Home Blog Strana 239

Čitamo: „Čudesan život diplomiranih književnika“ – Alesandro Karera

0

Verovatno se neko od vas zapita šta rade u životu ljudi koji završe književnost, a ne dobiju posao u prosveti? Da li mogu da rade nešto drugo? Da li bi trebalo? Odgovore na pitanja potražite u ovom vrlo interesantnom romanu.

Alesandro Karera je italijanski autor, inače profesor italijanske i komparativne književnosti na univerzitetu u Hjustonu. Ovim romanom je na vrlo šarmantan način želeo da pokaže svim studentima književnosti, bilo koje, čime mogu u životu da se bave.

Sva poglavlja imaju jako zanimljive naslove, i svako poglavlje za sebe predstavlja po jedan književni žanr. Meni se najviše dopalo poglavlje o proročanstvu, obratite pažnju na njega.

Glavni junaci ovog romanu su Renato i Rinaldo. Obojica su diplomirali književnost, jedan radi u školi, dok drugi dok čeka da ga pozovu na zamenu, radi sve ostale poslove koji postoje, kako bi zaradio za život. Iz jedne perspektive Renato je imao odlično sređen život sa poslom u prosveti, ali on je bio duboko nesrećan, i tražio je svaki način da pobegne. Rino je bio srećan diplomirani književnik, bez posla u prosveti. Pisac želi da ukaže da je na jednoj strani velike vage šta se od svakog diplomiranog književnika očekuje a na drugoj kako se on zaista u svojoj koži oseća.

U svakom poglavlju može da se uoči kako narator tera čitaoca na razmišljanje, postavljajući pitanja. Jedno od njih je ,,Šta je hleb?” Ovde se pre svega misli na posao od koga se zarađuje hleb. Renato upoređuje hleb na selu i hleb u gradu. Za koga je on važniji i zašto? Zašto nam je važnije sve što rukama napravimo, sami, bez ičije pomoći?

knjiga

Renato svoju slamku spasa od škole vidi u glini. Želeo je da poseti seminar o lekovitosti gline koji se održavao na drugom kraju Italije. Pošto je detaljno osmislio plan, javio je upravnici škole da je mnogo prehlađen i da mora da ostane kod kuće nedelju dana, Rina je preselio kod sebe u stan, da komšije ništa ne bi posumnjale, ostavio je tajni broj i lozinku ukoliko nešto krene po zlu. Lozinka je bila: GLINA.

Rino se seli na nedelju dana kod Renata, da pravi buku po stanu, pušta vodu i roletne, i radi sve ono što Renato inače radi, jer i zidovi imaju uši. Sve je išlo po planu dok u stan nije ušla devojka, koja se predstavila kao fiskalna inspektorka. Došla je da proveri kako se profesor oseća. Rino se zaljubljuje u devojku na prvi pogled, i ceo plan koji je imao sa Renatom pada u vodu.

Renato se vraća sa seminara utučen, shvatio je na teži način da glina ipak nije za njega i da ne želi život da provede u nekoj banji, mažući ljude blatom. Rino pokušava da mu ispriča šta se sve desilo dok on nije bio tu. Ali njihovu priču prekida striptizeta prerušena u policajku…

Zašto su doktorica fiskalne inspekcije i striptizeta toliko slične?

Da li je striptizeta dilomirala književnost?

Da li će Rino dobiti posao u školi, a Renato izgubiti?

Sve odgovore možete pronaći u romanu koji se čita u jednom dahu, za samo nekoliko sati. Poklonite sebi malo dobre zabave i šale.

Autor: Dragana Milutinović

Koliko porodica treba da bude važna u životu

Na žalost vrlo često porodicu uzimamo zdravo za gotovo kao nešto sasvim normalno. Ali porodica treba ipak da bude najvažnija stvar u životu. Nju ne možemo birati, ali smo s njom povezani cijeli život. Od dijetinjstva u njoj učimo prve međuljudske odnose. Bezuvijetna ljubav i podrška koju nam porodica nudi utječe na naše fizičko i psihičko zdravlje. Korist je obostrana, za one koji daju i one koji primaju. Unutar nje spoznajemo da imamo na koga da se oslonimo kao i kako da poštujemo i podržavamo druge. Ona nas uči ljubavi, pokazuje nam da postoje ljudi koji su uvijek za nas tu, bez obzira na sve. Pomaže nam da se osijećamo sretno i sigurno, čak i onda kad okolnosti u kojima se nalazimo nisu idealne. Osijećaj pripadanosti koji nije zasnovan na statusima i uspjesima je vrlo važan za naše samopouzdanje.  Zajednička iskustva i sjećanja na pozitivne događaje pomažu nam da se osijećamo bolje. Svaka porodica je jedinstvena i svaki pojedinac je drugačije doživljava. Ali treba nam svima biti na prvom mijestu.

porodica

Porodica nam nudi emocionalnu sigurnost i zaštitu, samim tim što znamo da negdje pripadamo. Uvijek kada se u životu osijećamo nesigurno, uplašeno, tužno okrećemo se porodici. Bez obzira na to koliko prijatelja i drugih ljudi imamo u svom okruženju, ipak treba da nam bude jasno da nam niko ne želi dobro, kao članovi famililje. To su ljudi koji nas bezuvjetno vole, koji se raduju svakom našem uspijehu i sreći. Isto tako oni su prvi tu kad nam ništa ne ide od ruke i kad imamo probleme. Porodica je naša osnova za sve u životu. Oblikuje naš karakter, utiče na naš način razmišljanja, uči nas kako da donosimo prave odluke. Članovi naše porodice nas prihvataju onakve kakvi jesmo, njihova ljubav ne prestaje ni kad pogriješimo u životu. Oni su sretni što postojimo. Zato budite zahvalni na tome.

Naravno u svakoj porodici dolazi do rasprava, različitih mišljenja oko nekih stvari i članovi porodice nas često nerviraju više nego bilo ko drugi. Niko ne može izazvati toliku diskusiju kao jedna porodica. Ako pomislimo na širu porodicu, tu možemo biti različitih vijeroispovijesti, političkih ubijeđenja, karaktera, ali to nas uči toleranciji, pomaže da upoznamo i razumijemo druge ljude. Ako uspijete izgraditi zdravu i srećnu porodicu, stvarate sigurnu bazu za sebe i svoju dijecu, a onda i buduće generacije koje oni budu gradili. Nije neophodno da su oba roditelja skupa, da bi porodica bila srećna. Bitna je uzajamna podrška i poštovanje. Roditelji su vrlo često ovisni od emocionalne podrške svoje dijece. I ja sam jedna od njih. Kad ste svijesni da vam neko pruža podršku, to pomaže u borbi sa stresom, niskim samopouzdanjem i depresijom. Brat ili sestra mogu biti i najbolji prijatelji.

porodica

„Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna je nesrećna na svoj način.“ Ovo je jedna istinita Tolstojeva rečenica iz „Ane Karenjine“. Jedino zdrava porodica rađa zdravog pojedinca, koji na kraju gradi zdravo društvo. Zato se isplati ponekad odvojiti slobodno vrijeme i potruditi se da imate što bolji odnos unutar familije. Meni lično par dana provedenih s mojim najbližim napuni baterije i daje dodatnu snagu za dalje.  Moja porodica mi nudi utočište i podršku, što me ispunjava zahvalnošću i srećom. Bez njih moj život ne bi imao smisla. Čuvajte i njegujte svoje porodične odnose.

Autor: Suada Duraković

Čitamo: „Mračna mesta“ – Džilijen Flin

0

Peti Dej je na korak od toga da izgubi porodičnu farmu na kojoj živi sama sa četvoro dece – Mišel, Debi, Libi i Benom. Porodica je siromašna i nesređena, deca se ne uklapaju nigde, a Peti nikada ne uspe da uradi pravu stvar, koliko god se trudila. Niko nije mario za njih dok su bili živi, ali kada se na farmi desi masakr koji će preživeti samo Libi i Ben oni postaju još jedno među hiljadama „slavnih“ ubistava. Peti, Mišel i Debi su ubijene na svirep i surov način koji podseća na ritualna ubistva, a Ben je za njihovu smrt osuđen na doživotnu kaznu zatvora.  Libi ostaje sama i izrasta u nesigurnu, nepouzdanu i čudnu mladu ženu. Nakon 24 godine ona počinje da razmišlja o prošlosti i pita se da li je zaista videla i čula ono o čemu je svedočila ili je njen brat samo još jedan od toliko nevinih zatvorenika koji nikada nisu ni imali pravu priliku za odbranu.

mracna mesta

Ako bi trebalo da opišem ovu knjigu u nekoliko reči, rekla bih da je mračnija od očekivanog, napeta i uvrnuta. Autorkino uznemirujuće, prepoznatljivo i brutalno pripovedanje događaja iz prošlosti i sadašnjosti vodi nas kroz priču o porodici koja ni u čemu nema sreće i glavnoj junakinji koja je nedopadljiva i nesnađena u realnom svetu. Ova knjiga nije za svakoga, na njenim stranicama susrela sam se sa dešavanjima koja su mi bila tužna, gadljiva i sablasna. Svi događaji su opisani detaljno i veoma realno, tako da mi je čitanje u nekim trenucima izazivalo jezu i nelagodu. Osećala sam se kao da se neke od scena dešavaju u mojoj blizini, kao da su i same stranice ove knjige postala mračna mesta i kao da je svaki od likova na njima iskvaren, tmuran i oštećen.

mracna mesta

U knjigama Džilijen Flin uvek vlada specifična atmosfera koju autorka ume da prikaže i dočara čitaocima. Ovog puta ona nas zaista vodi na najmračnija mesta ljudskog uma. Ako ste ljubitelji književnih dela u kojima ne možete da predvidite razmišljanje i delovanje likova, u kojima autori prekidaju poglavlja onda kada je najzanimljivije i u kojima ništa nije crno-belo onda je ova knjiga dobar izbor za vas.

Jeste li čitali  „Mračna mesta“? Ako jeste, kakvi su vaši utisci?

Autor: Milica Barać

Boravak u prirodi kao lek: Najatraktivnija mesta za izlete u Zapadnoj Srbiji

0

Tokom radne nedelje maštamo o vikendu u prirodi, daleko od gradske buke, zagađenog vazduha i sirena automobila. Cela Srbija bogata je očaravajućim pejzažima koje je priroda kreirala: planinskim stazama, vidikovcima, jezerima, kamenim reljefima, vodopadima. Na nekim od tih mesta nalaze se i ljudskih ruku dela koja upotpunjuju čaroliju predela. Ovaj put ćemo kroz priču saznati koja su to najatraktivnija mesta za izlete u Zapadnoj Srbiji i zašto bi trebalo da ih obiđete.

Specijalni rezervat prirode Uvac – neverovatni meandri i beloglavi supovi

U najatraktivnija mesta za izlete u Zapadnoj Srbiji definitivno spada specijalni rezervat prirode „Uvac“, čije 2/3 pripadaju opštini Nova Varoš, a 1/3 opštini Sjenica. Glavnu atrakciju predstavlja kanjon reke Uvac i pogled na čuvene meandre sa nekog od vidikovaca (Molitva, Ledeni vidikovac, Mali krš). Možete krstariti jezerom (stanište je 24 vrsta ribe), kupati se i posetiti Ledenu pećinu, u kojoj je tokom cele godine temperatura 8 stepeni. Kako biste shvatili da se nalazite u gnezdu beloglavih supova, morate od lokalnog vodiča čuti priču o ovim dobroćudnim lešinarima. Jedući mišiće i iznutrice uginulih životinja ovi orlovi vrše „prirodnu reciklažu“ i prekidaju tok zaraznih bolesti. Sve vreme boravka na Uvcu iznad vaših glava leteće oko 450-500 jedinki beloglavog supa.

Spektakularni vidikovci Tare – najatraktivnija mesta za izlete u Zapadnoj Srbiji

Tara je jedan od pet nacionalnih parkova u Srbiji. Prepoznatljiva je po prostranim livadama, listopadnim šumama, bajkovitim jezerima i spektakularnim vidikovcima. Na Tari živi oko 50 jedinki mrkog medveda. Nemojte se plašiti, jer oni ne napadaju ljude. Postoje vođene ture u trajanju oko 4-5 sati na kojima možete pratiti njihovo ponašanje. Imaju istančan njuh i odličan sluh, pa je bitno da nemate parfem i šuškavu garderobu. Tara je planina u koju ćete se zaljubiti, naročito kada vidite jezera Perućačko i Zaovinsko, kao i vidikovce Banjska stena, Bilješka Stena, Sjenič, Janjač, Crnjeskovo, Osluša i Skolarica.

Banjska stena je jedan od najpopularnijih vidikovaca ne samo na Tari, već u čitavoj Srbiji. Do njega možete stići makadamskim putem ili šetnjom kroz dve pešačke staze. Ime je dobila po Banjskom vrelu u podnožju vidikovca koje je nestalo sa izgradnjom jezera Perućac. Sa 1.065 metara nadmorske visine videćete upravo ovo veštačko jezero, kanjon reke Drine i obronke planine Tare.

Bilješka stena nalazi se na 1.225 metara visine sa kojeg možete videti preostala stabla Pančićeve omorike, reku Drinu i Osat sa bosanske strane. Ovde se nalazi kućica proslavljena u domaćoj drami „Ptice koje ne polete“.

Sjenič je vidikovac koji, zahvaljujući ljudskoj dosetljivosti, deluje kao portal u drugu dimenziju. Na Crnom vrhu (na 1.444 metara) dominira drvena osmatračnica sa koje se pruža pogled na bujnu vegetaciju Tare.

Janjač je jedan od najviših vrhova nacionalnog parka Tara. Nalazi se iznad mesta Gornje Karaklije, u Zaovinama. Ako je vedro, možete da vidite i legendarni most Mehmed-paše Sokolovića iz romana „Na Drini ćuprija“.

 „Život je čudo“ – etno-selo Drvengrad

Drvengrad, Kustendorf ili Mećavnik je etno-selo sagrađeno za potrebe snimanja filma Emira Kusturice „Život je čudo“. Mećavnik se nalazi na Mokroj gori, a visinski je na istom nivou sa železničkom stanicom „Jatare“ kroz koju prolazi čuvena pruga „Šarganska osmica“. Etno-selo čine drvena crkva posvećena Svetom Savi, hotel Mećavnik, galerija slika Macola, bioskop „Underground“, poslastičarnica „Anica“, restoran „Lotika“ (većina namirnica je iz Kusturičinog gazdinstva) i prodavnica narodne radinosti. Glavna ulica nosi naziv po jedinom srpskom nobelovcu Ivi Andriću. Ostale ulice nose imena Če Gevare, Maradone, Čkalje, Felinija, ali i Novaka Đokovića. Drvengrad je dobio status grad-hotel sa četiri zvezdice poput Svetog Stefana u Crnoj Gori. U njemu se svake godine održava internacionalni filmski i muzički  festival „Kustendorf“.

Kućica na Drini – slika sa razglednica Srbije

Ako vas put odvede ka Bajinoj Bašti, nemojte preskočiti prizor sa razglednica Srbije – Kućicu na Drini ili Kućicu na steni. Nasred reke, na usamljenoj steni, jedna kućica prkosi prirodi. Prva kućica na ovom mestu nastala je tokom leta 1968. godine, ali ju je reka odnela iste jeseni. Međutim, ideja je ostala da živi. Sedmi put obnovljena 2011. godine, kućica je opstala sve do danas. Fotografija Kućice na Drini pobedila je na takmičenju časopisa „National Geographic“ za fotografiju meseca avgusta 2012. godine. Nakon toga stekla je svetsku slavu. Američki časopis „Business Insider“ svrstao ju je u 16 najčudnijih kuća na svetu. Ukoliko učestvujete na manifestaciji Drinska regata, proći ćete rekom pored Kućice na steni. Kako sigurno nećete ovde provesti ceo dan, predlog je da posetite memorijalni centar Kadinjača. Ispod spomenika-piramide nalazi se kosturnica u kojoj su smešteni posmrtni ostaci većine boraca izginulih na Kadinjači 1941. godine.

Kanjon reke Gradac, najčistije reke u našoj zemlji

Najčistija reka u Srbiji i jedna od najčistijih reka u Evropi koju često nazivaju „smaragdnim biserom Zapadne Srbije“ idealno je mesto za beg iz grada. Reka Gradac izvire u podnožju planine Povlen, nakon nekoliko kilometara toka ponire, pa opet izbija na površinu. U njenom toku od 28 km nalazi se veliki broj pećina, a najpoznatija je Degurićka pećina. Svratite na ručak u neki od restorana i naručite sveže ulovljenu pastrmku na žaru, specijalitet ovog kraja. Na samoj obali reke Gradac, na oko 5 km od centra Valjeva, nalazi se manastir Ćelije, zadužbina kralja Dragutina iz 13. veka. Nešto dalje je manastir Lelić, zadužbina vladike Nikolaja Velimirovića. U njemu se čuvaju i mošti čuvenog duhovnika. Ako ste se uputili na izlet do reke Gradac, obiđite i jezero Rovni. Pogled sa vidikovca Velika stena (Lazareva stena) jedan je od najlepših u Srbiji. Osim toga, možete svratiti i u centar Valjeva i obići Trešnjar, staru četvrt na desnoj obali Kolubare. U pitanju je jedna od retkih orijentalnih celina sačuvanih u Srbiji u kojoj je većina kuća sagrađena u 19. veku.

Dolina jorgovana – priča o ljubavi kralja Uroša i Jelene Anžujske

Dolina jorgovana ne samo da spada u najatraktivnija mesta za izlete u Zapadnoj Srbiji već i u najromantičnije krajeve naše zemlje. Priča nas vodi u 13. vek kada je kralj Uroš I Nemanjić želeo svojoj budućoj supruzi, francuskoj princezi Jeleni Anžujskoj, priredi iznenađenje dobrodošlice u Srbiju. On je naredio da se duž reke Ibar posade jorgovani kako bi princezu podsećali na rodnu Provansu. Hiljade cvetova jorgovana od sivih do tamnoljubičastih zamirisali su 1250. godine. Jelena Anžujska podigla je mnoge manastire i doprinela kulturnom razvitku srednjovekovne Srbije. Na dvoru je imala prvu biblioteku, a osnovala je i školu za siromašne devojke. Zamonašila se 1280. godine u Crkvi Svetog Nikole u Skadru. Sahranjena je u manastiru Gradac, a crkva ju je kanonizovala u sveticu. U njenu čast, svake godine početkom maja održava se manifestacija „Dani jorgovana“. Kada idete na izlet u ovaj kraj, a nije vreme jorgovana, možete posetiti srednjovekovni grad Maglič koji se uzdiže na strmoj litici iznad Ibra, manastir Žiču u kome je krunisano pet srpskih kraljeva ili planinu Stolovi. Za uspon na Stolove potrebno vam je oko 4 sata, a šetajući stazom dugom 21 km imaćete priliku da vidite i slobodne poludivlje konje kako trče oko vas. Najlepši period je u maju, kada cvetaju narcisi.

Ovo su samo neki od predloga gde možete provesti zabavan vikend daleko od gradske vreve. Zapadna Srbija bogata je neverovatnim prirodnim lepotama, zato nemojte gubiti vreme nego iskoristite vikende za istraživanje i uživanje.

Autor: Ljiljana Bugarin

 

 

 

Kako reagovati na zlonamernu kritiku?

0

Ukoliko ti je neko uputio kritiku pokušaj pre reakcije da identifikuješ da li je kritika povratna reakcija na tvoju ličnost ili na tvoje ponašanje. Ako se radi o kritici na ličnost, osoba kritikuje iz pozicije neke vrste ličnog nedostatka/viška. Dakle, iz nesigurnosti, ljubomore, zavisti… Tek kada si siguran koja namera stoji iza kritike (dobra ili loša) onda je red na reakciju. Ovo su načini zdrave reakcije na kritiku iza koje stoji loša namera:

*Ignorisanje ili sarkastična opaska (bez emotivnog investiranja) su obično najbolji način da ne prihvatiš kritiku koja je izrečena. Hladno, sigurno i staloženo jer svaka uznemirenost je znak da je kritika uspela da te isprovocira, čemu jeprvobitno i namenjena. Bes, ljutnja ili očaj  ohrabriće sagovornika za dalje kritike i provokacije.

*Racionalno argumentovanje je još jedan način adekvatne reakcije na zlonamernu kritiku. Ukoliko proceniš da kritika proističe iz nerazumevanja, ovo i može da ima smisla. I u ovom slučaju istupi staloženo i smireno (bez pravdanja i ubedjivanja). Iznei razloge koji sagovorniku približavaju stvari iz tvog ugla posmatranja.

*U slučaju da argumenti naidju na nerazumevanje ili nezainteresovanost, postavi stabilne granice, da bude jasno da te kritika ne dotiče, sve dok je potkovana lošom namerom. Budi pristojan i blagonaklon dokle god te to izdiže iz situacije. Ali mirno, jasno i svesno zaštiti sebe od tudjeg verbalnog i emotivnog smeća.

Autor: emocionalno.osnazivanje

Božija čarolija postoji ako u nju dovoljno verujemo

Kao priču današnjeg teksta želimo vam predstaviti životnu priču jedne mlade žene koja se uprkos svojoj dijagnozi uspela ostvariti u ulozi uspešne i zadovoljne žene koja ima svoja interesovanja. A i u ulozi supruge i majke. Njeno ime je Arbnora Šahini Elezi ima dvadeset i šest godina i rođena je sa Osteogenesis Imperfecte što prevedeno znači staklene kosti. Ona je korisnica invalidskih kolica i od najranijeg perioda svog života počela je aktivno da se bavi temama osoba sa invaliditetom. A već duži niz godina govori o tome na svom youtube kanalu i društvenim platformama. Ona je rođena Makedonka a odrasla je u Hrvatskoj, a sada živi u Nemačkoj sa suprugom i ćerkom.

Ona je pre nekog vremena postala ponosna mama jedne slatke devojčice. Taj radosni trenutak kada je saznala da je trudna desio se posle iznenadne smrti njenog oca za kog je jako bila vezana. Što je njoj bio još veći motiv da što bezbolnije prođe kroz taj teški period i da trudnoću iznese kvalitetno i zdravo s obzirom na svoje zdravstveno stanje. To je Bogu hvala uspela i uživala je u tome. To se videlo po njenim svakodnevnim objavama na društvenim mrežama kojima je obaveštavala svoje pratioce. Danas ona ima sve što bi svaka žena mogla da poželi i ako su mnogi govorili da ona to neće nikada ostvariti. A ona je svojom verom to uspela.

Njena priča je dokaz da je apsolutno sve moguće na ovom svetu.

Autor: Milica Đorđević