Home Blog Strana 303

5 saveta Italijanki za savršene modne kombinacije

Poznati gradovi visoke mode, toliko različiti, a toliko jedinstveni. Svaka država neguje svoj stil oblačenja, a ipak ostavljaju pečat svetu šta podrazumeva visoka moda. Tri grada Pariz, Milan i New York, predstavljaju temelj i pružaju ideje o tome kako pravilno uraditi kombinacije različitih stilova.

Međutim, danas ćemo govoriti o samo jednom delu ove modne scene, na koju su ostavile dubok trag upravo Italijanke. 

One su vešti istraživači i veoma lako se mogu uočiti  s obzirom na njihovo prefinjeno odevanje koje uvek odaje dozu ozbiljnosti i seksipila.

Gledajući filmove, pogotovo one stare crno bele, uočili smo dosta poznatih italijanskih glumica koje su nas dobile kako svojom glumom i lepotom, tako i svojim oblačenjem koje je predstavljalo samo deo onoga što tek sledi.

Ono što su one negovale i neguju i danas je dobar izbor vina i haljine koje krase upravo njihovu figuru i stav.

Svaka Italijanska dama je na kraju dana prava modna diva u svom pravcu. Ona nije samo sofisticiranog izgleda, već i takvog odevanja.

Koji su to saveti koje one uvek rado dele i  kojim su očarale modnu scenu kroz samo par godina?

Savet broj 1: Neka vaša odeća bude deo istorije 

Jedan upečatljiv komad odeće nam mnogo govori o celokupnom stajlingu Italijanki. To može biti mantil, tako da izgledate ozbiljno i damski.

Pored toga, one vole nakit i uvek rado ukrase svoju odevnu kombinaciju sa većim minđušama.

Savet broj jedan takođe govori, držite se JEDNOG upečatljivog detalja!

Drugi su neutralniji i vešto uklopljeni i čine  vašu kombinaciju spremnu za ulazak u istoriju mode.

Savet broj 2: Uložite u par komada odeće koji su visokog kvaliteta 

Govorimo o kulturi italijanskog stila ženske mode koja nije u vezi sa kratkoročnim stilom. One uvek vode računa o osnovi garderobe koje će ostavljati bez daha. Izuzetan kvalitet bele košulje i crnih pantalona treba da bude deo vašeg ormana.

Savet broj 3: Šljokice kao dodatak odeći

Šljokice i sjaj čine veliki deo italijanske mode. One ističu lepotu vašeg tela i predstavljaju dodatak vašem glamuroznom izgledu. Ali moramo voditi računa, uvek ih moramo kombinovati uz neutralniju garderobu. Pokažite svetu vašu eleganciju.

Savet broj 4: Obuća 

Obuća je važan deo celokupnog izgleda i govori mnogo o vama. Stil i udobnost su najvažniji. Obuća samo dodatno začinjava već dobro odabran italijanski stajling. Potpetice su one koje su krasile ove ikone stila već duže vreme.

Savet broj 5: Modni aksesoari

Retko ćemo videti Italijanku bez dobrih naočara za sunce. Pored naočara u svojoj torbici uvek imaju crveni ruž u adekvatnoj nijansi. On čini nezaobilazni deo torbe, a samim tim i jedan od glavnih stvari kada govorimo o šminkanju poznatih Italijanki.

Izreka koja šalje poruku elegantnim ženama:

„Koračaj polako da se ne digne prašina“. 

 Autor: Rebeka Brošćanc

 

„TEŽI RAVNOTEŽI“ OD DANAS I NA TIK TOK-U

0

Edukacija mladih o zdravim životnim stilovima na mreži koju vole

Beograd 17.11.2020. godine –  U okviru nacionalne kampanje „Teži ravnoteži“,  a povodom 17. novembra, Međunarodnog dana studenata, Ministarstvo zdravlja i Privredna komora Srbije – Udruženje za prehrambenu industriju u saradnji sa studentima medicine svih univerziteta u Srbiji pokrenuli su Tik Tok kanal sa ciljem da edukuju đake i studente na temu zdravih životnih stilova.

 U okviru edukacije, studenti medicine okupljeni oko IFMSA-Srbija (Komitet za međunarodnu saradnju studenata medicine–Srbija) će kroz, u ovom trenutku najpopularniju društvenu mrežu među mladima, na zanimljiv i njima blizak način, predstaviće edukativan sadržaj o značaju raznovrsne i umerene ishrane, redovne fizičke aktivnostii i otkriti im šta su to zdravi životni stilovi. Takođe, govoriće o štetnosti popularnih dijeta i predočiti svojim vršnjacima šta su to kalorije i kako da ostanu u energetskom balansu zadovoljavajući sve nutritivne potrebe organizma u razvoju.

Povod za pokretanje ovog kanala leži u činjenici da prema rezultatima poslednjeg međunarodnog istraživanja o zdravstvenom ponašanju školske dece (Health Behaviour in School-aged Children, HBSC), koje je realizovao Institut za javno zdravlje Srbije „dr Milan Jovanović Batut“ za potrebe Svetske zdravstvene organizacije u 101 osnovnoj i srednjoj školi u Republici Srbiji je „prekomerno uhranjeno skoro petina anketiranih učenika, dok je skoro svaki šesti anketirani učenik gojazan. Najveći procenat pothranjenih (4,4%), kao i gojaznih (7.8%) učenika je među devojčicama u 5. razredu osnovne škole“.

„Podaci istraživanja o zdravstvenom ponašanju školske dece su više nego zabrinjavajući. Ista ta generacija mladih, takozvana ’gen-Z’, najviše svog slobodnog vremena provodi na društvenim mrežama, a prema poslednjim podacima preko 40% njih od 12-24 godine su na Tik Toku. Zato je veoma važno da budemo prisutni baš na toj mreži. Kako se vršnjačka edukacija pokazala kao jedna od najdelotvornijh u tom uzrastu, daćemo sve od sebe da se ova statistika promeni na bolje“ rekla je Miona Jevtović, nacionalni koordinator Odbora za javno zdravlje IFMSA-Serbia, istakavši da su veoma ponosni na činjenicu da će se studenti medicine kroz ovu kampanju priključili nacionalnom programu Ministarstva zdravlja Republike Srbije za prevenciju gojaznosti kod dece i odraslih.

Kampanja “Teži ravnoteži” pokrenuta je sredinom 2018. godine kao podrška Nacionalnom programu za prevenciju gojaznosti kod dece i odraslih koji je, na predlog Ministarstva zdravlja Republike Srbije usvojila Vlada Republike Srbije. Društveno-odgovorne kompanije Bambi, Coca-Cola, Dr. Oetker, Jaffa, MARBO Product, Mars i Nestlé, članice Udruženja za prehrambenu industriju Privredne komore Srbije, prepoznale su značaj kampanje „Teži ravnoteži” i pružile podršku u daljem sistemskom rešavanju problema gojaznosti i radu na prevenciji ovog izazova modernog društva.

Lepote Srbije: Planina Jelica

0

Dok nam vreme jos uvek služi i dok nam nisi uveli dodatne mere, nastvaljamo sa istraživanjem Srbije i njenih planina. Danas vas vodimo na planinu Jelica, koja se nalazi kod Čačka. Ova planina je dobila ime po jednom narodnom predanju: „ Za vreme otomanskoj vlasti, Turci su poveli decu kroz ovaj deo. Jedna devojka, po imenu  Jelica, kada su prolazili gde su današnji ostaci Gradine, pobegla je od njih i bacila se. Po njoj planina i nosi naziv“. Najviši vrh planine nalazi se na visini od 929 mnmv, i nosi naziv Crni vrh.

Prvu pauzu smo napravili kod arheološkog nalazišta „Gradina“. Nalazi se na visini od 850 mnmv. Postoji podatak da se datira iz rimskog carstva, oko 3.veka naše ere. Prilikom istraživanja ovog mesta bili su pronađeni dokazi požara, a takođe i strele, koje su koristili Avare. Što se tiče samog lokaliteta, on je dosta zarastao. Istraživanje, nažalost, ide sporo i ne u kontinuitetu, te se nikako da se završi.  Međutim putokazi su uredno postavljeni, te nećete promašiti smer. Na putokazima piše i koliko ima do sledeće kontrolne tačke, i takođe smer kretanja, odnosno skretanja, ukoliko je potrebno.

Staza nije zahtevna, možete da povedete i decu na ovu avanturu.  Na putu do Jelice imate i jedan mali planinarski dom, u kome ponekad dođu lovci. Što se tče same prirode, mi smo bili tokom jeseni i uživali smo u bojama. Cela staza je lepo razčišćena, osim zadnjih par kilometara pred sam uspon. Tamo staza postaje uzana i vodi kroz dosta zarasli deo, zato najbolje je da imate pokriveno telo, jer ima dosta žbunja sa trnjem.

Kada dođete do vrha Jelice, imate par stena za odmor i gde možete da napravite lepe slike. Ispod nemate reku, niti jezero, ali možete da uživate u raznim bojama jeseni ili ako odlučite da posetite tokom leta – u zelenilu. Posle uživanja na vrhu i pauze za slikanje, krenuli smo prema muškom manastiru Stjenik, koji se nalazi u podnožju planine. Po predanju manastir su podigla braća Mrnjavčevići pre Maričke bitke, u kojoj su i poginuli. Posvećen je rođenju Sv.Jovana Krstitelja. Sadašnji hram je sagrađen 1802. godine, na molbu čačanskih i požeških kmetova upućenih beogradskom veziru, da obnovi stari koji je izgoreo. U manastiru se čuvaju mošti Sv.Jovana Stjeničkog, koga su Turci posekli 1802. godine.  U blizini, ispod velike stene nalazi se i jako vrelo – izvor svetinja, za koji se smatra da je lekovit.

Na ulazu u manastir su nas dočekale kuce i jedna lepa mala maca, a osim toga imali smo priliku da mazimo i konja, da vidimo i malo domaćih životinja.  Šta još treba posle pešačenja: jedan odmor u tišini, gde može da se odmori ne samo duh, nego i telo.

Autor: Kristina Jovičić

Ko si bre ti?

0

Ti koji čitaš ovo, jesi li se nekada u pozitivnom kontekstu zapitao ko sam ja? Zaustavi se na tren i promisli o tome baš ovde, i baš sada. Uverena sam da si dosta ćešće razmišljao o sebi na poguban način nego na onaj poželjan način. I da, vrlo dobro razumem zašto si tako postupao. To ti je češće polazilo za rukom od nadahnjujućeg razmišljanja o sebi. Da znaš, malo ko na ovom svetu zna da razmišlja lepo o sebi. I baš zato bi ti trebao da budeš taj koji će znati da lepo misli o sebi. Imati prijatno i lepo mišljenje o sebi je veština, nju može savladati svako ko ima volje.

Ostani tu draga osobo da ti ispričam ko si.

Ti si svoja verzija sebe, a ne tuđa.

Ti si pametan, nisi glup.

Ti si dobar, a ne loš.

Ti si hrabar, a ne slab.

Ti si moćan, nisi bespomoćan.

Ti si vredan, nisi bezvredan.

Ti si prijatan, a ne antipatičan.

Ti si važan, a ne nebitan.

Ti si lep, nisi ružan.

Tvoj izgled je atraktivan, nije neprimetan.

 Sve to si ti! Sve to sam ja! Sve to smo svi mi! A zašto smo sve to? Zato što smo ljudi sa srcem i dušom. Znaš li na koji način možeš duboko da poveruješ da si zaista sve to što sam pomenula?

Tako što ćeš svakodnevno u ponašanju drugih ljudi uviđati te vrline.

I baš tada podsećati sebe da si sve to i ti.

Zato što ako je već neko takav, takav si i ti. Samo to trebaš priznati sebi i poverovati u takvu sliku o sebi.

Autor: Milica Đorđević

Od srca srcu, od žene ženi

Da li je ikad pravo vreme?
Da li imaš onaj osećaj u grudima, leptiriće u stomaku ili bilo kakav drugi pokazatelj da je baš sada pravo vreme?

Da mu priznaš da ga voliš,  udaš se, rodiš decu.  Da napustiš i loš brak i loš posao, poželiš bolji život i kreneš dalje. Da se posvetiš sebi i prestaneš da se daješ drugima do kosti.

Dok od tebe ostaje bleda senka onog što si nekad bila, svet ti deluje sve življe i šarenije. Kao ringišpil, a ti stojiš i posmatraš… Odavno ti više nije do vožnje. Nije to za tebe, misliš. A vreme stalno teče (iako mi ponekad želimo da ga zaustavimo). Tik-tak, tik-tak, a ti još uvek nepomična,  dok se drugi voze na ringišpilu.

Hej, sasvim je u redu nekad zastati! Uzeti tajm-aut. Nekad će nam biti dodeljen i crveni karton. Bićemo izbačeni iz igre. Utakmica neće biti fer i biće gruba. Nikad nećemo razumeti. Ljutićemo se dugo i više nećemo znati ni na koga smo ljuti. Na sudiju, na život, na sebe, na sve.

Kako ne volim taj gorak ukus u ustima, da sa njim legnem i sa njim da se budim. Od puno ljutine na kraju ostane samo gorčina. Izgubimo osećaj za fino, za nijanse.

Oprosti sebi. Nikad neće biti bolje vreme. Oprosti. Što nisi bila bolja majka. Žena. Sestra.Prijatelj. Unuka. Ćerka. Što se još nisi udala. Što si se udala za pravog u pogrešno vreme. Što još nemaš decu. Što ih imaš, a ponekad se sakrivaš od njih u kupatilo. Što si dugo ćutala. Što si izrekla teške reči. Što se nisi više školovala. Što su ti obrazovanje i karijera prioritet.

Oprosti i njima. Možda nisu znali za bolje. Možda i jesu, ali ih je bilo baš briga za tebe. Nećeš razumeti. Svi smo različiti. Muškarci i žene, stari i mladi, dobri i loši, veliki i mali. Velik je onaj ko ume da oprosti.

Vreme stalno teče, kao krv u tvojim venama. Nikoga ne čeka. Budi učesnik u svom životu. Dosta si ga nemo posmatrala. Neka uzavri ta krv u tebi. Od nje si i mesa stvorena, ženo. Dosta je. Vreme je da senka bude rezervni igrač. Pošalji je na klupu, neka ona posmatra ringišpil. Ti kupi žeton i vozi se do jutra.

Oprosti. Za srećan život vreme je. Da se on tebi da do kosti.

Autor: Sara Novković Tepšić

Sada verujem…

2

Iako sam oduvek volela da pišem, iako sam oduvek znala da se izrazim kroz reč, da izrazim emociju i sve ono što osećam, ipak je to ostajalo samo u mom dnevniku. Iako mi je drugarica uvek pričala da imam blago zapisano i da ću kad tad izdati neku knjigu, smatrala sam da je to glupo i zašto bih to pobogu ja uradila. Jer ko sam ja da se za tako nešto usudim? Ko su uopšte ti koji pišu, koji su autori mnogobrojnih knjiga, je l to njih Bog više voli, pa je njima dao te mogućnosti, a meni nije? Iza tih pitanja krila se samo velika sumnja i poricanje onoga ko ja jesam i šta volim da radim, šta olako radim i šta, baš zbog te lakoće i spontanosti, ama baš ne vrednujem. Jer sam naučena da samo napor i veliki trud daje uspeh, nikako ono što možeš da radiš i „levom rukom“.

Nekako mi, usled tih spoznaja, sama od sebe dođe i vera da ja to mogu. Da je to što pišem meni vredno i da više ne želim da potiskujem. Jer ako mogu samo da sednem i napišem nešto, tek tako, o bilo čemu, onda itekako tu ima neka caka. Onda itekako tu ima neki sastojak kojim moje biće može da „začini“ i dotakne druge živote.

Dugo mi je trebalo da počnem da pišem javno. Pa sam našla kompromis sa sobom time što sam odlučila da ću pisati anonimno na svojoj stranici. Nisam želela nigde da je reklamiram, pisala sam za svoj gušt i da bih imala tako negde svoj trag. Tako sam došla do pisanja za onlajn magazin i konačno do mog imena u potpisu. Ali i dalje u tajnosti, znali su samo moji najbliži, čak sam i od njih u početku krila.

I znate šta, nemam više razlog da od svog talenta pravim tajnu. Nemam, jer neću biti večno u ovom životu, u nekom narednom sigurno, ali za ovog života hoću da ostavim pisani trag. Hoću da vrednujem ono sa čime sam se rodila, ovako savršeno nesavršena. Savršena svojoj duši, a nesavršena egu koji me dugo ubeđivao da ja ne umem, ne mogu i ne vredim, da ono što volim da radim nikome neće značiti.

Sada verujem da će značiti, možda ne svima, ali sigurno onima koji će shvatiti i razumeti moju nameru. Nikad nisam nešto ni želela da se svidim svima, pa zašto bih i sad. Ionako nas uvek prepoznaju samo oni koji su spremni za to. Kao što i ja prepoznam one za koje sam spremna i iskustva za koja sam sazrela. A sve ostalo samo obiđem, mahnem i produžim dalje. Radujem se unapred svima onima koji će u mojim redovima osetiti, prepoznati i pronaći neki znak pored puta ili barem olakšanje, znajući da nikada i ni u čemu nismo sami.

Autor: Ana Milovanović