Home Blog Strana 519

TRI KORAKA DO SKOCKANE POLICE ZA KNJIGE

Prenatrpana polica za knjige, načičkana raznim sitnicama i detaljima, bode oči kad god prođete pored nje. Ili je vaša, baš suprotno, prazna. Deluje nedovršeno jer vam, pored knjiga, fali na njoj nešto.

Nemate ideju kako i od čega da krenete. Ne ide vam uklapanje detalja, ali biste da vam polica za knjige izgleda uređena sa stilom. Uz par saveta i malo planiranja,  neuredna i pretrpana ili dosadna polica za knjige može da se skocka da bude zadovoljstvo proći pored nje ili gledati je.

PRIPREMITE POLICU

Pre nego što uopšte počnete sa sređivanjem, raščistite police. Otarasite se svih sitnica i gluposti koje ste godinama skupljali i gurali svuda gde je bilo praznog mesta među knjigama i drugim džidžabidžama. Ako baš ne možete da ih se otarasite, popakujte ih u ukrasne kutije i korpe koje ćete da izložite na policu kao deo dekoracije.

Da bi polica za knjige bila stilizovana trebaju vam pre svega knjige.

Grupišite ih onako kako hoćete da budu izložene na polici. Tematski, po abecednom redu naslova ili pisca, datumu kupovine ili po boji korica. Svako od nas ima šemu po kojoj ređa knjige po policama iz ovog ili onog razloga pa u skladu sa tim spakujte vaše.

 

ISPLANIRAJTE POLICU

Uz knjige idu detalji u vidu vaza, figura, korpica… Vodite se onim da je manje više. Odnosno bolje nekoliko krupnijih detalja nego mnogo sitnica. Sitnice u velikom broju doprinose da polica izgleda pretrpano i u haosu.

Pre svega se odlučite za boju detalja koja će preovlađivati na vašoj polici. U skladu sa tim ih birajte. Isplanirajte kupovinu novih i od postojećih odvojite one koji odgovaraju odabranoj boji.

Savet je da to budu neutralni tonovi pa uz njih dodajte neku boju koja se ističe. Ili  eventualno kombinacija dve boje ili različite nijanse iste boje.

Beli detalji se, na primer, lako uklapaju. A dobitna kombinacija je da kombinujete i metalne detalje u srebrnoj, zlatnoj ili bronzanoj boji. Posebno ako se odlučite za neutralne tonove bez neke istaknute boje.

Obavezno dodajte neki lični detalj poput rama sa slikama. To je ipak polica u vašoj kući, a ne polica za izložbu u prodavnici sa dekorativnim potrepštinama.

Ne zaboravite biljke. Jedna saksija je dovoljna. Pravo ili veštačko, ali zelenilo će oplemeniti čitav prostor, ne samo policu.

Uvek dajte prednost pravom cveću. Ako se ipak odlučite za veštačko, pažljivo odaberite da krajnji utisak ne bi bio jeftin i plastičan. Sada se mogu naći fenomenalne lažne biljke koje izgledaju kao prave. Idelane za uglove bez dovoljno prirodnog svetla ili za one koji nemaju vremena i dara za brigu oko cveća.

 

UREDITE POLICU

Pošto ste spremili sve ono što će ići na policu, na red dolazi ređanje i uklapanje.

Poređajte knjige. Igrajte se odnosno nemojte da sve knjige budu vertikalno poređane. Slobodno kombinujte. Malo vertikalno, malo horizontalno odnosno nekoliko knjiga naslaganih jedna na drugu. Ređajte ih i da budu različitih veličina.

Ovo isto važi i za ramove. Kombinujte ih uspravne i položene. Jedan iza drugog.

Potom dodajte vaze, figure, korpe, kutije i ostale dekorativne komade. Naizmenično po policama. Slobodno ostavite neku policu samo za detalje, bez knjiga.

Detalje različitih visina grupišite zajedno. Ne u jednoj liniji nego niže ispred viših, jedne iza drugih. Vizuelno daje osećaj slojeva i dubine polici.

Primamljivije oku je da budu grupisani u neparnom broju. Po tri je idealno, ali ne morate toga da se slepo držite.

 

Takođe gledajte da detalje ređate da se stekne utisak da je težina raspoređena po polici pa krupnije i vizuelno teže detalje ređajte na niže police.

Ramove i detalje koji su lični pečat stavite na neke centralne police u visini očiju kako bi vam bili vidljivi. Jer zato i jesu tu.

Sve u svemu isprobajte nekoliko kombinacija. Udaljite se, pogledajte kako izgleda pa ako niste zadovoljni ređajte ponovo. I tako sve dok ne dođete do izgleda police koji izaziva osmeh i klimanje glavom.

Sređivanje i uređivanje zahteva nekad malo vremena i angažovanja, ali je pre svega zanimljivo, a za cilj ima vaše zadovoljstvo prostorom u kojem boravite.

 

Autor: Ana Glišić

 

EVO KAKO PRIRODNO DA POTAMNITE KOSU

0

Ukoliko niste ljubitelj farbe za kosu, a voleli biste da je malo potamnite i promenite svoj stajling znajte da nije nemoguće. Potamnjivanje kose prirodnim putem jeste moguće, zdravije je i daleko mnogo jeftinije nego kada biste farbali kosu kupovnim bojama.

Na dobrom ste mestu da saznate u čemu se krije tajna ove, prema uverenjima mnogih dama, skoro pa “nemoguće misije”.

Zašto je prirodno potamnjivanje kose zdravije

Ono što je najvažnije za prirodne farbe je zapravo da nemaju štetnog dejstva. Prirodni sastojci ne sadrže amonijak, hemikalije, ne gore i ne suše kosu, već je obnavljaju i regenerišu.

Daleko od toga da je ovo “nemoguća misija”. Moguće je potamniti kosu kanom, kafom, kakaom, žalfijom i mnogim drugim prirodnim sastojcima. Dobra stvar je i to što većinu ovih sastojaka imamo u svojoj kući, a neke manje ili više svakodnevno koristimo.

Prirodne metode imaju jednu manu, ako se tako uopšte može nazvati. Postupci se moraju često ponavljati kako bi rezultati bili vidljivi i potrebno je uložiti dosta stpljenja. Međutim, oni ni najmanje ne oštećuju kosu tako da se ova obaveza ne može nazvati nedstatkom.

Postupci za tamniju boju kose

Predlažemo vam da isprobate neke od ovih prirodnih sastojaka i uverite se u njihove neverovatne moći.

Kana

Kana je najbolji način da prirodno potamnite kosu i to čak za više nijansi. Kana je zapravo jedna od najboljih prirodnih farbi za potamnjivanje kose, jer ne sadrži hemikalije i veštačke dodatke.

Kafa

Iako čudno zvuči u praksi daje rezultate. Da, kafa nije samo omiljeni napitak već je i odlična prirodna farba za kosu.

Postupak je sledeći. Skuvajte jaču kafu i kada se malo prohladi sipajte na kosu i dobro utrljajte. Pustite da odstoji oko pola sata, a zatim isperite šamponom. Ovaj postupak treba ponavljati više puta kako bi se dobila malo tamnija nijansa.

Kakao

 

Kakao je omiiljena kuvana poslastica mališana, ali ga ponekad možete iskoristiti i za promenu svog izgleda. Kakao može potamniti boju kose u lepu čokoladnu, ali je ista situacija kao i sa kafom. Postupak traje dugo i potrebno je dosta stpljenja.

Kakao možete sipati u šampon koji redovno kupujete i zajedno sa njim koristiti za pranje kose.

Žalfija

Žalfija je poznata zbog svojih mnogobrojnih lekovitih svojstava. Veoma je delotvorna ako imate sede vlasi i želite da ih prikrijete bez farbanja. Ne može da potamni kosu u tamne nijanse, ali je odlična za blago i potpuno prirodno bojenje, koje može promeniti stajling, izgled učiniti mnogo lepšim, a vas par godina mlađom.

Skuvajte čaj od žalfije i kada se malo ohladi procedite i utrljajte skuvanu vodu na kosu. Ostavite da odstoji oko pola sata, a zatiim normalno šamponom isperite.

Isprobajte ove tehnike i podelite sa nama vaša iskustva. Ako znate još neki način za prirodno potamnjivanje kose budite slobodni da ih podelite sa nama.

Autor: Marija Mitrović – Stojanović

 

IZDAJA MUZA

Pojavi se misao. Na tren samo proleti kroz grozničavi Um. Potrebne su godine vežbanja da se nauči inteligentno odnositi prema dešavanjima svakodnevnice. Naše školovanje, bilo ono koje se bavi prostim rasuđivanjem ili ono akademsko, neumoljivo je. E pa isti kriterijumi važe i u svetu svakodnevnice. Informacije koje se smenjuju i manipulisanje svešću. Sve je to isto složeno, ako ne i složenije.

Nazvati življenje “umećem namere“, suviše je apstraktno. “Potraga za ultimativnom slobodom“, bilo bi predugačko i zamorno od silnih metafora. Prosečnom čoveku život deluje kao jedna beskrajna misterija koju ne može da pojmi. I u pravu je. Ne iz razloga što je to jedna neopoziva činjenica već zato što njemu nedostaje energija, inspiracija, da bi se pozabavio tom istom činjenicom na pravi način.

 

Potrošena inspiracija

Svima nama je data inspiracija po rođenju. Neograničena količina čiste energije koja se sistematski širi kako se i mi razvijamo u kosmičkom smislu. Sve u cilju da bi se najbolje iskoristila u određenom modalitetu vremena.

Ipak, ljudska se percepcija promenila kroz vekove. Vreme ne opažaju svi kao šačicu energetskih polja koja su uvek dostupna. Ako se koristi samo energija koja se vidi, ni ne mogu se opažati svetovi izvan svakodnevnice. Potrošena inspiracija.

Dovoljno je samo ući u to čudesno stanje svesti ! Tu je Um toliko oštar da odmah projektuje stvorene kreacije u svakodnevnicu. Pokreće ga jedna neopisiva i neizmerna sila namere ili motivacije.

 

Znanje svakodnevnog života

Na tom nivou, život se objašnjava kao proces čišćenja spoljnjeg sveta od čovekove namere. Možda je to teško shvatiti u početku ili naučiti primenjivati. Iako naizgled nepojmljivo, to znanje utkano je u standard svesti svakodnevnog života.

Trebaće ti čitav život da se setiš tih uvida zato što su oni uglavnom nemi. Kroz nekoliko trenutaka, sve ćeš zaboraviti. To je jedna u nizu nedokučivih misterija procesa razmišljanja.

Naravno, ti nisi pisac pa ćeš morati da se poslužiš sa nekom magijom. Prvo sebi predstavi svoja iskustva kao da ih iznova doživljavaš, a onda moraš da vidiš tekst u sanjanju. To ne bi trebalo da ti posluži kao književna vežba već više kao vežbanje energije.

Zatvori vrata samorefleksije. Budi besprekoran i imaćeš energije da dostigneš svoje mesto nemog znanja. Ako ne znaš odakle krenuti, inspiriši se na ovom mestu…

 

Autor: Ivana Živanić

STVOR KOJI JE UNIŠTIO PLANETU

0

Bila jednom jedna planeta na kojoj je sve bilo savršeno. Prelepa polja nalazila su se na svakom koraku, priroda je izgledala nestvarno lepo, vode je bilo u izobilju. Nije se znalo da li su lepši potočići koji nežno šušte, brze reke, mirna jezera, bučni vodopadi ili ogromna mora i okeani. Kao da se samo nebo ogledalo u zemlji… Životinje su živele sasvim slobodno i one koje lete i one koje su na zemlji. Svaka je išla svojim putem, za svojom vrstom i niko im nije smetao, niko ih nije ubijao, lovio ni plašio.

Nije bilo mržnje, zlobe, zavisti, nije bilo greha. Sve je na toj savršenoj planeti funkcionisalo baš kako treba dok jednog dana nije došao neki novi stvor! Da li je on tek stigao na tu planetu ili se samo dobro skrivao, to još nije poznato. Zna se samo toliko da je, sa njegovom pojavom, život na savršenoj planeti počeo da se kvari.

 

Istina, nije ovaj stvor odmah nasilno počeo da uništava sve na šta je naišao. Dopalo se njemu ovo mesto, bilo bi zaista glupo da nije! Želeo je da bude deo savršene planete, da živi među ovim srećnim stvorenjima i zajedno sa njima koristi sva blaga prirode koja su se pred njim prostirala. Možda nisu svi stanovnici planete bili oduševljeni prisustvom nove vrste, verovatno su se i bunili, ali priroda je ipak, odlučila da na njenim poljima ima mesta za sve! Novom stvorenju bilo je dozvoljeno da ostane tu, da izabere mesto i na njemu započne svoj novi život.

Stvor je bio presrećan! Toliko nepoznatih mesta i bića, toliko savršenstva oko njega i sve mu je bilo na dohvat ruke! Priroda mu je poklonila najveći dar, bila je veoma ljubazna prema njemu, spasila ga je stradanja i sada je mogao da radi šta god poželi. Međutim, taj stvor nije bio jedini od svoje vrste, sa njim je došlo još malih i velikih bića poput njega. Svima se dopalo novo mesto za život i odlučili su da baš to bude stanište svih njihovih potomaka.

 

Kako su dani prolazili, ova stvorenja počela su da otkrivaju mnogo novih stvari o sebi i da koriste sve više svojih moći, kojih su imali u izobilju. Hiljadama i hiljadama godina oni su nastavili da istražuju planetu, da istražuju sva druga bića koja na njoj žive i da neprestano dodaju nešto ovom savršenom mestu. Kako su morali da se bore za opstanak, izmislili su dosta toga što im je bilo neophodno da bi lakše funkcionisali. Polako su postajali svesni toga da imaju daleko više moći nego druga stvorenja koja su ih okruživala…

Stvorovi su se držali zajedno, pomagali jedni drugima i kreirali neverovatne stvari čineći svoj život na planeti dosta lepšim i uzbudljivijim. Međutim, kada su dobili sve što im je bilo neophodno i kada nisu više imali preku potrebu ni za čim– postalo im je dosadno! Kako nikada ranije nisu poznavali dosadu, tako nisu znali ni to kolika opasnost ona može biti. Počela je da ih izjeda, ubija, da ih udaljava jedne od drugih… Tada su stvorovi počeli da ulaze u međusobne sukobe, da se svađaju i mrze. Sve to ih je nateralo da počnu da se udaljavaju i odvajaju jedni od drugih.

Uništavali su se kako su znali i umeli, posvetili su se isključivo tome kako da nanesu što više bola jedni drugima, ne misleći više o planeti. Šta više, otimali su od nje što su više mogli, kidali su je deo po deo, ubijali je nemilosrdno, zaboravljajući na sve njene lepote. Okrenuli su leđa prirodi, pregazili je novim izumima, spalili je radi zabave, ne sećajući se kako im se našla kada im je bila najpotrebnija. Plakala je priroda do iznemoglosti, na sve načine im pokazivala kako je loše to što rade, slala im znakove… ništa nije pomagalo.

Sve je bilo malo za ove stvorove, ništa im nije bilo dosta, kao da nisu više bili ista bića koja su se nekada davno doselila na ovo savršenstvo, diveći mu se. Kao da to nisu bila ista ona nemoćna stvorenja kojima je samo trebalo da prežive i da budu srećna… Ne, potpuno su se izmenili, izobličili se u zlobi, naučili se nepoštovanju, moć koristili u pogrešnom smeru.

Slala im je priroda i oluje i uragane, poplave, požare, glad i nemaštinu… ništa nisu shvatili. Još su je i krivili za sve, govorili kako je surova i nepopštena! Bila im je surova i kada su sami bacali vatru i palili sve oko sebe i kada su potapali u vodu sve što su želeli i kada su joj stavljali betonske okove preko zelenih površina. Uvek im je bila kriva za sve! Nisu više razmišljali o opstanku vrste, niti o tome šta im je neophodno– imali su moć i znali su da mogu sve što požele i to im je dalo krila da sve podrede isključivo sebi. Životinje, biljke, predmeti, sve što postoji u njihovoj blizini– bilo je njihovo vlasništvo.

Sa bolom u grudima, priroda je gledala šta rade njenoj deci, šta rade njoj– majci svega što se kreće. Kao da je neko osudio, morala je da gleda kako joj kidaju deo po deo utrobe, kako je njena deca lagano ubijaju i zaboravljaju. Potoci, reke, mora, jezera… sve njene vode punile su se suzama. Menjali su im tokove, isušivali korita, sekli ih kako su hteli, gađali ih đubretom kao najgore neprijatelje… Životinje su davno izgubile svoj mir, svoja staništa i svoju slobodu. Gde god da su živele, stvorovi su ih nalazili i surovo ubijali radi zabave, mode ili sporta. Stavljali su ih u kaveze, oduzimali im teritorije, menjali im način života.

 

Uzalud i nebo šalje znake ovim stvorovima da prestanu, da se smire, da je bilo dosta! Uzalud im moć koju ne znaju da iskoriste, uzalud i život koji ne znaju da žive… Umeli su da razviju sve svoje sposobnosti, da stvore jedan potpuno novi svet brišući u potpunosti onaj stari, a ipak se nisu ni malo mrdnuli od onog prvog stvora koji je zakoračio na ovu savršenu planetu. Možda da je mogao da vidi šta će njegovi potomci uraditi, ugledao bi se na životinje i živeo srećno i spokojno isključivo od onoga što mu je bilo neophodno.

 

Autor: Bojana Krkeljić

SERIJA ZBOG KOJE NEĆETE MIRNO SPAVATI- „THE HAUNTING OFF HILL HOUSE“

Ovo moderno preimenovanje romana Shirlei Jackson prati život braće i sestara koji su, kao deca, odrastali u kući koja će  postati najpoznatija ukleta kuća u zemlji. Sada su odrasli i nisu u najboljim odnosima, ali oni su prisiljeni da se zajedno suoče sa tragedijom i moraju se konačno suočiti  sa duhovima svoje prošlosti. Neki od tih duhova i dalje se čuju u njihovim mislima dok drugi mogu zapravo biti  progonjeni od senke Hill Housea. U glumački sastavu  spadaju Oskarovac, Timothi Hutton, Carla Gugino i Henri Thomas. Mike Flanagan, veteran horror žanra, stvorio je seriju.

 

https://www.youtube.com/watch?v=G9OzG53VwIk

 

Autor: Lidija Gajić

SISTEM VREDNOSTI NEKAD I SAD

„Pale su mi na um knjige, one nisu čovek kompletan već ono što je u njemu najbolje, čovek odabranih trenutaka. Sa tim čovekom koga nema, možeš razgovarati, možeš uživati, a ne moraš mu se ni zahvaliti. Možeš se sa njim svađati, a on nema mogućnosti da ti odgovori išta osim ono što je već napisao.

Možeš se ponositi  svojom pameću, govoreći mu gluposti, strpljivo će te saslušati. Možeš  ga ostaviti i preći drugome,neće se naljutiti. Srdačno će te dočekati, ako mu se vratiš uvek spreman da počne razgovor sa tobom“

Meša Selimović

 

Sigurno se sećate, da su vam kao malima govorili  da čitajući knjige nikad niste sami, da je knjiga vaš najbolji prijatelj koji vas nikada neće izneveriti. Da je čovek bogat onoliko koliko je knjiga pročitao. Knjige nam daju mogućnost da za trenutak budemo neko drugi, da shvatimo drugačiji život od onoga koji trenutno  živimo, da budemo na raznim krajevima sveta, gde još nikad nismo bili zahvaljujući raznim likovima i njihovim uzbudljivim događajima. Kakva magija, zar ne? Sve to možemo, a da se  ne pomerimo iz toplog doma, uživajući u mirisima omiljene kafe ili u najukusnijem voćnom kolaču.

 

 Za nas koji smo željni dobre knjige, željni da na trenutak budemo u tuđoj koži i živimo tuđim životom ima nade. Naime, svake godine u Beogradu održava se manifestacija po nazivom „Sajam knjiga“, mesto gde možemo da pronađemo bilo koju literaturu, da sretnemo obrazovane i učene ljude, poput Matije Bećkovića, profesore sa pojedinih fakulteta i mnoge druge. Nažalost, ove godine bilo je malo drugačije, bili smo tema raznih medija, portala, ali ne samo u pozitivnom smislu.

 

 Bili smo daleko od kulturnog događaja i mnoštva izdavača, kniga i ljudi, a bliže osuđivanjima i vođenju polemike ko sve danas može da napiše knjigu. Da li  može baš svako biti pisac? Da li nam za to više ne treba talenat ili posebno obrazovanje već samo olovka i prazan list? Koje je štivo najzanimljivije omladini koja bi trebalo da zauzima  većinu  na ovoj manifestaciji? Da li je to roman „Na Drini ćuprija“, „Derviš i smrt“,“Koreni“ ili autobiografija rijaliti zvezda? Njihovih trenutnih idola čije knjige rado čitaju, a sutra ne znaju ko je napisao Korene ili da na prijemnom ispitu prepoznaju Dositeja Obradovića. Živimo u svetu promenjenih vrednosti, dozvoljavamo da ono najbitnije polako, ali sigurno nestaje.Naša omladina čita  prepričane lektire sa interneta, zapostavlja književnost, mogućnost lepog i pravilnog izražavanja, odlaske u biblioteku i na Sajam knjiga, pod izgovorom: „Da za to  ima vremena“. „Neka, ići ću kad odrastem“.

Sa ovim stavovima ne možemo očekivati bolje, kao što ne možemo očekivati pismenost i lepo izražavanje od nekog ko ne čita knjige. Ne možemo očekivati pisca koji nije za to obrazovan ili u najmanju ruku talentovan. Kao i za većinu profesija i za ovu je potrebno više od obične želje. Treba zajedno da pokušamo  da „probudimo“ svest kod ljudi koliko je važno posećivati mnogobrojne manifestacije, među kojima je i Sajam knjiga. Koliko je bitno pročitati dobru knjigu i raditi na svom obrazovanju. Čuvati sećanje i poštovanje na pisce koji su nam mnogo toga ostavili u amanet. Prikazaivati Sajam knjiga kao kulturan događaj, a ne mesto gde svako može da predstavi šta želi za mrvicu medijskog prostora.

 I za kraj dragi moji:

„Čovek koji ne čita dobre knjige, nema nikakve prednosti nad čovekom koji ih uopšte ne čita“

 Mark Twein

Autor: Katarina Grčić