Home Blog Strana 548

DEČKO SATKAN OD SNOVA

2

I ova veza se završila kao i prethodne. Zorica nije imala sreće u vezama. Svaka bi trajala dva do tri meseca i … kraj. Bila je simpatična devojka, pristojna, ni po čemu se nije izdvajala ali opet bila je draga.

Jedne noći usnila je predivan san. Upoznala je mladića baš onakvog kako bi želela da izgleda njen dečko. Crn, visok sa zelenim očima, zgodan i nežan.

Ujutru kad je zazvonio sat, htela je da ga baci i razbije o pod, ali morala je na posao.

Nevoljno je ustala, spremila se i krenula. Tog dana imala je mnogo obaveza i nije stigla da razmišlja o snovima. Uveče, premorena, samo se istuširala i uvukla u krevet. I, interesantno, san se nastavio upravo tamo gde je prestao jutros. Ujutru je dugo razmišljala o tome. To joj se nije nikad dogodilo, da se snovi nastavljaju. I tako je to krenulo… svake noći san se samo nastavljao…

 

Počela je da uživa u tome i jedva je čekala noć.

Jedno jutro se probudila i san prekinula upravo kad je zaprosio. Nasmejala se. „Znači, noćas se udajem“.

Međutim, te noći san je izostao. Mislila je da je premorena i da će sigurno već te večeri san da se nastavi. Ali, ne, niša od sna.

Sad je već bila nervozna, ali ništa nije mogla da uradi… ili možda i jeste. Pomislila je da bi bilo dobro da posećuje ta mesta gde se sretala sa njim, možda on stvarno postoji. I tako je krenula prvo od parka, gde ga je prvi put srela u snu. Ali ništa. Nije gubila nadu. Sledeće mesto bio je kafić u kom je ona retko izlazila. Ništa. Obilazila je sva mesta iz snova, ali njega nije bilo. Već je htela da odustane kad se setila da joj je rekao da radi u gradskoj biblioteci. Odavno nije obnovila članstvo i mislila je da je to neki znak. Spremila se i krenula u biblioteku. Kad je ušla, stala je kraj pulta gde izdaju knjige i počela da se osvrće. Ali nije ga videla. Uzela je knjigu i krenula. Kada je izlazila, sa desne strane bila je kancelarija na kojoj su bila otvorena vrata. Mahinalno je bacila pogled i zastala. Za stolom sedeo je on a na vratima pisalo je direktor.

 

Nije znala šta da radi a onda joj pade na pamet da upita nešto.

Pokuca na vrata, a on je pogleda upitno.

„Da, izvolite?“

„Dobar dan! Htela sam da pitam da li bih mogla da donesem neke knjige da poklonim biblioteci?“

„Naravno, bilo bi nam drago.“ Nasmeja se i predivno lice mu se ozari.

Znači, on me ne poznaje. Moram da nađem način da ga osvojim. Pomislila je.

I tako, iz dana u dan, donosila je po nekoliko knjiga pravdajući se da ne može mnogo da ponese

On je bio zahvalan na tome i pozvao je da dođe na književno veče koje je trebalo da bude tu u biblioteci. Naravno da je odmah pristala.

Došla je u najboljem svom izdanju. Danima je planirala šta da obuče i kakvu će frizuru da napravi. I to njeno zalaganje dalo je dobre rezultate. Primetila je da mu se dopala. A i potvrdio je time što je pozvao na piće kada se završilo književno veče.

 

Dugo su ćaskali, a onda se ponudio da je otprati do kuće. Dogovorili su se i za sledeći sastanak. Međutim taj sastanak je doneo ono o čemu je sanjala, prvi poljubac.

Nakon mesec dana zabavljanja, ispričala mu je svoje snove. Nasmejao se glasno a onda shvativši da ozbiljno priča, počeo je da se raspituje za detalje. Jedino je prećutala poslednji san, o prosidbi.

Vremenom, njihova veza je bila sve jača i jedno veče je zaprosio. Čuvši pitanje, vrisnula je od sreće i jako ga zagrlila. Tada mu je ispričala svoj poslednji san.

Uživali su u svojoj ljubavi, radoznalo iščekujući šta je sledeće…. ipak nastavak nije sanjala. Nastavili su zajedno da kroje zajedničke snove.

Autor: Sanja Trninić

RAUCHBIER-DIMLJENO PIVO

0

Dimljeno pivo ili martini sa slaninom

Dimljeno pivo ili izvorno „Rauchbier“ pivo je donjeg vrenja. Ovaj aromatični napitak malo je jači od standardnog piva jer sadrži 5% alkohola u sebi.

Kao i kobasica i ječam može da bude dimljen pa da se takva aroma ubaci u pivo koje onda dobije neodoljivi puni ukus koji se lepi za nepca. Svima je jasno da je ovo autentični izum prekaljenih bavarskih pivopija, kog su se dosetili još pre pola milenijuma, daleke hiljadu šesto i neke. Specijalno začinjeni lager nazvali su „martovskim pivom“ pošto je od Sv. Đorđa (april) do Sv. Mihaila (septembar) dekretom zabranjena proizvodnja, zbog straha od požara prilikom dimljenja u dugim i vrelim letnjim danima. U tim mesecima „protekcije“, boce su skladištene i hlađene u ledu od jezera u podrumima i pećinama. Kada se znojava krigla prinese usnama nozdrve se rašire baš kao od dimljenog roštilja. Prvi sočni gutljaj sklizne kao u crtaćima „Glo“, a onda uz brisanje pene sa brkova sledi olakšavajući uzdah – „aaaaaaa“…. Zanatlije proizvođači shvatili su dragocenost ovog recepta, te ga stoga kriju kao zmija noge kako bi misterioznost očuvala draž kod potrošača. Mi ćemo vam ga ipak otkriti.

 

Istorijat
Grad Bamberg takozvana je pivska meka. Tamo su sačuvani prvi pisani tragovi o ovoj vrsti piva (17.vek), iako se pretpostavlja da je pravljeno i mnogo ranije. To je grad koji ima najviše pivara po broju stanovnika, čak devet na 70.000 ljudi, od kojih su neki: Brauerei Heller-Trum (Schlenkerla),Brauerei Fässla,Brauerei Greifenklau,Mahrs Bräu, Brauerei Spezial… Ako se ikada odlučite da turistički posetite Bamberg, imaćete jedinstvenu priliku da se upoznate sa nekoliko različitih stilova dimljenog piva. Svijetli Helles (weissbier) je tradicionalni lager zlatne boje koji se proizvodi od mešanog slada pšenice i ječma. Märzen je nešto tamniji i slađi dok je najtamniji Bock punijeg ukusa, jači, sa najvećim procentom alkohola. Rauchbier piva su uglavnom potpuno bistra i providna, a pena je gusta i kvalitetna.

Nemački Zakon o čistoći (Reinheitsgebot) iz 1516. godine nalaže da se pivo mora proizvoditi isključivo od četiri sastojka: vode, ječma, hmelja i kvasca. Ko god pokuša da napravi gušće varijante, sa raznoraznim drugim sastojcima zatvara mu se proizvodnja i biva disfalifikovan. Za kvalitetno pivo dovoljno je sasvim malo kvasca, a od ječma zavisi boja tečnosti i neodvojivi miris dima. Funkcija hmelja je da spreči slatkoću piva, pa zato i nije slatko na ukus kada ga probate.

 

Industrijska proizvodnja

Postupak proizvodnje prolazi kroz pet faza. Ječam se prvo smoči u vodu dok ne proklija i ne pusti proteine i skrob. Onda se ide u sušaru gde se na bukovom drvetu prži to proklijalo ječmeno zrnevlje na otvorenoj vatri. Dalje se u varionici slad melje i sipa u kotao, gde se kuva s vodom na 130 stepeni nekoliko sati da bi se oslobodio šećer iz skroba. Tako dobijamo slatku vodu – sladovinu u koju se dodaje hmelj. Potom se to sve hladi na sobnoj temperaturi i iscepka se kvasac u tečnost. Nedelju dana traje primarno vrenje, a onda šest do osam sedmica mora da odleži u podrumu, kako bi pivo dozrelo. Na kraju se pivo filtrira, puni u boce i spremno je za ispijanje.

 

 

Dimljeno pivo obavezno se servira uz dobru klopu recimo – svinjska rebra ili goveđe pečenje. Da ne zaboravimo – dimljeni sir poput Gaude, Ementala ili Čedra neophodna je zakuska i sjajna podloga za podmazivanje. Ne valja piti prehladno pivo, a služi se najčešće u kriglama sa veliki otvorom, kako biste mogli celu njušku da zaronite unutra i guštate u miomirisima roštilja.

 

 

Pivo dimljeno jagnjećom balegom

Pivara „Borg“ sa Islanda patentirala je pivo dimljeno jagnjećom balegom. Ime „Fenrir IPA“ dobilo je prema monstruoznom vuku Fenriru iz nordijske mitologije. Slad koji se koristi za obično pivo loži se na vatri u koju se stavlja ovčiji izmet. Dimljenje se obavlja nekoliko dana, a svi koji su probali oduševljeni su ukusom.

 

 

Dimljena piva u Jugi
Livanjsko (smoked ale) pivo svetlo je aromatično dimljeno pivo sa šest vrsta slada, sa blagim nijansama karamele, zlatne boje punog ukusa i fine gorčine. Proizvodi se u lokalnoj kraft pivari istoimenog naziva „Livanjsko pivo“. U Hrvatskoj najboljim dimljenim diči se prva njihova craft pivara „Zmajska pivovara“, koja je krenula iz jednog kafića, a sada je razvila lanac širom zemlje. A u Beogradu u dobrom dimljenom gutljaju možete uživati u „Black turtle pubu“, popularnoj kornjači, uz dobre svirke, na više lokacija u gradu.

Autor: Aleksa Ćelap

NOVI MAKE UP TRENDOVI

Jedini uslov koji je potreban je Volja…
Prirodnost, svežina i zdrava koža, dominantni su trendovi u šminkanju za narednu godinu. Ako volite boje, onda možete da odahnete jer će glavno pitanje da glasi: Maskara u boji ili bez maskare ?
Zlatni glamur
Malo glamura u svakodnevnici, nikada ne može da škodi. To znaju i stručnjaci u kozmetici pa je sve aktuelniji trend zlatnog u šminkanju, ali i u raznim preparatima.
Zlato nam dolazi u raznim oblicima. Kao svetlucava senka ili kao jednostavan ajlajner za oči.
Zlato vam je odavno  poznato u okviru highlightera na jagodičnim kostima ili možda kao neki neobični lak za nokte.
Često je dovoljan samo jedan mali zlatni detalj kako bi se privukla pažnja i radoznali pogledi.
Naša preporuka: Za glamurozni dnevni look koristite kremastu senku za oči. Ovde je olakšavajuća okolnost što za glam up izgled nije potrebna preciznost, mogu sve dame ovo vrlo lako da uvežbaju.
Senke kremaste strukture prvo se nanose na kapak, zatim se prstima razmažu i tapkaju i to je čitava tehnika nanonšenja.
Maskara u boji- uvek deluje sveže
Naša preporuka: Pri korišćenju maskare u boji, pre samog nanošenja možete oblikovati trepavice uvijačem, kako bi željena boja bila upečatljivija. Ne zaboravite pre nanošenja drugog sloja slepljene trepavice razdvojiti suvom četkicom. Kod drugog sloja, zapravo ne treba nanositi puno boje već ih samo malo dotaknuti. Za efektniji izgled, na kapke možete staviti neku senku u kontrastnoj boji.
Koža kao rosa
Obilno hidrirana koža koja izgleda sveže i zdravo jeste izgled koji će biti aktuelan sledeće godine. Tekstura slična gelu i jako puno sjaja, najvažniji su element za ovaj efekat tzv. „mokre šminke“ Zahvaljujući tečnim sastojcima, ten deluje nežnije nego prilikom upotrebe highlightera. Osnova za ovakav izgled je dobro hidrirana koža koja može da se postigne korišćenjem hidratantnih krema.
Autor: Ivana Živanić

BUDITE SLIKA BUDUĆNOSTI

Setite li se često svojih baka, prabaka, deka, pradeka…? Imate li uspomene koje tako setno čuvate?

Ako ste imali sreće da upoznate svoje pretke, mogli ste mnogo toga da naučite i o sebi samima. Mogli ste da vidite od kojih to niti smo satkani, šta smo sve dobili od njih što nam je služilo za nas rast i razvoj. Možda su bili brižnji i nežni, topli i blagi…A možda su bili nezainteresovani, tužni ili čak zlovoljni…Kako god, upijali smo tokom svog detinjstva sve ono što su nam darovali i na neki način nas je to nesvesno obeležilo. Isto kao i naši roditelji, oni su ostavili neizbrisiv trag u našem životu. Pa čak i ako ih nismo upoznali. Mi smo nasledili njihov genetski kod koji i sad živi u nama. To je jedan beskrajno jak lanac koji čini naš koren snažnijim. Mi znamo ko smo, odakle potičemo i po čemu smo poznati.

Ako se vratimo u prošlost i zaronimo u sećanje, možemo osetiti miris bakinih kolača i dedine kolonske vode posle brijanja, zvuk kombajna koji se čuje sa njive i pucketanje cepanica koje gore, mekoću i toplotu vunenih čarapa koje je baka plela samo za vas. Možemo dočarati i šapat umilnog bakinog glasa dok nas budi i donosi topao čaj od nane, miris ruža penjačica iz bašte od kojih je pravila sok i dekin topao i čvrst zagrljaj.

Šta je to što su vam preci ostavili u nasleđe? Kakve lepote vaša duša nosi? Ako su vas možda i povredili, razumite ih na neki način. Možda nisu znali drugačije. Prihvatite to kao svoje nasleđe iz čega ste nešto naučili. Zamislite njihov lik ili pogledajte fotografiju. Vidite li sebe? Ili makar delić?

A sada pogledajte svoju decu. Prepoznajete li njih u vama? Koje genetske kodove su oni preuzeli od vas? Dobro se zagledajte. Koliko smo samo povezani. Toliko da nismo ni svesni. Nismo svesni koliki uticaj imamo jedni na druge. Svaki naš pogled, osmeh, kritika…Svaka izgovorena reč, pa čak i misao utiču na našu decu, na naše unuke. Isto kao je sve to uticalo na nas. Zato budite svesni i prisutni, osvestite šta sve dajete svojoj deci u nasleđe. Dajte im najbolji deo sebe svesno jer će genetski svakako dobiti i ono što možda i ne želite. Zamislite svoje unuke i praunuke. Šta je to što njima želite da poručite?

Pa da li smo onda jedinstveni? Jesmo, jer svako od nas osim nasleđenog genetskog koda nosi u sebi i nešto jedinstveno, nešto posebno. Kada izrazimo to „nešto“ mi postajemo posebni, neponovljivi. Toliko jedinstveni a toliko povezani sa svim svojim precima. Pa čak i kada nas ne bude, mi ćemo nastaviti da živimo kroz svoje potomke.

Zato je važno da radimo na sebi, da osveštavamo, da budemo bolji. Važno je da damo sve od sebe da im ostavimo svet lepšim nego što smo ga i sami zatekli. Zar nije to svrha ekspanzije? Budite slika budućnosti koju želite za svoje potomke. Krenite od sebe jer samo vi možete promeniti svet!

Autor: Tijana Mihajlović

 

BEOGRAD- GRAD PROMENA

On je uvek u pokretu. Energija promena oseća se u vazduhu. Možda na prvi pogled i ne deluje tako privlačno kada u nekom gradu stalno nešto radi i pulsira gradski ritam non stop. Gužva i užurbanost ne doprinose baš osećaju harmonije i sklada, zar ne ?!
 Ipak, kad dođete u Beograd, ne dajte da vas sve to zavara. Tamo gde ima nedostataka, ima i prednosti. U glavnom gradu dešavaju se radikalne promene…Raspoloženje promena oseća se u vazduhu. Sada je najbolje vreme da istražite ovaj grad jer će vam za par godina biti neprepoznatljiv.
Otkako je osnovan, Beograd se stalno menjao. Transformacija je ovde gotovo konstanta. Ili svakodnevnica. Kako više volite. Više od 40 puta u svojoj istoriji, Beograd je bio uništavan i ponovo sagrađivan. Impresivna činjenica, slažete se ?
Neki smatraju da ovaj grad spolja deluje sivo i da nema taj neki sjaj koji je drugima prepoznatljiv. Ipak, prvi utisak vara. Uronite dublje u život grada i primetićete da potencijala ima svuda. Iza svakih vrata moglo bi da vas iznenadi nešto neočekivano.
Promenljiv duh prestonice mnogo bolje se primeti u svakodnevnim događanjima, nedaleko od doteranih i sređenih mesta. A beogradski underground uvek je bio živ.
Kada je u pitanju toliko transformacija, lako je izgubiti svoj kompas. Ali i to se može jednostavno rešiti. Sa tvrđave Kalemegdan pruža se pogled na večno srce grada, kome sve te promene nikako ne mogu da naškode. To je mesto na kome  se reke Dunav i Sava spajaju i kreću ka novom jutru na istoku.
Autor: Ivana Živanić

KAKO DA POSLOVNI STIL OBLAČENJA NE BUDE DOSADAN

0

Poslovni dress code definisan je često dužinom suknje, bojom odeće i modelima koji nemaju puno dodira sa aktuelnim trendovima, što često ograničava žene u izboru poslovnih kombinacija.

Ukoliko ste upali u rutinu oblačenja i željni ste neke promene, donosimo vam neke predloge, koji zadovoljavaju pravila oblačenja na poslu, ali i koji vam garantuju da poslovno ne mora biti sinonim za dosadno.

 

Crna suknja zavodljivog kroja

Najrasprostranjeniji komad bussiness stila ne mora obavezno biti zatvorenog klasičnog kroja. Primer trendi komada crna je suknja sa mrežastim gornjim slojem koji dužinu zadržava do dozvoljene granice, ispod kolena, a koja će beloj košulji dati skroz novi look.

Mala haljina u trendi pastelnoj boji 
Mala crna haljina večna je saveznica poslovnog izgleda, ali jednako dobar ugled možete postići i haljinom u nekoj drugoj boji. Trendi ružičasta haljina klasičnog kroja odličan je izbor, za kancelariju, a njenu zavodljivost lako možete ublažiti ukoliko je kombinujete uz baletanke i neki prikladan sako.

Trendi torba midi veličine
Velike torbe često su zaposlenim ženama samo mesto odlaganja važnih spisa i dnevnih potreba. Ipak, dobra torba itekako je važna za dobar stil pri čemu su srednje, midi, veličine odličan izbor za posao. Klasični kockasti oblik dopušta igranje bojama, pri čemu prolaze i upečatljive neonske ili torbe sa printom.

Sako s dezenom
Uz crne pantalone ili klasičnu suknju, odlično pristaje sako kraćeg kroja i sa nekim šarenim dezenom. Ovo je definitivno komad uz koji ćete osvežiti poslovni stil. U zavisnosti od boja, ovakav sako možete kombinovati uz farmerke ili bele pantalone i izvan kancelarije i posla.

Lepršava suknja A kroja
Model čija dužina seže ispod kolena sa cvetnim uzorkom, u jednom će potezu osvežiti poslovni stil. Lako je možete kombinovati sa jednobojnom košuljom, a od obuće možete birati baletanke ili štikle optimalne visine štikle.

 

Autor: Ivana Živanić