Home Blog Strana 510

PREPREKA ILI PRILIKA?

U životu često prepreke posmatramo kao smetnje koje nas sprečavaju da ostvarimo svoje snove. Zaboravljamo da iza tih „ problema“ stoje lekcije koje su nam značajne za postizanje uspeha. Ukoliko dozvolite sebi da odustanete na „prvu loptu“ onda vam taj cilj nije bio dovoljno važan. To je svakako uredu sada imate vremena da se posvetite nečem značajnijem. Bilo da udarite glavom u zid ili prođete kroz njega bićete bogatiji za novo iskustvo.

Kako savladati prepreke?

Posmatrajte ih kao prilike. Svaki zastoj pruža vam mogućnost da osmislite nov i kreativan način za rešavanje problema. Svaka kočnica vam pomaže da sagledate situaciju iz drugačijeg ugla. Sve prepreke teraju vas da razvijate svoje veštine i pomažu vam da na jedinstven način ostvarite svoje želje. Vaš put konstantno je ispunjen prilikama za rast i razvoj. Ako vam nešto deluje previše komplikovano ne očajavajte nije se vasiona urotila protiv vas.

Budite svoji i uživajte u putovanju. Uposlite sive ćelije i otkrite nove načine da savladate sve što vam se nađe na putu. Menjajte se i rastite bez straha. Ne padajte u očaj jer od toga nemate koristi. Razmišljajte kako vi možete da rešite problem. Ne krivite druge za situaciju u kojoj ste se našli već se trudite da izvučete najbolje iz nje.

Kada bi na vas krenuli lavovi a vi se našli ispred reke učinili biste sve što je u vašoj moći da je pređete. Zato svaki put kada vam se na putu nađe prepreke zamislite da vas jure izgladnele divlje životinje. Borite se za svoj san kao da vam život zavisi od njegovog ostvarenja jer je to u suštini tačno. Vi možete odabrati kakav ćete život voditi. Ukoliko ostanete dosledni i istrajni vaš svet će se izmeniti iz korena. Ni vi nećete biti isti jer nas svako novo iskustvo menja i gradi našu ličnost.

Prigrlite komplikacije na koje nailazite jer su one sastavni deo svakodnevice. Tu su da vas pripreme za ono što dolazi. Prepreke ne postoje. Pred vama su prilike koje su tu da od vas stvore ono što želite da budete.

Autor: Ljubica Majstorović

ŽENSKA TORBA- NAJBOLJI MODNI DODATAK

0

Praktična i efektna- dve su osobine koje uvek tražimo u savršenoj dnevnoj torbi. Osim što će odigrati ulogu jednog od ključnih modnih detalja u našim svakodnevnim kombinacijama, torba je istovremeno dodatak u kom se mora pronaći mesto za sve one najvažnije stvari koje svakodnevicu čine mogućom ili jednostavnijom – od mobilnog telefona, novčanika i ključeva do planera i nekoliko make up favorita. Unazad nekoliko sezona, najpraktičnije izdanje dnevne torbe pronašli smo u šarmantnim ruksacima.

Ako su školski i studentski dani iza vas, ruksak je i više nego poželjan modni dodatak unutar svakog ormara. Uz poznate dizajnere koji su pre nekoliko sezona prepoznali taj neodoljivi spoj praktičnog karaktera i efektnog izgleda, nekoliko novih modela svake sezone možemo pronaći i u kolekcijama poznatih i pristupačnih high street brendova.

Zimska sezona najpraktičniju torbu spojila je sa najraskošnijim trendovima sezone kako bi kreirala šarmantne modele  kojima nećete moći odoleti. Od veštačke ili prave kože, sa mat, sjajnim ili snake skin efektom, torbe različitih veličina i modela ove zime izgledaće bolje nego ikad zahvaljujući raskošnoj paleti zagasitih tonova koji svakom modelu, čak i onim jednostavnim, ležernim modelima, donose efektan izgled.

Svaka zimska garderoba treba jednu svestranu torbu, da isprati taj outfit, a sa šarmantnim i praktičnim modelima nikada ne možete da pogrešite.

Autor: Ivana Živanić

KOLUMNA: NEKI TO VOLE VRUĆE – „DECEMBARSKI IZAZOVI“

1

Ponovo je sa vama srpska Keri Bredšo. Dugo me nije bilo, ali evo me spremnija nego ikada J Ovaj decembar će po mnogo čemu biti poseban, a za početak napravila sam posebne izazove u okviru ovog meseca. Takođe pridružila sam se i izazovima koje su pokrenuli ljudi koje ja na profesionalom planu veoma poštujem. Rešila sam da budem super žena. Ne želim da budem jedna od onih koja će non stop da kuka (a u poslednje vreme sam to baš mnogo radila), kojoj će sve da smeta, koja neće biti ni za šta. Zato sam pokrenula plan koji će me podići, a svako može da mi se pridruži 🙂

Prvi izazov je da, kao što sam već rekla, prestanem da kukam. Da budem zahvalna na svemu što imam pre nego što potražim nešto što mi treba. Želim sebe da podsetim šta sve imam. Da imam zdravu i srećnu porodicu, dobre prijatelje, zdravlje, živa sam…

Drugi izazov je da se više posvetim kreativnosti (što ću postići kroz izazov jedne blogerke). Želim da se ponovo pokrenem, jer primetili ste da me neko vreme nije bilo. Želim da se ponovo uzdignem u novinarskom svetu.

Joga je moj veliki izazov. Mnogo sam istraživala i čitala o svemu i našla da je veoma dobra što se tiče zdravlja i kondicije. Želim sebe da izazovem da živim zdravim životom. Da promenim ishranu, da budem fizički aktivna, da se dobro osećam…

Skoro sam čula da je moju poznanicu muž godinama varao, ona je to saznala skoro i puče brak koji je dugo trajao. Izazivam sebe da se svaki dan sređujem, da budem lepa i sebi i suprugu. Nije ovo potez očajnika, već potez žene koja želi da bude najbolja verzija sebe.

Pošto se čovek uči dok je živ rešila sam da uložim u svoje znanje. Odredila sam koje radionice i kurseve želim da pohađam, šta sve želim da naučim (o svemu tome pisaću vam kada konkretno krenem sa tim). Da uzmem knjigu u ruke i da završim započeto. Da pokažem i dokažem i sebi i drugima ko sam i šta sve mogu 🙂

Da konačno završim svoj vizion board da bude uvek tu, da ga stalo gledam i da me podseća na moje želje i ciljeve. Srpska Keri Bredšo zna koliko vredi i potreban mi je ovaj mali podsetnik da bude uvek tu uz mene.

Sve ono što želim podelila sam na dnevnom nivou za svaki dan u decembru. Uključila sam sve segmente života, kako poslovnog tako i privatnog. Kroz izazove koje sam sebi zadala postaću ono što želim da budem; jaka, samosvesna, svesna sebe i svojih kvaliteta, dobar novinar, dobra majka, supruga, sestra, ćerka, prijateljica, unuka…

Razmislite drage moje na koje sve načine možete sebe da uzdignete, da pobedite sebe. Učinite sve što je potrebno da uspete da ostvarite svoje sove.

Srpska Keri Bredšo sada nastavlja sa svojim izazovom za danas i ide da sa suprugom uživa u filmu i kafi 🙂

Autor kolumne: Lidija Gajić

 

VEGAN BAJADERA

Ovog puta pripremili smo vam potpuno drugačiju bajaderu od one, na koju ste navikli. Mešavina oraha, keksa, pečenih zrnastih lešnika i čija semenki, koji se idealno poklapaju u ovoj kombinaciji, daju sasvim jednu novu strukturu bajaderi, ali i aromu i ukus. Probajte , sigurni smo da će vas oduševiti! A što duže stoji, sve je kompaktnija i ukusnija.

 

Potrebno je:

300 ml vode

250 gr braon šećera

270 gr mlevenog petit beurre keksa

270 gr mlevenog oraha

50 gr mlevenog pečenog kikirikija

50 gr krupnije mlevenog, pečenog lešnika

140 gr lanenog brašna

50 gr čija semenki

150 gr biljnog margarina

Za braon deo bajadere:

5 kašika kakaa

Za glazuru:

50 gr biljnog magarina

2 kašike ulja od suncokreta

3 kašike žutog šećera

4 kašike kakaa

Priprema:

Pomešajte sve suve sastojke u činiji

Pleh u kome ćete izliti bajaderu obložite pek papirom

Koristili smo pleh od 28 cm dužine i 18 cm širine

 

Vodu i šećer stavite u dublju posudu i polako zagrevajte na tihoj vatri uz povremeno mešanje da se šećer otapa dok ne provri, kada sirup provri, sklonite ga sa vatre, dodajte ostale suve sastojke, dobro ih sjedinite mešajući, zatim smesu podelite na dva dela, jedan ostaje svetliji a u drugi dodajte kakaa, sjedinite ga sa smesom i preručite u pleh, dobro poravnajte šakom, stavite odozgo drugi deo smese, poravnajte i njega šakom i ostavite bajaderu na hladnom mestu kako bi se stegla ili u frižideru. Za to vreme

pripremite glazuru na sledeći način:

Stavite ulja i margarina u šerpicu , zagrevajte ih na tihoj vatri, da se lagano margarin otapa, dodajte šećera, kada smesa bude potpuno tečna dodajte kakaa, sjedinite ga i prelijte bajaderu glazurom. Tako pripremljenu bajaderu ostavite na hladnom mestu ili u frižideru, da bi se glazura stegla.

 

Autor: Sunčica  Stanković

NAJLEPŠA NOĆ

0

Suzana je sedela sa dečkom kod njegovih prijatelja. Razgovarali su o dočeku Nove godine. Trebalo je  njih četvoro da budu u Sandrinom stanu. Sandrin dečko Toma i Suzanin Milan bili su zadovoljni planovima koje je iznosila Sandra za to veče. Suzana se smeškala i klimala glavom, ali misli su joj lutale ko zna gde.

Sa Milanom je bila oko mesec dana u vezi, ali ni sama ne zna zašto. U početku još je bio sladak, ali brzo je ta slatkoća nestala. Kao kad se žvaću one dečije mirišljave žvake pa posle pet minuta izgube slast i deca ih pljunu. Glupo poređenje, ali tako se ona osećala sa Milanom, samo još da ga „ispljune“. A sad još treba da bude sa njim i za najlepše veče u godini.

Milan je otpratio kući i ona ode odmah pod tuš da razbistri um. Odjednom pomisli : Zašto bih sebi upropastila doček?

Izađe iz kupatila, pozva Milana i reče mu da raskida sa njim. Čim je spustila slušalicu, osetila je olakšanje. Srećna je otišla na spavanje.

 

Ujutru je ustala sva razdragana, spremila se i otišla na posao.

Na stolu je čekala bela koverta. Otvori, kad ono pozivnica za doček Nove godine koji organizuju njeni klijenti.

Zašto da ne, sigurno će biti interesantnije nego sa Milanom. Pomisli Suzana.

Doček je bio sve bliži i ona je krenula da traži haljinu koju će obući. Obišla je skoro čitav grad i kad je već htela da odustane, naletela je na predivnu plavu haljinu. Znala je da je haljina kao za nju šivena i pre nego što je probala.

Došlo je i to veče.

Sneg je prekrio ulice grada, stvarajući idiličnu noć, kao iz bajke.

Suzana je krenula sama svojim kolima. Nije htela da opterećuje kolege.

Doček je organizovan u prijatnom, manjem restoranu. Dosta ljudi je znala.

Pozdravila se sa domaćinima i zauzela svoje mesto.

Društvo za stolom nije bilo baš zabavno tako da joj je odgovaralo što je muzika nadjačavala njihove reči. U tome je našla opravdanje što ne učestvuje u razgovoru.

Onda je grupa zasvirala laganu muziku za ples.

 

Ispred nje se stvori visok mladić i zamoli je za ples. Prihvati poziv i zaigra sa nepoznatim dečkom.

Bio je zabavan i sve više je želela da bude u njegovom društvu. Veče je bilo predivno. Uživala je plešući sa njim. Zbog preglasne muzike, šaputali su jedan drugom na uvo šta su hteli da kažu. To je davalo posebnu čaroliju toj večeri.

Otpratio je do kola, nežno je poljubio i rekao:

„Sutra službeno putujem, vraćam se za sedam dana.“

Čitava čarolija raspršila se.

Dani su sporo prolazili. Čekala je njegov poziv, ali uzalud.

Samo se poigrao samnom i gotovo. Tužno je pomislila. Trudila se da ga zaboravi.

Nakon sedam dana, pozvoni joj telefon.

„Ćao lutko, izvini nisam mogao da ti javim. Bio sam u nekom mestu gde skoro da nema žive duše. Signal na telefonu bio je očajan. Jedva sam čekao da izađem odavde i stignem do nekog normalnog mesta pa da te pozovem. Stižem večeras do šest. Hoćeš li sa mnom na večeru? “

Suzani je srce tuklo kao ludo.

„Hoću.“ jedva je uspela da izusti.

„OK, vidimo se večeras, dolazim po tebe. Jedva čekam da te vidim…. i poljubim.“

 

Autor: Sanja Trninić

KOLUMNA: NAUČI ČOVEKA DA PECA I NAHRANIĆEŠ GA ZA ČITAV ŽIVOT

Da li teške finansijske okolnosti treba da utiču na kvalitet života i razvoja Vaše dece? Odgovor je dvosmeran, zavisno kako na to gledate i šta za Vas predstavlja kvalitetan život i razvoje. Možda će dete biti uskraćeno za neko izobilje, ali to ne znači da će kvalitet vaspitanja trpeti, jer ono ne zavisi od materijalnog, već od onog duhovnoh čime hranite svoju decu. Kako ih učite da se nose sa teškim životnim situacijama i kako da se izbore za sebe.

Ispričaću vam jednu vrlo poučnu priču o devojčici sa ananasom..

Samohrana majka sedela je sa svojom desetogodišnjom ćerkom i pripremala ananas za sutrašnji dan kako bi pošteno zaradila nešto novca. Prodavajući ga, na taj način obezbedila bi svom detetu obrok za taj dan. Devojčica je strpljivo i pažljivo pogledom pratila šta majka radi i po uzoru na to ona sama rezala ananas do savršenstva, svaki pokret i svaki detalj je upijala.
Sledećeg jutra ugledala je grupu dece kako trče ka prodavcu sladoleda koji je stao nedaleko od njihove pokretne tezge. Gledala je kako deca kupuju sladoled i vesela galama pojela je njenu tišinu i to je njena majka primetila. Tužna i svesna da ne može da joj priušti ni taj jedan sladoled nije sedela i plakala nad svojom sudbinom, već je cele noći pripremala voće za idući dan i napravila svom detetu sladoled od onoga šta ima- od ananasa. Devojčica je ujutru bila presrećna što i ona ima ledenu poslasticu, mnogo zdravu i ukusnu. Majka ju je upitala:

„Zar nije ukusniji od pravog sladoleda“?

Ne gledajući ovu situaciju očima svoje majke bila je otvorena za prirodu, za njene darove. Devojčica je živala u poslastici i upitala majku

Zašto ga ne bismo pokušale prodavati? Vrlo je ukusan.

Dubina u majčinom pogledu govorila je više od bilo kojih ponosnih skazanih reči. Ponovo su cele noći pripremale voće za tezgu, ali i sladoled od ananasa. Devojčica ga je spakovala u svoj mali ručni frižider, obložila ga ledom i puna nade otišla na spavanje. Narednog dana šetala je pijacom i izgovarala

Želite li sladoled od ananasa? Ko želi sladoled od ananasa?

Niko nije obraćao pažnju na nju, niti je iko išta kupio. Nakon nekoliko sati, led se otopio i ostalo je samo voće na štapiću. Devojčica je tužno i zamišljenog pogleda upitala majku

Mama, zašto niko nije hteo kupiti moje sladolede?

Mama je odgovorila Moraš otići na pijacu i videti kako ostali prodaju svoju robu.

Devojčica je to i učinila. Tada je posmatrala ljude, kupce, prodavce kako se ponašaju šta govore, kako se kreću, koliko su nasmejani i uverljivi.. Posmatrala je svet oko sebe baš kako joj je majka savetovala i narednog dana ponovo došla sa svojim ručnim frižiderom punim sladoledom. Ovoga puta imala je i natpis i cenu i akcijske ponude i na sve to je šetajući sa osmehom oglašavala svoju ponudu:

Ledeni ananas sladoled!

Jedan sladoled 50 centi 3 sladoleda 1 evro!

Ledeni ananas sladoled!!!
I ljudi su počeli da prilaze… Devojčica je tog dana prodala sve što je pripremila. Bila je srećna i zadovoljna, a majka je iz daleka posmatrala i osmehivala se. Bila je srećna što vidi da njena ćerka uči iz iskustva i rešava problem na svojnačin.

Ova devojčica kasnije se školovala sopstvenim trudom i diplomirala je na Ekonomskom fakultetu 2003. godine.

Svaki roditelj bi trebalo da shvati da trenutna situacija nije konačnost. Takvim stavom vodite svoje dete. Koliko god da je nemila situacija ili teška sama po sebi, ne gledajte na to kao bol već kao izazov. Zahvalite se što imate dete kraj sebe i  mogućnost da uradite nešto, da svoje najmilije naučite pravim vrednostima i kako da stvore za sebe upravo na osnovu ovakvih iskustava. Neće uvek biti bezbolno i lako, ali vi ste tu za njih i vi ih kao roditelji štitite na nivou poučnih lekcija i saveta i kao vetar u leđa kada padnu. Život u skladu sa prirodom i više je nego dovoljan kada je u pitanju materijalna podrška, samo to treba gledati pravim očima. Kada kažem pravim, mislim na uticaj materijalnog na vaspitanje i razvoj deteta. Kao roditelji niste krivi ukoliko se nađete u teškim okolnostima, ali jeste odgovorni za svje dete. Zato želim da shvatiti poruku ove priče. Zato želim da osvestite važnost svoje uloge, ma koliko god da se nalazite pred iskušenjima, okrenite se prirodi i budite najbola verzija sebe. Naučite svoje date da svojim rukama stvori sebi sve što je potrebno jer ono to MOŽE! Podržite to iskonsko dobro u duši svog deteta. Ono će vam biti zahvalno jer je tako u skaldu sa samim sobom. U svetu vidimo ono što nosimo u srcu.

Daj čaveku ribu i nahranićeš ga danas. Nauči ga da lovi ribu i nahranićeš ga za čitav život.

-Stara kineska poslovica.

Autor: Marijana Gavrilović, Dipl. vaspitač