U današnje vreme kad osjećamo ljutnju, strah i nepovjerenje, krajnje je vrijeme da počnemo dopuštati svoje osjećaje. Oni dolaze kao posljedica naših misli. Znači ako promijenimo misli, automatski mijenjamo osjećaje. Često mislimo da imamo negativne misli koje treba da promijenimo u pozitivne. Ali to nije istina. Ne postoje negativne misli. Postoje samo one misli koje su nam ugodne i one neugodne. Ipak sve su to pozitivne misli i potrebne su nam i imaju svoju svrhu. Kroz život doživljavamo razne suprotnosti. Trudimo se da postignemo balans. Tuga i sreća, crno i bijelo, dobro i zlo, svijetlost i tama.
Koliko god mi to željeli, ne možemo osijećati samo sreću. Ne bi bilo prirodno kad bi u tragičnim i tužnim trenucima u životu bili sretni. A takvi su trenutci sastavni dio našeg života. Život nije ono što nam se dešava, nego ono kako reagujemo na to što nam se dešava. Svaka emocija ima svoju ulogu i svaka je važna. Ne smijemo ih potiskivati, ako ne želimo da dobijemo razne bolesti. Od malena su nas učili da ne smijemo otvoreno iskazivati svoje emocije. Ako smo plakali, roditelji su nas tiješili i ubijeđivali da će sve biti u redu, ako prestanemo plakati. Čak ako bi bili sretni, smijali se od srca, opet bi nam govorili da treba da se smirimo i ne budemo toliko glasni. Za muškarce se uvijek govorilo da oni ne plaču, jer su snažniji pol i to rade samo slabići. Uglavnom potisnuti osijećaje po svaku cijenu.
Kada smo porasli, opet smo nastavili kriti svoje emocije. Sramota je biti tužan, biti povrijeđen ili ljut jer to odaje da smo ranjivi i osijetljivi. Ja ipak mislim da osjećaji trebaju samo jedno, a to je da se osjećaju. Imamo pravo na to da proživimo sve moguće emocije, jer one nam pokazuju koji je pravi put za nas. Pokazati tugu nije znak slabosti, nego ljubavi i snage. Najjači osijećaj koji ja imam jeste ljubav prema mojoj dijeci. Postoje tako ti jaki osjećaji, koje ne možeš opisati riječima. Možeš samo biti zahvalan na tome da ih posjeduješ. Otvorite svoje srce i dopustite da vas obuzmu emocije. One su naša stvarnost i pokazuju ko smo u suštini. Ako nešto osjećamo jako, onda to dolazi iz srca i pomaže nam da prevaziđemo sve prepreke na putu.
Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje, jer oni imaju veze samo s vama, ne s drugim ljudima, ne sa prošlošću. Nedavno sam pročitala jedan citat sa kojim se u potpunosti slažem: „Možeš zatvoriti oči od onog što ne želiš vidjeti, ali ne možeš zatvoriti srce od onog što ne želiš osijetiti“.
Danas su osijećaji samo za one hrabre. Mislim da najlakše pravimo greške u životu ako osjećamo u situaciji u kojoj bi trebali misliti, a mislimo onda kad treba da osjećamo.
Autor: Suada Duraković
