Home Blog Strana 504

KOLUMNA: UTICAJ MEDIJA NA DECU PREDŠKOLSKOG UZRASTA

Kada govorimo o vaspitanju dece, svi se trudimo da damo svoj maksimum kako bi deca bila što zbrinutija i što srećnija. Ali, da li zaista verujemo da sve šta se nudi i šta je trend, zapravo jeste i najbolji izbor?  Vaspitanje dece u savremenom dobu ima pregršt mogućnosti i život je znatno olakšan. Zbog čega onda dolazi do posledica, kada je svrha tih olakšica bolji način života? Reč je o sadržajima koji se plasiraju i na koji način ih deci predstavljamo. Koji su to kod dece načini dolaženja do rešenja koji preovladavaju njihovim interesovanjima i na koji način porodica i vrtić mogu preduprediti negativne uticaje istih?

Masovni mediji dobijaju sve značajniju ulogu interesovanja dece, kako radi zabave tako i radi usvajanja znanja. Mediji kao moćni instrumenti društvene komunikacije u svom središtu imaju tekuća zbivanja i promene u svim oblastima društvenog života.

Sam uticaj medija na decu može biti i dobar i loš. Bitan je odabir sadržaja koji se sluša, čita  ili gleda. Dominantne su audio-vizualni mediji kao što su video igre, mobilni, televizija, internet, film, ali i klasični kao što su novine i radio. Živimo u dobu multimedija i to se nikako ne sme smaknuti sa uma. Na osnovu mnogobrojnih istraživanja dolazimo do zaključka da je glavni okidač savremenog načina života i obrazovanja dece, upravo uticaj masovne komunikacije i masovni mediji.

U razgovoru sa nekoliko grupa dece od 3 do 5 godina došla sam do zaključka da ona ne znaju šta taj pojam znači, ali kada sam im objasnila šta podrazumeva, deca su se preplitala i nadovezivala sa idejama i iskustvima koja imaju u tom polju. Na osnovu toga, kao i na osnovu mnogih drugih istraživanja, navešćemo koje su to najčešće greške roditelja kada je ova tema u pitanju:

  1. Greška je to da deca kod kuće veći deo dana provedu za računarom igrajući igrice, ispred televizora ili telefona. To je roditeljima najlakše jer su tada deca mirna.
  2. Roditelji neretko puste decu da sama biraju šta će puštati preko internet ili na TV kanalima.

PRIRODNI OBLICI ZABAVE
Deca loše i neumerno koriste slobodno vreme i razonodu sve manje traže u prirodnim oblicima zabave. Takvi vidovi zabave neophodni su jer ispunjavaju sve dečije potrebe kretanja i razvijanja fizičkih i motoričkih sposobnosti.  Što su deca starija sve više razonodu traže u pasivnim oblicima zabave.

DOBRA STRANA MEDIJA  

Onda kada mediji pozitivno utiču na dete, razvijaju rad moždanih vijuga. Od preterane upotrebe dolazi do prezasićenja kod mlađe dece brže nego kod starije. Deca mogu mnogo toga naučiti iz edukativnih medijskih sadržaja u obliku zabave, ali u onom trenutku kada mozak primi dovoljan broj informacija, treba dete odvojiti od medija i onda one imaju pozitivne efekte. Kada se na ovo ne obraća pažnja neminovan je loš efekat i tu roditelji prave propuste. Treba samo kvalitetno organizivati korišćenje medija kako bi efekat bio pozitivan.

 

 KONKRETNI SADRŽAJI KOJE TREBA IZBEGAVATI

-crtaći i video igrice, kao i slikovnice koji eksponiraju sadržaje nasilja (borbe, ratovi, oružja, psovke i ostali oblici agresivnog pristupa)

– za devojčice to bi bile modne ikone u svetu crtaća koje na nenametljiv način decu uvode u svet mode, šminkanja, savršenih modela i figura koje su daleko od stvarnosti.

– ostali sadržaji koji zatupljuju najmlađe. Uglavnom su to crtaći iz kojih se ne može izvući nikakva poruka ili jednostavno sami po sebi kroz prizor ili konverzaciju u okviru predstave kvare sliku kodeksa i pravilnog pristupa (ja bih dala za primer crtani film “Pepa prase” )

– izbegavanje pred decom puštati crnu hroniku kao prizor realnih dešavanja.

Sve ono što krivi sliku etičkih vrednosti i normi potrudite se da izbegnete i uklonite iz izbora sadržaja za decu.

Vremensku artikulaciju ispratite.  Definišite vreme koje će dete provesti posvećeno igricama i filmovima.

Fokusirajte se na fizičke aktivnosti u prirodi i podstaknite decu da u njima traže razonodu- aktivan, a ne pasivan oblik zabave.

Na ovaj način izbećićete posledice uticaja masovnih medija i iskoristićete ih na najproduktivniji način. Dečji zdraviji razvoj biće vam najveće priznanje, a kada sama postanu svesna uticaja, biće vam zahvalna na usmeravanju.

 

Autor: Dipl. vaspitač Marijana Gavrilović

 

 

 

S LAKOĆOM U NOVU GODINU

Decembarska euforija je uveliko uzela maha i svi smo po malo u transu. Žurimo da završimo obaveze, da nešto ne izostavimo, po mogućnosti vratimo dugove i s osmehom na licu dočekamo praznike. I sve oko nas šljašti, sve je lepo i šareno. Nekako imamo utisak kao da dolazi vreme kada sve staro što nam ne treba možemo pogurati i ostaviti iza sebe, otkrenuti novi prazan list papira i od momenta kada otkuca ponoć, krenemo da pišemo novu priču. I otprilike i jeste tako ali…

Koliko god da je važno doneti odluku i krenuti u drugom pravcu, ne možemo neke stvari iz prošlosti samo gurnuti pod tepih. One su ipak tu. Gurnute pod tepih one večito pokušavaju da izrone ispod istog i kad tad onako iznenada iskoče pred nas  kad se najmanje nadamo. I u sekundi sruše tek izgrađenu kulu od karata. Zato ne ulazite u Novu godinu nesređenih računa. Kada kažem „računa“ ne mislim samo na novčane dugove. Mislim i na dugove prema vašoj okolini. Neka reči ne budu nedorečene, stvari neurađene. Sve misli, osećanja, reči, momente koje želite ostaviti iza sebe, upakujte sa najlepšom mašnom i uz reči zahvalnosti ostavite u prostoru iza vas. Bez grča i osećaja nelagode. Zahvalite što su bili deo vašeg života.

A onda dopustite svemu novom, što vas čeka iza ugla, da uplovi u vaš život. Ne sudite odmah, ne pribojavajte se hoće li to biti dobro za vas. Samo se otvorite i s osmehom prigrlite ono što vam dolazi. Jer niko ne zna unapred. Zašto brinuti bez potrebe?

Ne dajte obećanja sebi jer vas ona opterećuju. Obećanje nas obavezuju na ispunjenje. Pa čak i ako je dato nama samima. Bolje recite da ćete dati najbolje od sebe da nešto uradite. A šta je najbolje kazaće vam se u datom trenutku. Budite ono što jeste i ne mučite sebe rokovima i onim „to moram“ jer ama baš ništa ne morate. Ušetajte u predstojeću godinu lako, na krilima vetra koji će duvati vama u leđa. Biti vam pokretačka snaga.

Dozvolite sebi da praznike dočekate ušuškani ispod toplog ćebeta, sa šoljom tople čokolade u rukama, mekim čarapama ludih boja i omiljenim filmom. Jer ko kaže da morate praviti veliko slavlje? S druge strane, ako je to želja vašeg srca, pripremite najlepše specijalitete, ukrasite kuću divnim treperavim lampicama, šarenim ukrasima i omađijajte goste mirisima vanile i cimeta. Pripremite ludu žurku. Neka bude baš kako vama prija.

Za koju god varijantu da se odlučite, provedite praznike u prijatnoj atmosferi. Ne zaboravite se osmehnuti neznancima, poželeti najlepše želje najmilijima i komšijama, darovati sebe i druge makar zagrljajem i osmehom i krenuti ispisivati bele stranice naredne godine s verom da će biti fantastična. A šta ako ne bude? Onda će biti sa fantastičnim lekcijama koje ćete naučiti. A ima li šta divnije od novih spoznaja?

Dok ovo pišem, obuzima me neki osećaj spokoja, lepote i lakoće. Pitam se kakva li će mi biti naredna godina? Ne znam. I ne želim znati. Znam samo da će moja duša biti uvek otvorena za sve što mi dolazi. Verujem da će biti baš najbolje za mene. A potrudiću se da za mene kao i moju okolinu bude nezaboravna.

Autor: Tijana Mihajlović

BUDITE GLAMUROZNE

Upravo u nedeljama pre Nove godine dozvoljeno je nešto više. Umesto da tanku liniju ajlajnera povučemo samo jednom, može se slobodno povući i malo više od same linije. Za preostali deo modernog izgleda, neka se pobrine decentan make up.

Da bi se stvorili ravnomernu osnovu za šminkanje, prvo na čitav kapak do obrva stavite mat senku. Nakon toga, srebrnim ajlajnerom izvlači se luk iz unutrašnjeg ugla oka prema obrvi. Linija bi trebalo da se povlači malo više prema gore. Druga linija takođe počinje u unutrašnjem uglu oka, ide odmah iznad ivice kapka i na kraju takođe blago zakrivljena prema gore, pre nego što se poveže sa gornjom linijom. Tako dobijeni oblik boji se pomoću ajlajnera.

Za svetlucave usne karmin u boji bronze predstavlja osnovu. Ako karmin sadrži već puno sjaja, možete se onda zadržati samo na ovom kozmetičkom proizvodu. Za dodatni efekat sjaja, preko prvog sloja karmina može da se nanese i jedan sloj karmina u boji zlatne nijanse. Završni sloj sa sjajem čini usne senzualnim.

Uz prethodnu kombinaciju na očima, dobro se kombinuje svetlucava nijansa boje breskve, a na trepavicama je misteriozna crna maskara. Nanesite diskretno bronzer i to će kompletirati čitav izgled.

 

Autor: Ivana Živanić

KAKO SE MASKA OD MAJONEZA KORISTI ZA OPORAVAK KOSE

0

Da li ste znale da se majonez može koristiti za oporavak ispucale kose? Pitate se sada kako je to moguće i zašto biste uopšte tako nešto radili.

Odgovori na ova pitanja su vrlo jednostavni i uskoro ćete imati odgovore na njih.

Majonez je namaz koji može vrlo brzo da oporavi suvu i oštećenu kosu zbog svojih neverovatnih prirodnih materija. On je bogat prirodnim sastojcima u koje spadaju omega 3 masne kiseline, vitamin A, vitamin C, vitamin E i drugi.

Svi oni brzo oporavljaju suvu, ispucalu i oštećenu kosu, pritom omogućavaju i da se nastavi rast nove zdrave kose. Rezultati su neverovatni i primećuju se odmah.

Samo neki od razloga koji dovode do toga da kosa biva oštećena jesu loša nega, zatim farba za kosu, svakodnevno feniranje ili ispravljanje presom i slično. Takođe, razlozi mogu biti i nedostatak vitamina, nedovoljno tečnosti i loše životne navike.

Domaći majonez za kosu

Majonez koji se kupuje u prodavnici nema ista dejstva kao domaći koji možete napraviti kod kuće, a u tome zapravo leži glavna caka ovog neverovatnog namaza. Domaći majonez najbolje dejstvo ima ako se stavlja kao maska za kosu i to pre pranja, kada vam je kosa masna.

Za domaći majonez potrebna su jaja, zejtin i sirće, a maska se pravi identično kao domaći majonez koji ćete svakako tokom narednih nekoliko dana i koristiti za jelo.

Kada nanesete masku na kosu dobro utrljajte i ostavite da odstoji oko 15 minuta, a zatim dobro isperite kako biste skinuli i oprali svu masnoću sa kose. Ovaj postupak je dovoljno da ponavljate jednom nedeljno.

Majonez se u praksi pokazalo kao odlično rešenje za lepši i zdraviji izgled kose, jer oporavlja i ojačava dlaku, zatim stimuliše brži rast, uklanja perut, olakšava raščešljavanje i ispravljanje kose, hidrira je, čini da bude mekša i vraća joj prirodni sjaj.

Autor: Marija Mitrović – Stojanović

DECA SE NE PODRAZUMEVAJU, ONA SE ŽELE

,,Ovih  dana razmišljam o jednoj vrlo aktuelnoj temi.  Sedim i vidim da mi stvara tenziju.  Posmatram žene, analiziram, pokušavam da delim savete.  Nešto se u meni buni i želim da se pravdam,  ali neću”!  Započinje priču mlada devojka sa kojom sedim. Odabrala je mene da prenesem deo njene priče i poruke.

,,Kada sam se udala, suprug i ja smo se dogovorili da ne planiramo decu neko vreme. Da odložimo potomstvo i vidimo kako ćemo se snaći. Priznajem, na moju inicijativu. Vremenom su usledila pitanja okoline. Šta čekam? Ljutila su me zapitkivanja jer smatram nepristojnim uplitanje u tuđi život. Ako je žena rodila, zašto je rodila? Ako nije rodila, šta čeka? Ako juri karijeru ne valja, ako ne juri opet isto. Moram da priznam da sam pomalo osećala krivicu i bilo me je sramota.  Sramota od svih onih žena koje silno žele da svoje bebe priviju na ruke.

Vremenom sam postala neodlučna. I  želela sam i nisam. Plašila sam se. Ako me pitate čega, iskreno ću odgovoriti- da ne postanem kao moja majka. Da svoju bol neću umeti da sakrijem i svoje frustracije prenesem na dete. Bojala  sam se da sam i sama veliko dete. Takođe, tada nisam radila. Nisam mogla da poverujem da će sve doći na svoje kada dođe beba. A zaista mislim da razlozi mogu biti različiti. Žena sama treba da odluči  da li želi da rodi ili ne. Želela sam da osetim momenat kada ću biti spremna.  A onda sam shvatila da je neophodno da radim na sebi. Srećom, došao je taj trenutak. Ali ja stajem u zaštitu žena- naše odluke se moraju poštovati.  “

Priznajem, složila sam se sa njom. Dotaklo me je iako ne želim da ovaj tekst pretvorim u kritiku društva. Kao ni kritiku nas samih, žena. Sa jedne strane sagledala bih uobičajne razloge. Zašto nas teraju da po svaku cenu imamo decu kada stvarno to ne želimo? U dubini duše…zašto nas teraju dok ne poželimo?  Teraju li žene same sebe i zbog čega? I znam da ovaj stav mnogi kritikuju. Ali on nije povezan sa sebičnošću, o ne. Sebičnije je postati majka i zanemarivati dete. Ima li išta teže i tužnije nego da se naše najveće radosti podrazumevaju? Koliko sam puta sa žaljenjem pomislila kako neki roditelji zanemaruju decu, a drugi bi dali sve da istoj deci pruže ljubav?

Često se susrećem sa ovakvim pričama. Takođe, ženama koje po svaku cenu žele i dobiju decu. Čak su i dobre majke. Ali kada ih pitam zašto su želeli decu, naročito kada mi kažu da ih deca nerviraju i frustriraju,  zamislite , najčešći odgovor koji dobijem je ,, tako mora, pa deca su radost, ona ispune”.

Da, ispune onda kada ih želimo. Kada smo spremni da vodimo njihovo srce. Kada smo spremni da ih prihvatimo i pomislimo-  da želim život u sebi. Želim da iznedrim i vodim život. Ali ne jer se tako mora. Jer to traži društvo , suprug, roditelji. Okolina nikada neće biti biti zadovoljna. Ali onda kada mi budemo u skladu sa našim autentičnim potrebama znaćemo da smo na pravom putu.

Autor: Bojana Aleksić,pedagog

STAZOM OSTVARENIH VREDNOSTI

0

“Odlomi malo od mog ćutanja, za reč me ujedi, da nabuja tišine reka…Pa me onda žednog preko nje prevedi. Samo neka te, neka… “

 

 

Čovek živi kroz mnogo različitih dualnosti koje su samo deo njegove svesti, deo njegove podeljene slike sveta, a ne vidi onu koja mu je data, pre svega da je sjedini. To je ujedno odgovor na neprimerene komentare o eventualnoj samoživosti. Ako sebe ne pogledamo u ogledalo, ako u njemu nema dobrote i radosti pa kako se to može prepoznati u nekom drugom ?!

Neizmerno se pouzdam u budućnost. Budućnost nema razloga da bude škrta prema meni. Ili ravnodušna. Nisam ni ja prema njoj. Ja o njoj danas brinem više nego bilo ko drugi. Čak i sada dok pišem, pitam se šta će sve to dobro doneti sutra i meni i svima onima koji to budu čitali.

Hrabrost i poštenje dajem za primer. Očekujem da mi prilike budu pružene jer na svim “prijemnim ispitima“ života pokazujem motivaciju veću od drugih. Ja ništa ne radim tek radi reda i ništa ne želim što me ne oduševljava. Umem da poželim, da steknem, stvorim, umem i da zadržim.

Nisam na ovom svetu radi učenja velikih životnih istina. Ali sam zato primer za iste.

Nije ovo priča o muci, to nije moj stil. Ja se ne mirim sa porazima, neuspeh nije moj saputnik. Od mene sumnja beži, strah spušta pogled, a nemir se povlači. Ne tražim garancije, samo putokaze.

I smatram da je sve drugo daleko od istine, a blizu besmislenosti koje nas uvek prestigne kada hodamo stazom precenjenih vrednosti pod ruku sa ambicijama koje su samo puka mašta.

Birajući manje lični put, teži put, deo nas neće ugledati samoostvarenje i satisfakciju primarnih impulsa i osnovnih potreba. Međutim, u razvojnoj akciji, u mirnom radu i harmoničnom okruženju, krajnji učinak mnogo je veći od okom merljivih rezultata.

Nije važno samo se boriti i pobediti u jednoj bici. Čemu uopšte borba ?! Možda je vreme da svet i ljudi nauče bar jednu malu lekciju o tome da “boj ne bije svijetlo oružje i da junačko srce treba da kuca dugo i mirno.“

I na kraju možemo se uhvatiti za svoju novu ideju ili samo za drvo. Zemlja će u svakom slučaju da nas povede napred. Zašto da ne poverujemo u to kada ona to svake sekunde neprestano čini, nikada nas ne izneveravajući. Nikada stvarno ne stojimo.

 

“Zagledano u sebe sred proleća, uvideh da je sve što se vidi prolazno, ali da je u meni mogućnost zvezde što večno sja.“

 

Autor: Ivana Živanić