Home Blog Strana 512

PSIHOTERAPIJA NIJE ZA LUDAKE VEĆ ZA LJUDE KOJI ŽELE PROMENE

Još jedan od načina da prevaziđem bol i da prihvatim situaciju „onkološkog izazova“ jeste i psihoterapija.

Pre nekoliko dana na seansi sam plakala, priznala da se bojim, da mislim da je situacija gora od prošlog puta, da se teže leči, da mi doktori ne daju garanciju…

Moja terapeutkinja mi je rekla da niko nema garanciju ni za šta, da i zdravi ljudi koji se ne kontrolišu redovno ne znaju šta im se dešava u organizmu, da ni za njih nema garancije.

Snaga misli je ogromna, ali kad krenu loše misli, moram postati svesna da su to samo misli, da se potrudim da ih izbacim iz glave. Takođe, trebalo bi pokušati da ostanem na visokoj vibraciji, sebe nekako ubediti da se sada, u ovom trenutku osećam odlično, fenomenalno, da sam zdrava ili ako to ne mogu da bar idem ka ozdravljenju, da sve radim što je potrebno kako bi do ozdravljenja došlo.

Ukoliko postoji jedna jedina osoba na ovoj planeti koja je imala problem kao ja, a da se izlečila, onda ću se i ja izlečiti ( iz videa Ane Bučević).

Osećala sam se bolje sve do trenutka kada sam čula da me ljudi komentarišu, da me „sahranjuju“ pa mi je odmah pala energija.

Zašto me čitavog života toliko pogađaju tuđi komentari, ogovaranja i sve ostalo? Pogotovo mi teško pada što ja to ne radim. Zaista, nikog ne komentarišem, ne ogovaram, ako ne mogu nekom nešto pomoći, ne želim da mu naudim dok se meni sve vraća u tako nakaradnim oblicima. Čitavog života ćutim, povlačim se, ne raspravljam se, zadržavam stvari za sebe, ne namećem se, ne komentarišem druge, barem ne iz zle namere, a meni se sve to vraća u negativnom obliku, sve suprotno. Čemu to? Zašto to?

 

Nije ni čudo što želim da pobegnem od svega, od ljudi, od posla, iz grada, što želim da se bavim pisanjem i da od toga živim.

Želim miran, tih život, bez trzavica, nerviranja i stresiranja, daleko od zlih i pokvarenih ljudi.

Međutim, veliko pitanje koje ovih dana postavljam sebi je da li je bežanje rešenje i poenta dobrog i lepog života? Da li nam drugi nešto stalno rade, da li nas truju svojim negativnostima, svojim negodovanjima, svojim ustaljenim uverenjima?

Možda su drugi odgovorni za pogrešna uverenja koja stičemo tokom godina, ali lampica će morati kad-tad da se upali, moraće nešto da nas prodrma, da nam vrati veru u Boga, ljubav, snove, slobodu radost. Za nekoga je to možda neki drugačiji način, lakši, za mene je to bila bolest, na žalost ili na radost. Mislim da bismo trebali sami da se zauzmemo za sebe, da se odbranimo kada nas napadaju, kada nam nameću mišljenje sa kojim se ne slažemo, mislim da bismo trebali da naučimo da kažemo – NE!

Ne praznim životima i druženjima sa pogrešnim ljudima koji nam ne prijaju i  koji ne vode nikuda, ne ogovaranjima, ne maltretiranju od strane raznih ljudi koji hoće po svaku cenu da te promene i naprave od tebe nešto što nisi.

Tako je bilo sa mnom jer sam to dopuštala. Tako je važno što sam to konačno osvestila.

Čitavog života slušam Balaševića, ali sad mi je jasan stih njegove pesme “Krivi smo mi”:

“Otkud svi ti paraziti  što su nam zagustili, nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili.

Ni svi ti silni, infantilni što su puške sanjali, ne, ne derane, krivi smo mi što smo se sklanjali…”          

 

Ratovi su završeni! Nikad ništa dobro nisu doneli niti će. Živeti u skladu sa sobom glavna je poenta projekta zvani život. Prihvatanje nas samih onakvima kakvi jesmo bez forsiranja da budemo ono što je opšte prihvaćeno, moja je suština, moj razlog zašto sam se ponovo inkarnirala na ovu planetu. Nisam ovde da bih patila i umrla u mukama već da dosegnem do ljubavi, balansa, istine i do prihvatanja te istine.

„Bog neće smrti grešnika već da se grešnik preobrati i živ da bude…“ (iz molitve sv. Nektarija).

 

Autor: Katrina Gold

 

3 DODATNA NAČINA ZA ZELENILO U VAŠEM DOMU

Čuli ste već da biljke oplemenjuju prostor u kojem su. Zvuči kao često upotrebljavana fraza. To je zato što jeste istinita.

Kako god da ste uredili svoj dom– stil, boje, uklopljeni detalji po meri i želji, ali dodavanjem zelenila dobija se taj konačni izgled. Složićete se da nekako dođe kao ona jagodica na šlagu. Završni detalj.

Sa biljkama deluje življe, a većinu smiruju i opuštaju. Ipak, koliko god da ih volimo, nedostatak prostora, vremena, talenta za održavanje ili već nešto, često su razlog što kuću nismo pretvorili u zelenu oazu.

Zato je super što biljke više nisu rezervisane samo za saksije i pod, eventualno police. Sada se bukvalno mogu naći svuda. Cveće, drveće, lišće i trava kao motivi printa ili šare na zidu i nameštaju. Samim tim su i ideje za kreiranje sopstvene „džungle“ neograničene.

 

NEKA ZIDOVI POZELENE

Zadržali biste cveće u saksijama, ali nemate mesta za komode, police ili da ih držite po po podu. Iskoristite zid.

Napravite vertikalnu baštu od manjih saksija. Poređajte ih po zidnim policama. Ili smestite saksije u zanimljive korpice okačene na zid. Budite kreativni pa okačite saksije na dekorativne kuke ili čiviluke.

Upotrebite viseće saksije puštene sa plafona. Izbor visećih držača za saksije je raznovrstan. Pleteni, žičani, drveni…

A možete i da „izvadite“ cveće iz saksija i zalepite ga na zid tako što ćete postaviti tapete sa cvetnim motivom. Ili tapete sa detaljima poput lišća ili slikom šume. Istaknite jedan zid, a „bašta“ na njemu trajaće sve dok ne odlučite da je skinete.

Napravite cvetno-zelenu zidnu galeriju. Ispunite ramove cvećem, travom i lišćem. Odštampajte ili nađite gotove slike, grafiku, postere. Na ovaj način možete i boju da birate. Jeste lišće zeleno, ali ako vama treba roze, neka bude roze.

Možete i da se zabavite bojenjem šablona koji ostavljaju otiske u vidu paprati, lista difenbahije … Ili da ispresujete cvetiće i listiće pa ih stavite u ram. Uradi sam ideja na ovu temu je bezbroj.

 

NEKA NAMEŠTAJ PROCVETA

Sa zidova i iz saksija prenesite zelenilo na nameštaj. Ako kupujete nov kauč ili presvlačite stari, birajte materijal sa cvetnom šarom. Ili nabavite samo cvetnu foteljicu i tabure, ako ne biste baš cvetnu sofu.

Dodajte jastučiće, ćebence ili prekrivač sa printom biljaka, a odabirom zelene posteljine dočarajte sebi osećaj spavanja u bašti.

 

ISPUNITE POLICE I KOMODE ZELENIM SITNICAMA

Keramičke, drvene, staklene, metalne figure u obliku cvetova, drvceta ili činije u obliku lista biće super detalj na polici ili stolu.  A cvetni abažur na lampi pun pogodak.

Neka i radni sto uveseli cveće i lišće na notesima i sveskama. Ili cvetna figurica kao držač papira.

Cveće u saksijama ili sveže u vazi je uvek i svuda poželjno. Ako baš mora neka bude veštačko, ali odaberite da stvarno izgleda kao pravo. Može da posluži i suvo dekorativno cveće. Svakako ćete morati da ga održavate.

Prenošenjem zelenila u ramove, na zidove, nameštaj i dekorativne sitnice dobijate još mogućnosti da proširite „kućnu baštu“ i dodatno uživate u osećaju koji ona daje. Jer u prostoru treba da vam bude prijatno i opušteno, a biljke u svakom obliku tome sigurno doprinose.

 

Autor: Ana Glišić

 

 

 

 

 

 

ČIZME

0

Mika i Nena dugo su bili u braku. Imali su dvoje dece i četvoro unučadi. Mnogo su se voleli i svuda su išli zajedno.

Mika je voleo da kupuje alat i time je pravio razne stvari, što za kuću što za prodaju. To im je dobro došlo jer su penzije bile male.

Onda je nastupila velika finansijska kriza i Mika je sve manje zarađivao svojim radom.

Deca su retko dolazila, a i njihove plate su se znatno smanjile.

Nena je počela da prodaje povrće na pijaci.

 

Trudili su se svim silama, ali sve je to bilo dovoljno tek da se prehrane.

Onda je nastupila veoma hladna zima. Nena je sve teže hodala i nije mogla više da radi na pijaci.

Mika je još ponešto uspevao da proda.

Ponekad bi malo prošetali, koliko je Nena mogla da izdrži. Noge su je sve više bolele, a i cipele su još bile bušne i hladne.

Prolazili su pored jedne prodavnice obuće. Nena zastade za tren i zagleda se u jedne čizme.

„Kako su lepe. Sigurno su i tople. Ali ne možemo da ih kupimo. „

Mika je sagnuo glavu, tužan što ne može da priušti ženi ono što želi i što joj je jako potrebno.

Prolazili su dani. Nena je bila sve slabija i delovalo je kao da neće dočekati proleće.

Mika, svestan situacije, razmišljao je kako da bar malo oraspoloži svoju ženu.

Jedno jutro, Nena je ustala i krenula da traži muža po kući. Nije bio tu. Pomislila je da je otišao da kupi hleb. Skuvala je čaj za nju i njega i sela kraj prozora kroz koji je videla kapiju.

 

Odjednom, Mika je sa osmehom na licu, žureći ušao u dvorište, noseći nešto u ruci.

Ušavši u kuću, baci kaput sa sebe i glasno pozva ženu. Ona se odazva iz kuhinje.

„Dobro jutro, draga moja! Izvoli! „ reče veselo pružajući joj kutiju.

Ona ga pogleda zbunjeno i polako otvori kutiju. Ispred nje ležale su u kutiji čizme koje je želela. Oči joj zasuziše.

„Ali, odakle ti pare…? „

„Ššššš“ ućutka je on i nežno je zagrli.

 

Autor: Sanja Trninić

PRAVILNA NEGA KOŽE TOKOM HLADNIH DANA

Pravilna nega kože tokom hladnih zimskih dana podjednako je bitna kao i nega kože tokom ostalih perioda u godini. Hladnije temperature mogu negativno da utiču na našu kožu pa je jako važno da je svakodnevno održavamo pravilnom negom i higijenom. To je siguran i najlakši način da koža tokom zime ostane lepa, zdrava i sveža.

Dajemo vam četiri jednostavna saveta koja svakodnevno možete primenjivati. Videćete, vrlo lako ćete sprečiti sve neželjene pojave poput sušenja kože, pucanja kapilara, perutanja, slabe cirkulacije, pojave bubuljica i tako dalje.

Hidratacija

Koža tokom hladnijih meseci gubi vlažnost i vrlo je važno nadoknaditi je. To se postiže redovnom mazanjem masnijih krema, ako treba i više puta tokom dana. Poželljno je namazati kemu na telo pre tuširanja, zatim na lice i na ruke pre izlaska napolje, a neće škoditi da je namažete i ako sedite u toploj prostoriji. Kremu na lice obavezno stavljajte, zato što jak mraz može lako isušiti kožu i dovesti do pucanja kapilara.

 

Kraće tuširanje

Ako volite duže tuširanje i to toplijom vodom, bolje zaboravite na to zimi. Znamo da je ponekad prijatnije i toplije, naročito ako vam je hladno gde jedva čekate da se naparite toplom vodom i ugrejete. Međutim, ovo nikako nije dobro, slobodno može da se kaže i kako nije zdravo, a dva su razloga. Prvi je taj što topla voda isušuje kožu, a drugi je taj što je umereno topla voda dobra za cirkulaciju.

Masiranje

Masiranje je korisno zato što poboljšava cirkulaciju i podstiče strujanje krvi kroz čitav organizam. To stvara osećaj toplote u telu i neće vam biti hladno. Isto važi i kada su fizičke aktivnosti u pitanju – što više vežbate, bavite se nekim sportom ili se krećete, bićete zdraviji i manje će vam biti hladno.

 

 

Piling kože

Piling je važan zbog uklanjanja nagomilanih ćelija mrtve kože, koje nismo ni svesni. Više garderobe navlačimo, koža je prirodno i suvlja, a piling osvežava našu kožu, uklanja sve nakupljene nečistoće i sprečava pojavu bubuljica.

*

 

Nadamo se da vam je tekst bio koristan i da će vam ovi kratki saveti olakšati da pregurate zimske dane. Da li imate još neki savet koji može pomoći? Biće nam drago da podelite ovaj test na društvenim mrežama.

 

Autor: Marija Mitrović- Stojanović

SNOVI U KOFERIMA- JELENA BAŠEVIĆ

0

Koliko često mi odustajemo od svojih snova, samo zbog toga što u nekom trenutku oni nam se čine nerealnim pa kada  još dodamo nesigurnost, strah od nepoznatog i možda ono najbitnije- “nemam iskustva”, većina od nas zaboravi na želje i snove, okrene se od njih i nastavi u sasvim suprotnom smeru. Ovo smo svi imali prilike da doživimo, dok se jednog dana nije pojavila stranica Jelene Bašević, koja se bavi kreativnim pisanjem na internetu. U tom momentu ona je okupljala još jednu grupu za njenu radionicu, na koju sam se i ja prijavila i tako počela da realizujem svoje snove.

Snovi me pokreću, kreativnost me obnavlja, a koferi podsećaju da se avanture dešavaju na putu, a ne (samo) na krajnjoj destinaciji.”- ova rečenica opisuje ko je Jelena Bašević. Po zanimanju je profesorka španskog jezika i hispanske književnosti, živela je i radila u Madridu u oblastima prevođenja, digitalnog marketinga , advertajzinga, ali nakon dužeg vremena odlučila je da napusti stalni posao i samostalno nastavi svoje putovanje. Njen blog “Snovi u koferima”-  mesto je gde se pričaju neispričane priče, gde možemo da čitamo putopise, o iskustvima koje je Jelena stekla u inostranstvu, savete za učenje jezika, knjige koje su njoj značile na putu do njenog uspeha. I naravno, njena radionica “Kreativno pisanje na internetu”, koja pomaže da “priče postanu deo onajln komunikacije”.

 

Iskoristili smo priliku da pitamo Jelenu kako je nastao njen blog, radionice, a pored toga, podelila je sa nama i njene knjige, koje su uticale na lični i profesionalni razvoj, osobe koje nju inspirišu i planove za budućnost.

 

 

1 Kako si došla na ideju da napraviš svoj blog? I kako se pojavio naziv „Snovi u koferima“?

Oduvek sam imala potrebu da pišem i objavljujem, ali je ideja došla nakon nekoliko godina pisanja za studentski časopis Društva hispanista. Uvidela sam da je vreme da pokrenem nešto svoje, da imam svoj digitalni kreativni prostor u kome ću birati teme i kreirati sadržaj po svom nahođenju. Dugo sam tražila temu bloga jer sam neko ko ima široka interesovanja. Nakon putovanja u Grčku u martu 2014. postalo mi je jasno da su putovanja oduvek budila u meni najviše radoznalosti pa su prvi tekstovi bili putopisi ili priče sa putovanja.

Naziv je nastao par godina pre nego što sam pokrenula blog. Bila sam u Madridu na masteru, a kada su brat i sestra došli da me posete, shvatila sam da su u koferima poneli naše snove. Tada sam folder sa našim fotogorafijama nazvala „snovi u koferima“. To je i dalje metafora za sva moja putovanja, promene koje sam prošla, ali i večita inspiracija za lični razvoj i napredak.

2. Kako su nastale tvoje radionice kreativnog pisanja?

Radionica kreativnog pisanja nastala je kao rezultat studija filologije, mastera književnosti, formalnog i neformalnog obrazovanja, kao i višegodišnjeg blogerskog iskustva. Spojila sam sve to u jedinistveni koncept kojim želim da podstaknem ljude da pišu, da pričaju svoje priče ili da svoju priču iskoriste kao veliki kreativni i marketinški potencijal za svoje proizvode.

3. Šta polaznici dobijaju na tvojoj radionici?

Dobijaju savete i smernice, primere kako da i kako ne, moje celokupno iskustvo i podršku za razvoj svog bloga i društvenih mreža. Nakon radionice dobijaju priručnik, kao i mogućnost za korekcije njihovog teksta po izboru i detaljne konsultacije.

4. Da li od pisanja može da se živi u Srbiji?

Veština pisanja je sve traženija i čini važan deo velikog broja zanimanja. Kopirajteri, kao i kreatori sadržaja svakodnevno pišu različite vrste tekstova, koji komuniciraju različite vrste poruka. Tu je važan spoj marketinga, prodaje, kreativnosti i opšte pismenosti.

5. U kojim oblastima mogu da se primene znanja, dobijene na tvojim radionicama?

U blogovanju, bilo da se radi o ličnom ili korporativnom blogu, content marketingu ili za unapređenje pismene komunikacije generalno. Radionicu sam tako osmislila da obrađujemo i veštinu komunikacije i izgradnju verbalnog identiteta o kome se mnogo manje govori neko o vizuelnom identitetu.

6. Osobe koje te inspirišu…?

To su ljudi koji me okružuju i koji dele sa mnom svoje lične borbe. Jedna od njih je Irena Pavlović, autorka bloga RunArt i osnivačica istoimene zajednice. Ona piše o trčanju i prenosi nam kako nas posvećenost fizičkim aktivnostima osnažuje i čini hrabrijima. Njeni tekstovi koje svakodnevno objavljuje na svom profilu na fejsbuku podsećaju me na važnost discipline, organizacije i ljubavi u svemu što radiš.

7. Pošto voliš da čitaš -koje knjige su doprinele tvom profesionalnom razvoju?

Nekoliko je knjiga koje smatram ključnim u svom ličnom razvoju, a svaku sam pročitala više puta jer zahvaljujući njima uvek nešto novo otrkijem o sebi. Najpre, “Umeće ljubavi” Eriha Froma, zatim “Put kojim se ređe ide” Skota Peka i mnoge druge koje sam preporučivala na svom blogu. Ovih dana čitam knjigu Simona Sineka “Počni sa zašto” i već mi je otvorila nova pitanja koja se tiču lične svrhe, a dala mi je i korisne lekcije iz marketinga i preduzetništva.

 

8.Da li planiraš neki novi projekat u skorije vreme?

To će biti nova radionica, master klas za sve koji su bili na radionicama do sada, ujedno i način da proslavim prvih godinu dana radionice i početak novog perioda u svom radu.

 

9.Tvoji planovi za budućnost…?

Plan je da održim kontinuitet u pisanju i objavljivanju i da objavim priručnik koji pišem već duže vreme i koji će biti završen početkom 2019. godine.

10. Saveti koje bi ti dala početnicima u ovoj sferi ?

Kao i uvek, početak je težak, ali uglavnom se radi o nedovoljnom samopouzdanju, a ne nedovoljnom znanju. Sasvim je ok i potrebno je da usput učite, tako da počnite da pišete što pre i koristite svaku priliku za napredak. I ne zaboravite da uživate u svojoj kreativnosti.

 

 

Zahvaljujemo se Jeleni na ovom intervju, želimo joj puno uspeha i daljeg razvoja.

Za mene, njena radionica bila je preokretna tačka, kada sam prešla preko svih nedoumica i strahova i krenula napred prema svojim snovima i ciljevima.

Osim što dobijate svu neobhodnu informaciju o kreativnom pisanju, zagarantovano vam je druženje u opuštenoj atmosferi sa novim kreativcima, razmenivanje ideja i stvaranje novih poznanstva.

 

Autor: Kristina Jovičić

DAN KOJI NIKAD NE PROLAZI

Nekada godina proleti kao tren i ni sami ne znamo na šta smo potrošili dane, a nekada dan prolazi kao godina, oduži se i nikako da prođe… Danas je jedan od tih dana, dužih od večnosti, težih od okova. I ne, nije to onaj običan, težak dan koji prekraćujemo gledanjem televizije i čitanjem knjiga – danas je nesnosan, nepodnošljiv dan koji proganja i onda kada prođe.

Počinje da me muči još pre ponoći, samo se javi negde unutar mene, čisto da upozori na to da stiže. I tada, kao osuđenik na smrtnu kaznu, čekam da dođe, da otkuca taj čas i da se prepustim mučitelju. Ne, neće on moje muke prekratiti odjednom – mučiće me lagano, strpljivo, sa uživanjem. Prvo će postepeno, sve jače i jače da me steže u okove dok me potpuno ne paralizuje i dok ne upadnem u komu. Tada će kroz snove da mi šalje demone, da mi ređa bolne slike i para uši jezivim rečima. Onda će da me trgne iz košmara svojim najjačim šamarom. Kao davljenik koji se jedva dokopao vazduha nakon što se dugo borio sa morskim dubinama, udišem što više mogu pitajući se to da li sam još uvek živa. Nakon što ustanovim da jesam, tada nailaze talasi, jedan za drugim, i bacaju me na hiljadu različitih strana. I tako čitavu noć… Sa jedne misli na drugu, sa sna u javu i natrag, nalazeći se čas u prošlosti, čas u sadašnjosti.

Kada konačno grane sunce, tada ovaj dan počne da me peče svakim njegovim zrakom. Peče toliko da gori celo telo, topi se i spolja i iznutra, krv udara u mozak i u glavi bukti kao lava koja će prasnuti svakog trenutka. Navlačim zavese na prozore, krijem se od svetla kao vampir, udaram o zidove u mraku kao pijana, ali nigde pobeći od progonitelja. Vreba iza svakog ćoška, vreba svojim ogromnim očima, svom težinom mi se navali na grudi, pa hoće da puknu. Padnem na kolena i čekam da se sva rasprsnem, da izleti ovaj vrisak koji me para iznutra, da se prolomi i jednom zauvek otera ovaj dan, da ga izbriše iz kalendara, da ga pobedi i smrvi… Ali, ne predaje se on tako lako, ne može običan smrtnik pobediti ono što je večno i on to zna… Zna da je besmrtan, zna da će postojati i kad mene ne bude bilo i zato se prkosno smeje.

Nakon što me namuči na sve moguće načine, smrvi me do poslednjeg atoma snage, poremeti mi i duh i telo, odvede me do ludila i natrag, tada se malo smiri. Odlazi lagano, okreće se povremeno da mi mahne, da pokaže da je tu i da će se vratiti, da ga ne zaboravim. Pošalje on poruku i narednim danima, da se zna da je neprolazan i jedinstven. Tako podmuklo se javi da ga sa strepnjom čekam, razmišljam o njemu narednih godinu dana, pomera mi razum i kad nije tu. Osećam ga kao bol u stomaku, kao glavobolju, gušenje, nesvesticu… Znam da je to on!

Smenjuju se tako ljudi, događaji, dani, zemlja se okreće, priroda živi, samo taj dan ne prolazi. Prođe on u kalendaru, ali ostaje u meni, ostaje da živi i da se bori sa mnom. Ili se, ipak, ja borim sa njim? Možda mu ja ne dozvoljavam da tek tako prođe, da se učini beznačajnim, da nestane kao da ga nikad nije ni bilo? A bilo ga je! Jednom kad se desio postao je večan, drugima i dalje samo brojka, običan dan, vreme koje teče – meni neprolazan, zaleđen, predug.

Čudno je to, nekada davno ništa nije značio ni ovoj mojoj maloj duši, a onda joj je pokazao svoju moć. Želeo je silno da joj postane važan i urezao joj se tako duboko u svaki njen deo da ne može da ga istisne čak ni onda kada pomisli da je na korak od toga. Samo jednom joj je došao kao vrtlog, oluja, kao tornado koji joj je pomerio sve delove, istumbao je i samleo tako da joj je trajno izmenio strukturu. Promenio je za sva vremena, uselio se u nju kao neizlečiva bolest koja se ne predaje, sa kojom se boriš do iznemoglosti. I ko će koga prvi baciti u ponor? Ko će prvi prelomiti i proglasiti kraj igre? Hoće li moći jedan dan, jedan težak dan, da nestane ako mu ova duša prizna da je ogroman, da je bitan i neprolazan, da je uspeo ono što mnogi drugi dani nisu, da se o njemu govori sa strepnjom, sa bolom u grudima, sa suzama u očima? Ili makar, hoće li samo dozvoliti da ga u miru prespavam?

Autor: Bojana Krkeljić