Home Blog Strana 182

Kako da negujete kosu tokom zime?

0

Kako da negujete kosu tokom zime?

Nega kose se razlikuje u zavisnosti od godišnjeg doba. Pa zbog toga postoje drugačije rutine koje bi svi trebalo da primenjuju ukoliko žele da zaštite i očuvaju svoju kosu.

Postoje koraci koji su neophodni da bi se kosa prvenstveno zaštitila od spoljašnjih uslova a to su:

Temeljno sušenje posle pranja

Kod sušenja je najvažnije da kada počnete da sušite kosu da uključite najmanju temperaturu na fenu. Da bi se kosa navikla na toplotu. A kasnije u toku sušenja slobodno povećajte toplotu, ali i to činite postepeno zbog onoga što sam spomenula.

Takođe je važno da u toku sušenja kose držite fen na udaljenosti od bar 15 centimetara od glave. I da imate usaglašene pokrete ruku da ne bi presušili jednu regiju kose a drugu ostavili vlažnom. Sledećeg puta razmišljajte o ovome dok sušite kosu, i ako bar delić ovoga primenite videćete benefite.

Redovno nosite kapu kada ste na otvorenom tokom zime

Ovako ćeš biti sigurna da si zaštitila svoju kosu od hladnoće i vetra na najbolji mogući način. A pri tom ćeš biti moderna jer su kape, šeširi, i kačketi u modi ove sezone. Birajte kape po svom ukusu, senzibilitetu i najvažnije po udobnosti.

Zimska maska za kosu od jaja

Jaja su bogata proteinima, hranljivim materijama, vitaminom B zbog toga su odlična za kosu. Ova fantastična maska će vam nahraniti kosu, osvežiće je, sprečiće njeno opadanje. Zato jednom nedeljno odvojite dan da stavite masku od jaja na kosu. Za taj proces će vam trebati malo više vremena. Zato što je trebate držati na kosi minimum 30 minuta. Zato se za to vreme opustite uz svoju omiljenu aktivnost i uživajte. A maska od jaja će odraditi svoj posao i učiniće vašu kosu glatkom, lepršavom, zdravom.

Još jedna vrlo važna sitna informacija, ne bi valjalo da često perete svoju kosu jer je time dodatno isušujete.

Vodite računa o svojoj kosi onako kako vodite računa o svom licu i koži i sigurno će vam i kosa blistati. Srećno.

Kako da negujete kosu tokom zime?

Autor: Milica Đorđević

Zašto vam je potreban koučing?

0

Zašto vam je potreban koučing?

Naišla sam na sledeće pitanje pregledajući pitanja koja ste mi postavili: Zašto mi je potreban kouč za roditelje dece sa posebnim potrebama?

Mislim da ovo pitanje zaslužuje ceo članak, jer je to moguće nešto što se i drugi pitaju.

Za početak ću vam opisati kako mi je unajmljivanje kouča pomoglo.

Zašto koučing?

Kada je trebalo da odlučim da li da prihvatim ponudu da pohađam onlajn kurs i naučim affiliate marketing. Ili da počnem da pišem knjigu, angažovala sam kouča, trenera životnih veština. U to vreme sam bila na pravom mestu. Prihvatila sam Joanino stanje sa svim izazovima koje nosi. I odlučila da uložim neko vreme da uradim ili stvorim nešto što bi učinilo da rastem i razvijem se. Kao što Marta Bek kaže u svojoj knjizi „Pronađi svoju zvezdu Vodilju“:

„Kada postignete da budete tamo gde želite da budete, možete ostati tamo samo ako to dozvoljava inovacije i rast.”

Unajmila sam kouča i nisam znala šta da očekujem. Ali mi se jako svidelo. Objašnjavala sam svojim prijateljima da je koučing dodatna briga i nega koje sebi pružam. Kao kada odlučite da sebi priuštite tretman masaže ili luksuzno spa iskustvo. S tim što uz koučing, to činite svom umu i duhu. Prijalo mi je što pored sebe imam osobu koja je intuitivna. Ne osuđuje i nema mišljenje o stvarima u mom životu. Neko da mi kaže mišljenje o mojim ciljevima i gde sam. Gde želim da budem i koji izazovi su na mom putu. I da mi zatim postavi prava pitanja koja će me odvesti do uvida. Trebao mi je uvid šta treba da radim, i otkrila sam šta je to. Jedva sam dočekala da počnem da radim i ostvarim svoje ciljeve. Osećala sam se puna energije i znala sam šta je to čime treba da se bavim.

Sve vreme sam bila svesna da sve ovo mogu i sama da uradim.

Mogu sama da čitam. Gledam video-snimke. Radim IKIGAI vežbe. Razmišljam i koncentrišem se i meditiram dok ne dobijem odgovor – svako to može. Nije nemoguće. Samo treba mnogo vremena. I to ćete učiniti bez energije nekog drugog čija je strast da pomogne ljudima da dođu do uvida i da ih podučava.

Zatim sam razmišljala o tome kako mi je koučing pomogao.

Pomogao da razjasnim stvari i shvatim da treba da napišem knjigu. Da kreiram sadržaj zasnovan na svojoj priči, kako bih inspirisala i motivisala ljude u izazovnim vremenima. To mi je pomoglo da shvatim da sam više za kreativne stvari. A ne prodaju (a affiliate marketing je u stvari prodaja na internetu). Smatrala sam koučing prijatnim iskustvom. Tehnike koučinga mogu se primeniti u skoro svakom segmentu života: karijera, odnosi, porodična pitanja, finansija, samopouzdanje i tako dalje. Sećam se da sam pomislila: svako treba da ima životnog trenera bar povremeno. Volela bih da sam imala kouča u prvih nekoliko godina Joaninog života. Da mi pomogne da promenim svoje perspektive i uverenja. I da vidim lepotu u svom životu. Da mi pomogne da stignem tamo gde sam sada… i to je bilo to.

Moja sledeća misao, jasna kao blistav dan, bila je da želim da budem kouč za roditelje dece sa posebnim potrebama. Roditeljima ću dati alate i metode da postignu prihvatanje. Blagostanje. Radost, entuzijazam, optimizam i da se osećaju dobro u vezi sa sobom i svojom situacijom. Znam kako sam sama došla do svih ovih stvari. Reči ne podučavaju; već iskustvo. Moje iskustvo je ogromno i delim ga sa ljubavlju i radošću.

Šta je koučing?

Po definiciji, koučing je oblik razvoja u kojem iskusna osoba, nazvana kouč, podržava učenika ili klijenta u postizanju ličnog ili profesionalnog cilja pružanjem obuke i usmeravanja.

Koučing za roditelje i posebno za roditelje dece sa posebnim potrebama može vam doneti samopouzdanje mir, prihvatanje i zahvalnost.

Kouč ne osuđuje, nema mišljenje i ne daje rešenja, ali postavlja prava pitanja kako biste mogli da prepoznate svoj potencijal.

Šta da očekujete od koučinga za roditelje dece sa posebnim potrebama?

Izuzetno sam orijentisana na roditeljstvo i cilj mi je da vam pomognem. Naša deca dobijaju mnogo pažnje od nas, ostatka porodice, lekara i medicinskih sestara. Meni ste vi na prvom mestu. Koučing sesije se odvijaju preko aplikacija Skype ili Zoom. Saslušaću vas i razgovaraćemo. Na našoj prvoj sesiji ćete mi reći zašto želite koučing i šta se nadate da ćete dobiti od naših sesija. Postaviću vam i određena pitanja da biste razumeli trenutne izazove sa kojima se suočavate i kako se osećate.

Zašto vam je potreban koučing?

Metode i tehnike koje koristim obuhvataju pisanje sopstvenih misli (nešto poput vođenja dnevnika) ili samo beleženje nečega o čemu ste razmišljali ili se dogodilo, a želite da razgovarate o tome na našoj sledećoj sesiji. Takođe, daću vam vežbe zahvalnosti i prihvatanja koja će obuhvatati i pitanja. Kada odgovorite na ta pitanja, razumećete svoju situaciju, šta želite u svom životu i kako da postignete svoje ciljeve. Nakon što nekoliko puta uradim te vežbe sa svojim klijentima, oni skoro uvek kažu da posle toga vide nove mogućnosti. Uspeli su da prihvate svoju situaciju i shvatili su da sada mogu da slede nove ciljeve, napreduju u karijeri, promene profesiju i poboljšaju svoje odnose sa drugima.

Predložiću vam koje knjige da pročitate ili dokumentarne filmove da pogledate – to zavisi od vas i koliko duboko želite da idete.

Verovatno ću vam preporučiti i da započnete neku dnevnu rutinu da naučite kako da budete prisutni u ovom trenutku, a ne preopterećeni prošlošću ili budućnošću.

Reći ću vam nešto: koučing igra veliku ulogu u ličnom razvoju i može biti prvi korak u poboljšanju vašeg života. Kada se posvetite radu na sebi, znajte da je ovo dugotrajan proces, a ako želite da postignete rezultate, morate uložiti vreme i trud. Do razbijanja starih programa i misli koje su vas dovele tamo gde ste ne može se doći preko noći. Vaša sreća i vaš život su vaša odgovornost.

Iako se većina mojih metoda i tehnika može primeniti na bilo koju osobu, svaka osoba je jedinstvena i ima specifičan problem koji želi da reši. To znači da će metode zavisiti od vas i vaših okolnosti.

Šta mogu da učinim za vas?

Rešavanje problema u vezi sa stresom; Moj fokus je na vama kao roditelju, i radićemo na otkrivanju najboljih načina da se brinete o sebi i upravljate svojim stresom.

Način roditeljstva; Od ključne je važnosti da znate koje reči koristite kada komunicirate sa svojim detetom. Nije važno da li vaše dete razume reči ili ne. Svi oni odlično razumeju energiju. Za mene je bilo spasonosno kada sam odlučila da svesno ostanem smirena dok je Joana satima vrištala. Umesto uobičajenog očajanja, šapnula sam joj na uvo da joj verujem. Da više ne pokušavam da je popravim. I da puštam da bude ono što želi. I ona se smirila. Pročitajte „Našu priču“ da biste saznali više o tome.

Upravljanje promenama i krizama;  Život je pun uspona i padova i ništa ne ostaje nepromenjeno zauvek. Mogu vam pomoći da budete najbolja verzija sebe u tim vremenima. Možeš da promeniš državu (kao ja), dete može da se oporavi, a onda ipak može da dođe nova kriza (kao u našem slučaju), možeš da prođeš kroz razvod ili da izgubiš nekoga koga voliš.

Zašto vam je potreban koučing?

Izgradnja vašeg samopouzdanja; Ako mislite da niste dovoljni, da ste napravili mnogo grešaka, uspaničili se i predugo čekali na nešto, pokazaću vam 1.000 razloga da to nije tačno. Imate sve što vam je potrebno da budete dobar roditelj svom detetu sa posebnim potrebama; samo treba da verujete u sebe.

Ravnoteža između ličnog i profesionalnog života;  Koliko god bilo stresno biti roditelj deteta sa posebnim potrebama, a sada se suočavate sa mnogim novim problemima, bar jedan od roditelja mora da radi. Koučing vam može pomoći da pronađete ravnotežu između karijere, porodice i društvenog života.

Šta moji klijenti misle o men ii o radu sa mnom?

Ovde možete saznati šta neki od mojih klijenata misle o saradnji sa mnom.

Sve što želite možete postići sami. Pitanje je samo koliko brzo želite da idete.

Zašto vam je potreban koučing?

Autor: Maya Stoychevski, Life coach and coach for special parents

Preuzeto sa: mayastoychevski.com

Tekst: Why Special Parents Coaching?

 

 

 

 

Isti pogled

0

Isti pogled

Zanimljivo mi je da posmatram ljude, njihovo ponašanje, pokrete i poglede. To o nekome govori znatno više, nego ono što nam ta osoba kaže. Jer govor tela uglavnom ne laže.

I tako, pre neki dan, izlazim iz radnje za hemijsko čišćenje, sa kaputima u rukama. Uredno su bili okačeni na vešalice i uvučeni u najlon. A sunce je pržilo, k’o da nije februar. Ma, „divota“ za šetnju s punim rukama.

Ubrzo, primetih poglede. Čudne, kao da ne vide odakle izlazim. Pada mi na pamet da bih mogla malo da se igram. Šta me košta? Ionako nemam gde, osim da ovo odnesem do stana. Pa, da vidimo, šta mi ovi začuđujući pogledi govore…

  • Gospođa zbunjena – Gle ovu lujku!
  • Sramežljiva tinejdžerka – Kako joj nije blam da ovako ovo nosi?
  • Tip u žurbi – Uh, moram i ja odneti stvari na pranje!
  • Nije mi dan osoba – Sačuvaj Bože, ne može od nje da se prođe!
  • Maska preko nosa i strogi pogled – Gle, ide bez maske, drznica!
  • Nasmejani gospodin u godinama – Blagi pogled odobravanja, za promenu.

Išla sam tako i smeškala se. Zanimljivo je gledati sve te ljude. Čoveče, više se ni ne gledamo!

Kuda žurimo, kad nas niko ne juri. Kako i zašto smo postali toliko nezainteresovani za druge? Zašto na moje „Dobar dan, srećan rad“ ljudi gledaju kao da sam s marsa pala? A šta znam, seljaku je uvek drago kad ga tako pozdraviš, dok nešto radi. Ovde je valjda previše buke, pa se nema vremena za pozdrave.

No, da se vratim na moju analizu pogleda. Jasno vam je da je ona bila samo produkt moje mašte. Imala je svrhu da me zabavi. Problem koji se javlja u našim glavama, vezan je zato što verujemo onome što mislimo da drugi o nama misle. I na osnovu toga formiramo mišljenje o sebi i svojim postupcima. Dok, zapravo, ti drugi uopšte i ne misle o nama. Previše su zauzeti sobom, ili ih jednostavno ne zanimamo. A ako baš i misle, kome je to merodavno uopšte? Pretpostavke nisu činjenice i mnogo toga što mislimo da o drugima znamo, u stvari, ne znamo.

Ne vrti se svet oko nas, ali bi mi trebalo da se vrtimo oko sebe.

Te da sebe ocenjujemo u odnosu na juče, kako bi bili bolji sutra. Ali ne u poređenju sa drugima, već samo sa sobom, osim ako se zaista divite nečijem uspehu i stremite ka tome.

Bitnije od toga kakva vam je okolina, pitanje je: Ko ste vi u toj okolini? Moja ispade jako inspirativna, i za zabavu, i za ove redove. Samo sam želela čiste kapute, a dobila sam svakako lepše iskustvo i po neku pouku. Opet bolje nego da sam izabrala da se ljutim, i na sebe, i na druge, što nemamo „isti pogled“.

Autor: Ana Milovanović

 

EMIR KUSTURICA I MIKI MANOJLOVIĆ OTVORILI 50. FEST

0

EMIR KUSTURICA I MIKI MANOJLOVIĆ OTVORILI 50. FEST

Dodelom nagrada Beogradski pobednik glumcu Predragu Mikiju Manojloviću i reditelju Emiru Kusturici u Velikoj dvorani Kombank dvorane pod sloganom „Novi, hrabri svet“ zvanično je počeo 50. FEST.

„50. FEST je otvoren“ izgovorili su u glas Kusturica i Manojlović, poznati umetnički dvojac za kojima su  brojni zajednički filmovi.

Kao zahvalnicu na priznanju, Emir Kusturica uručio je Jugoslavu Panteliću, umetničkom direktoru FEST-a digitalnu kopiju svih svojih filmova koje poklanja Jugoslovenskoj kinoteci.

„Da nije svetskih i naših uzora Crnog talasa, da nije bilo Žike Pavlovića, Makavejeva, da nije bilo reditelja Aleksandra Đorđevića, da nije bilo naslednika Crnog talasa, takozvane Praške škole, ne bi ni mene večeras bilo ovde. Sa takozvanom Češkom školom, grupom ljudi koja nije bila vezana samo za film, već i za sve vrste umetnosti sam radio i sa njima sam stasavao” – rekao je Manojlović primivši nagradu i naglasio da je najveći među njima Emir Kustirica, dobitnik još jednog specijalnog Beogradskog pobednika.

„Kad mislim na film i na umetnost to je jedini način da se zaustavi vreme, jedino veliki dometi u umetnosti su oni koji čoveka lansiraju u visine i tu štoperica prestaje da radi. Moj odnos sa Mikijem je često podazumevao zaustavljanje te štoperice, jer što bi rekao pisac Peter Handke, „ushićenje je najveća ljudska moć“ rekao je reditelj Emir Kusturica primajući Beogradaskog pobednika od Mikija Manojlovića i dodao: „Prošli vek je  bio vek filma, živeli smo u znaku FEST-a, i to je bila neka vrsta svetih dana u kojima smo gledajući filmove, onog trenutka kad se ugasi svetlo kroz to ushićenje zaustavljali vreme“, rekao je Kusturica zahvaljujući se na priznanju.

Čestitajući publici FEST-a jubilej prvih 50 godina festivala Jugoslav Pantelić, umetnički direktor FEST-a je podsetio da je ovogodišnju manifestaciju obeležilo 88 brižljivo odabranih ostvarenja.

„Bez obzira što je FEST nastao i doživeo najveći uspeh u vreme „Hladnog rata“, imao mnoge izazove, ratove u okruženju, dve godine smo apstinirali od festivalskog izdanja, međutim ne mogu da zamislim da su i Milutin Čolić i Petar Volk i Milan Vukos i Dušan Makavejev i svi ljudi koji su osnivali Fest, mogli da zamisle da ćemo 50. izdanje FEST-a otvarati u vreme kada je pravi rat u našem skoro bliskom okruženju. Nadam se da će pobediti mir i razum i da ćete uživati u filmovima 50. FEST-a, kao što ste to radili do sada i kao što ćete to raditi najmanje do njegovog stotog izdanja“, rekao je umetnički direktor najavljujući festival.

Ceremonija otvanja jubilarnog festivala počela je najpoznatijim numerama iz čuvenog filma „Flešdens“, koji je daleke 1984. godine bio jedan od hitova FEST-a, a koji je od prošle godine mujzikl na daskama Pozorišta na Terazijama. Himnu Srbije i svečanu pesmu Beograda otpevao je dečiji hor “Čarolija”, a program je vodila glumica Jelena Gavrilović.

Predsednik žirija Glavnog programa FEST-a pozdravio je publiku u ime svih članova žirija festivala rekavši da za njega FEST ima poseban značaj:

„Sećam se kako smo se u vreme kada sam bio student na projekcije “ufuravali” na indeks, maštao sam o tome da će neki moj film biti prikazam na FEST-u, a sada imam evo tu čast da budem u žiriju“ podsetio se Biković i dodao: „I evo već 50 godina FEST je oaza slobode i stvaralaštva i mesto na kome se postavljaju pitanja na koja možda čovečanstvo nije kadro da odgovori, ali sam pokušaj da na njih odgovorimo nas čini ljudima. I kako tada, tako i sada moj odos prema FEST-u se nije promenio. Želim da uživamo u filmu koji jedino u ovom  nevremenu može da nam pomogne da sačuvamo razum i ne izgubimo srce“, rekako je mladi glumac.

Festival je otvoren domaćom premijerom filma „Strahinja Banović“ reditelja Stefana Arsenijevića čija se ekipa poklonila FEST-ovoj publici posle projekcije.

 

 

Brz slatkiš: Francuske gaufres – galete sa pavlakom

0

Brz slatkiš: Francuske gaufres – galete sa pavlakom

Recept:

4 jaja

Narendana korica narandže

450 gr brašna T 00 80 ml

slatke pavlake 150 gr

šećera 250 ml mleka

200 ml ulja

11 gr praška za pecivo

Staviti brašno i prašak za pecivo u dubljoj posudi. Promešati. Dodati šećera i narendanu koricu. Napraviti udubljenje u brašnu. Dodati jaja i mutiti žicom za mućenje, zatim dodati ostale vlažne sastojke i njih umutiti žicom. Zagrejati aparat, premazati ga sa malo ulja, sipati smesu u aparat i peći.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Čitamo: „Misterija sestara Bronte: Nestala nevesta“ – Bela Elis

0

Čitamo: „Misterija sestara Bronte: Nestala nevesta“ – Bela Elis

Englesko selo. Nestanak mlade žene. Tri sestre koje su nam svima dobro poznate.

Istorijska misterija koju vredi pročitati.

Bela Elis nam donosi isečke iz kratkog perioda kada su sve tri sestre Bronte živele zajedno u porodičnoj kući u Engleskoj sa ocem i bratom. Autorka je u knjigu utkala brojne detalje iz stvarnih života sestara. Svaka od njih je opisana do detalja koji se podudaraju sa istorijskim podacima i znanjima koje do sada imamo o porodici Bronte.

Ovo je istorijska fikcija u koju je lako poverovati. S obzirom na to da su Šarlot, Emili i En Bronte zaista živele zajedno i istovremeno pisale svoje romane, nije teško pomisliti kako su uporedo rešavale i misterije iz svog okruženja. Svaka sestra je dobila dovoljno prostora u ovoj knjizi. Iako su sve tri potpuno različitih karaktera, Bela Elis savršeno oslikava njihovu bliskost i povezanost.

Atmosfera u knjizi podseća na ugođaj koji je često prisutan i u delima slavnih sestara – pomalo misteriozno, nemirno i napeto.

Dok sam čitala knjigu, lako sam mogla da zamislim jedno malo ušuškano englesko selo u kojem svako krije neku tajnu i tri sestre koje hrabro koračaju kako bi te tajne otkrile.

Sigurna sam da ću čitati i nastavke, pošto je autorka uspela da me pridobije radnjom, ali i opisima i atmosferom koju stvara na stranicama svog dela. Knjiga mi je još jednom potvrdila da su Emili, En i Šarlot bile zaista ispred svog vremena, kao i to da se nisu uklapale u šablone koje je tadašnje društvo nametalo ženama. Naravno, plus je i to što me je zainteresovala da saznam više informacija o sestrama Bronte, kao i da pročitam sva njihova dela.

Baš zato danas sa vama delim i nekoliko zanimljivih činjenica o porodici Bronte.

Bronte zvuči kao otmeno englesko prezime, ali nije tako. Prezime Bronte je irskog porekla, gde je prvobitno glasilo Brunti. Patrik Brunti (otac sestara Bronte) je bio iz siromašne irske porodice, pa je odlučio da promeni prezime kako ga ne bi povezivali sa prošlošću koje se stideo.

U porodici Bronte bilo je ukupno šestoro dece, pet devojčica i jedan dečak. Starije sestre, Marija i Elizabet, umrle su u detinjstvu, tako da su tri sestre, Šarlot, Emili i En, odrastale sa bratom Branvelom.

Tri sestre Bronte 1846. godine zajedno objavljuju zbirku pesama, pod pseudonimima Karer, Elis i Ekton Bel. Zbirka je prodata u samo dva primerka.

Šarlot je objavila „Džejn Ejr” 1846. godine. Emili je objavila „Orkanske visove”, a En „Agnes Grej” 1847. godine.

Godinu dana kasnije En je objavila svoj drugi roman „Stanarka napuštenog zamka”.

Šarlot je objavila još dva romana, „Širli” 1849.  godine i „Vilet” 1853. godine.

Prvi roman  koji je Šarlot napisala, „Profesor” objavljen je posthumno, 1857. godine.

U Šarlotinoj knjizi „Širli” prvi put je upotrebljena fraza „divlji zapad“. Ova knjiga je zaslužna i za promenu Širli iz muškog imena u žensko.

Sva deca iz porodice Bronte umrla su pre 40. godine života. Nakon Šarlotine smrti, njen suprug se uselio kod njenog oca i starao se za njega do smrti. Patrik Bronte je preminuo 1861. godine u 84. godini života.

Čitamo: „Misterija sestara Bronte: Nestala nevesta“ – Bela Elis

Autor: Milica Barać