Home Blog Strana 312

Gledaj da ti bude lepo

0

I tako pišem drugarici o svojoj novoj životnoj fazi, novi posao, tražim novi stan i kako volim promene, a ona mi kaže: „Samo gledaj da ti bude lepo.“ Nije li moćna rečenica?! Životni moto! Jer ako ti nije lepo, čemu onda, pa bilo o čemu da se radi. Zašto radimo poslove koje ne volimo, zašto smo u odnosima koji nas crpe, zašto čekamo da bude bolje, a sami nismo spremni da ka tom boljem krenemo. Razni su tu izgovori uključeni, da l’ je navika, da l’ što je poznato, ili možda ne verujemo da bolje od ovoga sad postoji?

Šta vi mislite, postoji li? Ili smo određeni da pristajemo na manje? Ili ne zaslužujemo ono što zaista želimo? Sve su to saboteri našeg bića. Itekako može da nam bude lepo. Ne kažem da će nas zaobići život i sve ono manje lepo što on nosi. Ali baš tada, kada se nađemo u tački koja nas boli, to često zna da nas pokrene da idemo u bolje. A znate zašto? Zato što nam se smučilo. Zato što nam je dosadilo da nam nije lepo. Zato što osećamo da sve to može bolje i duboko u sebi patimo jer znamo da to negde postoji. Naše biće to zna. U suprotnom ne bi bilo nezadovoljstva. Bili bismo presrećni u tome što sada živimo. Nadam se da nas je sve više srećnih i spremnih za dalje promene, ka većem, ka boljem, ka istinitijem. Ne radi se o materiji, radi se o srži našeg duha, o njegovoj hrani, a to svakako nisu krpice i skupi restorani. Shvatite to kako hoćete, ali nadam se da ćete onako kakvu sam nameru i imala. Znate već i sami da je sreća nešto drugo, a ono materijalno je samo bonus. I poželjno tek ako se time ne krpe neke druge rupe i nezadovoljstva.

Mada, otkud ja pa znam šta je kome lepo. Za sebe znam i nekim čudom prepoznam kad mi stigne. Vreme je za lepo, u sveopštem ludilu možemo toliko da uradimo za sebe. Da od svakog običnog napravimo neobično, da ulepšamo postojeće i stvorimo još divnije. Želim da mi bude lepo, zaslužujem to. Ovde mislim i na vas, al pišem u prvom licu. Pa dajte da nam bude lepo i ne samo lepo, sipajte mi prelepo.

Autor: Ana Milovanović

Poštovanje, šta li je to?

0

Poštovanje! Jedna sasvim obična reč. Poštovanje pronalazimo u ljubavi, prijateljstvu, kolegijalnosti, pa čak i kod nekih ljudi koje jedva da poznajemo. Komšije, poznanici, žena na tezgi od koje kupujemo kajmak ili cveće, vozač u autobusu… Toplina, široki osmeh, lepa i prijazna reč, to nije neka filozofija, a puno znači.

Šta znači kada je poštovanje obostrano, koliko čini ljude boljim i kako to izgleda kada je jednostrano. Koliko zna da boli kada je uskraćeno, jer ne smemo zaboraviti jednu stvar, volimo, tačnije, prija nam kada osetimo da nas poštuju. Od te jedne, jedine reči puno toga polazi, nadograđuje se i daje nam krila ili ih seče. I nije bitno koliko dugo nekoga poznajemo i kakva je vrsta odnosa. Poštovanje i ljubaznost, dodajem još jednu reč, jer smatram da su usko povezane, je ono što nas greje i kada sve oko nas zahladi.

Poštovanje je između ostalog i kada imamo dovoljno strpljenja da saslušamo sagovornika, a da mu pritom ne upadamo u reč. Ne moramo svi mi isto da mislimo, različiti smo i to je sasvim normalno, ali tolerancija koja bi trebala biti duboko usađena u naše postupke i razmišljanja, upravo ona bi trebala biti ta koja nas usmerava u dobrom pravcu. Sve ove stvari se uče i prenose s kolena na koleno, polaze iz doma, porodice i kućnog vaspitanja, odnosno, škole. Odnosi u porodici u velikoj meri diktiraju naš način odnosa prema drugima. Ako smo od malih nogu naučeni da je različitost potrebna da bismo se bolje razvijali i razumeli, onda bi trebalo da bude sasvim jasno da je uvažavanje baš tih različitosti naše najveće bogatstvo. Iz toga učimo i popravljamo jedni druge. Koegzistencija među ljudima zavisi od toga koliko smo spremni da poštujemo ono drugo, drugačije od nas. To je poštovanje.

Sve se to kasnije preliva u različitim odnosima kao što su: brak, partnerstvo, prijateljstvo, roditelji-deca i obrnuto, odnosi na poslu, u javnosti i tako dalje. Čak i u kafani postoji kodeks ponašanja, odnosno, poštovanje prema nekim nepisanim pravilima. Da, ta nepisana pravila koja usmeravaju način ponašanja i te kako su važna, njih jednostavno osećamo ili ne osećamo, znamo ili ne znamo, ali gledajući druge možemo mnogo da naučimo, i u onom pozitivnom, ali i u negativnom smislu. Možemo da budemo mnogo bolji ako naučimo da se poštujemo uzajamno, da ne skačemo na prvu izgovorenu reč, već da saslušamo i razmislimo, pa tek onda delamo.

Čak i među životinjama postoji određena vrsta poštovanja ili hijerarhije i tu se tačno zna kome je gde mesto, i to se poštuje. Međutim, životinje za razliku od nas, to ne mogu da kažu rečima, u njihovom svetu postoji drugi način komunikacije. Zapravo, morali bismo da budemo jako ponosni na nas, ljudsku rasu, jer imamo nešto mnogo snažnije i jače, mi imamo reč, a često se baš ta reč zloupotrebljava i pretvara u nešto životinjsko i necivilizovano.

Moramo ili bismo barem trebali mnogo više da uložimo u sebe, jer od jedinke sve polazi. Tačnije, ako smo mi sami dovoljno tolerantni, strpljivi i otvoreni za druga iskustva, ako sami pokažemo poštovanje, promeniće se i odnos drugih prema nama. A, ako ti drugi to ne znaju, naučimo ih.

Autor: Male Velike Stvari

Savršen nedeljni ručak – Hrskavi krompir iz rerne

0

Recept:

4 krompira srednje veličine

3 kašike maslinovog ulja

1,1/2 kašičica vegete

2 šake hlebnih prezli

100 ml piva

Soli i bibera po ukusu

Priprema:

Krompir oljuštiti, oprati i iseći na kriške i staviti u pleh. Sipajte ulja, soli, bibera, vegete, dobro izmešajte krompir rukom, prelijte ga pivom  i na kraju posipajte prezlama. Pleh pokrijte alu folijom i pecite krompir u već zagrejanoj rerni na 200 stepeni 15 minuta, zatim sklonite foliju i nastavite pečenje dok krompir ne porumeni na 250 stepeni 15 minuta. Moj savet što se tiče dužine pečenja krompira: ja sam ga pekla u profesionalnoj rerni sa ventilatorom, što znači da sve zavisi od rerne i od vrste krompira.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Pobednica Milano Fashion Week-a, Suzana Perić, na Digital Fashion Week Serbia krajem novembra

0

Suzana Perić, jedna od najpoznatijih modnih kreatora Srbije i Balkana, učestvovaće na Digital Fashion Week Serbia, prvoj digitalnoj nedelji mode u organizaciji Serbia Fashion Week i CMC, koji se održava od 20. do 27. novembra.

Suzana će predstaviti najnoviju kolekciju za 2021. godinu uz posebno osmišljenu video produkciju. Revija će biti dostupna na  platformama Serbia Fashion Week, na međunarodnoj platformi International Digital Fashion Week (IDFW) kao i na društvenim mrežama Suzane Perić (Instagram, YouTube i Facebook). Tim povodom Suzana je učestvovala i na uvodnom događaju DFWS koji je održan u Muzeju grada Beograda.

Posle pobede na Milano Fashion Week-u početkom godine, kada je osvojila nagradu za najboljeg internacionalnog dizajnera drugu godinu zaredom, ovo je prvo Suzanino učešće na Nedelji mode u ovoj godini.  Od početka 2020. Suzana je predstavila čak tri nove kolekcije uglavnom na digitalnim kanalima: “Passaporto”, “New Normal” i “Incanto” koje se mogu naći na Instagramu i međunarodnim digitalnim modnim platformama.

Intervju: „Nemojte se gristi i kidati jer ćete samo sebi skratiti život“- Pavle Jerinić

Pavle Jerinić, glumac koji je diplomirao kao najbolji u svojoj klasi i koga publika trenutno gleda u veoma popularnoj seriji „Igra sudbine“ odgovarao je na pitanja za naš magazin. O tome kako je igrati na daskama koje život znače u inostranstvu. Šta znači biti najbolji i kako se izboriti za svoje mesto. U daljem tekstu pročitajte šta je sve imao da kaže, a šta je preporučio i vama, čitaocima.

1.Diplomirali ste kao najbolji u klasi i nakon toga nizali ste brojne uspehe. Šta za Vas znači biti najbolji? 

To znači isključivo biti najbolji u odnosu na sebe. U suprotnom je to taština, sujeta. Često sam za to navodio primer svog prijatelja koji je u jednom napadu, dok smo igrali košarku fantastično igrao odbranu, ali je i pored toga primio koš. Bio je nezadovoljan, ali sam mu rekao da je dao sve od sebe i bio najbolji što je mogao u tom trenutku. Čovek bi trebalo da teži tome, ali ne i da se oseća devastirano ako to ne uspe odmah da postigne. Za sve je potrebno vreme, strpljenje i istrajnost.

2.Godinu dana ste bili u Londonu gde se oprobali i u njihovom pozorištu. Podelite Vaša iskustva iz tog perioda sa našim čitaocima. 

Bio sam mesec dana na masterklasu Gloub teatra iz Londona sa još 20 ljudi iz celog sveta. To je sigurno prekretnica u mojoj karijeri, načinu razmišljanja, samopouzdanju… Nažalost, to je značilo i spoznaju da svoj puni potencijal u onome čime se bavite ne možete da postignete u Srbiji. I zbog toga svake godine gledam svoje prijatelje, pa i rodbinu kako se odlučuju da napuste zemlju, čak ne ni za toliko finansijski boljim životom koliko za tim da bi se osećali ispunjeno u svojoj profesiji i da vas cene. London je veliki grad, sa ozbiljnom kulturom i pažnjom prema kulturi. Nudi mnogo. Kada sam se vratio bio sam logično depresivan, bez obzira što sam odmah ulazio u probe za novu predstavu u Narodnom pozorištu, gde sam mogao da primenim sve što sam naučio. Ali sam nekako terao sebe da nadjem motivaciju i u prejadnoj kulturnoj sceni Beograda i Srbije. Lako je naći motivaciju i inspiraciju u takvom bogatstvu koje nudi London, zar ne? Hajde ti burazeru nadji razlog da opstaneš ovde.

3.Vi ste dete poznatog glumca. Da li Vam je to više pomoglo ili odmoglo do sada? 

Pre svega, oduvek sam imao problem sa terminom “poznati glumac” ili “slavni glumac”, jer mi je uvek delovalo nekako provizorno u odnosu na to kako se to često postaje. Znam mnoge kolege koje su apsolutno fantastični u pozorištu i igraju decenijama, ali nisu imali toliko prilike da se pojavljuju često na filmu i televiziji, pa ispada kao da su oni manje bitni jer su manje poznati javnosti. Na kraju krajeva, mediji stvaraju takvu sliku kao da svaki glumac mora biti poznat i slavan. Kao da je to neko bitno životno dostignuće. Ali to je odgovor na neko drugo pitanje. Branko je pre svega sjajan pozorišni glumac i kao takav mi je mnogo pomogao svojim savetima. I tu leži ceo odgovor na Vaše pitanje.

4.Trenutno ste najzapaženiji u seriji „Igra sudbine“ koja se emituje na Prvoj tv svakog radnog dana od 21h. Lik koji tumačite, Matiju, prilično je nadobudan i možemo reći pokvaren. Da li Vam je teško da „uđete“ u takav lik? 

Kada pogledate oko sebe, sistem vrednosti u kom smo sprčeni, gde svaka grozna laž traje 17 minuta, jer je već stigla sledeća, pa to sve postaje normalan i najredovniji deo naših života, ne nalazim ništa teško da razumem način ponašanja i razmišljanja jednog bezdušnog, korumpiranog prevaranta. Njima smo okruženi. Znamo ih. Svaki dan ih gledamo. I više im se ni ne čudimo, nit smo besni, nit bilo šta drugo. Samo skupljamo gorčinu u fundus. E tako ja bukvalno igram kako je napisano. Kad je odvratan, stvarno sam odvratan, a kad se pretvara da je nevinašce, ne glumim i lažem da sam nevinašce, već to stvarno jesam. I tako biva najubedljivije.

5.Da li imate posebne rituale pre snimanja? 

Popijem tri gutljaja vode, dodirnem kravatu za sreću, šapnem u bubicu – Perune daj mi snage, i krenemo u snimanje. Šalim se. Nemam nikakve rituale, to je posao kao i svaki drugi. Kada dobijem tekst, radim na njemu tako da ga što više prilagodim sebi, da ta replika bude što uverljivija, naučim scenu, sve punktove koji su neophodni, probamo i snimimo. U suštini, najbitnije je da si što bolje skoncentrisan.

6.Svirate gitaru i lepo pevate. Koja muzika Vas pokreće i opušta? 

Ne znam da li je to odlika starenja, ali celu ovu pomamu sa autotjunovima doživljavam kao sunovrat u najveće djubre. Danas je svako muzičar izgleda. Ili je danas svako sve. Ok, ja sam vajar jer sam kidao kako sam pravio figurice od plastelina sa 7 godina. To mi sad baš zvuči otmeno, da ne kažem eruditno – Pavle Jerinić, vajar. Volim u poslednje vreme da slušam new retro wave, triphop i saundtrekove iz anima. To me trenutno inspiriše od muzike.

7.Kada pogledate sebe s početka karijere i sada, koliko ste porasli kao glumac? 

Nekada sam mislio da sam imao 188cm. Medjutim, supruga mi stalno govori da sam 186cm, tako da sam se izgleda smanjio. Šalu na stranu, nekako je logično čini mi se, da 13 godina profesionalnog života, uz odlazak na raznorazne radionice, gledajući druge, stvarajući svoje, višegodišnji rad sa decom, itd. učine svoje. Tako da mi se čini da sam porastao par metara.

8.Ko je Vaša najveća podrška? 

Supruga i roditelji. Ma u stvari, ja sam sebi najveća podrška. Da sam ja “u kanalu” što se tiče moje karijere i posla, ne bi me izvukli ni roditelji ni supruga. Mora čovek da se najviše osloni na sebe i da se bodri, da traje, da ne posustaje. Sve ostalo što dodje sa strane je gratis. A ja imam dosta gratisa.

9.Da li imate u planu neke nove projekte i koje? 

Trenutno u Narodnom pozorištu pripremamo predstavu “Orlando” po romanu Virdžinine Vulf, u režiji Bojana Djordjeva. To će biti jedna velika žurka, gde će biti svega. Od igle do lokomotive. Što reče neka besmislena reklama za neki klub u Budvi – Za svakog ponešto, za svakog sve! Biće veoma uzbudljivo.

10.I za kraj jedna poruka našim čitaocima.

Sprdajte se ljudi, kada nemate šta drugo. Nemojte se gristi i kidati jer ćete samo sebi skratiti život. A tako se ne pobedjuje. Ima ona glupa izreka – Bolje grob nego rob, sa kojom se nikako ne slažem. Iz groba se niko nije vratio, bože oprosti. A iz roblja jeste. I znamo i kako. Eto, tako, jedna vesela i optimistična misao za kraj. Veliki i sportski pozdrav!

Intervju obavila: Lidija Gajić

 

Skriveni pokazatelji da ste u vezi sa manipulatorom

0

*Primećujete da od kada ste u vezi sa njim, nesvesno ste se udaljili od ljudi. Iako vam se čini taj proces nema nikakve veze sa vašom vezom, statistika kaže da je vrlo često ovo posledica njegove suptilne manipulacije ili vašeg potisnutog nezadovoljstva.

*Često uhvatite sebe da kalkulišete u sopstvenom izražaju pod naletom misli „Šta li će on reći ako uradim ovako ili kažem ovo?“. Ako se dešava  često da niste dovoljno opušteni iako ste dugo u vezi, to je znak za uzbunu.

*Ako vam se nekada učinilo da mu je više stalo do mišljenja okruženja nego do vaših osećanja, velika je verovatnoća da imate posla sa manipulativnim narcisom. Zapamtite da on nikada neće priznati da je to istina, uvek pratite svoj osećaj i njegova dela, a ne reči.

Autor: Ana Simić