Home Blog Strana 124

5 stvari koje muškarci treba da znaju o ženama

Šta žene žele u odnosu sa muškarcem bilo da je u pitanju emotivni ili seksualni aspekt?  Iako se može činiti da su žene dosta komplikovane i da je lista toga što njih ispunjava predugačka postoje neke stvari koje se izdvajaju i koje bi trebalo znati i imati na umu.

5-stvari-koje-muskarci-treba-da-znaju-o-zenama

1.Žene žele da se osećaju voljeno

Uverite svoju partnerku da je volite. Pokažite joj to i rečima i delima i ne dozvolite da se oseća nesigurno i da stalno preispituje vaš odnos. To što ste je osvojili ne znači da ne treba više da se trudite, udvarate na dnevnoj bazi i pokazujete koliko vam je stalo do nje.

5-stvari-koje-muskarci-treba-da-znaju-o-zenama

2.Žene žele da budu zadovoljene

Prošlo je vreme kada je seks bio tabu tema a seksualno zadovoljstvo rezervisano u većem procentu za muškarce. Seks i fizički kontakt u vezi su veoma bitni bilo da ste tek na početku iste ili ste već godinama zajedno. Pokažite i ovde vašoj partnerki koliko vam je stalo do nje i do toga da i ona bude zadovoljena i uživa koliko i vi. Ipak, ženska seksualnost i zadovoljstvo i dalje mnogim muškarcima mogu biti misterija. Saveta na tu temu je raznih ali je uvek bolje da se o toj oblasti informišete preko onih izvora koji će vam dati korisne i konkretne savete kao što je sajt Moj orgazam.

5-stvari-koje-muskarci-treba-da-znaju-o-zenama

3.Žene žele da se osećaju shvaćeno

 Za razliku od muškaraca, žene stalno imaju bezbroj misli i emocija u isto vreme. Dakle, kao prvi korak potrebno je razumeti kako žene razmišljaju  da bi se bolje razumelo kako se i osećaju. Postavljajte pitanja, analizirajte njihova osećanja i stavite do znanja da mogu uvek da računaju na vas.

5-stvari-koje-muskarci-treba-da-znaju-o-zenama

4.Žene žele da osećaju emotivnu sigurnost

 Žene žele sigurnost. Da, finansijska sigurnost je veoma važna ali je na drugom mestu nakon emocionalne sigurnosti. Osećaj emotivne povezanosti i saznanje da ćete biti tu za nju bez obzira na sve je ono što je zaista važno.

5-stvari-koje-muskarci-treba-da-znaju-o-zenama

5.Žene cene sitnice

 Ukoliko želite da impresionirate ženu, verovali ili ne ali nije potrebno da uradite ništa toliko spektakularno veliko. Ljubazne reči, nežan dodir, mala dela – ovo će u većini slučajeva biti značajnije od nekih krupnih materijalnih stvari. Pokažite im da ste pomislili na njih u neočekivanom trenutku i uradili nešto što će im pokazati koliko su važne u vašem životu i uverićete se da mala dela često govore najviše.

 

Spremamo za vas: Pikantni humus sa pečenim leblebijama

0

Spremamo za vas: Pikantni humus sa pečenim leblebijama. Humus je jedno od najpoznatijih tradicionalnih predjela zemalja Arapske kuhinje. Poznato i pod imenom meze, dostiglo je veoma veliku popularnost i u Evropskoj kuhinji kao takvo. Vremenom je doživelo i određenu transformaciju u smislu načina pripreme i dodavanja nekih sastojaka, koji su obogatili njegov ukus, kao što ćemo ga i mi danas pripremiti. Pikantnog ukusa, sa blago prepečenim leblebijama, prelivenim maslinovim uljem, ležerno posipanim alevom paprikom, uz dodatak crnog bibera i sušenog bosiljka.

Spremamo za vas: Pikantni humus sa pečenim leblebijama

Inače, leblebije su jako bogate biljnim vlaknima, belančevinama, magnezijumom, gvožđem, C vitaminom i vitaminom B6 . Zato je potrebno redovno ih koristiti u ishrani, bilo kao predjelo ili glavno jelo ili pak kao salatu. 

spremamo-za-vas-pikantni-humus-sa-pecenim-leblebijama

Recept:

500 gr već kuvanih leblebija iz konzerve
3 kašike maslinovog ulja
2 kašičice krupnije aleve paprike
1 kašičica dimljene aleve paprike
Na vrh kašičice dimljene, ljute, aleve paprike
1 kašičica belog luka u granulama
1 kašičica sušenog bosiljka,
2 kašike aquafaba ( tečnost u kojoj su bile leblebije)

Sve stavite u pleh. Promešajte i stavite da se leblebije blago zapeku u već zagrejanoj rerni sa ventilatorom na 200° ,15-18 minuta .
Humus smo pripremili od 300 gr pečenih leblebija a ostatak iskoristili za salatu koju smo spremali od tunjevine.

Spremamo za vas: Pikantni humus sa pečenim leblebijama

spremamo-za-vas-pikantni-humus-sa-pecenim-leblebijama

Znači, na ovu količinu leblebija od 300 gr smo stavili:

106 gr tahini paste
178 ml hladne vode + 60 ml aquafaba,
42 ml maslinovog ulja,
2 čena belog luka ( isecite na pola i izvadite zeleni deo)
sok od 1/2 limuna,
soli i bibera po ukusu

Sve stavite u blender ili secku i sameljite. Tako da dobijete skoro tečnu smesu. Dodajte soli i bibera ako je potrebno. Humus stavite u manje činijice i ostavite u frižideru da se ohladi. Pre serviranja odozgo prelijte manjom količinom maslinovog ulja i posipajte alevom paprikom.

Spremamo za vas: Pikantni humus sa pečenim leblebijama

Napomena:

Negde na polovini pečenja, izvadite pleh iz rerne. Kašikom promešajte leblebije i vratite ih u rernu da se skroz dopeku. Ako želite da humus bude kompaktniji smanjite količinu tečnosti.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Ig profil: mesfoliesculinaires

„Smatram da svaka javna ličnost mora da apeluje i pomaže“ – Mladen Miljković

„Smatram da svaka javna ličnost mora da apeluje i pomaže“ – Mladen Miljković kaže za naš portal. U ovom intervjuu dao je odgovore na sva pitanja koja su ga obeležila kao glumca i kao velikog humanistu.

„Smatram da svaka javna ličnost mora da apeluje i pomaže“ – Mladen Miljković

Ukratko, ko je Mladen Miljković?

Mladen Miljković je diplomirani glumac, ove godine slavi deceniju svog profesionalnog rada. Osnivač pozorista MMaska, osnivač pozorišnog festivala „Svilena MMaska“, režirao je više od 50 pozorišnih predstava za decu, igrao u domaćim serijama, ambasador fondacije „Humanist“ i itd… mogao bih da nastavim ali rekli ste ukratko.

smatram-da-svaka-javna-licnost-mora-da-apeluje-i-pomaze-mladen-miljkovic

Koja sećanja Vas najviše vezuju za studentske dane?

Moje studiranje je bilo jako zanimljivo. Moji studentski dani me vezuju za klasu, zajednički zivot, stalna putovanja.

Igrali ste i na filmu i u pozorištu. Da li Vam je draži rad pred kamerama ili na daskama koje život znače?

Pozoriste i film su dve razlicite priče, podjednako naporne ali i zanimljive. Ne želim da ih poredim. Jer uživam u pozorištu koje život znače kao i na setu.Pozorište je živo, magija koja se događa u jednom trenutku. Najviše uživam igrajući  za najmlađu publiku.  A sa druge strane kada si ispred kamere stičeš neverovatno iskustvo koje ostaje obeleženo zauvek na traci.

„Smatram da svaka javna ličnost mora da apeluje i pomaže“ – Mladen Miljković

Na koju ulogu ste do sada najponosniji?

Najbitnije je truditi se da opstaneš i ostaneš u svojoj profesiji, da radiš predano, profesionalno i u kontinuitetu. Jedino tako ćeš u budućnosti  doći do kvalitetnih uloga i uspeha. Tako da se time vodim. Ali i publika je ta koja će biti ponosna, voleti i poštovati vaš rad. U ovom slučaju, mislim da je publika ponosna na poslednju moju ulogu u seriji „Igra sudbine“ u hvala im na tome.
smatram-da-svaka-javna-licnost-mora-da-apeluje-i-pomaze-mladen-miljkovic

Gledaoci trenutno mogu da Vas vide u hit seriji „Igra sudbine“ u ulozi advokata. Kakva su Vam iskustva sa snimanja, s obzirom da ste novi u tom „timu“?

Publika me je gledala u seriji u prošloj godini. Ono sto sam do sada snimio i sto se emitovalo, moram priznati da dugujem veliku zahvalnost celom timu, kolegama. VELIKO IM HVALA! A iskustvo je veličanstveno.

Koju ulogu biste voleli da igrate?

Volim izazove, kao i transformacije, tako da u budućnosti od producenata očekujem velika iznenađenja. Preda mnom su veliki zadaci i uloge. Iako je ovaj posao stresan i neizvestan, radujem se svakom danu i svakom pozivu u budućnosti.

Vaše profesionalno iskustvo je zaista bogato. Da li biste nešto posebno izdvojili?

U junu slavim deceniju svog profesionalnog rada. U tom procesu bili su različiti projekti, izazovi, sazrevanja. Najviše želim da izdvojim rad u Beogradu, jer mojim dolaskom sve se menja i postaje ozbiljnije i profesionalnije. Tako da sam ponosan najviše na taj period.
smatram-da-svaka-javna-licnost-mora-da-apeluje-i-pomaze-mladen-miljkovic

Bavite se i humanitarnim radom. Šta je to što Vas je pokrenulo da se okrenete tome i šta ste sve uradili?

Smatram da svaka javna ličnost mora da apeluje i pomaže. Od momenta kada sam diplomirao, pored glume cilj mi je bio da pomažem svakom kome je potrebna pomoć. Igrane su predstave, nažalost za obolelu decu. Dolaskom u Beograd postajem ambasador humantirane fondacije „Humanist“ i od tada aktivno učestvujem u svim njihovim humanitarnim akcijama. Takodje borim se i za očuvanje prirode i udomljavanje životinja, zato bih spomenuo stranicu „Ulica nije dom“ koja pomaže zivotinjama na ulici da pronađu svoj dom.

„Smatram da svaka javna ličnost mora da apeluje i pomaže“ – Mladen Miljković

Koji savet ste dobili što se tiče posla, a da Vam je najviše koristio?

Savet koji ću pamtiti do kraja života je savet Ljubiše Samardzića koji je rekao da je blagoslov što dolazim sa sela i da tu emociju koje selo daje iskoristim u svojoj profesiji.

Za kraj recite nam kakvi su Vam dalji planovi?

Zaista preda mnom su veliki izazovi i projekti. A ja ću se truditi da sebe maksimalno dam u svako narednom zadatku.
Želim da vam se zahvalim ali i vašim čitaocima.
Intervju obavila: Lidija Gajić

Svako je tamo gde ga postaviš

0

Svako je tamo gde ga postaviš.  Davno sam pročitala da se drugi ljudi ponašaju prema nama onako kako im mi dozvolimo. Tada mi nije bilo najjasnije, jer kako ja mogu uticati na nečije ponašanje?

No, nije stvar u tome da će se drugi ponašati onako kako bismo mi želeli, već da neće moći da se ponašaju izvan granica koje smo im postavili.

Kada čuju da treba da postave granice, ljudi misle da treba da budu bahati, da se svađaju i zameraju drugima. Apsolutno ne! Upravo je suprotno, jer granice su preduslov za kvalitetne i iskrene odnose.

Ali „problem“ je što će nam tada iz života otpasti oni kojima odgovara da nama manipulišu, na šta neki nisu spremni, jer im to mogu biti i najbliži.

Svako je tamo gde ga postaviš

svako-je-tamo-gde-ga-postavis

Niko nema pravo da vas natera da se ponašate onako kako ne želite. I niste dužni da radite protiv sebe, samo da biste se dopali.

Toliko se danas razglaba na temu „budi svoj/a“, a serviraju nam se uslovi koji nas navode da budemo kao masa.

svako-je-tamo-gde-ga-postavis

Svako je tamo gde ga postaviš. A gde smo to ostavili sebe?

Nismo odgovorni za tuđa tumačenja naših postupaka. Niti da objašnjavamo svoje namere, jer svako može da shvati samo do one mere, do koje je spreman da nas čuje. To može dovesti do nesporazuma, za koje smo samo delimično odgovorni, jer ne možemo uticati na svest druge osobe.

Ali možemo postaviti zdrave temelje, kako bismo zidali stabilnija utvrđenja. Nekada to podrazumeva rušenje postojećih konstrukcija, što ume da bude manje prijatno.

Svako je tamo gde da postaviš. I mi smo onde gde nas postave. Ali uvek se možemo pomeriti, ako nam takva postavka više ne odgovara.

Autor: Ana Milovanović

Čitamo: “Ne daj mi nikada da odem” – Kazuo Išiguro

0

Čitamo: “Ne daj mi nikada da odem” – Kazuo Išiguro. U poslednjih nekoliko godina pročitala sam dosta distopijskih romana. Zaključila sam da mi ovaj žanr baš odgovara. Posle svake knjige sam imala dosta tema za razmišljanje, što znači da su autori odradili svoj posao sjajno. Poslednja knjiga iz distopijskog žanra koju sam pročitala je „Ne daj mi nikada da odem”, autora Kazua Išigura. Ovaj roman je objavljen 2005. godine, a kod nas je preveden 2009. godine.

Kroz stranice knjige vodi nas Keti koja nam sve pripoveda u prvom licu.

Ona nam priča o svom odrastanju u internatu Hejlšam i prijateljstvu sa Rut i Tomijem. Sam početak dela se čini sasvim običnim. Autor nas navodi da pomislimo kako ćemo slušati još jednu priču o odrastanju i sazrevanju nekolicine mladih. Kako radnja odmiče, mi uočavamo detalje koji nam ukazuju na to da ova deca uopšte nisu obična i da priča koja nam predstoji nije tako jednostavna.

Išiguro lepo oblikuje glavne likove. Rut, Keti i Tomi su sasvim različiti. Pisac im daje neke univerzalne osobine i načine ponašanja, tako da svako od nas može da se poveže sa njima. S druge strane, kako nam otkriva sudbinu i svrhu ove dece tako nam i pokazuje kako naša povezanost i empatija prema njima, ništa ne znače. Njihovu sudbinu ne možemo da promenimo.

Fokus je na likovima i njihovom ponašanju. Sama mesta radnje, kao i vremenske odrednice nisu toliko značajni. Išiguro nas vodi kroz sve godine odrastanja, nedoumice koje mladi imaju, izazove sa kojima se susreću. Na kraju, pokazuje nam značaj prijateljstva i toga da pored sebe imamo nekoga ko nas razume i zna kakvi smo. Odrastanje je uvek teško, a verovatno postaje još teže kada je opterećeno brojnim neodgovorenim pitanjima i očekivanjima.

Čitamo: “Ne daj mi nikada da odem” – Kazuo Išiguro

Knjiga je na mene ostavila ogroman utisak. Sama tema kojom se Išiguro bavi je savršen izvor argumenata za diskusije i moralne dileme. Osim toga, stil pisanja je fantastičan. Stalno sam poželela da pročitam još jedno poglavlje kako bih dublje pronikla u suštinu priče.

Mislim da ovakve knjige kod većine čitalaca izazivaju dosta emocija. Kod mene je sve vreme dovodila do pomešanih osećanja.  Ova knjiga nam priča o prošlosti, sećanjima i uspomenama, iako se radnja dešava u budućnosti. Keti je naratorka koja sa nama deli osećanja i nadanja, za koja možda ni sama nije svesna da se kriju u njoj. Dok čitamo, imamo osećaj kao da smo i sami sa junacima na časovima slikanja ili kao da hodamo iza njih po školskom dvorištu na pauzi između učenja.

Čitamo: “Ne daj mi nikada da odem” – Kazuo Išiguro

Šta je to što nas čini ovakvima kakvi jesmo? Da li je svako od nas unapred određen za nešto? Imamo li zaista slobodu izbora u svemu što radimo? I ako imamo, da li je ona jednaka za sve? Ovo su samo neka od pitanja o kojima se može razmišljati nakon čitanja ovog romana. Iako same korice knjige otkrivaju dosta toga o radnji, ja biram da vam ne kažem ništa značajno, kako biste u potpunosti mogli da doživite ovo delo.

Kazuo Išiguro rođen je u Japanu. Odrastao je u Engleskoj, u koju se veoma rano preselio sa roditeljima. Do sada je objavio osam knjiga. Njegova dela su nagrađena velikim brojem priznanja, a  2017. godine postao je i dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Čitamo: “Ne daj mi nikada da odem” – Kazuo Išiguro

„Ne daj mi nikada da odem” je prvi roman ovog ovog pisca koji sam pročitala. Sigurna sam da neće biti i poslednji. Ovo književno delo je 2010. godine dobilo i svoju filmsku adaptaciju. Glavne uloge u ekranizaciji tumače Keri Maligan (Carey Mulligan) kao Kejti, Endru Garfild (Andrew Garfield) kao Tomi i Kira Najtli (Keira Knightley) kao Rut. Film planiram da pogledam uskoro. Nadam se da je uspeo da dočara knjigu na pravi način. Ukoliko ste čitali knjigu ili gledali ekranizaciju, pišite mi svoje utiske.

Autor: Milica Barać

 

Nik Vujičić: čovek – čudo

Nik Vujičić: čovek – čudo.  Često čujem kako ljudi kažu: Živeti sa invaliditetom je teško. Jeste li ili nije, često se i sama zapitam. Međutim, razmišljajući tako, na pamet mi padne Nik Vujičić, čudo od čoveka. A zašto čudo, pročitaćete u nastavku teksta.

Nik Vujičić: čovek – čudo

Nik Vujičić je australijski podsticajni predavač srpskog porekla, rođen sa tetra – amelia sindromom, genetskim poremećajem koji karakteriše nedostatak sva četiri ekstremiteta.

Tokom odrastanja, Nik je prolazio kroz težak period, imao je velika iskušenja. Kao dete je bio veoma depresivan jer nije mogao da shvati zašto je Bog baš njemu oduzeo mogućnost kretanja i korišćenja ruku. Zbog depresije, ismevanja i odbijanja Vujičić je u desetoj godini pokušao sebi oduzeti život. Međutim, Bog je za njega imao druge planove.

nik-vujicic-cudo-od-coveka

Nik Vujičić: čovek – čudo

Nik se, zahvaljujući Bogu pomirio sa svojim invaliditetom i odlučio da će se boriti. Sa 17. godina osniva neprofitnu organizaciju, pod nazivom „Life without limbs“ – „Život bez udova“.

Nakon što je shvatio smisao svog života, Vujičić je odlučio da će pomagati ljudima sa invaliditetom, te je počeo sa svojim predavanjima širom sveta. Njegova predavanja su veoma posećena i ljudi su fascinirani njime.

Iako hendikepiran, Nik zna pisati, plivati, surfovati. Igra fudbal, golf, koristi računar, razgovara telefonom i jednostavno, funkcioniše kao i svaki „normalan“ čovek.

Nik Vujičić: čovek – čudo

A kada je reč o ljubavi, s obzirom da nema ni ruke, a ni noge, očekivalo se da neće privući ženu svog života. Ali, baš suprotno, Nik se 2012. godine oženio i ima četvoro dece.

Tokom svog rada, Nik je izdao veliki broj knjiga koje govore upravo o životu bez granica. A neke od njih su: „Živeti slobodno“, „Život bez granica“, „Nezaustavljiv – neverovatna moć vere na delu“, kao i jednu ljubavnu: „Ljubav nađe put: jedinstvena priča o ljubavi koja prevazilazi sve granice“.

nik-vujicic-cudo-od-coveka

Nik Vujičić je primer osobe koja živi svoj život, radi, osniva porodicu, bez obzira na nedostatke i oblik invaliditeta koji ima. Tako bi trebali svi. Znam, teško je, ali predaja nikada ne treba biti opcija.

Na svetu postoji mnogo osoba koje su ostvarile svoje snove, rade ono što vole, uprkos invaliditetu koji imaju. Svima nama bi Nik trebao biti primer, bez obzira da li imamo neku vrstu invaliditeta ili ne.

Autor: Darija Petrović