Home Blog Strana 203

Hit džemperi ove zime

Na nedelji mode koja je održana u Njujorku, Parizu, Milanu i Londonu predstavljena je nova kolekcija džempera za sezonu jesen, zima 2021/2022godine. Mi smo budno pratili te prestižne događaje. Prenosimo vam modne izbore koji su tamo odabrani i koji će zaživeti ove sezone. Ostanite sa nama i informišite se šta je to u modi ove zime.

Možemo vam reći da se tamo sve biralo. Od nijanse koje će biti omiljene ove godine. Do materijala od kojih će se šiti ti džemperi do ukrasnih šara i dezena na njima. A najvažniji kriterijum koji je morao biti ispunjen je da ti džemperi budu udobni, prijatni za nošenje. Važan plus je bio još ako su i lepi za oko. Po našem mišljenju većina njih je ispunjavalo sve te uslove, zato vam predstavljamo nekoliko najboljih uzoraka.

Prvi džemper koji ćete voleti i verovatno rado nositi je onaj široki ,debeli, vuneni, mekani džemper.

I ako na prvi pogled može izgledati apadrapa, ali kada se iskombinuje sa odgovarajućim odevnim predmetom može izgledati kao kombinacija puna stila. Spomenućemo uz šta valja kombinovati ovakvu vrstu džempera da bi ste imali savršenu odevnu kombinaciju. Trudite se da ih kombinujete uz uske helanke, uske farmerice, uske elegantne šivene pantalone, uz kratke i duboke čizme, kao i uz sportsko-elegantne patike.

Ove jeseni su prisutni i vuneni džemperi sa polo vratom.

Njih je povoljno kombinovati uz kožne suknje, kratke kožne jakne sa kapuljačom i uz kožne pantalone.

Isprepleteni motivi različitih oblika i veličina su karakteristični za džempere 2021/2022 godine. Savetuje se da se za dnevne varijante nose svedene neutralne boje i jednostavne kombinacije. Za večernju varijantu birajte odvažnije boje džempera i unapred isplanirane kombinacije. Ako volite eleganciju svideće vam se džemperi sa interesantnim rukavima sa simpatičnim šarama na sebi koji postoje u ovoj kolekciji.

Nadamo se da vam je ovaj tekst zagolicao maštu i da ćete biti lepo stilizovani ove zime.

Autor: Milica Đorđević

Pesnikinja između umetnosti i ratarstva! Berba kukuruza u rodnom kraju!

0

Berba kukuruza svakako obeležava svršetak jesenje sezone i njome se zatvaraju radovi na njivi do proleća, što naravno vrednim i marljivim domaćinima naslućuje da je vreme za predah tokom zimske sezone. Da je vreme za odlazak na zasluženi odmor i uživanje u plodovima sopstvenog napornog i zrelog rada, potvrđuje nam pesnikinja Božica Velousis koja je pre svega, domaćica i u rodnom selu, nadomak reke Rače u Šumadiji. Ona je jedna od retkih koja dopustila domaćim medijima da provire na njeno imanje i isprate tokom cele godine uzgoj voća i povrća do pečenja paprika i pripremanja ajvara. Pesnikinja uspeva da živi na relaciji između Beograda i Rače i samim tim, svojoj porodici pomogne u održavanju ovog velikog domaćinstva s dugogodišnjom tradicijom.

Iako je svaka žetva neizvesna i stresna domaćinima dok se smenjuju vremenske temperature i elementarne nepogode, Božica je jedna od onih koja sve poslove ne obavlja stresno, već ležerno i sa mnogo ljubavi. Bilo kako bilo, žetva je bila uspešna, a za to vreme, ova mlada a iskusna domaćica je u razgovoru sa nama evocirala uspomene na srećno detinjstvo u ovom kraju…

„ Nekada se kukuruz brao ručno, danas se to radi mašinski. Na primer, kada sam bila devojčica, sve je moralo ručno i ništa se nije ostavljalo za sutra. Kukuruz se zatim mleo, potom se pravile ljarme i zob za ishranu živine i stoke… A posebno sam volela da od kukuruzne svile pravim kosu za moju lutke i tu sam baš znala da ispoljim svu svoju kreativnost. Zamislite, kosu! Pa frizure, a znala sam da im pravim i ukrasne motive poput zlatne srme. Dok se prisećam tih uspomena, vidim baku sa dekom kako su sve to neumorno radili i nama u amanet ostavili da nastavimo da negujemo i čuvamo njihovu ratarsku i kulturnu tradiciju.“ Izjavila je Božica obećavši da će tokom narednih sezona pripremiti poseban doček za medije kako bi još jednom apsolutno ispratili njene radove i život u ovom predelu Srbije.

Sve se može, kad se hoće! Pesnikinja je dakako jedna od onih koja svoju inspiraciju za romane i pesme najpre crpi u rodnom kraju. Stoga je njena poruka kolegama da ipak s vremena na vreme posete grad, ulicu, mesnu zajednicu, selo… gde god da su rođeni i odrasli. Ne znate šta se može u vama probuditi, ali samo onog trenutka kada znate da savladate emocije, ako ste od onih emotivnih i nostalgičnih. Ključ svega onoga što jesmo i zbog čega smo danas prisutni, leži tamo otkuda i potičemo.

Imamo li luksuz za slepo verovanje?

0

Verujete li sebi potpuno? Svaka čast ako vam je odgovor DA. Pretpostavljam da ste onda zadovoljni svojim odlukama, da ste donosili najbolje izbore za sebe i da ste u neku ruku nepogrešivi. A je li iko takav?

Zanimljivo je koliko smo u stanju da verujemo drugima, a ni sebi ne verujemo. Ispada da je tako lakše. Skinemo lepo odgovornost sa sebe i optužimo druge za prevaru, dok zapravo sve vreme varamo sami sebe.

Ne treba biti ni „neverni Toma“, ali bi valjalo kada bi čovek posedovao dozu obazrivosti i sumnjičavosti. Ako ni zbog čega, ono zbog ublažavanja osećaja da ste iznevereni. Jer, nije za džabe ona stara: „Ko te brzo očara, još brže te razočara.“ Tačnije, izigra ti očekivanja, jer nije ni dužan da ti ih ispunjava.

Očekivati nešto od nekoga „bezbolno“ je možda kad očekujemo od sebe. Namerno kažem možda, jer je i to upitno. Život je često „slatki“ paradoks.

Imamo li luksuz da verujemo slepo? Rekla bih da je to vreme iza nas. Ono kad je i reč bila dovoljna, kad si i bez potpisa znao da će biti kako je dogovoreno. Jesu li tada živeli bolji ljudi? Ili im je bio bolji svet od našeg? Ne ide jedno bez drugog.

U jedno sam sigurna, ljudi su tada bili daleko mudriji. Nisu imali sva ova „olakšavajuća“ pomagala, pa su morali da razviju sopstvenu mudrost. Blago njima!

Ništa ovo danas ovako ne valja, izgleda smo debelo poverovali onima kojima nije trebalo. A verujemo i dalje, što je najgore. Otvarajte oči, oslepeli smo prilično.

Autor: Ana Milovanović

 

Slatkiš: Mramorni kolač

0

Danas vam predlažemo da pripremite cake marbré ( mramorni kolač ) sa neodoljivim rocher prelivom. Kolač koji deca obožavaju, mada, uz jednu dobru šolju kafe, čaja ili pak kapućina neće mu odoleti ni odrasli. Veoma brzo i lako se priprema, a verujemo da namirnice već imate u kući, pa zato počnimo što pre.

Recept:

4 jaja

170 gr kristal šećera

270 gr brašna T55

8 gr praška za pecivo

15 gr kakaa

60 gr otopljenog putera

75 ml koncentrovanog nezaslađenog mleka

80 ml ulja

2kašike tečne vanile Glasage Rocher (preliv rošer)

100 gr crne čokolade

50 gr mlečne čokolade sa žitaricama

25 gr putera

40 ml ulja

20 gr krupnije mlevenog , pečenog lešnika

20 gr krupnije mlevenog badema

Priprema testa:

U jednoj posudi pomešati brašna i praška za pecivo. Pravougaoni pleh veličine 24×10,5 cm premazati puterom. Mikserom penasto umutiti jaja sa šećerom. Dodati mleka, ulja i putera. Promešati, dodati mešavinu brašna i pr. za pecivo. Sjediniti žicom za mućenje, dodati vanilu. Sjediniti i testo podeliti na dva jednaka dela. U jedan deo staviti kakaa. Sjediniti žicom za mućenje. Zatim naizmenično sipati u pleh žutu i braon smesu i drvenim ražnjićem praviti željene motive po testu.

Peći u zagrejanoj rerni na 180° 30 minuta. Pečeni kolač izvaditi iz rerne. Ostaviti da se malo prohladi. Izvaditi iz pleha i ostaviti da se potpuno ohladi i preliti prelivom koji ćete pripremiti tako što ćete staviti čokolade, putera i ulja da se otope na tihoj vatri, uz povremeno mešanje. Zatim dodajte lešnika i badema. Sjedinite i prelijte preko kolača sipajući kašikom. Ostaviti kolač u frižideru da se preliv stegne. I ako se odlučite za pripremu, javite nam vaše utiske.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Čitamo: „Zašto se niste ubili“ – Viktor Frankl

0

12. novembar 2016. godine. Zajedno sa drugaricom odlučujem da posetim Aušvic. Ustajemo ranom zorom, putujemo autobusom od Krakova do spomen obeležja Aušvic i polako krećemo u obilazak.

Kada prođete kroz kapiju i uđete na teritoriju gde je nekada počinjao koncentracioni logor jasno vam je da je ovo mesto na kojem se nešto užasno desilo. Moram da kažem da nikad u svom životu ni pre ni posle nisam doživela jedno mesto kao tako hladno, pusto, tužno, mučno i napaćeno.

Posetiti jedno ovakvo mesto zaista nije lako. Sve što vidite je podsetnik na nedužne ljude koji su izgubili živote na surov i nehuman način. Gomile cipela koje više niko neće obuti. Odeće koja je spadala sa logoraša koji su bili izmučeni i premršavi. Četke. Satovi. Naočare. Lične sitnice čiji su vlasnici davno pogubljeni.

zasto-ste-niste-ubili

Sve ovo je na mene ostavilo ogroman utisak. Ipak, trenutak u kojem sam zaista bila sposobna da shvatim razmere svih užasa koji su se tamo dešavali. Bio je trenutak kada sam se našla pred rečima. Reči su oduvek  za mene imale jedinstvenu moć i uticaj.

Nepregledni redovi ispisanih imena ljudi koji su ubijeni u ovom logoru.

Svedočanstva malog broja preživelih. I priče onih koji su jedva uspeli da izbegnu odlazak u logor za mene su bile mnogo značajnije. Značajnije od svih statističkih podataka. Floskula koje čujemo o ovakvim temama. Čak i od materijalnih dokaza svega što se desilo.

Verujem da je veoma značajno da se priče iz logora pamte, da ljudi koji su u njima boravili i umirali ne postanu samo brojke i nevažna imena na papiru i da nikada ne zaboravimo koliko jedan čovek može naškoditi drugome.

Viktor Frenkl u svojoj knjizi „Zašto se niste ubili?“ priča svoju priču iz logora i istovremeno nam predstavlja logoterapiju, granu psihoterapije čiji je on tvorac. Jasno je da je pisac kroz brojne primere koje navodi u knjizi želeo da pomogne drugima, ne samo onima koji su boravili u logorima, nego i onima koji se iz bilo kojeg razloga osećaju kao zatočenici sopstvenih misli i postupaka.

zasto-ste-niste-ubili

Autor kombinuje svoje stručno znanje i lična iskustva i stvara knjigu za koju verujem da zaslužuje gotovo svačiju pažnju.

Viktor Frenkl ne unosi previše emocija u svoje delo, on se trudi da nam sve predstavi na racionalan način i da nam dokaže da čak i u logoru svako ima neki razlog za koji živi, zbog kojeg se neće ubiti.

Čitajući ovu knjigu još jednom sam potvrdila da niko od nas koji nismo prošli kroz neki užas tolikih razmera neće moći u potpunosti da razume one čija je to stvarnost bila. Isto tako, nakon Frenklovih reči mi je jasno da i ljudi koji su bili u logorima i iz njih izašli nikada neće moći da shvate naša razmišljanja o životima koje su oni tamo vodili.

Knjigu sam pročitala pre mesec dana, ali nikako nisam mogla da krenem da pišem svoje utiske. Iako ovaj osvrt pišem tačno pet godina nakon svoje posete Aušvicu jasno mogu da se prisetim svih emocija koje je ovo mesto u meni izazvalo. Nadam se da je ovo deo istorije koji se nikada neće ponoviti, ali koji će se pamtiti.

Autor: Milica Barać

 

Borba sa upornom kandidom: Ključni elementi koje nikako ne bi trebalo zanemariti prilikom lečenja

0

Najčešći uzročnik brojnih infekcija jeste kandida, koja ne dovodi isklučivo do infekcija urinarnog trakta, kako se u najvećem broju slučajeva ispoljava, već izaziva i druge zdravstvene tegobe, kao i razvijanje dosta ozbiljnih bolesti.

Kandida se prirodno nalazi u ljudskom organizmu, ali kao i druge dobre i loše bakterije, to su koncentracije koje su manje, pa kada se uvećaju dovode do brojnih komplikacija. U niskim vrednostima, kandida utiče povoljno na sistem za varenje, a potrebna je i za apsorpciju hranljivih nutrijenata iz hrane, dok kada dođe do njenog umnožavanja dolazi do probijanja creva i ulaska u krvotok gde otpušta toksične materije. Sve ovo dovodi do kandidijaze.

kandida

Šta uzrokuje umnožavanje kandide?

Određeni lekovi, medicinski i farmaceutski proizvodi, kao i način ishrane i stil života, utiču na to da se kandida umnoži i dovede do pojave brojnih simptoma koji mogu zahvatiti čitavo telo, tj. bilo koji deo tela. Najpre, uzimanje probiotika koji naruše balans među dobrim i lošim bakterijama uslovljava i umnožavanje kandide, a pored njih, oralni kontraceptivi takođe mogu dovesti do iste pojave.

Kada govorimo o ishrani, fermentisani proizvodi, konzumiranje mnogo ugljenih hidrata i rafinisanih šećera, slatkiši, brza hrana, utiču na to da se kandida, ali i druge bakterije u organizmu prekomerno hrane, zbog čega dolazi do njihovog uvećanja i rušenja balansa u organizmu. Uz sve ovo, kandida se može izazvati padom imuniteta, pojačanim stresom, ali i konzumiranjem alkohola u većim količinama. Sve ovo izaziva umnožavanje gljivica iz roda kandida, što dovodi do pojave brojnih zdravstvenih problema.

kandida

Lečenje kandide

Kandida se otkriva najpre putem krvi, tako što se radi test na antitela, pa ako su ona visoka to je dovoljan pokazatelj. Međutim, nekada krv nije merodavna, pa se radi i test stolice. Kada se ustanovi njeno prisustvo u granicama iznad normale, onda se kao prvi korak uspostavlja novi režim ishrane koji podrazumeva potpuno izbacivanje šećera, ugljenih hidrata i fermentisanih namirnica. Nakon toga se određuje potrebna terapija kroz odgovarajuće lekove koji se primenjuju na osnovu problema koji je kandida stvorila, a tu su i brojni prirodni lekovi, čajevi, koji se često preporučuju i od strane lekara kako bi pomogli.

kandida

Simptomi izazvani kandidom

Neki od najuobičajenijih simptoma koji ukazuju na to da je kandida prisutna u visokim vrednostima, tj. da je dovela do infekcije, jestu vaginalni i rektalni svrab, infekcija urinarnog trakta, osipi, ekcemi, psorijaza u ozbiljnijim slučajevima, te uopšte kožne infekcije. Jedan od simptoma jeste i značajno pojačan apetit za šećerom i ugljenim hidratima, što je izazvano činjenicom da se ova gljivica hrani upravo ovom vrstom hrane i uz njih se umnožava.

Pored ovih postoje još ozbiljniji simptomi, kao što je dekoncentrisanost, slaba memorija, promena raspoloženja koja može čak dovesti do razvoja anksioznosti i depresivnih stanja. Kandida može uticati na razvoj ADHD, multiplaskleroze, reumatidnog artritisa, Hašimoto poremećaja štitaste žlezde. Kandida može izazvati i ozbiljne alergije i kožna oboljenja.

Sve ovo upućuje na potrebu da se već kod prvih simptoma obratite lekaru zarad dijagnostikovanja bolesti, njenog uzročnika, kako bi se odredila potrebna i adekvatna terapija, a nikako ne smete podlegati samostalnom lečenju i određivanju medikamenata.

Autor: Ljiljana Bugarin