Poštovanje, šta li je to?

Poštovanje! Jedna sasvim obična reč. Poštovanje pronalazimo u ljubavi, prijateljstvu, kolegijalnosti, pa čak i kod nekih ljudi koje jedva da poznajemo. Komšije, poznanici, žena na tezgi od koje kupujemo kajmak ili cveće, vozač u autobusu… Toplina, široki osmeh, lepa i prijazna reč, to nije neka filozofija, a puno znači.

Šta znači kada je poštovanje obostrano, koliko čini ljude boljim i kako to izgleda kada je jednostrano. Koliko zna da boli kada je uskraćeno, jer ne smemo zaboraviti jednu stvar, volimo, tačnije, prija nam kada osetimo da nas poštuju. Od te jedne, jedine reči puno toga polazi, nadograđuje se i daje nam krila ili ih seče. I nije bitno koliko dugo nekoga poznajemo i kakva je vrsta odnosa. Poštovanje i ljubaznost, dodajem još jednu reč, jer smatram da su usko povezane, je ono što nas greje i kada sve oko nas zahladi.

Poštovanje je između ostalog i kada imamo dovoljno strpljenja da saslušamo sagovornika, a da mu pritom ne upadamo u reč. Ne moramo svi mi isto da mislimo, različiti smo i to je sasvim normalno, ali tolerancija koja bi trebala biti duboko usađena u naše postupke i razmišljanja, upravo ona bi trebala biti ta koja nas usmerava u dobrom pravcu. Sve ove stvari se uče i prenose s kolena na koleno, polaze iz doma, porodice i kućnog vaspitanja, odnosno, škole. Odnosi u porodici u velikoj meri diktiraju naš način odnosa prema drugima. Ako smo od malih nogu naučeni da je različitost potrebna da bismo se bolje razvijali i razumeli, onda bi trebalo da bude sasvim jasno da je uvažavanje baš tih različitosti naše najveće bogatstvo. Iz toga učimo i popravljamo jedni druge. Koegzistencija među ljudima zavisi od toga koliko smo spremni da poštujemo ono drugo, drugačije od nas. To je poštovanje.

Sve se to kasnije preliva u različitim odnosima kao što su: brak, partnerstvo, prijateljstvo, roditelji-deca i obrnuto, odnosi na poslu, u javnosti i tako dalje. Čak i u kafani postoji kodeks ponašanja, odnosno, poštovanje prema nekim nepisanim pravilima. Da, ta nepisana pravila koja usmeravaju način ponašanja i te kako su važna, njih jednostavno osećamo ili ne osećamo, znamo ili ne znamo, ali gledajući druge možemo mnogo da naučimo, i u onom pozitivnom, ali i u negativnom smislu. Možemo da budemo mnogo bolji ako naučimo da se poštujemo uzajamno, da ne skačemo na prvu izgovorenu reč, već da saslušamo i razmislimo, pa tek onda delamo.

Čak i među životinjama postoji određena vrsta poštovanja ili hijerarhije i tu se tačno zna kome je gde mesto, i to se poštuje. Međutim, životinje za razliku od nas, to ne mogu da kažu rečima, u njihovom svetu postoji drugi način komunikacije. Zapravo, morali bismo da budemo jako ponosni na nas, ljudsku rasu, jer imamo nešto mnogo snažnije i jače, mi imamo reč, a često se baš ta reč zloupotrebljava i pretvara u nešto životinjsko i necivilizovano.

Moramo ili bismo barem trebali mnogo više da uložimo u sebe, jer od jedinke sve polazi. Tačnije, ako smo mi sami dovoljno tolerantni, strpljivi i otvoreni za druga iskustva, ako sami pokažemo poštovanje, promeniće se i odnos drugih prema nama. A, ako ti drugi to ne znaju, naučimo ih.

Autor: Male Velike Stvari

OSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar!
Please enter your name here

Najnovije objave

Podeli članak:

spot_imgspot_img

Najnovije objave

Možda će ti se dopasti
Sličan sadržaj

Čega biraš da se sećaš?

Čega biraš da se sećaš? Znate onu Čolinu pesmu,...

Sija marame – marame koje se same vezuju

Sija marame – marame koje se same vezuju. Upoznajte...

Privredna komora pokrenula posebnu podršku mamama preduzetnicama! Direktorka Simanić “Majke su stub porodice, a porodica stub države”

Direktorka Sektora preduzetništva Privredne komore Srbije najavila je posebnu...

Preventiva pre svega: Zbog čega su bitni samopregledi kod žena

Preventiva pre svega: Zbog čega su bitni samopregledi kod...