Zapitamo li se ikada,koliko u stvari poznajemo vlastitog partnera? Naravno ovo važi za oba pola.
Nekada sve bude savršeno,ružičaste naočare su na našim očima i sve nam je lepo. Partneri se tada osećaju opušteno,srećno i ne vide loše strane jedno drugog. Momenti kada se dešavaju promene u odnosu,kada se stvore problemčići i problemi,više nisu ružičasti. Skidamo naočare i bacamo. Postajemo besni,tužni i pokajnički okrutni.
Počinjemo da se preispitujemo zašto nam sada ta osoba smeta?
Zašto smo dozvolili sebi da budemo ljuti na partnera? Odgovor je samo jedan,vaš odnos raste.
Lepo je biti ušuškan i bezbrižan ali kada ti život udari šamar ili te spere hladni tuš,nije baš prijatno.
Neko ostane bez posla,pa novac bude deo rasprave,mržnje i razdvajanja. Poneko od nas shvati da nije potpun sa trenutnim partnerom u polju ljubavi pa se okrene drugoj osobi.
Tako kockamo brak,vezu i život.
Ljudi prave u životu dobre i pogrešne izbore.

Samo pazi,ja sam zrno peska u pustinji,ako me izgubiš teško ceš me naći.
Svako zrno će ti ličiti na mene,ali to neću biti ja.