Home Blog Strana 546

FILM: „DESTINATION WEDDING“

Kada su se Frenk (Keanu Reeves) i Lindzi (Winona Ryder) sreli na putu do odredišta venčanja, ubrzo su otkrili da imaju mnogo toga zajedničkog: oni oboje mrze mladu, mladoženju, venčanje, sami sebe i jedno drugo. Kako ih događaji tokom vikenda konstantno primoravaju da budu zajedno – i njihovo neraspoloženje momentalno ih izoluje od ostalih gostiju – Frenk i Lindzi zaključuju da ukoliko dovoljno dugo pričaju jedno sa drugim, bilo šta može da se desi.

Uloge u ovoj romantičnoj komediji poverene su: Keanu Reeves, Winona Ryder, Dj Dallenbach.

Autor: Lidija Gajić

 

KAKO NAPISATI BIZNIS PLAN

Kada shvatiš da je potrebno dobro da isplaniraš svoje poslovanje i da si proveo neko vreme skupljajući potrebne informacije, vreme je da zavrneš rukave i sve to staviš na papir. Iako sam proces pisanja možda nije baš ugodan, rezultat koji možeš da dobiješ jeste uspešno obavljen posao. Brojne studije pokazale su direktnu korelaciju između pisanja poslovnog plana i uspešnog poslovanja.

 

Rezime

U sklopu ukupnog okvira biznis plana, rezime treba da prati naslovnu stranu. Sažetak treba da kaže čitaocu ono što želiš. Ovaj deo veoma je važan. Dešava se često da prilikom pisanja, ono što je bitno nalazi se tek na osmoj strani. Jasno navedi u rezimeu šta očekuješ.

Opis posla

Poslovna deskripcija obično počinje kratkim opisom firme. Kada pišeš o ovome, istakni sadašnju prespektivu, kao i buduće mogućnosti. Takođe, potrebno je da pružiš informacije o svim potencijalnim tržištima, uključujući i one nove ili razvoj koji će uticati pozitivno/ negativno na samo poslovanje.

Strategije (on line) marketinga

Sve marketinške strategije rezultat su detaljne analize tržišta. Ova analiza podstiče te da se upoznaš sa svim aspektima tržišta kako bi mogao da definišeš ciljano tržište, da bi firma mogla dobro da se pozicionira i samim tim uspešno posluje.

 

Analiza konkurencije

Svrha analize konkurencije jeste da odredi snage i slabosti konkurenata, u sklopu tvog ciljanog tržišta, ali i da definišeš strategije koje će ti pružiti jasnu prednost. Na ovaj način lakše ćeš uočiti prepreke koje se eventualno mogu javiti tokom procesa planiranja i razvoja poslovanja.

Postavljanje ciljeva

Tvoj biznis plan podstiče te da postaviš ciljeve. Stvaranje ciljeva prvi je korak u postizanju istih. Kada ih imaš napisane bićeš motivisaniji da ih i ostvariš. Konkretno, moraš da napišeš kako misliš da ostvariš zapisane ciljeve ?! Kakve saradnike ćeš da izabereš ? Koju vrstu marketinških promocija planiraš da implementiraš u svoj plan ? I na kraju, ukoliko ne možeš da ispratiš sve strategije navedene u planu, proceni par opcija i odredi najbolji put koji možeš da slediš.

Postavljanje cilja jasno daje superiorne rezultate. Usvajanje navike postavljanja mesečnih, kvartalnih ili godišnjih ciljeva, uticaće na produktivnost i uspeh poslovanja.

 

Fokus

Nedostatak fokusa najveća je greška u biznisu. Dosta ljudi usvaja neku ideju, rade na njoj, edukuju se i na kraju počnu da sprovode u delo neku drugu ideju. Retko se ispostavi da je ovo strategija za uspeh. Umesto toga, rezultat je višestruki „delimično izgrađeni mostovi“. Važno je da zapamtiš da stotinu delimično izgrađenih mostova ne vredi ništa dok jedan potpuno izgrađen, koji predstavlja tvoj posao, mora da bude uspešan.

Poslovni plan forsiraće te da se fokusiraš. Jednom kada  budeš pisao o ciljevima, postizanju istih i usvajanju ideja, steći ćeš naviku da pravilno prosuđuješ koliko je zaista efikasno usvojiti neku novu strategiju. Ako je to dobro za tebe, nastavi tim putem, ali ako nije, nastavi dalje sa pisanjem tako da ti te ideje ne odvraćaju pažnju prilikom daljeg rada.

Koji su tvoji jedinstveni kvaliteti ?

Sledeća ključna poruka koju želiš da preneseš jeste zašto su tvoje kvalifikacije posebne i jedinstvene za uspeh. Trendovi na tržištu stalno se pomeraju i sada zahtevaju pristup koji samo tvoj način poslovanja može da unapredi.

Ako nemaš neke posebne kvalifikacije koje bi uslovile uspeh, onda ćeš već pri prvom znaku uspeha imati puno konkurenata i teže ćeš moći da sprečiš klijente da odu kod konkurencije. Iz tog razloga, prilikom pisanja biznis plana nije samo važno razmišljati o veštinama koje će dovesti do uspeha nego i kako učvrstiti u budućnosti te pozicije. Nauči tehnike koje su ti potrebne da bi uspešno napisao poslovni plan ili adekvatno evaluirao onaj koji već imaš, na pravom si mestu.

Tekst preuzet sa sajta: 

https://ivanazivanic.com/

 

DORĆOL PLATZ

0

Ima u Beogradu mesto, gde se svakog meseca održavaju različite manifestacije, festivali i druge zanimljive izložbe i radionice, a pored toga, to je i mesto za kreativne ljude koji vole da razmenjuju svoja iskustva. To mesto zove se Dorćol Platz koje se nalazi u Dobračinoj 59b. U nedelju, 16.09. imali smo priliku da posetimo “Handmade festival” koji se inače održava ovde skoro svakog meseca. Ovo je savršena prilika za sve kreativne ljude, koje hoće da pokažu svoje proizvode, da steknu nova prijateljstva i da se zabave. Festival počinje u 12 sati i traje negde do 20 sati. Svaki mesec pojavljuju se novi učesnici, tako da nikad ne znate šta baš tog momenta možete da zateknete, sa čime ćete imati priliku da se upoznate. Tako na primer, na ovom festivalu sam po prvi put videla ručno pravljeni sapuni ,u koji su bili dodati neki od dragocenih metala (ametist). Koliko zapravo mašta može da stvori čuda. Osim kozmetike bili su izloženi sledeći proizvodi: odeća, nakit, beležnice. Pažnju su mi pruvukle 2 devojke koje su bili na početku prostorije sa svojim radovima. Jedna od njih Aleksandra– bavi se letteringom (njene motivacione poruke baš inspirišu), a Jovana– crta poglede Beograda (pa posle toga svoje printove stavlja na cegere). Iskoristili smo malu priliku da razgovaramo sa njih dve i postavili par pitanja, vezana za njihove radove i uopšte  o “handmade” stvarima.

 

 

Kada i kako ste počele da se bavite ručnim radovima?

Aleksandra: Letteringom sam počela da se bavim jednog julskog popodneva 2016, tražeći nešto potpuno levo na Pinterestu. Dok su se stotine slika tako menjale, ne nalazeći šta želim, ali ugledavši nešto drugo, uzela sam papir i olovku i pokušala da nacrtam reč koju sam videla ukrasno napisanu i od tada mi nije palo na pamet da prestanem sa crtanjem. Prvih nedelju, dve tražila sam kako da usavršim tehniku, ubrzo sam savladala osnove, međutim moj stil je odmah počeo da se prepoznaje jer sam se držala faux-lligraphy (što je ručno podebljavanje linija koje treba da se istaknu) za razliku od mnogih koji su se bavili brush letteringom, ali meni nisu bile dostupne olovke ‘brush pens’, dok o pisanju običnom četkicom i korišćenju penkala nisam ni mislila. Posle dve godine, postigla sam mnogo više nego što sam mogla i da zamislim tada, a verujte mi, nisam imala predstavu da ovo može biti neka vrsta posla.

 

Jovana: Stranicu sam pokrenula pre nešto manje od dva meseca, kada sam i krenula da se bavim ovom serijom crteža. Nekako je sve krenulo spontano, nisam imala neki specijalan cilj, prosto sam krenula da crtam pogled sa prozora, i onda sam, uz podstrek i dobre reakcije prijatelja nastavila da radim- od pogleda sa svoje terase preko nekih svakodnevnih scena, do toga da počinjem više da obraćam pažnju kad idem negde, vozim se i slično. Skupljam fotografije meni iz nekog razloga značajnih kadrova, i pokušavam da prenesem lični doživljaj.

 

Kako ljudi mogu doći do Vas? Šta sve imate od  proizvoda ?

Aleksandra: Moji radovi dostupni su na instagramu, gde primam i porudžbine. (@alex.movingfwd).  Uglavnom mi je ta društvena mreža glavni izvor komunikacije i prostora gde promovišem svoj rad, materijal, pribor i sve što koristim.

 

Jovana: Trenutno me možete naći samo na instagramu (@brutalizamirenesansa). Od proizvoda trenutno nudim printove jer mi je glavni fokus na crtežima, ali sam imala i probnu turu cegera, a pošto je to sve okej prošlo, idem dalje- pokušaću sa majicama, šoljama…

 

 

Da li je moguće da se od ručnog rada napravi brend?

Aleksandra:  Što se brenda i posla tiče, smatram da jeste moguće od handmade stvari izgraditi odličan biznis! Ali ne preko noći i ne po ‘instant’ principu. Za otvaranje instagram naloga, potrebno vam je manje od 5 minuta, telefon i internet. Brzo možete da okupite neku publiku i da kačite slike do mile volje. Ali ono što utiče na to da budete prepoznatljivi u moru profila jeste priča koja je jedinstveno vaša. Potrebno je vreme, ali svakako publika koja će doći, tu je zbog vas i vašeg proizvoda. Nije lako probiti se i smatram da nije realno ni očekivati uspeh odmah. Treba stvoriti priču, realan sadržaj, opis vašeg proizvoda. Bitno je da su slike uredne, čiste, logične u skladu sa vašim radom, opis ispod slike sadržajan, tagovi relevantni. Naravno, za dobru sliku nije preko potreban profesionalni fotoaparat, malo bolji telefon je dovoljan, bitno je da je čista kamera i dobro, prirodno svetlo, odgovarajuća podloga. Elementi na slici da imaju veze sa vašim proizvodom, i da su logički povezani. Opis ispod slike da nije dosadan i naporan! A to postižete tako što pišete smislen tekst koji govori o proizvodu, o vama, o procesu izrade, o vašim doživljajima prilikom stvaranja, pričate o procesu od ideje do realizacije, podelite vaše utiske o sličnim proizvodima i ljudima koji vas inspirišu. A nekad ako nemate inspiraciju i to je ok. Ne treba da forsirate priču koju ne osećate i koju ne živite. Tako da ono što vaš profil treba da bude jeste: vi. To je predstavljanje VAŠEG ručnog rada, to je predstavljanje VAŠEG duha.

Jovana: Što se tiče pitanja da li se od handmade stvari može napraviti brend, da, zašto da ne. Mislim da je stvar u nekoj autentičnosti, specifičnosti, ljudi prepoznaju i reaguju na takve stvari.

 

Koliko je teško u današnje vreme baviti se ručnim radom, biti originalan i prepoznatlivim?

Aleksandra:  Što se prepoznatljivosti i originalnosti tiče, tu treba naći balans između onoga što se već nudi i onoga što vi želite da predstavite vašoj publici. Ako taj proizvod već postoji, a velika je verovatnoća da je neko to već uradio pre vas, onda je vaš lični pečat upravo to predstavljanje vaše ideje. I najbitnije od svega, primena i upotreba onoga što stvarate jer ako ga vi ne koristite kako očekujete da će ga drugi ljudi prepoznati i upotrebiti? Pozitivna strana toga je da oni koji se sličnim poslom bave zbog profita vrlo brzo ispadaju sa tržišta kada prođe njihovih 5 minuta.

 

Jovana: Da li je teško biti originalan i prepoznatljiv u ovo vreme – mislim da jeste. Ponekad imam osećaj da su svi toliko originalni i prepoznatljivi da se tu gubi neka originalnost.

 

Koliko je vremena potrebno da se napravi jedan rad?

 Aleksandra: Kada su u pitanju moji crteži, pored toga što su ukrasni deo nekog kutka, motivaciona poruka za ljude kojima su možda takve stvari potrebne, primenu nalaze i u bullet journalingu, kao ukras  svakodnevnim obavezama i planovima.

Jovana:  Što se tiče vremena koje mi je potrebno za jedan crtež, veoma varira. Za samu izradu crteža potrebno mi je maksimalno par sati, ali mislim da ceo proces traje mnogo više- naći pravi kadar, pravi trenutak, biti u određenom raspoloženju.

 

Da li je moguće od handmade  da se živi? Da li imate osim ovoga neki drugi posao?

 Aleksandra: Lettering je pre svega moj hobi i kao takav gledam da to i ostane. Imam posao u struci, što je možda teško poverovati, ali sam IT usmerenja i to je moj glavni izvor prihoda. To jeste posao koji takođe mnogo volim, ali ga doživljavam kao ‘posao’, nije mi teško da ga radim, uvek sam prezadovoljna rezultatima koje postižem, no tu je uvek neka doza napetosti i stresa. Dok je lettering čisto uživanje i dolazi u momentima kada je meni prijatno da radim, ne kada se mora. Smatram da je to jako bitno i da zbog toga treba razgraničiti šta jeste posao, a šta hobi i da to ne može biti ista stvar.

Jovana:  Nisam sigurna da ću moći da živim od ovoga što trenutno radim, a pošto sam tek na početku, ne mogu reći da sam imala neki profit tako da ni nemam osećaj i neki izgrađen stav o tome, ali vredi probati. Trenutno mi je najbitnije što uživam u svemu ovome, a za ostalo ćemo videti. Pored ovoga nemam stalno zaposlenje.

 

Vaši saveti / savet za nekog ko hoće da se bavi ručnim radom.

Aleksandra: Za početak bavljenja letteringom, savetovala bih olovku, papir i mnogo strpljenja i vežbanja. Čini mi se da ljudi olako prihvataju sve savete, osim tog jednog, najbitnijeg-vežba! Zahteva vreme, uvek kažem da ljudi počnu od svog rukopisa pa da na njemu počnu da primenjuju slobodan stil. Međutim, čini mi se da većina želi sve odmah pa dosta ljudi odustane u procesu. Ja se ovom vrstom crtanja bavim malo više od dve godine, ali uvek ima još mesta za poboljšanje i uvek iznenadim sebe kada primenim nešto novo što vidim ili čujem na internetu. Što bi se reklo ‘never-ending story’.

Što se letteringa tiče u Srbiji nije lako, ali nije ni nemoguće predstaviti se ljudima. Međutim, nisam sigurna da je ovo umetnost sa kojom može da se živi kao jedini izvor prihoda. Teško je očekivati u našim uslovima da će ljudi staviti umetnost u prvi plan i investirati u tako nešto, a ukoliko bi očekivanja bila da je tu velika zarada, to bi stvorilo veliki pritisak na stvaralaštvo i izgubila bi se čar i radost stvaranja. Svaka čast ljudima koji se bore da im to bude glavna zarada, ali iz mog iskustva to je jako stresan proces koji mi je pokazao da lettering ipak treba da ostane samo hobi kako bi izneo kvalitet kome težim.

Jovana: Što se tiče saveta za nekog ko bi krenuo u neku ovakvu ili sličnu priču- probajte. Ništa vas ne košta. Da nije bilo mojih prijatelja koji su me naterali da napravim instagram, ne bi bilo ništa od ovoga. Ne čekajte da vas neko tera već pokušajte sami, ne gubite ništa.

*

Zahvaljujemo se devojkama na vremenu i odgovoru na naša pitanja! Želimo im, kao i svim učesnicima, puno uspeha u njihovom radu! Svako od njih je originalan, unikatan, talentovan i hrabar, što su uspeli da svoj hobi podele sa svima, a pored toga i promovišu priču da je ručni rad nešto što je uvek u modi i da svako može da proba da se ostvari u nekom kreativnom procesu.

Autor: Kristina Jovičić

 

O KNJIZI: „NESTAO ZAUVEK“ – HARLAN KOBEN

„IZDAJA JE NAJSTARIJI ZLOČIN“.

U jednom danu, jednim događajem, potpuno se menja život. Trenutak kada tragedija ulazi na velika vrata,  ostatak sveta pruža osudu, a umesto bar malo empatije od najbližih, ljudi često nailaze na zid. Neobične povezanosti u zločinima, način pripovedanja i tenzija, odvlači vas u najskrivenije kutke nestalih. Vidljivim lažima, surovim istinama, rasvetljavanjem mraka, Koben nas vezuje nevidljivim nitima. Teško je ostaviti roman pre kraja, a tada, zatvarajući pročitanu, poželite još neku od njegovih knjiga…

Autor: Zvezdana Balan

 

ONAJ OSEĆAJ…

2

Kad ti padne kamen sa srca onaj težak, najteži… Pa se odjednom osetiš lak kao pero… možeš krovove da preskačeš… Eee, to je osećaj druže moj !

Kada znaš da si svoj na svom. Kada si sebi i sudija i kadija. Kada svakog možeš da pogledaš u oči. Eee, to je osećaj druže moj !

 

Kada znaš da nikoga nisi prevario, da nikoga nisi oštetio, kada si sve postigao sam… Eeee, to je osećaj druže moj !

Kada možeš s ponosom da kažeš, fakultet sam završio SAM… posao sam pronašao SAM… Eee, to je osećaj druže moj !

Kada ponosno gledaš svoju porodicu. Kada gledaš kako ti dete raste u dobrog čoveka, kada voljeno biće sija pored tebe, kada se SVI volite više od svega… Eee, to je osećaj druže moj !

Kada sa ponosom kažeš “To je moj brat , to je moja sestra“, “ To je moj otac, to je moja majka“. 

Eee, to je osećaj druže moj !

 

Kada te nešto jako zaboli, a ti ga odboluješ na nogama, ćutke i vratiš se jači nego ikad…

Eee, to je osećaj druže moj !

Ako se, dok čitaš ovaj tekst, pronađeš makar u jednoj rečenici… Eee, onda ti znaš taj osećaj druže moj !!!

Autor: Lidija Gajić

Tekst preuzet sa sajta:
https://dolistyle.wordpress.com/

MORANJE I DRUGE GLUPOSTI

Na pisanje ovog teksta inspirisala su me upravo događanja koja imaju veze sa pripremama za njegovo pisanje. Ali, krenimo od početka.

Pre otprilike dva meseca krenula sam intenzivnije da se bavim pisanjem bloga o mentalnom zdravlju. Imala sam osećaj da toliko toga trebam da podelim sa drugim ljudima, toliko sam želela da što više mojih iskustava i znanja ugledaju svetlost dana u obliku ovog bloga. Imala sam napade inspiracije, kada bih sela i u roku od pola sata imala gotov tekst. Jednom su čak rečenice krenule da mi se ređaju u glavi na putu do kuće sa posla, i činile su mi se toliko dirljive i snažne da sam čak pustila suzu (narcistički, znam). Jedva sam izdržala put do kuće i utrčala da ih zapišem.

A onda su počele da stižu reakcije na moje tekstove. I ja sam počela da osećam povećanu odgovornost prema mojim čitaocima. Krenula sam da čitam i učim o tehničkim aspektima vođenja bloga i o nekim osnovnim pravilima koje preporučuju iskusniji blogeri.

Jedno od tih pravila je da se mora zadržati konzistetnost u pisanju. To znači da ne bi trebalo praviti veće pauze između dva objavljivanja i da bi trebalo objaviti minimum jedan post nedeljno. Ja sam do tad već bila iscrpela svoje početne ideje koje mi je bilo najvažnije da podelim i trebale su mi nove ideje i inspiracija. Na kraju krajeva, svugde piše da se MORA ispoštovati raspored.

E, tu kreće moja blokada. Odjednom nije bilo dobrih ideja. Ili ih je bilo, pa bih ja napisala nekoliko rečenica ili čak pasusa i onda bi mi sve to izgledalo kao da je napisao đak prvak za pismeni sastav i jednim potezom bih sve obrisala i zatvorila dokument. Samonametnuti rokovi su me sve više pritiskali a inspiracije je bilo sve manje. I onda sam se zapitala šta je to što je stvorilo toliku blokadu kod mene?

Misli su me odvele u prošlost, na jedan razgovor koji je zvučao otprilike ovako:

Ja: „Ja MORAM da pređem čitavu knjigu za ovaj ispit. Ostalo mi je još 100 strana i ne znam kako ću sve stići, ali moram.“

Druga osoba: „Ali, Marija, Vi ne morate da pročitate sve.“

Ja: „Kako ne moram? Ako ne pređem sve, rizikujem da padnem ispit, tako da nema druge.“

Druga osoba: „Ne morate. Ali kad to shvatite, onda ćete verovatno i stići da pročitete sve.“

To je bilo to. To je taj razgovor koji me je naterao da duboko razmislim. Shvatila sam da je to MORANJE u mojoj glavi napravilo ogromnu blokadu i anksioznost i da dok god razmišljam da ne postoji alternativa neću moći da se skoncentrišem na ono što je bitno. Pokušala sam da objasnim sebi da ne moram da pročitam sve iz više razloga. Jedan je taj što će se možda desiti da, iako preskočim neki deo, taj deo možda neće ni doći na ispitu. Drugi je taj da, iako se taj deo pojavi, ja možda mogu da dobijem prolaznu ocenu i bez tog dela pročitanog. Treći je da nije smak sveta ni ako padnem na ispitu – uvek postoji sledeći rok.

I onda se desila čarolija! Kad više nije bilo opterećenja, čitala sam sa opušteno i sa interesovanjem i, naravno, sve stigla.

Isto sam odlučila da primenim i u situaciji pisanja. Rekla sam sebi da ću pisati ne zato što moram, nego zato što želim. I kad želim. Ja u stvarnosti nisam imala rokove za moje tekstove i mogla sam sebi da dopustim ovaj luksuz, a kad neki ljudi zavise od vas, onda je pristup svakako drugačiji. Ali ovde je u pitanju bio isključivo samonametnuti zahtev.

I kada sam krenula više da gledam spolja, na pojave koje se odvijaju oko mene, i razmišljm o drugim stvarima a ne o tome kako nemam inspiracije i kako moram pod hitno nešto da smislim, inspiracija se vratila.

Jedan od razloga zašto pišem na ovu temu je to što je ovakav pristup primenjiv na većinu situacija. Postavljamo sebi izmišljene zahteve koji nas samo sputavaju u našim ciljevima. Ako kažete sebi da ne smete da zapalite više ni jednu cigaru do kraja života, šta mislite, šta će vam stalno biti na pameti?

Ili ako krenete na dijetu koja isključuje vaše omiljeno jelo, šta mislite kako će se osećati vaš mozak kada mu kažete: „No, no, od sad, pa na dalje i ubuduće, zaboravi na tople sendviče zauvek!“ Koliko ćete izdržati? A ako sebi kažete da možete da uzmete bilo šta od toga, ali BIRATE da ne uzmete – e, to je već druga priča! Ona sebi možete priuštiti poneki sendvič ili šejk od čokolade, ali nećete stalno misliti o njemu, kao onda kada sebi to sasvim zabranite.

Volela bih da čujem i vaše misli na ovu temu i kako se vi borite sa zahtevima koje namećete sebi 😉

Preuzeto sa sajta:

https://dnevnadozamentalnogzdravlja.wordpress.com/