Home Blog Strana 328

Ja bih prečicom…

0

Poznato nam je da idemo prečicama i kraćim putevima koje smo vremenom otkrili. Em zbog vremena, em zbog bržeg dolaska do destinacije. Naročito kada idemo pešice, tada slepe ulice često i nisu potpuno slepe. Slušali smo onu staru: Preko preče, naokolo bliže, pa smo pomalo otišli u krajnost. Ne mora baš za sve ni da se gine, ne mora na teži način. Ne gledamo u naš kompas, tražimo druge orijentire svuda, osim u sebi. Doduše, ne svi, ima onih koji uveliko voze s navigacijom, pa povremeno i dobiju smernice od svog unutrašnjeg glasa.

Mislite da sami idemo kroz život? Lepo smo dobili svoje mape i to ti je što ti je. Previše mi je to tužno i za mene nije istinito. Nije, jer u nekim teškim životnim situacijama, osetiš da je neko ili nešto uz tebe. Koliko puta osetite da treba nešto da uradite, dođe vam na pamet, šta mislite ko vam to šapuće? E, na takve prečice mislim. Na one koje zahtevaju da poveruješ sebi da zaista znaš šta je dobro za tebe. Ne šta drugi znaju da je dobro za tebe, već šta sam osećaš kao ispravno. Čula sam pre neki dan koja je razlika između straha i intuicije. Dopalo mi se objašnjenje koje kaže sledeće: “Ako ti deluje ispravno da nešto uradiš, ali osećaš da je pogrešno, to je strah. A ako ti nešto deluje pogrešno, ali osećaš da je ispravno, to je intuicija.” Au, kako sam se zamislila, dok mi stvarno nije došlo do mozga i dok nisam našla neke svoje primere iz života.

Baš ta intuicija treba da nam bude vodič puta. Treba je samo prepoznati i razumeti. Ona nam je prijatelj, ne izaziva strah, blaga je i tiha, a tako glasna kad odlučiš da joj veruješ. Koliko puta vam neko pri prvom susretu nije delovao ok, nešto u vezi s tom osobom vas je odbijalo? Niste znali šta nije u redu i čemu taj osećaj, kad se i ne poznajete. Dok je mudrost u vama znala, a i vi ste verovatno saznali kasnije, neretko iz takvih susreta ponesete neke lekcije. A koliko puta ste iz straha odbili neke super stvari, jer ste pretpostavljali da nisu za vas, a dobar osećaj povodom toga ignorisali? Ceo život je vežba, usavršavanje i učenje, ako želiš da ga živiš zaista, u svoj njegovoj punini. Tako i sa intuicijom, vežbaj, prati sebe, testiraj kako reaguješ i kakve posledice imaš u iskustvu. Polako, čemu žurba, za ovu prečicu nema prečice, moraš postupno da je proučiš, da bi znao kako da je koristiš. A jednom kad je uključiš u tu svoju vožnju, postane ti jasno koliko si udesa možda i mogao izbeći, samo da si znao šta je iza krivine.

Autor: Ana Milovanović

Peat tehnika

0

Doktor psiholog Živorad Mihajlović Slavinski je uveo novu tehniku borbe protiv nekih mentalnih stanja, koje slobodno možemo nazvati i bolestima 21.og veka, ali i u još mnogo čemu.

Naime, ova tehnika, je u suštini metod energetskog, ličnog, fizičkog i spiritualnog (duhovnog) razvoja i koristi se u svrhe eleminisanja problema, koji su nastali pod spoljnim ili unutrašnjim uticajima; pretežno probleme poput strahova, depresija, anksioznosti, raznih nelagoda, pa čak i do problema zavisnosti.

Dr. Psiholog Ž.M.Slavinski je godinama kombinovao razne metode (od podsticanja autosugestije, do akupresure) i usavršio tehniku, zahvaljujući kojoj (poput hipnoterapije), rešavamo uzrok, a ne posledice naših problema.

Malo više o samoj tehnici

U pitanju je brza tehnika, gde seanse traju prilično kratko i bazira se na otkrivanju polariteta, ali i ličnih kodova. Potom se pravi izjednačavaje, simbioza, ukroćivanje tih polariteta, zbog kojih osoba oseća nemir i nelagode.

Polariteti su u suštini dve opozitne emocije (npr. tuga-sreća, mir-nemir, usamljenost-socijalnost).

Lični kodovi

Lični kodovi su takođe dve međusobno kontradiktorne osobine, po kojima osoba funkcioniše kroz svoj život, dve emocije koje nas vode kroz život, jedna pozitivna i jedna negativna. U Peat-u se postiže neutralisanje ovih ličnih kodova i dostiže se neki oblik „mira“, „spokoja“, „snage“ i „stabilnosti“.

Napomena: Informacije o ovoj tehnici su dostavljene od strane PEAT stručnjaka, Jelene Petrović

Autor: Ana Marinković

Torta koju svi obožavaju: Plazma sa jafom

0

Plazma sa jafom, torta koju svi obožavaju i koja nam daje mogućnost da je pripremimo na bezbroj načina u kombinaciji sa različitim sastojcima.

Recept:

800 gr plazme + 100 gr šećera u prahu
100 gr mlevenog petit beurre keksa
350 ml fante
300 gr putera sobne temperature
55 gr grožđa ( može i više, potopiti u rum da nabubri)
55 gr mlevenih oraha
Jafa keks 2 pakovanja

Za filovanje:

400 ml slatke pavlake
150 gr šlaga u prahu
100 ml mleka

Priprema:

Puter umutiti penasto sa prah šećerom, dodati plazmu, petit beurre, fantu, sjediniti mikserom, zatim dodati grožđa i oraha, te ih sjediniti takođe mikserom. Po dnu tanjira poređati kolutove jafe, odozgo staviti smesu, pokrite je takođe krugovima jafe, nafilujte šlagom i ukrasite.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

10 razloga da čitate Virdžiniju Vulf

1.Ona prikazuje „sam život“

Kao modernista, pripadnica književnog pravca koji dominira prvim decenijama 20. veka, Virdžinija Vulf u svojim romanima glavnu reč daje junaku, a ne sveznajućem pripovedaču. Štaviše, ona maestralno ulazi u svest junaka i direktno je „iznosi“ pred čitaoca. Kao što kaže u čuvenom eseju „Moderna proza“, njen cilj je da u delima prikaže „sam život“, a život nije uređen niz slika vidljivih golim okom, već je to unutrašnji život, ljudska svest kao haotična skupina misli, koja se mora predstaviti čitaocu u svom neizmenjenom obliku. Ona to čini uz pomoć unutrašnjeg monologa kao svoje dominantne tehnike.

 

2.Njene junakinje zrače emotivnom snagom

 Ženski likovi neretko zauzimaju centralno mesto u romanima Virdžinije Vulf, i to nije slučajno. Neke od heroina građene su prema modelu stvarnih žena koje su obeležile autorkin život. Takva je, recimo, gospođa Remzi u romanu Ka svetioniku, koja je odraz Virdžinijine majke. Uprkos prividnoj zasenjenosti drugim likovima, njene junakinje su snažne žene koje svojom ličnošću dominiraju. Gospođa Remzi je podređena svome mužu i ne može preinačiti njegovu odluku da se ne ide na izlet na svetionik, iako ta odluka strašno rastužuje njihovu decu. Ipak, majka Remzi je emotivni stub porodice, te ona gubi svoje jezgro, pa uveliko i smisao nakon smrti ove junakinje.

 

 3.Njeni junaci žive i opstaju

 I pored toga što se nekima od Virdžinijinih ključnih likova naglo okončava život (Septimusu u Gospođi Dalovej, Džejkobu u Džejkobovoj sobi, majci Remzi koja umire sredinom romana Ka svetioniku), svi oni nastavljaju da žive: u samom delu kroz sećanja, razgovor i postupke drugih junaka, i to gotovo upečatljivije nego kada su zaista bili prisutni; u ličnosti autorke koju često s razlogom poistovećujemo sa njenim likovima; najzad, u čitaocima kojima pružaju nezaboravno literarno iskustvo.

 4.I od gradova pravi junake

 Sopstvena ljubav prema gradskom okruženju navela je Virdžiniju Vulf ne samo da smesti svoje junake u gradski prostor, što najčešće čini, već i da gradovima posveti toliko pažnje da se oni mogu smatrati junacima. U ovoj ulozi, naravno, dominantan je London (pre svega u Gospođi Dalovej), centar Virdžinijinog sveta, ali ne treba zanemariti ni druge gradove bez kojih neki romani ne bi bili to što jesu, na primer: Kembridž, Pariz i Atinu u Džejkobovoj sobi, jedinstveni Carigrad u Orlandu. Nepokolebljiva i životodavna urbanost većine njenih romana ne ostavlja ravnodušnim ni najljuće protivnike gradskog života.

 

5.Njene rečenice se pamte

 U svakom romanu Virdžinije Vulf naići ćemo na najmanje jednu rečenicu koja će nam se toliko dopasti da ćemo se na nju stalno vraćati, iznova je tumačiti i zauvek pamtiti. Često se citira prva rečenica Gospođe Dalovej: „Gospođa Dalovej je rekla da će sama kupiti cveće“. Premda naizgled beznačajna, ona ukazuje na samostalnost i odlučnost naslovne junakinje, ali i te kako najavljuje i njene sasvim suprotne osobine i postupke koji će doći do izražaja u romanu – podređenost društvenoj ulozi i večito samopreispitivanje.

 

6.Otkriva najveću tajnu ljudske duše

Usredsređena na unutrašnji život junaka, Virdžinija se ne libi da dotakne najdublje slojeve ljudske duše. Gradeći unutrašnji život naslovnog junaka Džejkobove sobe od nedorečenih komentara drugih likova, ona uviđa da je ljudska duša privlačna u svojoj mističnosti, donekle osvetljena i dostupna, ali u biti nesaznatljiva. I to je ne čini manje lepom i inspirativnom, naprotiv.

 

7.Dočarava višestranost ljudske ličnosti

 Smatrajući da „ljudsko biće može da ima pet ili šest hiljada različitih ja“ i neprestano se boreći sa mnogostrukošću sopstvene ličnosti, Virdžinija Vulf u romanu Talasi stvara šestoro junaka koji se tumače i kao šest strana jedne ličnosti. Te strane se, poput talasa, prema ustaljenom ritmu udaljavaju od svog zajedničkog centra i vraćaju mu se.

 

 8.Njeni lajtmotivi su neobični i mnogoznačni

Motivi koji se ponavljaju u svakom od romana Virdžinije Vulf zasigurno zauzimaju posebno mesto u svesti čitaoca. Oni se često nalaze i u samom naslovu datog dela, te su to na primer svetionik, soba, talasi. Uvek su doslovno prisutni u romanu, ali funkcionišu i kao metafore i simboli, pa su u tom pogledu otvoreni za tumačenja.

9.Ruši stereotipe

 Pišući roman Orlando Virdžinija Vulf podriva tradiciju biografskog žanra, jer lik Orlanda živi kroz nekoliko vekova, a „biograf“ se često sa ironijom i nesigurnošću odnosi prema podacima koje o njemu navodi. Uz to, imajući u vidu da glavni lik naprasno menja pol, od muškarca postajući žena, ovo delo dozvoljava autorki i da ismeje društveno nametnute granice između muških i ženskih uloga i uvrežene stavove o ograničenosti ljudskog iskustva.

10.Pozajmljuje od drugih umetnosti i veliča ih

 Virdžinija Vulf rado koristi elemente drugih umetnosti s lakoćom ih ugrađujući u teksturu svojih dela. Najizrazitija ovakva pozajmica jeste primena filmskih tehnika u Gospođi Dalovej (recimo tehnike flešbeka), zahvaljujući kojima kniževna naracija dobija na dramatičnosti nepoznatoj ranijim epohama. Pored toga, njeni likovi često su naklonjeni umetnosti, pa je verovatno najpoznatija umetnica među junacima ove autorke slikarka Lili Briskou iz romana Ka svetioniku. Njen portret majke Remzi razvija se paralelno sa romanom, a dovršetak Liline slike podudara se sa ostvarenjem davnog sna dece Remzijevih (a nekada i njihove majke) – iskrcavanjem na ostrvo sa svetionikom.

Autor: Jelena Pršić, doktor filoloških nauka

 

 

 

 

 

Intervju: „Ostavi onako kako bi ti želeo da zatekneš“ – Milomir Đukić

Posetivši Budimliju imala sam priliku da upoznam Milomira Đukića, generalnog menadžera ovog lepog resorta. Tom prilikom smo uradili intervju želeći da predstavim čitaocima harizmatičnog upravnika koji je celog svog života rukovodio velikim ugostiteljskim kompleksima, kao što su Omorika na Tari, hoteli Naftne Industrije Srbije, hotel Vis na Zlatiboru, kompleks Balašević na Rtnju itd. Pored završene Vojne akademije, završio je i  Višu trenersku školu, postavši delegat Super lige Srbije.

1.Koliko je zahtevno upravljanje velikim ugostiteljskim kompleksima?

Potrebno je dovesti sve segmente u jednu celinu da funkcionišu usklađeno i da sve bude na nivou potrebe gostiju. Zatim pronaći prave saradnike, koji ce sprovoditi sistem i dobro proceniti da li je osoba za taj posao ili ne. Proučiti okruženje, ne plašiti se konkurencije i sprovoditi svoj sistem. Pronaći finese i prilagoditi uslugu ciljnoj grupi.

2.Koliko traje Vaš radni dan?

U sezoni traje dvadeset četiri časa. Potrebno je da sve funkcioniše savršeno i kada nisam prisutan.

3.Iz našeg razgovora rekla bih da ste neko zna da izvuče maksimum iz radnika u smislu kvaliteta rada, kako Vam to polazi za rukom?

Trudim se da upoznam mogućnost zaposlenih, njega kao čoveka. Zaposleni često imaju neke svoje životne situacije i kada od pretpostavljenog dobiju razumevanje i poštovanje, oni se sami trude da postignu svoj maksimum. Naravno, tu su tačno definisani zadaci uz moje sugestije i korekcije kada je potrebno.

4.Šta je doprinelo da budete na rukovodećim funkcijama ceo svoj radni vek?

Znanje i obrazovanje, optimizam, energija koja se ulaze konstantno i koncentracija svakog dana, davanje maksimuma uvek iznova. Nadogradnja sebe, rad na sebi, konstantno učenje, dobra percepcija, praćenje trendova.

5.Koji je vaš način organizacije, kada ste uspeli pored posla i porodice, da završite i Višu trenersku školu i imate uspešnu karijeru u području sporta?

Fokusiranje na ono u čemu sam najbolji i davanje maksimuma, preispitivanje sebe. Dobro organizovanje svog vremena i raščlanjivanje na činioce, kao mozaik, mesečni i dnevni plan rastaviti i rešavati jedan po jedan, prvo resiti teže stvari i rešiti nešto delimicno što ne možeš odjednom, pa nastaviti kasnije. Dobre pripreme, preventivno rešavanje problema, i imati plan b za ono što se može desiti.

6.Kako biste opisali sebe u pet reči?

Savestan, odgovoran, timski igrač, vredan, ambiciozan.

7.Koje su vaše životne vrednosti?

Iskrenost, harmonija, usklađenost, porodica, skromnost, sloboda, .

Iskren i pošten odnos prema svemu, polazeći prema drugima od sebe, što ne bih želeo sebi ne bih radio ni drugome. Ostavi onako kako bi ti želeo da zatekneš, ponašaj se prema drugima kao što bi ti želeo da se drugi ponašaju prema tebi.

8.Na koji način svoje ideje pretačete u realnost i šta vas inspiriše?

Dobra procena i analiza svog plana, dobro proučavanje okoline i svojih mogućnosti, konkurencije. Ne možes ti naterati tenkovsku jedinicu kroz močvaru. Ne možeš želeti pobedu ako igraš sa Real Madridom, vec da se ne obrukaš. Znati sopstvene mogućnosti i mogućnosti okruženja.

Najvise me inspirise ljubav prema ljudima, da učinim zadovoljstvo, stvoriti im ugođaj koji će pamtiti, da se osećaju lepo u svakom trenutku.

9.Kako glasi Vaš životni moto?

U svakom danu i delu života života živeti skladno. U svemu postoji neki sklad i potruditi se pronaći ga u svakom delu života.

10.Koja je razlika između rukovođenja samostalnog biznisa i rada za drugoga?

Osecaš se kao da je to tvoje i onda daješ svoj maksimum. Zadovoljiš svoju dušu i stičeš iskustvo i probaš svaku opciju. Dok ne staviš ruku u mast ne znaš koliko je vruće.

Bio sam zadovoljan, jer sam dao svoj maksimum, postavljati ostvarive ciljeve i ići lestvicu po lestvicu.

11.Šta biste rekli da je presudno da biznis opstane i traje?

Istrajnost, kontinuitet, ne pokolebati se iako možda ne ide. Koliko god puta nailazili problemi, ne odustajati od svojih ciljeva. Ne pokleknuti u teškocama i ne zanositi se u uspehu, jer je on promenjiv. Istrajati i prevazici teske situacije, ne širiti se više od onoga sto možemo. Najbolji sistem je velikih brojeva i velikih obrta. U sistemu maksimalne popune. Više ljudi čini više reklame i kada dođe do crnih tačaka onda se lakše nađe rešenje.

12.Šta mislite koliko je danas onima koji započinju privatni biznis lakše ili teže u odnosu na pre?

Nikad nije ni teže ni lakše, uvek je pravo vreme. Pratiš svoju liniju života i svoj cilj, ne dozvoljavaš okolnostima da te odrede. Ispada da treba sačekati bolju situaciju, ali i u najtežim situacijama ljudi su uspevali da budu dobri biznismeni, pronaći svoj model koji fukcioniše u svim situacijama. Da je lako svi bi se bavili biznisom i svako bi to radio, može onaj ko veruje i ne zamišlja sve teške okolnosti jer onda ne bi ni započinjali ništa, već biti optimista i verovati u sebe i svoj tim. Prepoznati i izvuci maksimum iz radnika. Uvažiti ih kao ličnosti. Nije samo materijalna strana presudna, već verovati u svoj cilj i sebe i ako niko drugi ne veruje.

13.Šta biste savetovali jednom početniku u biznisu?

Da postavi ostvariv plan koji je u skladu sa mogućnostima, da ide postepeno i da u biznis planu vidi koliko može, uvek može da naiđe teška situacija. Ljudi ili precenjuju svoj mogućnosti pa propadnu ili potcenjuju svoje mogućnosti, pa ni ne počinju. Timski rad je izuzetno bitan. Uliti samopouzdanje i naći svakome odgovarajuće mesto. Družiti se sa onima od kojih možemo da naučimo.

Bilo je izuzetno zadovoljstvo posetiti ovaj resort i razgovarati sa njegovim upravnikom.

Intervju obavila: Darinka Zastavnikovićumetnost življenja

Kako mi je pomogla meditacija

Kako mi je pomogla meditacija? Kad čujemo riječ meditacija često pomislimo na jednog starca sijede brade koji sijedi u lotos položaju negdje u prirodi zatvorenih očiju i meditira.Takvo sam bar ja mišljenje imala dok se nisam našla u situaciji iz koje nisam vidjela izlaz i trebalo mi je nešto novo da probam.

Psihički i fizički sam bila na kraju snage i tražila sam način kako da bar malo povratim energiju. Tako sam počela istraživati o meditaciji. Moram priznati dok sam čitala sva ta pozitivna  iskustva da sam bila prvo skeptična. Ali pošto nisam imala šta izgubiti odlučila sam da probam. Prvi pokušaji su bili teški i prestajala bih nakon par minuta. Obuzimao me je neki čudan strah. Tijelo je reagiralo, nije htijelo da se opusti, jedan po jedan dio se bunio. Nekad je to bila noga koja se iz čista mira micala, pa onda ruka i prsti na nozi. Pored toga um mi je odvlačio pažnju na sve moguće probleme. Ali nisam odustajala. Svaki dan sam pokušavala iz nova. Nisam radila nikakav kurs, niti sam birala neki poseban način, pustila sam osijećaju da me vodi. Zbog bolova u kičmi i zglobovima nisam bila u stanju da zauzmem tipični položaj za meditaciju nego sam to radila od ležeći.

Jedno veče, u ponovnom pokušaju da pobijedim svoj um i ovladam situacijom, sam dobila toliki napad plača da se jednostavno nisam mogla zaustaviti. Suze su same tekle, bez nekog određenog razloga. Kad su napokon prestale osijećala sam se puno lakše. Kao da su te suze saprale sav teret koji sam nosila na duši, a potiskivala ga od sebe i od drugih. Poslije toga uspijevala sam sve brže da dođem u stanje bez misli. Tu sam osijećala samo mir i tu nije bilo mijesta za bolove i probleme. Ako bi misli ipak došle nisam obraćala pažnju na njih, samo bih se ponovo skoncentrisala na svoje disanje. Nakon par mijeseci sam uspijevala kad se nađem u nekoj teškoj situaciji da se smirim samo su pomoć disanja. Sa svakim udahom sam zamišljala da udišem pozitivnu energiju i snagu, a svakim uzdahom otpuštam sve negativno iz svog života. To mi je pomagalo da u miru razmislim o svim problemima i prestala sam se nervirati zbog stvari koje nemogu promjeniti. Nisam više burno reagirala na sitnice i počela sam cijeniti svoj mir. Nije mi više bilo bitno šta će drugi misliti i pričati o meni. Lakše sam podnosila bolove koje sam imala zbog svoje bolesti i sve više sam uživala u malim stvarima. Postala sam puno smirenija a samim tim i sretnija jer mir predstavlja za mene sada sreću. Mislim da je meditacija dar od boga i da bi je trebalo uvesti kao obavezan predmet u školu.

Kad bi od malena učili kako da stresne situacije prevaziđemo na najbolji mogući način bilo bi puno manje bolesti na ovom svijetu. Meditacija je dostupna svima bez nekog ulaganja a mislim  da je potreba svima više nego ikad. Počev od domaćice koja se trudi da pored dijece na vrijeme završi sve kućne poslove, do profesorice koju tinejdžeri dovode na ivicu nervnog sloma. Pa čak i za tatu koji je imao težak dan na poslu i po dolazku kući  teško podnosi bezazlenu svađu dijece prije odlazka u krevet. Ne morate previše vremena uložiti u to ako ga nemate, ali znajte da se isplati. Barem par minuta u danu zastati, skoncentrisati se na svoje disanje i posvetiti se samo sebi. Početi slušati svoju tišinu jer ona daje najbolje odgovore…

Autor: S.M.