Home Blog Strana 490

MOJ PUT KA ISCELJENJU – „O ZAKONU PRIVLAČENJA“

0

Slučajno sam naletela na video Anite Žugec koja je govorila o zamkama zakona privlačenja. Govorila je o tome da nisu dovoljne svakodnevne meditacije, afirmacije, a pritom se osećate loše, pa doneste još gora dešavanja u svoj život.

Anita kaže:“ Ako se osećate loše, napravite sve da stvar iscelite, otpustite, odvojite se od loše vibracije. Kažite:“Nije važno, moj život radi za moje najviše dobro. Ja to sve puštam, neko vreme puštam na miru.“. Doslovno, puštam da se vatra ugasi, da se stvari ohlade. Sve puštam na miru. Imam strpljenja, imam poverenja da moj život radi za moje najviše dobro i sve puštam, pa kako bude-bude i kad bude-bude. Sve je moje ono što treba biti i dolazi mi onda kad sam otvorena. Kad niste otvoreni, ako se osećate zatvoreno, loše, u strahu, svim tim lošim osećajima recite- niste važni. Nemojte pridavati još više energije, još više fokusa tamo gde ne želite.“

Kažu da nismo dovoljno naučili zakon privlačenja, da nije dovoljno govoriti, ponavljati vizualizacije, meditacije, afirmacije, mehanički kao robot. I znam, znam, znam da treba promeniti vibraciju, da treba promeniti emociju, da se treba osećati kao da smo već zdravi, bogati, kao da imamo posao iz snova, partnera iz snova…

Ali, teško je sprovesti to! Teško je siliti sebe! Teško je! To je moja trenutna misija, kako postići dobru, pozitivnu  emociju, kako proizvesti dobre misli i kako zaista verovati u to?

Jutros sam uz neki loš osećaj koji me proganja s vremena na vreme, jer mi se vibracija čas spusti čas podigne, uzela knjigu i pomirisala je. Odmah sam se osećala bolje. Miriše na one stare knjige, na biblioteku, na učenje… Miriše divno!

Odmah mi se vratio dobar osećaj što samo potvrđuje tvrdnju koju sam naučila od N.D. Volša da treba obrnuti proces. Dakle, delo-emocija-misao.

Znači, treba raditi, činiti, delati stvari koje čine da se dobro osećamo, a iz dobrog osećaja će doći dobre misli.

Razmisliti: šta čini da se dobro osećam?

Eto, miris knjige na primer, zatim, primetila sam da mi izuzetno popravi raspoloženje kada gledam stare slike sa mora, kada šetam po prirodi, kada se mazim sa svojom mačkom, miris i mir bebe dok spava, kada sam u crkvi, smiruje me taj duhovni mir.

Shvatila sam da je sve to, taj zakon privlačenja, sve te tehnike i metode, da je sve to jedna nauka.

Koliko je još potrebno da pročitam knjiga, koliko još videa da odgledam, koliko još da naučim? Verovatno nikad i neću prestati, jer edukacija traje čitavog života.

Priznajem da sve to ne bih mogla da mi se nije ponovo desila bolest, da nemam ovako jak motiv, a to je sopstveno isceljenje. I shvatila sam još jednu bitnu činjenicu, a to je da pomažući i spašavajući sebe, možda pomažem i drugima.

Bilo bi lepo da je tako.

Autor: Katrina Gold

VEŠTINE KOMUNIKACIJE

Nemoj da te iznenadi činjenica da je više od polovine poslovnih ljudi prilično nezainteresovano za posao koji obavlja. Velika većina koja napusti svoj posao, učini to zbog odnosa sa saradnicima i nadređenima, a ne zbog samog posla.

Razlog tome je to što negativno radno okruženje demotiviše i na taj način kreiraju se nepodnošljivi uslovi za rad. Jednostavan, optimističan pristup, sa druge strane, kultiviše dugoročno kvalitetne uslove koji pomažu podizanju produktivnosti. Izazovi će se svakako javljati u radu, ali želiš da budeš onaj ko rešava izazove umesto da ih podržava.

Donošenje mnogih odluka podrazumeva povremeno i nezadovoljstvo ostvarenim rezultatima. Međutim, samo zato što ne mogu svi da budu zadovoljni postignutim dogovorom ne znači da gubitak mora da se doživi tragično.

Nemoj kritikovati jer će taj potez dovesti do gubitka poverenja u tvoje sposobnosti da uspešno rešavaš poverene zadatke.

Idealno bi bilo da budeš manje destruktivan u svojim kritikama i da težiš kompromisu. Poenta je u jednostavnim izjavama. Izazov sagledaj sa obe strane i konverzaciju usmeri u pravcu saradnje.

Dobar lider pronalazi način za efektnu saradnju čak i kada postoji razlika u mišljenjima. Pozitivna i konstruktivna kritika može da održi emocije u balansu i dovede do efektnog ispunjavanja ciljeva.

Sukob ideja ?!

Pozitivne reči ne mogu u potpunosti da reše izazov. Ipak, one svakako doprinose da se željena poruka bolje primi. Efektan pristup omogućava jednostavnije prihvatanje postojeće situacije i omogućavaju bolji protok ideja nakon eventualnog neslaganja.

Neka tvoje reči budu sigurne, energične, fokusirane i posvećene. Reči mogu doneti rešenja i inspiraciju i zato ih koristi mudro. Redefiniši svoje planove, ukoliko je to potrebno i promeni situaciju tako da bude najproduktivnija.

 

Autor: Ivana Živanić

SUSRETI

0

Majsko sunce davalo je volje i dobro raspoloženje bračnom paru, Mari i Jovi, koji su rešili da se presele iz grada u selo i tamo nastave mirniji život, bez stresa.

Živeli su već sedam godina zajedno, ali dece još nisu imali. Doktor je rekao da je Mara stalno pod  stresom zbog posla i brzog gradskog života i da bi bilo dobro da promene svoje navike, a ako je moguće i okruženje u kom žive. Tada su doneli odluku. Prodali su kuću u gradu i otišli u selo.

Tamo je zaista bio raj…

Selo je bilo u dnu planine, odmah pored nepreglednih šuma. Bili su zadovoljni i kućom i okolinom. Počeli su da se bave voćarstvom. Mara je, još kao dete, naučila od svoje majke da šije. Ubrzo se to pročulo po selu i žene su donosile svoju garderobu na prepravke ili da im sašije neki novi odevni predmet.

Prolazile su godine, Mara nije ostajala u drugom stanju. Sve više je brinula zbog toga i polako padala u depresiju. Nastupili su dani kada ništa nije radila, samo je šetala po dvorištu i razmišljala. Jova se zabrinuo za njeno zdravlje.

Jednog dana, šetajući po dvorištu, pogled joj odluta ka šumi. Kao hipnotisana, ne razmišljajući uputi se u tom pravcu.

Šuma nije bila ogromna, lepa, mamila je svojim mirisom i tajnovitošću. Mara je išla sve dublje i dublje u šumu, ne znajući kuda se uputila. Iza jednog deveta, učini joj se da neko viri. Kao dete koje igra žmurke, Mara se nasmejano uputi u tom pravcu.

Iza drveta, stidljivo izviri devojčica plave, kovrdžave kose. Mara joj se nasmeja i time je ohrabri da izađe.

„Zdravo, ja sam Mara. Kako se ti zoveš?“

Devojčica je posmatrala Marino lice, procenjujući da li može da joj veruje.

„Ja sam Lena.“ Stidljivo spusti glavu.

Reč po reč Mara opusti devojčicu i oni krenuše da pričaju o raznim temama. Igrale su se i pričale dugo, dok Lena ne reče da mora da ide.

Pozdraviše se i svaka krenu na svoju stranu.

Ti susreti prešli su u svakodnevno druženje.

Jednog dana, Jova se ranije vratio iz voćnjaka i video da nema Mare. Tražio je okolo ali nje nije bilo. Primeti ugaženu stazu ka šumi i uputi se tamo. Pratio je već utabanu stazu i odjednom, primeti ženu kako kleči kraj jednog drveta. Zbunjen, priđe joj polako, posmatrajući je. Ona je nešto veselo pričala, smejala se, kao da je razgovarala sa nekim.

„Maro, s kim razgovaraš?“

Trže se i veselo se okrenu ka mužu.

„E ovo je Lena. Upoznajte se.“

Jova se osvrtao ali nikoga nije video. Tuženim pogledom pomiluje lice svoje žene. Uhvati je nežno za ruku i podiže sa zemlje.

„Ljubavi, idemo polako kući. Sigurno i Lena mora da ide.“

Zgrli Maru i laganim korakom krenuše ka kući.

 

Autor: Sanja Trninić

BOJE I TREND U 2019. GODINI

Kada govorimo o trendovima u uređenju prostora neizostavno krećemo od aktuelne boje. Ili boja. Razmatramo nijanse, pravimo kombinacije. Šta sa čim ide i kako uklopiti.

Kao i u modi, u dizajnu enterijera, vodeći brendovi su objavili boje koje će obeležiti 2019. godinu. One koje ćemo viđati na nameštaju, zidovima, detaljima. Po časopisima, na sajmovima i fotografijama.

VODEĆA BOJA GODINE

Pantone Color Institute proglašava boju godine godinama unazad. Sve oblasti dizajna prožete su njom, a ono po čemu se boja bira jeste sama simbolika. Jer boja godine prema Pantonu određuje se praćenjem društvenih trendova i stanja na globalnom nivou.

Za boju 2019. godine proglašena je koralno crveno-narandžasta. Tačnije living coral 16-1546 pantonovog sistema. Boja koja simbolizuje potrebu za optimističnijem pogledom na svet. Vesela je i radosna.

Pa će se narandžasto-roze-zlatni tonovi viđati svuda. Od garderobe do nameštaja.  Pretpostavljam češće na detaljima. Pa ako vam se dopada, razmislite o nekoj vazi ili jastučićima u ovim nijansama.

PASTELNE BOJE

Možda je određena boja po pantonu, ali to ne znači da je ona jedina koja će biti moderna. Posebno kod nas. Jer pastelno je novo neutralno.

Nežni, svetli i topli tonovi. Slatko i vedro. Pastelne boje opuštaju, smiruju i popravljaju raspoloženje. Dovoljno je da nabavite vaze ili stolnjak i već se dašak vedrine oseća u prostoru. Posebno su IN kuhinje u pastelnim tonovima.

Jedan od pastelnih trendova su sofisticirana siva Metropolitan AF-690 koja spaja lepotu i balans u jednom ili misty blue odnosno plava sa sivim podtonovima koja je bezvremnski elegantna, a ima smirujući efekat. I idealno se kombinuje sa belom i krem.

Takođe tu je i nijansa pastelne zelene. Najavljena kao modni trend, ali može se naći i u enterijeru.

TAMNI I DUBOKI TONOVI

Beli zidovi su jednostavni i bez greške i ostaće klasika. Ako vam je belo isuviše belo kad su zidovi u pitanju, izaberite neku od pastelnih nijansi. Eventualno skoro belu nijansu. To je bela sa tragovima sive u sebi, ali dovoljno da zidovi postanu topliji od samo bele.

Suprotno svetlim pastelnim tonovi kao trend najavljene su i neke tamne boje poput zelene ili plave. Ove boje daju dozu bogatog izgleda u enterijeru. Posebno kada u njemu ima dosta prirodnog svetla.

Idealno se kombinuju sa belom i zlatnim detaljima, a duboka zelena i roze su neodoljiv spoj.

Mogu da se nađu na svim zidovima, ali onda nameštaj treba da je svetliji i jasnih ivica kao kontrast ili da se istaknu delovi zida.

ZEMLJANI TONOVI

Za one koji vole prirodom inspirisane enterijere idealna je terakot boja tačnije nijansa cavern clay SW 7701 (290-C6). Podseća na zalazak sunca, Veliki kanjon Kolorada i pustinju. Idealna je u kombinaciji sa neutralnim bojama, sa toplom sivom i tamno braon bojom.

Tu je i nijansa roze sa primesama bronze. Ova boja pudera je za duže od jedne sezone. Odlična je u paru sa bronzom i metalik detaljima i sivim nameštajem. Posebno zanimljiva sa i na plišanom nameštaju koji je ove godine u trendu.

Ako ste ove godine u planu imali da krečite ili menjate detalje po kući, sada znate koje boje su  moderne. Pa da možete da u tonu i prateći trendove sredite svoje oaze. Ili bar da budete spremni na nijanse koje će dominirati.

Autor: Ana Glišić

BEOGRADSKA MUMIJA

Ukoliko volite Egipat, ne morate da idete čak tamo da vidite mumije jer i Beograd ima svoju “mumiju”, koja se čuva u Arheološkoj zbirci Filozofskog Fakulteta.

Imali smo priliku da vidimo mumiju i da saznamo kako je ona „došla“ u Beograd.

Pavle Riđički od Skribešića, rođen je 1805. u Mokrinu u uglednoj porodici, iz koje je izašlo više sveštenika, advokata i oficira. Pavle i njegova žena Jelena nisu imali decu, ali su pomogli u školovanju Kornelija Stankovića, prvog srpskog kompozitora, dirigenta, i pijaniste. Pavle je bio strašni putešestvenik. Seriju svojih najdaljih putovanja, koja su trajala od 1885. do 1888. godine,  Riđički je preduzeo u podmaklom životnom dobu, od svoje 81.do 83. godine.

U Luksoru, 1888. godine kupio je na jednoj lokalnoj pijaci i kako se navodi u darodavnom pismu „iz rodoljubive namere poneo iz daleke zemlje (…) ne za sebe, nego za srpski narod“, pravu egipatsku mumiju u originalnom sarkofagu. Lokalni prodavci rekli su mu da su svi predmeti iz opljačkanih grobnica u starom Egiptu. Pavle Riđički kada je kupio mumiju ništa nije znao o njoj, a i prodavac nije mogao da da odgovore, osim da je sarkofag iz grobnice, koja se nalazila u gradu Ahmim. Da bi se dostavila mumija u Beograd, prvo je išla vodenim putem u Pirej pa posle u Solun pa u Crno more do Odese, odakle se ulazilo u Dunav, po kome je mumija putovala do Beograda i došla 24 juna 1888.godine u Narodni Muzej Beograda. Po želji Pavla Riđičkog, mumija je morala biti odmah izložena. Ulaznice su se naplaćivale, a sav novac morao je  da bude  doniran u sirotišta po čitavoj Srbiji. Mumija je bila u stalnoj postavci muzeja do nekih 50-h godina prošlog veka, posle toga sklanjaju je u depo, gde će biti čuvana decenijama. Negde 1986.godine odlučeno je da mumija ode u tadašnji Titograd, gde se otvarala „Galerija umetnosti nesvrstanih zemalja Josip Broz Tito“. Ali, nažalost ni u toj galeriji nije ugledala svetlost dana.

1990.godine Narodni muzej i Filozofski fakultet odlučuju da vrate mumiju nazad i da krenu naučno istraživanje i analize.

Nakon detaljne analize otkriveni su sledeći podaci o mumiji. U pitanju je muška osoba, čije ime je Nesmin (onaj koji pripada Bogu Minu). Živeo je oko 350 godine pre naše ere. Umro je u uzrastu 50 godina. Njegova visina bila je 165 cm. Tokom života bio je sveštenik u hramu plodnosti boga Mina. Sahranjen sa prilozima: svitkom papirusa (na levoj strani tela), amuletima od zlata, lapis i lazulija i fajansa, fajanskim perlama.

Mumija se čuva u specijalnoj vitrini gde je temperatura oko 20 stepeni, vlažnost oko 40 % i cirkuliše gas argon.

Možete takođe da vidite deo mumije, koji je otvoren, a to su ruke od Nesmina, koje su prekrštene.

Ukoliko se odlučite da vidite Beogradsku mumiju, morate da zakažete termin pre toga. Tura je vođena i održava se dva puta mesečno, tako da ćete saznati još informacija o mumiji, sarkofagu. Ukoliko budete imali pitanja, možete da ih postavite. Svu informaciju o zakazivanju možete da pronađete na sajtu Narodnog muzeja. Ture će biti dostupne od februara meseca.

 

Autor: Kristina Jovičić

MASLINASTI PLIŠANI ŠAL

0

Još uvek, s vremena na vreme, pod prstima osetim mekoću maslinastog šala koji mi je nekada visio oko vrata. Mekoća dodira pliša od kog je bio napravljen davala mi je osećaj sigurnosti i uvek je mirisao na moj omiljeni parfem. Gotovo da se stapao sa jaknom iste boje, savršeno me čuvajući od jakih vetrova, snega i zime…

Sećam se trenutka kada je prvi put došao u moje ruke… Otvorila sam kutiju ukrašenu mašnom, a u njoj se nalazila i ceduljica na kojoj je pisalo: Da dodatno istakne tvoju nežnost i dobro te čuva u hladnim danima i prati na svakom putovanju u ledene predele. Nasmejala sam se i pomislila kako bi zaista bilo divno da tih putovanja bude što više.

Tako smo svoja prva zajednička putovanja otpočeli maslinasti plišani šal i ja. Tokom leta smo se razdvajali, ali smo zimi bili nerazdvojni. Oboje smo neizmerno voleli zimu, posmatrali kako pada sneg, odolevali hladnoći i pružali dobar otpor vetru.

Godinama je trajalo naše druženje i nijednog trenutka ta nežna stvarčica nije mi dosadila. Međutim, jednom je i to moralo da prođe… Negde u gužvi, potpuno neprimetno i ne zna se u kom tačno trenutku, šal je odlučio da nastavi svoj put dalje bez mene! Mada sam ga tražila kao da je bio živo biće, traga mu nije bilo. Golovrata i snuždena, vratila sam se kući.

Kao i svemu materijalnom i njemu sam našla zamenu. Naravno, ni izbliza tako dobru, ali ipak nisam malo dete pa da kukam za igubljenom stvarčicom… Tako je moj život nastavio da se odvija istim tokom, samo sa drugim ukrasom oko vrata.

Sa druge strane, put nekada mog šala, nastavio se nešto drugačije. Otišao je u ruke osobe koja ga je zaista odvela na putovanja u ledene predele. Bio je srećan, ispunjavao je svoju svrhu tamo gde je u potpunosti mogao da se iskaže. Nisu za njega bili ovi naši vetrovi i sitni snegovi koji tek ponekad padnu. On je tražio više!

Sada se vešto borio sa Sibirskim hladnoćama, ledenim planinama i izazivao divljenje u sitnim očima Eskima. Njegovu lepotu sada su gledale stare i mlade dame širom sveta, u prestonicama mode. Nije on želeo prosečan život. Nije želeo da pola godine skuplja prašinu u nečijem ormaru i da se tek malo zimi šeta istim ulicama, da ga gledaju iste oči i da čeka trenutak da se pruži prilika da konačno otputuje u ta ledena prostranstva.

Kada se prilika ukazala, otišao je! Otišao je sasvim neprimetno i tiho jer je osetio da ide u prave ruke. Nije kao da mu je sa mnom bilo loše, samo je osetio priliku da konačno ispuni svoju svrhu onako kako dolikuje.

Razmišljajući o tom parčetu materijala koje mi je toliko značilo jer je sa sobom nosilo mnogo veću vrednost nego što je običan komad garderobe, pomislih na to kako su svi naši putevi nepredvidivi. Vežemo se za predmet, za mesto, za ljude i onda u jednom trenu, bez ikakve najave, nešto od toga nestane… Čak i najmanja promena izazove neki neobičan osećaj u nama i pitamo se šta smo mogli drugačije uraditi.

I baš poput ovog šala, ljudi koje volimo samo nestanu jednog trenutka. Volimo se, nerazdvojni smo, uvek tu jedni za druge i baš kad pomislimo na to da će zauvek biti tako – neko odluči da mu treba promena. Odlaze tražeći svoju svrhu i ispunjenje svojih snova, izbrišu vas iz života kao gumicom, a vi morate da nastavite dalje. I ne znate kako, ali znate da morate jer i vi imate svoju svrhu koju treba ispuniti.

Da, tako lako se izgubi sve na ovom svetu koliko god se trudili da tako ne bude i to je ono najbolnije. A ipak, ljudi nisu šalovi koje zamenite nekim drugim i nastavite kao da ništa nije bilo… Kada dragi ljudi odu od vas to boli mnogo jače, teško se prilagođavate promeni i nikada u nekom drugom ne nađete to što ste imali u toj osobi.

Sada, nakon toliko razmišljanja o ljudima, predmetima, vezanosti i odlaženju, nekako uviđam da je možda taj jedan poklon imao zaista veliki značaj za mene, iako je delovao sasvim obično. Naizgled jednostavan plišani šal naterao me na to da se zagledam u sebe i shvatim koliko je lako vezati se i za predmet i da sve na ovom svetu ima razlog zašto postoji, zašto dolazi u naše ruke i zašto nestaje… Najvažnije je, na kraju svega, shvatiti poruku koja nam je tom prilikom poslata.

 

Autor: Bojana Krkeljić