak svakog kozmetičkog preparata?

Ako pažljivo pogledate sastav kreme ili seruma koje koristite za bore, primetićete da sadrži kolagen. U kozmetičkoj industriji je nezaobilazan sastojak , u medijima mu se pridaje velika pažnja i pripisuje čudotvorno dejstvo, obožavaju ga žene srednjih godina. Šta je kolagen zapravo i zašto je toliko važan?

Reč nauke

Kolagen je jak i dugačak molekul koji čini čak 25% svih proteina organizma sisara. To je navažniji protein u ljudskom organizmu i osnovni je deo vezivnog tkiva. Nalazi se u hrskavici, ligamentima, tetivama, kostima, zubima, omogućava zategnutost kože i krvnih sudova. Prisutan je i kao kristalin u očnom sočivu. Na osnovu najnovijih naučnih istraživanja, stanje kolagena u organizmu određuje biološki uzrast čoveka, što se najviše vidi po promenama na koži.

Kolagen čini 70% proteina u koži i neprekidno se obnavlja – odumire i ponovo se proizvodi u našim ćelijama.  Međutim, on nam nije dat zauvek – naš organizam proizvodi kolagen do druge polovine dvadesetih godina, kada počinjemo da gubimo svake godine 1% – 1,5% kolagena u organizmu. Gubite kolagen i dok čitate ovaj tekst! To se manifestuje smanjenjem zategnutosti kože, ali i zdravstevnim problemima u vidu slabljenja čvrstine zglobova i drugih kostiju zbog oštećenja vezivnog tkiva, te zbog toga igra važnu ulogu u zdravlju.

Reč kozmetičke industrije

Za kozmetičare, kolagen je najbitniji sastojak koji utiče na poboljšanje zategnutosti kože. Tajna je mladalačkog izgleda onda kada prevalimo tridesete i nas saveznik u borbi sa današnjim imperativom lepote – i sa četrdeset godina izgledati mlado i imati kožu lica i tela poput devojaka u dvadesetim. Osim toga, gubitak kolagena izaziva i celulit, još jednu neželjenu pojavu za ženski pol.

Prirodni kolagen je živi proizvod – čak i kada je zatvoren u staklene tegle, čuva svoju spiralnu strukturu, stvorenu od strane same ribe. Protein ekstrahovan iz kože ribe nastavlja da bude u istoj uređenoj konfiguraciji u kakvoj je bio još dok je riba bila u vodi. Kolagen, bez gubitka svoje spiralne strukture, prelazi čist u vodeni rastvor. Na taj način, kolagen postaje kozmetički preparat u 21. veku i glavni saveznik u borbi protiv starenja.

Zašto ga gubimo i gde se može naći?

Osim genetskih predispozicija, stil života veoma utiče na to koliko brzo ćemo gubiti kolagen tokom života, a samim tim izgledati starije. Nezdrava ishrana, stres, nedovoljno sna i pušenje su glavni protivnici našeg saveznika lepote!

Glavni izvori kolagena su proteini, uključujući govedinu, piletinu, ribu i jaje, školjke. Za vegetarijance i vegane preporučuje se koštunjavo voće ili unos zelenog povrća (kupus, kelj, spanać), jer ova hrana stimuliše proizvodnju kolagena.

Osim zdravom ishranom, kolagen se može nadoknaditi i suplementima. Mnogo žena ne zna da se kolagen može konzumirati i oralno, a ne samo unositi u organizam putem kozmetičkih preparata preko kože. Kolagen je dostupan u nekoliko oblika – u vidu tableta, ampula, praha, ili u tečnom stanju i preporuka je skoro svakog nutricioniste, jer utiče na kvalitet celokupnog zdravlja organizma.

Sledeći put kada krenete u kupovinu, obradujte sebe jednim finim serumom i suplementom na bazi kolagena. Vaša koža će vam biti zahvalna!

Na sledećem linku možete pogledati širok asortiman suplemenata sa kolagenom:

https://www.hiper.rs/apoteka/suplementi/kolagen/

Autor: Milica Vulić

 

Kako će izgledati moda na ulicama grada u 2021?

0

Došla nam je i ta čuvena godina koji smo svi jedva čekali. Praznici su prošli a svet se i dalje bori sa nevidljivim neprijateljem koji je uticao i na modnu industriju i promenio stare načine odevanja u potpuno novi talas odeće uz kombinaciju maske.

Događaje koje smo mogli videti u 2020-toj godini poput modnih revija u virtuelnoj realnosti je ostavilo pitanje šta će se desiti sa modom? Kako ćemo se oblačiti ubuduće?

Promene koje možemo videti pored maski koje su definitivno najveća vizuelna izmena odnose se i na trendove koji su jednostavniji, opuštenije oblačenje i više personalizovan način odevanja nego u prošlim godinama. Videli smo puno blejzera i farmerki, a obuća koja je jednostavna i uklapa se uz sve poput crnih čizmi i patika na raznim poznatim ličnostima našeg grada. Polako nam se vraćaju u modu i vintage komadi pomešani sa novim prevelikim proporcijama i spontanim slojevima. Sako veće veličine je odjednom postao jedan odlični modni komad koji svako želi da poseduje u svom ormaru.

Nakon jedne izuzetno zahteve godine sada gledamo da nam odeća bude pametna, prijatna i topla za svaki segment našeg dana.

Autor: Rebeka Brošćanc