San Sebastian čizkejk kremaste strukture i fantastičnog, osvežavajućeg ukusa je trenutno jedan od najpopularnijih kolača na svetu. Nastao je sasvim slučajno u jednom španskom baru pod imenom La Vina. Učenik je zabunom stavio kolač u pogrešnu rernu tako da je prilikom pečenja dobio sasvim potamnelu koricu, kao da je izgoreo, a unutra ostao kremast. U baru je poslužen kao sasvim novi kolač a on je bez obzira na koricu koja je izgledala kao da je izgorela, sve goste oduševio svojim osvežavajućim ukusom i kremastom strukturom.
Recept:
690 gr mascarpone sira 250 gr grčkog jogurta 180 gr kristal šećera 7 jajeta ( M veličine) 700 ml slatke, tečne pavlake 34 gr gustina sok i narendana korica od dva limuna (84ml)
San Sebastijan čizkejk
Priprema: San Sebastian čizkejk kremaste strukture
Uključite rernu da se zagreva na 215°. Obložiti pek papirom pleh prečnika 23 cm, visine 7,5 cm. Stavite mascarpone, jogurt i šećer u dublju posudu. Izmiksajte mikserom, koliko da se dobro sjedine. Dodajte jaja, sjedinite i njih sa smesom muteći mikserom. Zatim dodajte gustina, sok i narendanu koricu limuna. Sve sjedinite muteći mikserom i na kraju dodajte pavlaku. Sjedinite mikserom, ali ne mutite puno, samo koliko da se sjedini sa smesom. Sve sipati u pleh i peći 30 minuta na 215°. Zatim smanjite temperaturu na 200° i pecite još 20 minuta. Izvadite pleh iz rerne i ostavite da se čizkejk ohladi na sobnoj temperaturi. Zatim ga stavite u frižider da se dobro ohladi, minimum 4-5 sati.
San Sebastian čizkejk kremaste strukture
San Sebastijan čizkejk
Napomena:
Kada sipate slatku pavlaku ne mutite puno, jer će smesa postati previše čvrsta.
Kada čizkejk izvadite iz rerne biće još uvek mekan kao da nije pečen, nemojte se zbuniti, tako i treba da izgleda.
San Sebastian čizkejk možete poslužiti sa ili bez preliva. Mi smo isprobali dve kombinacije preliva. Karamel preliv i preliv od crvenog voća. Takođe ga možete poslužiti sa čokoladnim ili nutela prelivom . Na vama je da odlučite.
Čitamo: “Nevidljivi gradovi” – Italo Kalvino. Svaki grad koji posetimo sami oblikujemo. Ostavljamo svoj trag na njegovim ulicama, trgovima, stanovnicima i parkovima. Gradovi koje vidimo su posebni i jedinstveni za svakoga od nas. Tako je i sa onima koje ne vidimo, koji postoje samo na nekoj mapi ili u našoj mašti. I o njima formiramo mišljenje, zamišljamo kako bi bilo protrčati njihovim ulicama, sedeti u restoranima i obilaziti male i velike znamenitosti. Nevidljivi gradovi su možda i najlepši, jer mi određujemo ko će u njima živeti i kako će izgledati.
Čitamo: “Nevidljivi gradovi” – Italo Kalvino
Nevidljivi gradovi, knjiga
Knjiga „Nevidiljivi gradovi” krije priče o 55 gradova koje Marko Polo predstavlja Kublaj Kanu. Pripovest o svakom gradu zauzima svega nekoliko redova ili pokoju stranicu, nikad previše, kako bismo ostali željni još neke informacije. Legendarni venecijanski putnik pripoveda o mestima koje niko od nas nikada nije video, o mestima koja postoje svuda, ali i nigde. Svaki grad je priča za sebe. Marko Polo ume da ih dočara tako da i sami možemo da zamislimo kako bi bilo koračati njihovim ulicama ili pričati sa njihovim stanovnicima. Neka od ovih mesta su na svom vrhuncu, dok su druga pri kraju postojanja. Njihovi stanovnici izgledaju i ponašaju se drugačije. Oni su tek usputni likovi čija je svrha da bolje dočaraju svoj grad.
Priče o gradovima presecaju dijalozi Kublaj Kana i Marka Pola. Meni su njihovi razgovori bili možda i najdraži deo u ovoj knjizi. Međusobno nadmudrivanje, polemisanje i nadopunjavanje daju jedinstveni ton ovoj priči. Dva potpuno različita čoveka okružena idejama o toliko gradova koji postoje samo za njih. U ovaj dijalog utkano je malo filozofije i jezičkih igara i mnogo znatiželje i maštanja.
Čitamo: “Nevidljivi gradovi” – Italo Kalvino
Nevidljivi gradovi, knjiga
Gradovi kao gradovi su mi bili i zanimljivi, i dosadni, i savršeno realni i potpuno besmisleni. Bilo je onih u koje sam se zaljubila i za koje bih volela da zaista postoje, a bilo je i onih o kojima mi je bilo dovoljno da pročitam dva, tri reda kako bih shvatila da me nimalo ne privlače. Ne sumnjam da u ovoj kratkoj knjižici svako može da pronađe grad izmaštan baš za njega i u tome je još jedna čar ovog dela.
Ovu knjigu ne bih svrstala ni u jedan žanr. Rekla bih samo da bi svaka pojedinačna priča mogla da pripada određenom žanru, a da ih baš ta njihova različitost spaja u jednu zanimljivu celinu. „Nevidljive gradove” sam krenula da čitam na putovanju i verujem da je to doprinelo mom uživanju. Kako su se priče smenjivale, tako su se smenjivale i moje destinacije, pa sam mogla još više da uronim u knjigu i sve one gradove o kojima naši junaci pričaju.
Čitamo: “Nevidljivi gradovi” – Italo Kalvino
Nevidljivi gradovi, knjiga
Ako biste me pitali za koga je ova knjiga, rekla bih da je namenjena onima koji umeju da maštaju i koji vole priče koje se ne zasnivaju na radnji, nego na melodiji reči i tonu pripovedanja. Ovo delo je za sve one koji su zadržali dete u sebi i koji mogu da zamisle sve ono što je većini odraslih ponekad neizvodljivo, ali i za one koji su dovoljno odrasli da umeju da čitaju između redova i cene poneku skrivenu filozofsku mudrost.
Italo Kalvino bio je italijanski pisac i novinar. Rođen je na Kubi, a detinjstvo je proveo u San Remu. Za svoj rad je dobio brojne književne nagrade i priznanja. Neka od najznačajnijih dela ovog pisca su: Ako jedne zimske noći neki putnik, trilogija Naši preci, Kosmikomike, Nevidljivi gradovi, Američka predavanja. Kod nas njegove knjige možete naći na sajtu izdavačke kuće Plato.
„Nevidljivi gradovi“ su jedina Kalvinova knjiga koju sam za sada pročitala, ali u skorijem planu su mi i ostale. Ukoliko ste čitali neko njegovo delo, pišite nam svoje utiske i preporuke.
Kao deo ogromnog indonežanskog arhipelaga, Bali je posebna i jedinstvena turistička destinacija koja se po mnogo čemu izdvaja od ostalih ostrva iz ove grupacije. Svojevrstan je raj za sve putnike željne kupanja i avantura na moru, ali i duhovno utočište za one koji žele da pronađu svoj mir.
Bali je nadaleko poznat kao odlična surferska destinacija i ostrvo sa rajskim plažama prekrivenim sitnim peskom različitih boja. Većina najboljih plaža nalazi se na poluostrvu Bukit. Kupanje u nestvarno prozirnoj vodi koja okružuje ovo poluostrvo ugođaj je koji ćete retko gde na planeti moći da doživite.
Međutim, Bali nije poseban samo po plažama – na ostrvu postoji preko 10.000 hinduističkih hramova, a religijski običaji koji su ovde čvrsto ukorenjeni ostaviće snažan utisak na svakog turistu. Poseta ovom delu Indonezije ne bi bila potpuna bez hodočašća drevnim duhovnim mestima od kojih su neka stara i više od 1000 godina. Sigurni smo da je ovo što smo naveli dovoljan razlog da razmislite o putovanju na Bali i da nećete pogrešiti ako za vaš naredni odmor odaberete upravo ostrvo bogova, kako ga mnogi nazivaju.
Predlažemo vam koje hramove treba obavezno obići tokom boravka na Baliju.
Besakih – Hram majke, najveći na Baliju
#1 Besakih – Hram majke, najveći na Baliju
Počećemo od najznačajnijeg. Svetilište Besakih se nalazi na klizavim padinama planine vulkana Agung, u severoistočnom delu ostrva. Najveći je i najznačajniji hram na Baliju. Besakih je zapravo kompleks koji se sastoji od 22 hrama, uključujući i Penataran Agung (Veliki hram države). Najupečatljivije obeležje ovog kompleksa je dugačko stepenište na sedam različitih nivoa koji predstavljaju sedam nivoa hinduističkog univerzuma. Međutim, važno je naglasiti da turistima penjanje ovim stepenicama nije dozvoljeno, već ga mogu koristiti samo hindusi.
Ulaz u kompleks se plaća, kao i kod većine drugih ostrvskih hramova. Iako je najznačajniji verski kompleks na Baliju, mnogi turisti ga ne posećuju jer je daleko od drugih znamenitosti i glavnih turističkih mesta. Mi vam ipak preporučujemo da ga ne preskačete, jer u ovom delu ostrva ima i drugih svetilišta koja su takođe jedinstvena po svojoj arhitekturi, baš kao što su to i naši manastiri.
Tirta Empul – najsvetiji hram Balija
#2 Tirta Empul – najsvetiji hram Balija
Drugi naziv ovog jedinstvenog svetilišta je “Sveti izvor vode”. Tirta Empul je još jedna jedinstvena turistička lokacija gde ćete “očistiti svoju dušu od zla”. Kupanjem u svetoj vodi koja kroz cevi izvire direktno iz hrama obavićete duhovni balijski ritual pročišćavanja poznat kao “melukat”. Hindusi veruju da voda iz ovog hrama oslobađa vaš um, dušu i telo i približava Nirvani. Veruje se da je svete izvore stvorio Bog Indra nakon bitke sa moćnim kraljem po imenu Majdenava.
Tirta Empul je osnovan 926. godine i od tada do danas se aktivno koristi. Hram se nalazi u selu Manukaia, nedaleko od Ubuda (oko 15 kilometara severno). Prilično je veliki kompleks i trebaće vam oko sat vremena da ga celog istražite. Hram ima tri celine. U centralnom dvorištu se nalaze tuševi (cevi) iz kojih kulja voda. Ulaz u hram se naplaćuje, a po balijskim običajima obavezan je i tradicionalni sarong (dugačka marama koja se vezuje oko struka) koji možete iznajmiti uz malu naknadu na ulasku u hram.
Tanah Lot – jedan od sedam morskih hramova Balija
#3 Tanah Lot – jedan od sedam morskih hramova Balija
Tanah Lot u bukvalnom prevodu sa balijskog jezika znači “zemlja u moru” i jedan je od najposećenijih hramova na Baliju. Nalazi se u regionu Tabanan, na malom ostrvcetu na jugozapadnoj obali i udaljen je oko sat i po vožnje do Ubuda, glavnog kulturnog centra Balija. Legenda kaže da hinduistički bog Varuna i njegova vojska morskih zmija štite Pura Tanah Lot od zlih duhova.
Smatra se da je hram izgrađen u 16. veku. Poznat je po strmim liticama na kojima se nalazi a koje su vekovima oblikovali talasi okeana. Posebno je lepo iz ovog hrama posmatrati zalazak sunca i to je upravo jedan od najlepših prizora koje turisti nose u sećanju sa putovanja na Bali. Tokom plime hram izgleda još magičnije jer se stvara iluzija kao da pluta na vrhu vode. Prizor je zaista neverovatan a svetilište i jedinstveni prirodni pejzaži oko njega će učiniti da se osećate spokojno i srećno i da pronađete svoj mir.
Gunung Kawi – Hram kraljeva
#4 Gunung Kawi – Hram kraljeva
U središnjem delu Balija, dvadesetak kilometara severno od Ubuda nalazi se hram Gunung Kawi, smešten u brdima ostrva, što ga čini potpuno različitim od svih ostalih verskih objekata na ostrvu. Svetilište ima fantastičnu kolekciju drevnih bogomolja uklesanih u litice, a prema arheološkim istraživanjima natpisi uklesani u kamenu oko ovog jedinstvenog kompleksa datiraju još iz 11 veka. Gunung Kawi u stvari predstavlja duhovni prikaz grobnica kraljevske porodice. Tela drevnih kraljeva i kraljica sahranjena su u obližnjoj pećini.
Pored toga, ovaj hram je okružen stepenastim pirinčanim poljima. Zaista jedinstvena slika koju nigde drugde nećete videti! Ako posećujete ovo svetilište nemojte propustiti priliku da obiđete i obližnji vodopad koji se nalazi u neposrednoj blizini kraljevskih grobnica. Inače, Bali je jedno od ostrva čije se fotografije najčešće nalaze na društvenim mrežama, a ovaj lokalitet je čest motiv na tim fotografijama.
Sarasvati – hram vode u Ubudu
#5 Sarasvati – hram vode u Ubudu
Pura Taman Sarasvati (poznat i kao Vodena palata) je hinduističko svetilište u centralnom Baliju koje je sagradio jedan od prinčeva Ubuda. Hram je mali ali je prelep. Okružen je jezerom sa cvetovima lotosa i lokvanjima. Poseduje neke od najlepših rezbarija u kamenu na čitavom Baliju. Može se brzo obići pa posetu možete kombinovati sa, na primer, obilaskom Kraljevske palate u Ubudu i drugih znamenitosti u okolini ovog grada. Građevina se nalazi u blizini glavne pijace i centra grada (na oko 5 minuta hoda). S obzirom da je sve relativno blizu, ne morate žuriti. Imaćete vremena i za šoljicu kafe, čija proizvodnja na ovom ostrvu ima dugu tradiciju.
Hram je sagrađen 50-tih godina prošlog veka, što ga svrstava u novija verska zdanja Balija. Posvećen je hindusitičkoj boginji Sarasvati (božanstvo učenja, književnosti i umetnosti). Rezbarija na vratima je zadivljujuća i kako joj se budete približavali, delovaće sve nestvarnije. Turistima nije dozvoljeno da uđu na ova vrata koja vode do glavnog hrama, ali je i sam ulaz idealno mesto da napravite svoje selfije sa Balija. Ceo spoljašnji kompleks možete obići za oko 15-tak minuta i to potpuno besplatno.
Hram Pura Luhur Uluwatu – najlepši zalazak sunca
#6 Hram Pura Luhur Uluwatu – najlepši zalazak sunca
Hram Uluvatu smešten je na obali poluostrva Bukit, na vrhu litice visoke 70 metara u koju udaraju talasi Indijskog okeana. Naš je utisak da je upravo ovo mesto jedno od najlepših na svetu ako volite da uživate u posmatranju zalaska Sunca.
Važna napomena – ako hram posećujete poslepopodne, vodite računa o majmunima koji su nastanjeni u blizini. U poslepodnevnim časovima postaju veoma aktivni i često kradu stvari od turista.
Inače, Luhur u bukvalnom prevodu znači “nešto božanskog porekla” dok je reč Uluwatu složenica, gde “Ulu” označava “kraj zemlje” a “watu” je u bukvalnom prevodu “stena”. Hram je posvećen hinduističkom bogu mora Varuni. Prema balijskoj mitologiji ovo svetilište je prvo izgradio javanski mudrac Empu Kuturan, a kasnije ga je u 16. veku proširio drugi mudrac, Dang Hjang Nirarta.
Treba da znate da je Pura Luhur Uluwatu jedno od najboljih mesta na kojima možete videti tradicionalne ceremonije bogosluženja, ali i Kecak, vatreni ples lokalnog stanovništa. S obzirom da su obično velike gužve, dobro bi bilo da na vreme rezervišete svoje mesto.
Plaža Kelinging
Šta još videti i raditi na Baliju?
Kao što smo napisali u uvodu teksta, Bali ne čine samo hramovi. To je destinacija koja obiluje prirodnim lepotama, mestima koja su kao iz bajke i koja će vas jednostavno mamiti da napravite još jedan selfi koji ćete želeti da odmah podelite na društvenim mrežama.
Kada je reč o plažama, jedna od najlepših je plaža Kelinging, prepoznatljiva po svom obliku koji podseća na dinosaurusa. Da biste došli do nje, kao i do svakog blaga, moraćete malo više da se potrudite. Put do plaže je prilično strm, ali definitivno vredi svakog napora!
Jedna od većih atrakcija za turiste je i šetnja po grebenu Campuhan. U neposrednoj blizini već pomenutog Ubuda, ova slikovita planinska staza je pravo utočište i jedinstvena oaza mira i svežeg vazduha. Pogleda sa staze duge devet kilometara na grad i okolinu je neverovatan. U okolini Ubuda takođe postoji i jedinstvena šuma majmuna, pa ako volite životinje, možda vam i ova atrakcija može biti zanimljiva.
Još puno toga možemo reći o ovom ostrvu neverovatne lepote i jedinstvene kulture, ali ostavljamo vam da dalje istražujete sami. U svakom slučaju, naša topla preporuka je da ako želite odmor ili letovanje potpuno drugačije od svih dosadašnjih, odaberete Bali kao vašu narednu destinaciju.
Uskršnje brioš zeke. Obradujte vaše mališane ovim simpatičnim zekama. Ukrasite vaše praznične trpeze šarenilom boja i ukusa. Uskoro ćemo slaviti jedan od naših najvećih praznika, Uskrs. Na prazničnim trpezama naći će se puno toga. Verujemo da svako od vas ima već ideje kako će one izgledati. A mi vam danas predlažemo da vaše trpeze krase baš ovakve preslatke zeke.
Uskršnje brioš zeke
Uskršnje brioš zeke
Recept:
550 gr brašna T45 5 gr suvog kvasca + 6 gr smeđeg šećera
2 prstohvata soli 150 ml mleka 90 ml pavlake za kuvanje 110 gr otopljenog maslaca 46 gr smeđeg šećera 1 jaje 1 žumanac ( jaje i žumance umutiti)
Uskršnje brioš zeke priprema
Za premazivanje: Uskršnje brioš zeke
1 kašičica pavlake za kuvanje+ 1 kašičica mleka+1 žumanac ( sve umutite viljuškom). Sasvim malo maslaca za premazivanje pleha u kome ćete peći zeke. Trebaće vam i nekoliko zrnaca crnog bibera koje će imitirati okice kod zeka i raznobojne mašnice za dekoracij.
Uskršnje brioš zeke
Priprema:
Stavite brašno u posudu miksera. Napravite udubljenje po sredini. Dodajte kvasca i šećera. Zagrejte pavlaku i mleko da budu mlaki. Sipajte u brašno u kome ste već stavili kvasca i šećera i dobro razmutite žicom za mućenje. Ostavite da kvasac nadođe. Kada kvasac nadođe dodajte soli, jaje i žumance i onih 46 gr smeđeg šećera i uključite mikser na najmanju brzinu (br2), da se testo lagano mesi. Nakon što testo bude delimično kompaktno dodajte maslaca i nastavite sa mešenjem dok testo ne postane kompaktno i glatko (nekih 10-15 minuta). Pokrijte ga čistom krpom i ostavite da naraste.
Uskršnje brioš zeke
Nakon toga naraslo testo istresite na ležerno pobrašnjenom stolu. Uzimajte manje komade testa i oblikujete zeke. Premažite ih prelivom i pecite ih u zagrejanoj rerni na 175° nekih 18 minuta.
Uskršnje brioš zeke
Napomena:
Za izradu tela zeke uzmite malo veću količinu testa. Istanjite rukama tako da dobijete valjak veće dužine. Uvijte ga u krug i stavite u pleh. Glavu napravite od manje količine testa oblikujući je u loptu i odozgo stavite zrno bibera, koje će imitirati oko. Makazama ili oštrim nožem zasecite testo kako biste formirali usta. Uši napravite tako što ćete testo oblikovati u manje loptice. Istanjite ih prstima po dužini i stavite ih na već oblikovanoj glavi sa zadnje strane, kao što je na slici.
Repić:
Najpre napravite manju kuglicu od testa. Stavite je pored donjeg dela tela sa zadnje strane i sa strane te kuglice jednu sasvim malu. Sačekajte da zeke malo narastu. Premažite ih prelivom i pecite. Nakon toga pleh izvadite iz rerne. Ostavite da se malo prohlade. Izvadite iz pleha, vežite mašnice i uživajte u fantastičnom ukusu brioš zeka.
Veći kriterijumi su ulaznica u bolje. Već smo mnogo puta čuli da treba spustiti kriterijume, da ne treba očekivati previše, da izbirač naiđe na otirač, ili bolje išta nego ništa. Čuli, poslušali i eto ih isprazni životi…
Veći kriterijumi su ulaznica u bolje.
U njuzleteru, mejlu koji mi svake srede stiže, pisalo je: „Ne dobijamo mi ono što (mislimo da) zaslužujemo. Dobijemo ono šta tolerišemo. A naši standardi određuju koliko i šta tolerišemo.“
Devojka pozira na stolici
Zapravo je Sneška, Kraljica sadržaja, u tom njuzleteru, proširila priču Toni Robinsa, koji je rekao: „Jedini način da trajno promenite svoj život je da povisite svoje standarde.“
Vrlo jasno i direktno rečeno, ali ne i za svačije uši. Jer svako „čuje“ ono za šta ima kapacitet.
Veći kriterijumi su ulaznica u bolje.
Bolje ništa, nego svašta. I bolje da biramo dok dobro ne izaberemo, i posao, i partnera, i prijatelje…
Za koga biramo uopšte? Ko će živeti te naše izbore?
Ne idu „daj šta daš“ i zadovoljstvo, a mi vrlo dobro znamo šta zašlužujemo.
Veći kriterijumi su ulaznica u bolje.
Devojka
Da pristajemo na manje, učili su nas oni koji ni sami nisu zadovoljni svojim životom. Gotovo da nikada nećemo čuti ostvarenog čoveka sa takvim narativom. Takav čovek je svestan na šta sve nije pristao da bi sada živeo ispunjen i srećan život.
Lako je gledati sa strane i govoriti kako se drugima sreća osmehnula, a nama nije. Zato što ne znamo kakav je bio put tih „srećnih“. Jer, najčešće je bio sve, samo ne lak.
Sreća se ipak osmehuje hrabrima, koji znaju da mogu više, žele više i idu po to više. Tu gde sebe unizimo, samo da bismo se uklopili, nije sreća. Tu gde se protiv sebe prilagođavamo, nema sreće. Pa, bilo to društveno, poslovno ili emotivno uklapanje, svejedno nije sreća.
Ostaćeš sam da bi upoznao sebe. Stojim na peronu, dok nekoliko autobusa već prima putnike. Posmatram tu gužvu…
U istom trenutku krenuše svi busevi. Odjednom se raščisti. Peroni prazni.
Kao i u životu. Jednom svi odu. I ostaneš da stojiš sam…
Ostaćeš sam da bi upoznao sebe.
Žena sipa čaj
Jednom je Neda Arnerić izjavila: „Dođete kući, skuvate kafu, sednete u fotelju, a oko vas tišina. I svako sam bira šta je to, samoća ili sloboda.“
U zavisnosti od našeg stanja, nekad ćemo se osetiti slobodno, a nekada usamljeno. I neće nam odmah tišina ličiti na slobodu. Jer svaka promena ume da bude škakljiva.
Ali kad naučimo da budemo sami sa sobom, tada uvidimo da to jeste sloboda. Sloboda da budemo ono ko jesmo. Sloboda da pogledamo svoj život. Sloboda da priznamo sebi ono od čega bežimo u gužve…
Ostaćeš sam da bi upoznao sebe.
Nije poenta biti sam. Nije ni da nam drugi ne trebaju. Već je stvar u tome da budeš dobro čak i kad si sam. Sam si, ali ne i usamljen, uviđaš razliku i nije ti više teško.
Zavoliš to vreme koje imaš samo za sebe. Jer to postane tvoje vreme za opuštanje, odmor ili za ono što voliš da radiš. Više ti nije dosadno kad si sam, naprotiv. Sada uživaš u toj osamljenosti i upoznavanju sebe.
Šolja kafe
Ostaćeš sam da bi upoznao sebe.
Kada ostaneš sam, tada najlakše otkrivaš ko si i šta ti sve voliš. A šta ti baš nikako ne prija, a pristajao si na to. Umeju ta promišljanja da zabole nekad. Ali i to prihvatiš, jer „teže“ je ne suočiti se sa sobom.
Ako nisi (o)stajao sam, srećan si. Ali ako nisi bio sam sa sobom, uskraćen si za onaj dublji zaron u sebe. I za susret sa sobom. U gužvi to ne možeš. Tišina se ipak više „čuje“.