Home Blog Strana 289

Par reči o zahvalnosti

0

Svi koji su zainteresovani za lični razvoj, susreli su se sa činjenicom koliko je važno biti zahvalan. To već i vrapci na grani znaju. Mnogi zahvalnost smatraju prvim i osnovnim korakom na putu ličnog rasta.

Moje iskustvo u radu sa klijentima pokazuje da je često baš taj korak, velikom broju ljudi – izazov. Pažnja i energija mogu u potpunosti biti zaokupljeni problemom ili usresređeni na ono što nemamo u životu, da zahvalnost izgleda kao suvišna i probudi se otpor prema njoj.

Kod većine se zdravlje, deca, krov nad glavom i slično podrazumeva i u odnosu na to se ne oseća neka posebna zahvalnost. To nam je sve normalno da imamo, iako postoje milioni ljudi širom sveta koji to nemaju i bili bi najsrećniji da imaju upravo ono, što je nama takoreći polazna tačka.

Sa obzirom na to da je zahvalnost neophodna da bismo živeli ispunjen život, tema je koja zaslužuje našu pažnju. Nova postignuća bez zahvalnosti za ono što već imamo neće doneti zadovoljstvo već potrebu za još, još i još… pa tako ulazimo u začarani krug nezadovoljstva, gde sreća ne stanuje. A negde nam je to svima na kraju cilj, da budemo ispunjeni i srećni. Samo su različiti načini na koje to pokušavamo postati.

Postoje različiti nivoi zahvalnosti i možemo biti zahvalni za ono što imamo i što jesmo u datom trenutku, zatim zahvalni za ono što dolazi i za mnoge najizazovnija je vrsta zahvalnosti za sve ono što je bilo u našem životu. Sa potpunim poverenjem da je to bilo najbolje za nas, čak i ako možda još uvek ne vidimo smisao

Da bismo imali najveću vrednost od zahvalnosti, treba da je osetimo dušom i srcem, celim bićem. Potrebno je osvestiti šta sve imamo u životu i koliko smo blagosloveni već sada u ovom trenutku, bez obzira na sve nedostatke. Dobro je svakodnevno prisećati se toga i voditi dnevnik zahvalnosti, koji je najbolje pisati pred spavanje ili odmah nakon buđenja. Tim malim korakom, promenićemo ugao gledanja na naš i život i svedočićemo promeni.

Ako nekome treba dodatni stimulans da bi zaista doživeo zahvalnost to može postići tako što će se setiti nečega iz prošlosti što je bilo teško ili bolno, a uspešno je prevaziđeno i možda čak, okrenuto u svoju korist. Možemo zamisliti kako bi bilo kada bismo ono što trenutno imamo izgubili kao što je zdravlje, krov nad glavom… da li bi tada bili najsrećniji samo da nam se vrati ono što smo nekad imali… tj. što sada u ovom trenutku imamo.

Možete napisanu zahvalnost čitati naglas, poželjno je i polako dok ne osetite kako se u telu budi ta lavina koja postaje sve jača i samim tim donosi više čarolije, radosti i zahvalnosti u vaš život. Možda to nekome iziskuje trud i vreme, koje nam nekako uvek nedostaje. Sa druge strane, postoje stvari koje nam sve uloženo vraćaju mnogostruko. Zahvalnost je jedna od njih.

Autor: Darinka Zastavniković – umetnost življenja

Čitamo: „Otisak na zidu, 1649. (Novi Jerusalim)“ – Borislav Pekić

0

Kada pisac počinje priču, uvek se trudi da napiše dobar uvod. Magnet koji će mu pomoći da zadrži čitaoca i da ga lagano uvuče u vrtlog događaja koji tek sledi. Pisci da bi proizveli ovakav efekat pribegavaju najrazličitijim tehnikama pisanja i temama. Najavažnije je proizvesti osećaj uzbuđenja i iščekivanja, takve knjige se čitaju u dahu i uvek do kraja.

Za sve one ljude koji nemaju dovoljno vremena ili pažnje da se posvete čitanju romana, toplo preporučujem priče. Kraće prozne forme, koje su jednostavnije za čitanje i koje zahtevaju manje vremena.

“Novi Jerusalim” je zbirka priča Borislava Pekića. U ovoj zbirci se nalazi pet priča i svaka obuhvata jednu istorijsku epohu, s tim da je poslednja priča futuristička i da govori šta će tek biti. Borislav Pekić je jedan od naših najpoznatijih pisaca, dobitnik različitih nagrada, pisao je dramske tekstove, eseje, romane i priče.

,,Godine 1590., tek što otac doselio, spaljena je ispod naših prozora veštica Margaret Read. Odbijajući da se pokori volji božjoj, njeno srce, kao jarac, odskoči iz plamena lomače, udari u zid obližnje kuće, odbi se i otkotrlja u reku Nar. Ta kuća je bila naša, u njoj se rodih. I sad pamtim otisak srca na zidu – taman obris sličan istrulelom listu.”

Priča počinje u kući u kojoj se rodio John Blackmith, sedmo dete od oca kovača i majke babice. U pitanju je sedamnaesti vek i mesto događaja je Engleska. U to doba ljudi su često napadali žene pod izgovorima da su veštice, tako da su mnoge od njih završavale na lomačama. John je narator priče. Sećanja na detinjstvo su vrlo jasna i lepa, sem jednog događaja posle koga se menja odnos majke prema njemu.

U selo su dolazili Krstonosci i silan svet se sakupio na trgu. Sveštenici koji su lečili bolesne. Svi su izašli osim Johnove majke koja se zaključala u podrum. U toku predstave koja se odigravala na trgu, mladi John je samo u jednom trenutku podigao ruku na kuću u kojoj je živela udovica Rebecce Winslow, pod objašnjenjem da je video lepu plavu devojku. Ubrzo potom, seljani su zapalili kuću. Ispostavilo se da je udovica bila veštica. Majka koja je sarađivala sa udovicom, mu to nikada nije oprostila i vrata svoga srca je za njega zaključala.

Nakon nekog vremena svi su čuli za mladića koji ima posebno oko, koje može da prepozna vešticu. Postao je popularan i često pozivan gost u mnoge delove Engleske u kojima su veštice morile stanovnike. Najzanimljivije je što sam John nije znao da opiše šta se u njemu desi kada ugleda vešticu i da li to njegova ruka sama podigne prst ili ipak Božija.

Jednog dana su ga pozvali u jedan gradić da pronađe sedam veštica, koje kaljaju stanovnike, pretvaraju so u biber, i koje su oterale mlinara iz grada.

Kako je veštica uspela da uđe neprimetno u crkvu? Kako je John prepoznao?

Da li je i njegova majka bila veštica?

Ko na kraju priče leti na metli?

Ukoliko nemate vremena za neki obimniji roman, izdvojite vreme za četrdeset i četiri stranice, na koliko staje ova uzbudljiva priča o dečaku koji je umeo da prepozna veštice.

Autor: Dragana Milutinović

Praznični običaji u svetu (2. deo)

0

Prošle nedelje pisala sam vam o tome kako se novogodišnji i Božićni praznici proslavljaju u Francuskoj, Španiji, Poljskoj i Gruziji. Ove nedelje, nastavljamo sa prazničim običajima u drugim evropskim državama, Italiji, Islandu, Mađarskoj i Grčkoj.

Italija

Deca u Italiji poklone dobijaju 6. januara, na katolički praznik Sveta tri kralja. Poklone im donosi dobra veštica La Befana. Legenda kaže da je La Befana dala mudracima da se odmore u njenom domu dok su pratili Vitlejemsku zvezdu  i da su je tri mudraca nakon toga pozvala da ide sa njima na Isusovo rođenje, međutim ona ih je odbila pošto je imala previše posla u kući. Mudraci su otišli, a ona se dok je čistila metlom predomislila i odlučila da krene za njima. Pratila je Vitlejemsku zvezdu, ali nije stigla mudrace. Usput je na pragu svakog deteta ostavljala slatkiš. Ona i danas nastavlja svoju potragu, a deci usput ostavlja poklone.

U nekim delovima Italije običaj je da se 31. decembra u ponoć kroz prozor izbace neke stare stvari. Ovim se ljudi simbolično rešavaju onoga što im je beskorisno i prave prostor za novi početak i nove stvari u svom životu.

Neki Italijani veruju da će prva osoba koju sretnu u novoj godini uticati na to kakva će im godina biti. Što je osoba starija, to će godina biti bolja.

Island

Tradicionalno, novogodišnja jelka se kiti dva dana pred Božić ili na Badnje veče, ne pre toga.

Deca 13 dana pred Božić, na prozoru svako veče ostavljaju cipele u koje im novogodišnji trolovi ostavljaju slatkiše, ako su bili dobri ili truli paradajz, ako su bili nevaljali.

Na Islandu je običaj da svako za Božić mora na poklon dobiti makar jednu knjigu.

Mađarska

Četiri nedelje pred Božić prave se Božićni venčići na kojima se nalaze i četiri sveće koje simbolizuju veru, nadu, ljubav i radost. Svake nedelje do Božića pali se jedna sveća, a poslednja na sam Božić.

U nekim delovima Mađarske postoji verovanje da seme maka donosi sreću i bogatstvo u novoj godini i zato se na proslavi Nove godine često jedu kolači koji u sebi imaju mak.

Deca poklone dobijaju 6. decebra, za katoličkog Svetog Nikolu i za Božić.

Grčka

Grci za Novu godinu prave kolač Svetog Vasilija – vasilopitu. Sveti Vasilije je Deda Mraz prema grčkoj tradiciji. U kolač se ubacuje novčić i veruje se da će onaj ko izvuče novčić biti srećan cele godine. Prvi komad kolača reže se za Hrista, drugi za Bogorodicu i treći za kuću. Nakon toga kolač se reže i deli članovima porodice po starosti.

Ujutro 1. januara porodice odlaze na crkvenu službu. U nekim delovima Grčke običaj je da se u crkvu ponese nar. Nakon povratka, svi ulaze u kuću osim glave porodice. Glava porodice treba da pokuca ili zazvoni i da tek nakon toga uđe u kuću sa narom u ruci. Običaj je da taj nar baci na pod što jače kako bi se raspao. Što su semena nara jače boje i što ih više ima na podu, to će godina biti bolja.

Nadam se da ste naučili nešto više o tome kako se u drugim kulturama proslavljaju praznici, a možda ste dobili i neku ideju za običaje koje možete da probate i u svojoj kući.

Autor: Milica Barać

Pismo za teške dane

0

Jednom sam negdje pročitala da je dobro napisati sebi pismo za teške dane. Ono kad ti dobro ide pa želiš nešto od tog osijećaja sačuvati i poklnoniti sebi u onim manje dobrim danima. Za mene je danas prekrasan dan. Pogled u prirodu me ostavlja bez daha. Pao je novi snijeg i prekrio sve što je ružno za oko. Zrake sunca svijetlucaju na snijegu, kao da je neko posuo svjetlucavi prah. Tišina, mir i zimska idila. Odmor za tijelo i dušu. Pošto se trenutno nalazim u centru za rehatibilaciju, gdje svakodnevno radim na tome da se tijelo oporavi i dovede u bolje zdravstveno stanje, možda je baš sad pravo vrijeme da napišem to pismo. Pismo za one dane kad nemam snage da ustanem iz kreveta i mrzim svoje tijelo, jer me ne služi onako kako ja hoću.

U takvim danima počnem zaboravljati sve pozitivno u životu i dozvolim da me obuzmu crne misli. Na svu sreću takvih dana je sve manje. Ipak u tom pismu želim podsijetiti sebe da poslije svake kiše dolazi sunce, da samo trebam biti strpljiva. Reći sebi koliko sam ponosna na sebe, kako se nosim sa svim dijagnozama koje imam. Podsjetiti se da sam jaka, uporna i hrabra. Ubijediti sebe da sam vrijedna ljubavi, te da zaslužujem svu sreću ovog svijeta. U tom pismu ću nabrojati sve svoje vrline i mane, da bi skrenula pažnju od stanja u kojem se nalazim. Ono treba da bude nešto što će mi davati nadu, da mi Bog da samo onoliko koliko mogu podnijeti i da sam dorasla svim problemima oko mene. Kad posumnjam u to prisjetiti ću se ovog perfektnog dana u kojem se super osijećam i reći sama sebi da će takvih dana biti još puno u mom životu. Sreća i mir se nalaze unutar nas, ali kad imamo bolove oni su u prvom planu i potisnu sve druge osijećaje u zaborav. S pisanjem želim podsjetiti sebe šta je prioritet i kako se izboriti za njega. Takođe ima dana kada sam umorna od toga da moram biti jaka i tada će mi to pismo biti od pomoći. Imam pravo priznati sebi da postoje trenuci kad nam je potreban neko da nas podrži i samo da nam kaže da će sve opet biti u redu. Žene su jake i često sve probleme kriju iza perfektnog osmijeha. Ponekad smo  umorne od toga i imamo pravo to i pokazati. Pismo za teške dane će biti moj putokaz, da možemo sve što poželimo i ostvariti, samo ne smijemo biti strogi prema sebi i trebamo pratiti unutarnji glas.

Autor: S.M.

5 ‘last minute’ ideja za novogodišnje poklone

0

Svake godine ista priča – vidimo da je decembar zakucao na vrata i već krećemo da razmišljamo o novogodišnjim poklonima za porodicu i prijatelje. Onda sebi kažemo “ma neka, ima još mesec dana do dočeka Nove godine, ništa mi sada ne pada na pamet, kupiću za 2 nedelje kada nešto smislim”. Zatim decembar prođe munjevitom brzinom, dok smo se okrenuli – već je poslednja nedelja decembra. Vremena više nema, pokloni nisu kupljeni, ideje, naravno, nemamo! Upomoć, šta sada!?

Zbog ovakvih situacija nudimo Vam 5 ‘last minute’ ideja za novogodišnje poklone pomoću kojih ćete obradovati i  ulepšati praznike vašim najmilijima, a sebe osloboditi bespotrebnog mozganja o tome čime iznenaditi roditelje, prijatelje, baku i deku, tetku, ujaka…

  • Poklon vaučeri

Poklon vaučer je uvek dobar izbor kada je u pitanju darivanje – ne samo za novogodišnje i božićne praznike, već i za druge prilike poput rođendana i godišnjica. Na Vama je samo da odaberete koju uslugu ćete pokloniti: tretman za oporavak kose u frizerskom salonu, relax masažu u spa centru, tretman lica u kozmetičkom salonu – u zavisnosti od toga kome poklanjate dar i čemu bi se Vaša draga osoba najviše obradovala. Ne postoji ništa bolje od opuštanja nakon nagomilanog stresa tokom cele godine!

Uzmite u obzir poklon vaučer za određenu edukaciju koju Vaš prijatelj duže vreme priželjkuje – pun pogodak!

  • Novogodišnja dekoracija

Sigurni smo da u društvu ili porodici imate onu jednu osobu koju ponese novogodišnja euforija i koja uživa u dekorisanju svog doma u prazničnom duhu. Zašto je ne biste učinili još srećnijom i poklonili joj paketić pun ukrasa za jelku u različitim veličinama, bojama i oblicima, lampice za jelku, ali i za dvorište, ili čak dekorativnog Deda Mraza od pola metra? Mogućnosti su beskonačne, na Vama je samo da odaberete kombinaciju boja ukrasa, uzimajući u obzir  ukus osobe kojoj ste poklon namenili. Naš predlog su unikatni stalkeni ukrasi – svakako su lepši i blistaviji od plastičnih, samim tim bolji izbor kada je u pitanju originalan dar.

  • Kozmetički paketić

Ko kaže da smo „veliki” da bismo dobijali paketiće sa igračkama i slatkišima?  I odrasli  mogu biti obradovani paketićem, ukoliko obavimo male izmene. Umesto igračaka, napravićete kombinaciju drogerijskih proizvoda – šminka, kreme, pilinzi, maske za lice, kvalitetna ulja za kosu, after shave losioni, parfemi, vi birate! Ostatak paketića dopunite omiljenim slatkišima iz detinjstva – obećavamo da će se osoba koja dobija poklon bar na trenutak vratiti u bezbrižno doba!

Ukoliko želite skuplju varijantu, idealna ideja jeste da za dame ubacite pribor za depilaciju u kućnim uslovima – aparat za zagrevanje voska, patron sa voskom i trake za depilaciju, ili kvalitetan uređaj za stilizovanje kose (presa ili uvijač). Na ovaj način štedite vreme i novac Vašim mama, tetkama i drugaricama. Za muškarce, dobar izbor bi bio trimer za bradu, ili elektronski gedžeti, ukoliko poznajete zaluđenika tehnologijom.

  • Personalizovani planer

U Novu godinu ulazimo sa novim željama i planovima. Zbog toga, poklon savršen jeste planer za iduću godinu u kojem možete pratiti rad na Vašim ciljevima, zapisivati svakodnevne obaveze, praviti ‘to do’  i shopping liste, voditi računa o zdravoj ishrani… Na ovaj način, bolje ćete planirati svoje vreme, efikasnije završavati obaveze i biti produktivniji! Ovo je idealan pokon za studente, zaposlene mame i tate i osobe koje rade na svojoj karijeri. Na internetu se može pronaći mnogo stranica koje se bave prodajom personalizovanih planera – izaberite onaj koji najviše odgovara obavezama Vaše bliske osobe.

  • Omiljena knjiga

Knjiga je klasičan poklon koji može postati pun pogodak ako znate gde da gađate! Omiljena knjiga u najnovijem izdanju će provereno obradovati svakog knjiškog moljca. Međutim, ako knjizi pridodate zanimljiv, unikatan obeleživač stranica i kutiju sa kesicama omiljenog vrućeg napitka iz novogodišnje limitirane kolekcije, dragoj osobi ćete napraviti potpuni ugođaj! Dobra knjiga uz šolju čaja ili kafe je recept za savršen zimski dan!

Nadamo se da smo Vaš inspirisali i da već imate pripremljenu shopping listu!  A sada, pravac – tržni centar!

Foto: Pinterest

Autor: Milica Vulić

Kako je Dior postao svetski brend?

Kada izgovorimo ime Kristijan Dior često pomislimo na luksuz, eleganciju, visoku modu i pravi kvalitet kome teže svi brendovi ovog sveta.

Tokom Drugog svetskog rata racionalizacija materijala bila je veoma stroga, pa se izrada okovratnika, manžetni i ostalih dodataka smatrala luksuzom, a svila je bila upotrebljavana samo za izradu padobrana. Zbog svega ovoga je pojava Diorovog “New Looka” periodu nakon rata predstavljala je grešni hedonizam.

Jedan od najznačajnijih kreatora XX veka rođen je 21. januara 1905. godine u Granvilu, lepom gradiću na obali Normandije kao drugo od petoro dece Aleksandra Luja Morisa Diora. On potiče iz jedne dobrostojeće porodice koja je zaista ulagala u svoju decu.

Kod Kristijana se njegov dar veoma rano ispoljio, još u detinjstvu se dešavalo da je crtao po zidovima svoje kuće i često kreirao nove stvari. Njegova prvobitna želja bila je da postane arhitekta, međutim za to nije dobio odobrenje svoje porodice i na čije primoravanje je završio studije na Institutu političkih nauka. Otac je ipak shvatio da se Kristijan time neće baviti i rešio je da 1928. godine da novac za osnivanje svoje galerije, pod uslovom da se nigde ne spominje porodično prezime. Galerija je ubrzo postala centar svih poznatih umetnika čija su dela bila upravo na njenim zidovima. Dela poput Pabla Pikasa, Žana Koktoa i mnogi drugi.

Međutim, 1931.godine nakon smrti majke i brata i propasti porodične firme, Dior biva prinuđen da zatvori galeriju. Nakon toga je leteo nekoliko godina, radio modne skice za različite modne kuće i na kraju dobio posao asistenta Roberta Pikea.

Osnivanje brenda 

Marsel Busak, prijatelj Diora iz detinjstva upućuje njemu poziv i predlog da zajedno ožive modnu kuću ,,Philippe et Gaston“ čiji je vlasnik bio Busak.

Rođendanom Diora se smatra 12. februar 1947. godine kada je Dior predstavio svoju kolekciju visoke mode „Carolle“ za koju je sam kreator rekao: „Stvorio sam ženu-cvet“. Naime, silueta žene u toj njegovoj novoj garderobi, uskog gornjeg i širokog donjeg dela, podsećala je na cvet, a pojam prema kojem će ta kreatorska tvorevina ostati upamćena u istoriji mode je “New Look”.

,, New Look“ se suprostavio svim tadašnjim modnim trendovima. Prvi je uveo gola ramena, utegnut struk i luksuzne materijale za izradu svojih dela.

Uz razvoj modnog dela, Dior je lansirao i parfeme. „Miss Dior“, nazvan po mlađoj sestri Kristini, uneo je revoluciju u industriji mirisa.

Dior je svoje kreacije tretirao više kao dizajner ili arhitekt nego kao krojač visokih krugova mode. Nije bio spreman na kompromis već je od klijenata zahtevao dugotrajne promene od specijalnih steznika do jastučića koji su naglašavali ramena.

Posle Diorove smrti, kao umetnički direktor biva imenovan tada dvadesetjednogodišnji Iv Sen Loran koga je u kuću “Dior” doveo lično veliki majstor 1955. godine. Ostao je dosledan svom majstoru, ali je dizajn omekšao, dodao dozu nežnosti i olakšao  znatno nošenje. Nakon izvesne greške Lorana na njegovo mesto je postavljen Mark Bohan koji je nazvan spasiocem ovog brenda. On je vratio Dior na svoj klasičan konzervativan stil i doživeo uspeh sa svojim kolekcijama koje je nosila i Elizabet Tejlor.

Od 1996. godine na čelu kreativnog tima kuće Dior našao se Džon Galijano. Uneo je u “Dior” ekstrem elegancije i ekstravagancije u doslovnom smislu pojma „new look“. Nakon silnih ispada biva zamenjen Bilem Gajtenom i poslednja osoba koja preuzima njihovu poziciju postaje žena koja se zove Marija Gracija Kjuri.

Kristijan Dior

“Moja slabost je arhitektura. Razmišljam o svojim delima kao o kratkotrajnoj arhitekturi, posvećenoj lepoti ženskog tela”.

Foto: Pinterest

 Autor: Rebeka Brošćanc