Home Blog Strana 489

NEVEN- BILJKA ZA VEČNO ZDRAVLJE I LEPOTU

Apsolutno svaki deo nevena je lekovit.

Ovu skromnu,  ali toliko čarobnu biljku koja nas daruje bogatstvom cvetova sunčane boje i karakterističnog intenzivnog mirisa, često sadimo napolju, u baštama, ali i u saksijama. U polju je sade oni koji poznaju njeno lekovito delovanje ili čak samo žele zaštititi povrće od štetočina jer je obični neven prirodni repelent.

Pisani dokazi o upotrebi nevena datiraju unazad više od hiljadu godina.

To nije ništa neobično jer neven ima značajna lekovita svojstva zahvaljujući antioksidansima, eteričnim uljima, saponinima i brojnim drugim aktivnim komponentama. Lekoviti su svi delovi biljke pa se osim u medicini i kozmetici, koristi i u kuhinji.

Može se staviti u kremu, ulje, gel, pastu za zube, tinkturu… Koristi se za čišćenje lica i relaksirajuće kupke. Od njegovih latica može da se skuva čaj ili se mogu jesti sirove, u salatama. Ono što je najbitnije– neven je dovoljno nežan i za bebe i za starije osobe.

Budući da ima protivupalno dejstvo, opušta grčeve i sprečava rast gljivica, često se koristi u terapiji raznih vrsta dermatitisa (čak i na području oko očiju), kao biljna terapija gljivičnih infekcija, ali i za ublažavanje bolova u mišićima.

Bioflavonoidi i linoleinska kiselina, koje neven sadrži u visokim koncentracijama, daju mu snažna protivupalna svojstva. Ovi biljni antioksidansi štite ćelije od štetnog uticaja slobodnih radikala i toksičnih jedinjenja. Tako neven snažno deluje protiv raznih dermatitisa, čireva, upale uha… Zbog istog delovanja dodaje se i u vodice za ispiranje usta i zubne paste, a idealan je i za smirivanje nadraženog zubnog mesa i ispiranje parodontalnih džepova.

Ekstrakti nevena bogati su i jedinjenjima koji imaju jako antivirusno i antibakterijsko delovanje. Istraživanja pokazuju dobro delovanje čak i protiv bakterija koje razvijaju otpornost na klasične antibiotike, zbog čega se koristi i u lokalnoj terapiji protiv Candide.

 

Autor: Ivana Živanić

KOLUMNA: NEKI TO VOLE VRUĆE – „POVRATAK NA POSAO POSLE PRAZNIKA“

Praznici su uveliko prošli i skoro svi su se već vratili svojim poslovnim obavezama, ali nije na odmet da se još jednom podsetimo kako da lakše prionemo na posao posle ovog mini odmora i veselja.

Nije bitno da li radite u kancelariji ili od kuće, adaptacija na sam povratak poslovnim obavezama može biti teška i mučna, ma koliko voleli svoj posao (ili ne voleli). Par trikova samo za vas otkriva srpska Keri Bredšo.

Ono što je bitno jeste ambijent u koji se vraćate. Ako radite u kancelariji (ili od kuće) neka na vašem stolu budu sitnice koje će vam u momentu podići raspoloženje i volju za radom. To mogu biti neke motivacione poruke, bilo da ste ih kupili ili sami napisali i ukrasili. Sam pogled na rečenicu koja vama pomaže, biće dovoljan.

Uramljena slika dragih osoba ili kućnog ljubimca. Bitno je da vas oraspoloži kada počnete da upadate u minus fazu. Da vam izmami osmeh na lice.

Dobro je da imate i neku manju biljku u saksiji. Pored toga što će oplemeniti vaš radni prostor i ulepšati ga biće i vama od pomoći. Kada god osećate da vas umor savladava gledajte par minuta u tu zelenu biljku. Dokazano je da je zdravo za oči i za održavanje fokusa.

Kako bi mogli da budete produktivniji na poslu dobro je da dva do tri puta po desetak minuta prošetate po firmi, kući… bilo gde gde radite. Krvotok će vam se poboljšati a samim tim i memorija. Mini pauze za kafu, sok ili čaj svaki put kada osećate da vam fokus opada.

Ja radim od kuće i svoj radni prostor sam skockala tako da mi je prvenstveno funkcionalan, da mi je sve na dohvat ruke i da je vizuelno to ono što sam ja želela. I pored toga što sam za vreme praznika radila (doduše nešto manje nego obično) trebalo mi je vremena da se vratim svakodnevnim radnim aktivnostima i obavezama. Iako recimo znam da imam rok što se tiče nekog teksta ili neki drugi vid obaveza u magazinu, jednostavno nisam funkcionisala onako kako ja to umem. To me je izluđivalo. Koncentracija nula, inspiracija još gora, a vreme curi… Tada mi je palo na pamet da na papir stavim sve, stavku po stavku, šta će mi pomoći da se vratim na posao spremna i srećna.

Nakon toga krenula sam u akciju. Malo sam preuredila radni prostor, čisto da se oseti osveženje. Poslušala par motivacionih videa i ispisala poruke koje su mi bile jake. Tako motivisana upalila sam laptop i krenula. U početku je sve išlo dobro, ali sam brzo izgubila fokus, brže nego inače. Tada sam ustala i stavila vodu za kafu. Dok je voda polako ključala, ja sam se šetala po kući i dizala vibraciju stvarima koje me okružuju i koje volim. Popila sam kafu sa sobom u miru i tišini i vratila se za sto. Tada je iz mene krenula bujica reči koju nisam mogla da zaustavim.

Zbog svega toga smatram da je dobar radni prostor ključ dobrog rada…

Sledeća stavka, koja je takođe bitna, jeste to da sami sa sobom razgraničite da vas sada čekaju velike obaveze. Znam da nije lako kada ste se pre toga opustili i uživali u praznicima i prazničnom raspoloženju, ali neka vam baš to sećanje bude gorivo. Neka vas ono podstakne da radite više i bolje jer se vrlo lako može desiti da sledeće praznike dočekate unapređeni.

Čitajte knjige koje će vas opustiti, a ujedno i podstaći na rad i uspeh. Beležite svoje aktivnosti i produktivnost pa na kraju svake nedelje sumirajte rezultate. Neka vas to vuče da sledeće nedelje budete još bolji.

Organizujte pauze sa kolegama koji vam prijaju i čavrljajte o neobaveznim temama i tako ćete malo misli skrenuti sa posla.

Nadam se da će vam ovaj tekst pomoći makar stoti deo od onoga koliko je pomogao meni. Srpska Keri Bredšo ispija svoju kafu i ide da prošeta malo po kući jer je čekaju još dosta tekstova koje mora da napiše, a vi uživajte u svojim uspesima.

Autor kolumne: Lidija Gajić

 

 

 

RUM KASATO ŠTANGLE

Potrebno je:

800 ml vode,

350 ml mleka,

360 gr pirea iz kesice,

180 gr margarina,
60 ml ruma,

655gr mlevenog keksa,

200gr braon šećera,

40 gr mlevenih oraha,

2 kašike kakaa,

300 gr crne čokolade,

100 gr mlečne čokolade sa žitaricama,

Za preliv:

200 gr crne čokolade,

200 gr mlečne čokolade +150 ml tečne neutralne pavlake,

60 gr bele čokolade + 50 ml neutralne tečne pavlake,

Priprema: sipajte vodu i mleko u dublju šerpu, dodajte šećera, stavite da se zagreva, kada provri dodajte maslaca, sačekajte da se otopi, sipajte pire iz kesice i uz neprestano mešanje skuvajte ga na tihoj vatri, zatim sklonite šerpu i dodajte čokoladu dok je smesa još vruća kako bi se otopila, rum i na kraju dodajte ostale sastojke, dobro ih sjedinite mešajući varjačom pa je izručite u pleh prekriven pak papirom, dobro izravnajte smesu rukama, stavite pleh u frižider, da se smesa stegne i nakon toga kolač prelijte najpre crnom čokoladom zatim belom. Vrhom tankog noža iscrtajte šare i vratite kolač u frižider.

Priprema čokolade za preliv: čokoladu stavite u činiju, sipajte pavlaku u šerpicu, stavite da se zagreje do vrenja pa je sipajte na čokoladu, dobro je sjedinite mešajući žicom i prelijte kolač. Na isti način pripremite i belu čkoloadu.

Napomena:

Pleh obložite pak papirom i premažite  ga crisco masnoćom ili uljem

Belu čokoladu sipajte po kolaču nakon 15 minuta od prelivanja crne čokolade.

Mi smo smo koristili pleh veličine 35×25 cm.

Prijatno !

 

Autor: Sunčica Stanković

TAJANSTVENI DIREKTOR

0

Leto je odbrojavalo svoje poslednje dane. Uskoro će presto prepustiti svojoj prijateljici Jeseni.

Marina je naslonjena na stranicu trajekta sa setom posmatrala mesto koje je upravo ostavljala iza sebe, vraćajući se kući posle predivnog odmora na moru.

Ove godine bila je sama na letovanju. Želela je da odmorom na suncu osveži snagu i pokuša da zaboravi događaje koji su joj prethodnih meseci narušavali mir.

Razvodom, posle sedam godina braka, završila je jedno poglavlje svog života. I sad, puna snage i dobre energije kreće u novi život.

Misli joj prekinu bučna rasprava dvoje ljudi, koji su bili blizu nje. Okrete se da pogleda i ugleda zgodnog mladića koji vodi žučnu raspravu sa jednom zgodnom devojkom.

„Baš je sladak ali očigledno, nije sam.“ Pomisli Marina i vrati se svojim mislima gledajući more.

„Završili smo razgovor!“ Grubo odbrusi dečko i okrete se i on ka moru, namrštenog lica.

Marina ga pogleda krišom, ali on spazi taj pogled i još uvek namrštenog lica okrenu se ka njoj.

„Izvinite, molim Vas, što smo Vas uznemirili. Moja sestra i ja često imamo takve momente.“ Sad već sa blažim izrazom lica, nasmeja se on.

„Ooo, to je sestra“ Pomisli Marina.

Ali brzo se trže i nastavi svoje praćenje morske igre malim talasima. „Tek si završila jednu vezu, smiri se“ Prekori Marina samu sebe. Ali izgleda da je reči izgovorila jer mladić se okrete i upitno je pogleda.

„Izvinite, meni ste nešto rekli ?“

„Ne, ne izvinjavam se, samo sam glasno razmišljala.“ Odgovori ona i crveneći spusti glavu.

More je i dalje igralo lepu igru talasima, ali Marinin dosadašnji mir poremeti zgodni mladić.

Reši da uzme kafu i sedne dalje od njega, kako bi uspostavila prvobitni mir.

Ali vrag ne miruje.

“ Izvinite, mogu li da sednem? Zauzeta su sva mesta. Izgleda da sad svi piju kafu.“

„Da, izvolite!“

Par minuta tišine stvori malu nelagodu. A onda on poče sa pričom.

„Rekao sam da više neću ići sa sestrom na letovanje ali eto… Valjda ću se jednom opametiti.

Izvinite, sigurno Vas smatram svojom pričom. Sa kim Vi putujete?“ Upita on, želeći da se razgovor nastavi.

„Ove godine sama.“ Nije želela da pominje razvod. Nema potrebe strancu da priča takve stvari.

Razgovor je postajao sve prijatniji. Nisu ni primetili da su stigli do druge obale.

Marina ustade i nevoljno se pozdravi sa mladićem.

„Izvinjavam se, nisam se predstavio. Ja sam Goran.“ Uz blagi naklon pruži joj ruku.

„Ja sam Marina“ Nasmeja se ona.

Svako uđe u svoj autobus koji će uskoro napustiti trajekt i krenuti dalje.

Čitavim putem razmišljala je o Goranu. Nadala se da će autobus stati negde i da će ga ponovo videti ali nije imala sreće.

Još je bila noć kada je stigla u Niš, njen novi grad. Dobila je dobru ponudu za posao od prijateljice koja radi u velikoj kompaniji u Nišu. Rešila je da prihvati. I ovako joj je trebala promena a ovo je zvučalo zabavno. Za početak uselila se kod prijateljice dok ne pronađe stan za sebe. Znale su se sa fakulteta i posle toga ostale su u kontaktu.

Za dva dana počinje da radi. U mislima je još uvek bila na moru.

Prvog radnog dana ustala je rano kako bi se na vreme sredila i otišla na posao.

Dobila je mesto u knjigovodstvu i već prve nedelje direktor je tražio izveštaj o poslovanju od nje.

Pripremila je i poslala ga mejlom direktoru. On je imao milion pitanja i stalno je tražio nove analize.

Strpljivo je odgovarala na njegova pitanja mada je već počeo da je nervira. Imala je brdo dokumentacije koju je trebala da proknjiži, a morala je njemu da ispunjava želje.

Jedno jutro, direktor je pozvao u kancelariju da mu pojasni neke pozicije u bilansu. Besna užurbano je krenula ka njegovoj kancelariji. U žurbi polomi joj se štikla i ona posrnu. Prihvatiše je vešte muške ruke i ona ne pade na pod.

Podiže pogled kako bi se zahvalila spasiocu i primeti Gorana. Oboje se iznenadiše. Ispriča mu kako je direktor smara i da je zato slomila štiklu. On se nasmeja i reče kako je direktor pravi smor.

Ona ga pozdravi i krene sa polomljenom štiklom u direktorovu kancelariju. Sekretarica joj reče da uđe i sačeka ga, da je izašao.

„Nije se upristojio ni da me sačeka, nego ja njega treba da čekam.“ Promrmlja sebi u bradu.

Tada se vrata iza nje otvoriše. Sedela je mirno i čekala da je on prvi pozdravi. Ispred nje se stvori Goran.

„O to si ti. A gde nam je gospodin direktor. Čekam ga već dovoljno dugo.“

„Nažalost, direktor je morao da ode na neki sastanak pa me je poslao da ti pravim društvo i pozovem te na ručak.“

Nervoza je prođe brzo i ona pristade.

Otišli su zajedno na ručak i proveli veoma prijatno vreme.

Narednih dana često ga je viđala po hodnicima firme.

Usledile su večere, ručkovi pa i kućna druženja.

Ubrzo započete vezu. Nije mogla da zamisli dan bez njega.

Posle par dana primeti da je direktor ne zove ali nažalost morala je da ide kod njega jer se nije slagala s nekim ugovorom.

Pokuca i uđe. Iznenadi se kad vidi Gorama.

„Direktor te je opet zamolio da me zabavljaš?“ Nasmeja se ona, priđe i poljubi ga.

„Da, kaže da mi to dobro ide.“ Zagrli je Goran.

Začu se kucanje na vratima i iza njih proviri sekretarica.

„Direktore, izvinite što Vas ometa. Možete li da mi potpišete ove ugovore?“

Marina je zbunjeno gledala čas u Gorana, čas u sekretaricu. A on se osmehu i namignu joj. Potpisa ugovore i sekretarica ode.

„Da li dozvoljavate da Vas ovaj smor od direktora izvede na ručak?“ Nasmejaše se oboje i zagrliše.

 

Autor: Sanja Trninić

KOLUMNA: „DISCIPLINA BEZ STRESA“

Kada spomenemo disciplinovanje dece, prva pomisao je vojnički režim koji je gord, surov i neprijatan. Ovakav pristup je nesumnjivo stresan kako za decu tako i za roditelje.

Da li mora da bude tako?

Danas ću vas upoznati sa lepšom, prijatnijom i poželjnijom stranom ovog dela u vaspitanju dece.

Hajdemo prvo da se upoznamo sa tim šta disciplina zasigurno nije:
1. Kažnjavanje
2. Neprijatan napor Sila nam je potrebna samo kada želimo da učinimo nešto loše, za sve ostalo dovoljna je ljubav- Čarli Čaplin
3. Podređenost dece roditeljima sa čuvenom rečenicom Zato što ja tako kažem.
4. Izduvni ventil– ljudi udaraju tamo gde će im biti oprošteno, a deca kao nesebična bića koja nas bezuslovno vole i veruju nam, ne treba da budu žrtva nečijih loših dela, pa ih kao takve treba poštedeti nezasluženog besa roditelja, za koji su krivi šefovi, partneri, kolege i slučajni prolaznici.
5. Etiketiranje dece često roditelji nesvesno čine. Misleći na neko nestašno delo deteta, roditelji upute grdnju kroz reči NISI DOBAR ili LOŠ SI, što je potpuno pogrešno. Tada dete stiče utisak o sebi da je sve što je do sada radilo pogrešno i loše i da se sve dobro baca u vodu, a ono je samo mislilo da je odabrani način najbolji da nešto iskaže. Umesto osuda na ličnost deteta, roditelj treba da uputi sugestiju na konkretno ponašanje, npr. To što si sada uradio nije bilo lepo.

Sada kada znamo šta disciplina nije, vreme je da se posvetimo onim prijatnim i poželjnim stranama ovog poglavlja u vaspitanju, koji ume često da izmakne roditeljima. Uglavnom zato što su pod stresom i zato što iz očaja i straha ne vide ispravan put koji zasigurno nose u svom srcu.
Dragi roditelji, pre nego što na prvu loptu odreagujete na neko nestašno ponašanje deteta imajte ove stavke u vidu:
1. Dete je odreagovalo na situaciju onako kako je mislilo da je najbolje, dakle, nije namerno pogrešilo- Naučite ga tom koje su prave vrednosti i osvestite kod svoje dece osećaj za pravično i moralno.
2. Objasnite detetu šta su to posledice i naučite ga da pre nego što nešto uradi dobro razmisli o posledicama jer će ih bez izuzetaka samo snositi.
3. Ako postepeno radite na socijalizaciji svog deteta, izbeći ćete neprijatne moment u super marketima ŽELIM SADA OVDE SVE I ODMAH. Dakle, ako se ovakva scena dogodi, umesto što optužujete svoje dete, razmislite da li ste ga prethodno naučli strpljenju.

Suština svega je da na vreme postepeno dete pripremate za život. Disciplina nije potpuni autoritet, ona treba predstavljati konstruktivni razgovor između roditelja i dece. Odnosi se zatežu onog trenutka kada lekcija nije prenešena i naučena, a neprijatna situacija nastane. Zato, razgovarajte sa svojom decom. Predočite im šta se dešava kada nekoga namerno uvrede ili povrede, ili, pak, ne odrade svoje obaveze ( skupe igračke, operu ruke, pozdrave starije, budu pristojni, ne urade domaći..), svaka od njih nosi sa sobom posledicu koja će biti prijatna pohvala ili neprijatan osećaj neodgovornosti. Naučite decu da razviju osećaj za ispravno i da traže odgovore, ako im nešto nije jasno.

Svakako da ne možete svo iskustvo i znanje preneti na svoje mališane, životne lekcije umeju biti grube i neizbežne, ali se potrudite da pripremite ove male ljude velikog srca da na ispravan način pristupe raznim životnim situacijama i da uvek budu najbolja verzija sebe.
U suprotnom, ovakve propuste i roditelje i decu mnogo će koštati u životu, jer se stečeno vaspitanje i usvojeni sistemi vrednosti samo umnožavaju. Šta sejemo to i žanjemo. Uradimo to tako da budemo ponosni na plodove svog rada.

Autor: Marijana Gavrilović, dipl. vaspitač

SVO BOGATSTVO JE U MENI!

Nedavno sam napisala status na jednoj društvenoj mreži koji je glasio „I opet pada sneg! Hoćete li gunđati jer će napraviti blato? Ili ćete uživati u belini i sjaju? Izbor je na vama. Ja biram da uživam, a vi?“ Bilo je različitih komentara, različitih gledišta pa me je to podstaklo da pojasnim malo moje viđenje  kada je u pitanju naša percepcija.

Sve je na ovom svetu onako kako jeste. Dobro, loše, belo, crno, meko, daleko…Tako je, pa je tako. Sve je to naše viđenje određene stvari ili događaja. Mi svemu dajemo notu, boju, smisao i sve je baš onako kako mi vidimo.

Moje uverenje je da smo mi kreatori svog života i da je sva moć u nama. Ja to svoje uverenje živim. No ne mora biti nužno i vaše uverenje. Zato ovo pišem iz svog ugla i iz svoje percepcije. Sve ono što nam se događa u životu nije ni dobro ni loše samo po sebi. Onako je kako ga mi doživimo što je takođe povezano sa uverenjima koja imamo usađena u nas. Mi kreiramo svoj život i sve što nam se događa je deo naše kreacije. Ponekad smo svesni a ponekad nesvesni u svemu tome. Često nam nije jasno čime smo nešto zaslužili. No da se sad ne bavimo tumačenjima i da se vratim na suštinu. U konkretnom slučaju moje viđenje snega je bilo povezano sa osećajem blještavo bele boje, lepotom pahulja, škripom snega pod nogama. Pa zima je, zar ne? Kod nekih ljudi je sneg izazvao nervozu zbog saobraćaja, mokrih nogu, otežanog kretanja. I to je ok. No šta pokušavam reći.

Sneg je pao i na to ne možemo uticati. Možemo uticati samo na sebe i na svoj doživljaj. Uvek imamo izbor. Možemo biti ljuti ili uživati u njemu. Izbor je naš. U ovakvim situacijama se zapitam da li ću svojom nervozom doprineti da se taj sneg otopi i da rešim problem? Ne, neću. S obzirom da je misija i svrha svih nas na ovoj planeti da budemo jedni drugima doprinos i podrška, ja shvatam da ću veći doprinos biti čovečanstvu ako promenim percepciju i nabacim osmeh na lice. Biću doprinos svima pa i sebi. Umesto da gunđam, kukam i sebi i svojoj okolini upropastim dan. Jer to je samo sneg.

Kada naučimo da su naše odluke kao dve strane medalje i da možemo birati koju ćemo odabrati, život postaje mekši. Da, često sam bila mokra, kasnila zbog kolapsa u saobraćaju, padala zbog leda. Ali to nije promenilo moju percepciju. I neću lagati da mi ne naiđu momenti kada počne u meni da radi ljutnja i nezadovoljstvo. Ali prepoznam je u trenutku i postavim sebi čuveno pitanje: „Šta biraš?“. A ja uvek biram mir, samo mir. Ljutnja, bes, nezadovoljstvo i gorčina ne donose mir. Shvatam šta sve to donosi mom organizmu i prosto ne dozvoljavam da takve stvari utiču na moje raspoloženje. I da, moć je zaista u nama. I tu istu moć dajemo ovoj ili onoj percepciji. Koju ćemo hraniti, na nama je.

Naučila sam da stvari koje ne mogu promeniti naprosto prihvatim i prgrlim. Ne borim se jer kada tome dam snagu svojim fokusom, ono raste. Nije uvek lako. Pogotovo ako su u pitanju teški emotivni izazovi. Ali postoje i ljudi koji prosto imaju potrebu da svemu daju negativan prizvuk, da kukaju, gunđaju i izigravaju žrtvu. Njima zimi smeta sneg, leti sunce. I često će imati i sagovornika u tome. Čak i više njih. I onda? Svako će sa tom svojom vibracijom otići dalje u dan, nezadovoljan, neispunjen. I proći će još mnogo dana koji će biti obeleženi ljutnjom a sa tim i ceo život.

Kako sve ovo znam? Pa nekada sam bila vrlo slična njima. Ali više ne dozvoljavam da mi pažnju privlači ono što me čini nezadovoljnom. Sada imam moć da biram.

Zato ja biram da živim ispunjen život, prepun čuda. Život u kome sam svesna svega, svih lepota, zvukova, boja, mirisa i ukusa. U njemu se zahvalim pticama koje me ranom zorom probude pesmom, umesto da ih oteram. Uživam u kiši umesto da besnim jer sam zaboravila kišobran. Gledam kao na blagoslove sve ono imam umesto da tugujem za onim što nemam. Jer sve imam. U meni je! Blagoslovi su svuda oko nas. Samo ih moramo osvestiti. Krenimo od SADA!

Autor: Tijana Mihajlović