Home Blog Strana 486

RUKOPIS ROMANA

Već mesecima Sara je pokušavala da nađe izdavača za svoj prvi roman. Kada je napokon neko pristao da primi rukopis, Sara se ponadala da će uspeti da ostvari san. Opet su prošli meseci a odgovara nije bilo. Tešilo je to što je čula da može da dobije odgovor i nakon par meseci.

Bio je petak. Vrativši se s posla rešila je da skuva sebi kafu i pogleda mejlove i šta ima novo na facebooku. Prijala joj je kafa nakon napornog radnog dana. Značajnih mejlova nije bilo. Otvorila je facebook i počela da pregleda obaveštenja. Pažnju joj privuče objava gradske biblioteke. U subotu, sutradan, biće promocija knjige „Senke mog detinjstva“ Nataše Miletić.

Pročita još jednom naslov.

„Da li je moguće da je neko smislio naslov romana kao ja? Zato mi i ne odgovaraju ništa za rukopis. Misle da sam iskoporala ovu Natašu. Moraću da menjam naslov.“

Malo je smirila ta ideja. Ali reši da ode na promociju u želji da čuje priču o romanu i sazna koja je radnja.

Sutradan je jedva dočekala veče. Bila je među prvima tamo i zauzela je mesto u prvom redu.

Promocija je počela. Nataša je pričala o sebi, o tome od kad piše šta je motiviše i došlo je vreme da pročita odlomak.

Već kod prvih rečenica Sara je pobelela. To je njen tekst!

Što je Nataša više čitala, Sari je bilo sve gore. Došlo joj da ustane i vrisne :“To je moj roman!“ Ali znala je da bi je  tad izbacili napolje.

Drhtala je od besa i nemoći.

Posle promocije otišla je kući razmišljajući šta da radi. U ponedeljak ujutru nazvala je izdavačku kuću.

Trudila se da smireno kaže šta je muči. S druge strane žice, žena je mirnim glasom odgovorila da ona prvi put čuje za nju i da nisu dobili mejl od nje.

Sara je drhtala. Sva uspaničena otvorila je svoj lap top tražeći mejl. Vrtela je gore, dole ali mejla nije bilo. Nije mogla da veruje. Na neki način provalili su u njen mejl i izbrisali poruku. Već je opasno počela da histeriše.

Brzo se obukla i krenula u potragu za advokatom. Tužiće ih, rešila je.

Advokat je samo odmahivao glavom.

„Ali gospođo, Vi nemate dokaz da je to Vaš rukopis. Kako da dokažete? Izgubićete na Sudu.“

Nemoćna, slomljena išla je ulicama grada, razmišljajući kako ljudi mogu da budu tako odvratni.

Danima je sedela u kući razočarana. A onda je morala da prizna poraz. Rešila je sledeći put da prvo uradi zaštitu autorskih prava.

Zvuk na telefonu trže je iz sna. Skoči naglo, mokra od znoja. A onda, shvativši da je sve to bio san vrisnu od sreće i baci se ponovo u postelju.

Autor: Sanja Trninić

AH, TAJ PUBERTET!

O pubertetu se često piše više, nego li o drugim razvojnim fazama. Nazivaju ga periodom adolescencije, ludim dobom, dobom rasta hormona, tinejdžerskim dobom. Možemo reći da je to, ipak, doba razvoja dela odrasle ličnosti u telu deteta. Faza kada sve ono što je mirovalo, upijano i usvajano, sada dolazi na test i pokušava da nađe svoju primenu i mesto u svetu. Ili bolje rečeno, u glavi tinejdžera.

Period puberteta dolazi posle relativno mirne faze latencije ili faze mirovanja i učenja.  Odlikuje se fizičkim i psihičkim promenama. U organizmu se dešavaju mnogobrojni procesi i devojčice se pripremaju da postanu žene  a dečaci muškarci. No, veći značaj se u poslednje vreme pridaje psihološkim faktorima puberteta. To je doba prenaglašenijih emocionalnih reakcija, često oprečnih,  od velikog smeha do velike tuge. Pubertetlije se obično osećaju neshvaćeno, i kao da za njih nema mesta u svetu. To je doba prkosa, pronalaženja sebe, eksperimentisanja u različitim segmentima života, u čemu im roditelji i bližnji trebaju pružiti podršku.

U pubertetu dolazi do promene interesovanja. Većina stvari koje su voleli kada su bili deca postaju dosadne, pojavljuju se nova, a neretko se zbog prilagođavanja okolini ćuti ili forsira stil razmišljanja koji nije autentičan. I da, mogli bismo reći da se tinejdžeri u tom dobu pronalaze i traže svoje ,,mesto pod suncem“. Početak puberteta a kasnije i adolescencije, je doba traženja sebe, identiteta, ideala. Tinejdžeri se lako posvete sa svojim likovima iz mašte. Samopouzdanje je često nisko. Prenaglašeno je mišljenje da se drugi previše interesuju za njih, procenjuju ih što im stvara osećaj nesigurnosti. Možemo reći da se samopouzdanje gradi putem reakcija drugih. U tom periodu je važno jačati im sliku o sebi, kako bi kasnije i u ljubavi i radu, imali stabilnu predstavu sebe, znali šta žele, i kako bi taj period života prošao bez većih neprijatnih iskustava.

Ovaj period karakteriše preterana  prilagodljivost ili nasuprot  toga veliki bunt prema svetu. Tinejdžeri u tom periodu silno žele da im neko postavi granice, iako se sa druge strane čini da ih ruše. Emotivno su još uvek deca, sa snažnom težnjom za osamostaljivanjem. Uloga roditelja u ovom periodu je neprocenjiva. S obzirom da se ličnost razvija ka fazi odraslosti, tinejdžeri su osobe koje roditelji često posmatraju kao decu a od njih očekuju da budu zreli. Stoga, jako je važno da se osete poštovano i voljeno kao osobe i da njihove želje, potrebe i stavovi nisu glupi već razvojno često normalne i prihvatljive.

Interesovanje za drugare postaje veće; pojavljuju se prve simpatije, prve ljubavi i veća je zainteresovanost za seksualnost. Interesovanja za svoje telo i njegov razvoj postaje ključan segment svakodnevnice, a svako na svoj način, i dečaci i devojčice imaju svoje dileme. Preokupiranost određenim izazovima postaje ključna. Mladi u tom periodu mogu biti više okrenuti društvu; postoji potreba da se češće izlazi, ostaje negde duže bez pratnje roditelja. Svakako bi u tom periodu trebalo dozvoliti određenu dozu slobode uz stalan razgovor i dogovore. Sa druge strane, neki tinejdžeri se povlače, često plaču, što je razvojno normalno. Roditelji i okolina bi trebalo da obrate više pažnje na dete  ukoliko faza tugovanja traje predugo i javi se opšta nezainteresovanost za određene aktivnosti koje je do tada obavljalo. Depresivnost kod mladih je česta pojava. Potrebno je da roditelji zatraže i stručnu pomoć ukoliko je neophodno, uz dogovor sa detetom.

Takođe u tom periodu tinejdžeri su svesni da se svet više ne vrti oko njih. Međuljudski odnosi su još jedna vrsta preokupacije. Sve je važno, svaka reč ili reakcija bližnjih a naročito prijatelja. Određene grupe mladih su socijalno razvojne, pa se mogu pojaviti i različiti talenti. Kako u tom periodu žele da budu važni i bitni, mogu postati članovi i određenih disfunkcionalnih grupa. Eksperimentisanje sa određenim psihoaktivnim supstancama može biti interesantnije, a mladi će uraditi sve da budu voljeni, prihvaćeni i srećni.

Roditelji bi trebalo da upute i uče decu određenim principima poput odgovornosti prema sebi i svom telu ali i drugima. Naročito je važno da svakodnevno, osim zahteva ističu pozitivne strane svoje dece i u dogovoru sa njima predlažu određene aktivnosti kao i načine za rešavanje konflikata i problema. Angažovanost i interesovanje roditelja za svoju decu je ključan faktor za uspešno prevazilaženje razvojnih dilema.

Autor: Bojana Aleksić, pedagog

KOLUMNA: SVAKI KOMŠILUK IMA SVOG ŠPIJUNA!

Ima tako tih raznih ljudi koji više vole da vide šta se dešava u tuđoj kući nego hleba da jedu. Njima je dan propao ukoliko nisu videli kad je ko izašao iz kuće i vratio se u istu, sa kim se viđa komšijina kćerka i da li im se sin ponovo napio. Gotovo svaka ulica ima barem dve „izviđačice“ koje su od rane zore pa do kasno u noć stoje na prozorima i budno prate šta se dešava po kraju.

Tako one prikupljaju materijal za razgovor koji će voditi kada budu pile kafu! A kafa se pije tri puta dnevno u tačno zakazano vreme, između vrebanja sa prozora i nove epizode omiljene serije. Kako sve to postižu, verovatno samo one znaju. Godine špijunskog života verovatno su učinile svoje te su gospođe veoma vešte u svom zanatu. Toliko su vešte da im skoro niko nikad ne promakne… Ili, ako promakne jednoj, onoj drugoj neće sigurno! I tako se ispomažu, rade kao tim!

Još ako postoji i treća pa formiraju svojevrsni Bermudski trougao za špijuniranje, mogle bi da pokrenu i sopstvene novine i u njima pišu novosti iz komšiluka. I uopšte ne bi morale da imaju dilemu oko toga da li bi se dobro prodavale! Naravno da bi! Jer i većinu drugih takođe zanima šta se dešava u susednim domovima, samo nemaju dovoljno vremena da se posvete tom istraživanju…

Te „izviđačice“ prepoznaćete veoma lako. One su već pre sedam sati na svom „radnom mestu“. Sede na balkonima (ili prozorima ukoliko je hladno), ispijaju kafu i ne skidaju pogled sa ulice. Kada ujutru krenete na posao ili u školu, one će vam prve poželeti dobar dan, prokomentarisati kakvo je vreme i obavezno konstatovati kako ste poranili i da ste vredni. Ukapiraćete da i one od vas očekuju isti kompliment pa ćete učtivo konstatovari kako su i one vredne iako znate da im je jedina zanimacija to što vredno prate vaš život.

One će vas, takođe, dočekati po povratku sa radnog mesta ili iz škole, upitati kako ste proveli dan i razmeniti sa vama još nekoliko rečenica pre nego što vas konačno puste da uđete u svoju kuću i odmorite se. I niko nije pošteđen njihovog ispitivanja! One razgovaraju i sa decom i sa odraslima i od svakoga se trude da izmame što više zanimljivih informacija.

Ukoliko ste roditelj, ne sumnjajte uopšte u to da će vašu decu ispitati o svemu onome o čemu vi niste hteli da govorite. Uz ljubazan osmeh i veštinu vrhunskih špijuna, od vaše dece će saznati za svaku vašu svađu, blamažu, kao i to da već danima jedete hranu iz pekare jer ne stižete da spremite ništa kuvano.

 

Ne brinite se ni za noćne izlaske! „Izviđačice“ će vas ispratiti i u grad, obavezno vas skenirajući od glave do pete jer, zaboga, sutra uz jutarnju kafu moraju komentarisati veličinu vaših štikli, prekratku suknju i prevelik dekolte. Ukoliko se nalazite sa nekim, nemojte se džaba kriti po ćoškovima jer od njih nećete pobeći. Otežaćete im, svakako, ali ih nećete sprečiti da saznaju to sa kim ste otišli, a sa kim ste se vratili kući.

Čak i ako legnu u krevet (ako uopšte i spavaju), one imaju radar koji im najavi kad tačno treba da ustanu kako bi ispratili vaš povratak iz noćnog provoda. I nema veze to da li vas je dopratio drug ili drugarica, u njihovoj priči to će vam svakako biti dečko ili devojka. A ako ste se, daleko bilo, poljubili sa nekim, makar i na sekund, sutradan će pola sata pričati samo o tome kako ste se sat vremena žvalavili  pred roditeljskim domom bez imalo srama. Jer, tako zvuči uzbudljivije i više se uklapa u scenario nekakve tursko-indijsko-latino serije.

Komšilukom onda počinju da kruže priče koje sa svakim novim prepričavanjem menjaju verziju pa onda vaša sitna svađa oko toga u koju ćete boju okrečiti zidove postane glasina o tome kako se sve češće raspravljate i da se nalazite pred razvodom. Odjednom je nečija kćerka koja se druži uglavnom sa muškarcima – devojka lakog morala, a sin koji voli da izađe vikendom i popije koju čašicu više – alkoholičar koji će rasprodati sve što imaju.

Tako iz dana u dan saznajete da je dugokosi dečko koji sluša metal – narkoman, da se komšinica udaje samo zato što je trudna (iako, možda, uopšte nije), da je čovek koji živi u kući pored vaše mafijaš jer – odakle mu inače tolike pare? Naravno, žena je sa njim iz čiste koristi jer je mlada i lepa, a on je debeo i ne baš naročito lep, pa valjda zato nije zaslužio da ga ona voli…

Beskrajno mnogo priča i pričica su u stanju da smisle ove naizgled bezazlene špijunke. One toliko silno žele da saznaju nešto novo o drugima i hvataju „muštuluk“ komšiluku da same sebe ubede da su se dogodile stvari koje nikada nisu. Čuju one razne glasove iz susednih stanova, viđaju razna lica po tuđim kućama i onda ih danima muči to što ne znaju ko je sad to i zašto je tu…

Sasvim sigurno ne postoji ulica u bilo kom gradu gde ne postoje ovakve ličnosti, koje nekada čak postaju i smešne. Postaju smešne jer ume da nas zabavi sama činjenica da toliko nemaju šta da rade u svojim životima, da su u stanju da 24 sata gledaju kroz prozor ne bi li ugledale nešto o čemu će pričati i zbog čega će se osećati bitno. A koliko je to zaista smešno ili ipak žalosno… O tome ćemo razmišljati neki drugi put!

 

Autor: Bojana Krkeljić

ZAŠTO SU KRAĆI TEKSTOVI BOLJI ?

Pisanje kratkih tekstova jednostavno je, ali napisati nešto odlično, malo je teže. U stvari, dosta je teže. Dodaj reč „istina“ u čitav proces i možda ćeš dobiti nešto što je skoro nemoguće napisati, ali ako to ipak dobro napišeš onda ćeš biti pobednik u tom procesu.

Istiniti, kratki tekstovi mogu da budu odlični za čitanje, ali takođe mogu da budu i dosadni. Razlika je očigledna i svoje pisanja trebalo bi da svrstaš u prvu kategoriju. Moraš da tekst učiniš moćnim. 
 
Ali kako napisati kratak i efektan tekst ?!
Umetnost pisanja kratkih tekstova

Možda će neko da pomisli da je reč „umetnost“ suviše jaka za ovaj kontekst, ali ova tvrdnja potpuno je opravdana. Ima autora koji tvrde da je još teže raditi na romanu jer tu ima više prostora za širenje, odnosno, možeš da učiniš šta god želiš  sa likovima, radnjom, temom…Ali u kratkom tekstu nemaš ništa od navedenog. U stvari, samo radi sve suprotno od navedenog.

U kratkom tekstu, radiš sa ograničenim elementima. Ograničen vremenski rok, ograničen broj reči, ograničen broj karkatera ili razvoj sižea. U velikim trekstovima, kada pišeš kraće pasuse pišeš svaku scenu posebno. Pod svakom scenom podrazumevaju se svi detalji koji se javljaju u tekstu ili priči. Možda se zapitaš pa šta ima loše u svemu tome ?!
 
Pored toga što će ti se čitaoci dosađivati, tu je i broj reči u tekstu. Nema potrebe da opisuješ bilo kakve prolazne scene, odnosno, detalje koji postoje zbog promene mesta ili vremena dešavnja radnje. Samo preskoči to !
Moraš da napišeš nešto sa čim čitaoci mogu da se identifikuju– Ako pišeš o nečemu za šta nikoga na planeti nije briga, osim tebe, onda ćeš doživeti neuspeh. Kreni dalje. Napiši nešto što će interesovati druge, nešto što će zaista želeti da pročitaju i samo tada možeš da vidiš neke rezultate svog pisanja.
 
Moraš da savladaš osnove pisanja– Šta bi ovo trebalo da znači ? Ti pišeš u prvom licu jednine ? To ti nije nikakvo opravdanje. Neki kratki tekstovi su pisani na taj način da prosto posumnjaš u kredibilitet autora kada ih pročitaš. Poznavanje gramatike, pravopisa i interpunkcije neophodan je alat. Ukoliko ipak misliš daje tvoje pisanje savršeno, razmisli još jednom. Ako ništa drugo, onda čitaj koliko god možeš jer činjenica je da čitanje poboljšava pisanje.
 
Moraš da pišeš iz srca– Možda zvuči naivno, ali je zato jako važno ovo primenjivati. Ponekad je dovoljno samo zaboraviti na postojeće konvencionalne stvari i samo pisati. Pisanje je najvažnije. 
Autor: Ivana Živanić

TAJNE SAVRŠENE TO DO LISTE

0

Planiranje sopstvenog vremena jedan je od onih dosadnih zadataka koji daju uzbudljive rezultate

Planiranje je svakodnevna obaveza kojoj se malo ljudi zaista raduje. Međutim, ako svoje vreme ne rasporediš efikasno, tvoj um će biti razbacan na previše strana. Dobar raspored održava fokus na pravi način pri čemu ćeš biti organizovaniji i produktivniji.

Kako bi započeo kreiranje vlastitog kalendara prioriteta, trebalo bi da  uzmeš u obzir i sledeće smernice:

Prvi korak koji treba da preduzmeš prilikom sastavljanja svoje mainstream liste, svakako je i zapisivanje svih obaveza i aktivnosti koje se ponavljaju. Fokusiraj se samo na zadatke koji doprinose ostvarivanju tvojih ciljeva i koji će takođe doprineti osećaju postignutog uspeha. Lista može na primer da uključuje i sledeće obaveze:

–          Konsultacije

–          Sastanci

–          Komunikacija, online i uživo

–          Dobar marketing

–          Umrežavanje

–          Plan razvoja

 Kada pišeš svoj kalendar, ne zaboravi da kreiraš i lično vreme koje će ti pomoći da ostvariš zdrav balans između ciljeva i vremena za sopstveni, lični razvoj. Možda da počneš od planiranja gore navedenih aktivnosti kako bi imao produktivan raspored svaki dan. Kao primer može da posluži kada, recimo, imaš sastanak svakog utorka u 15h onda to možeš da obeležiš kao ponavljajući događaj. 

Postavi jasne granice

Nakon što si sastavio spisak ponavljajućih aktivnosti i zadataka, vreme je da ostaviš po strani sve što ti stvara dodatni pritisak na tvoje produktivno vreme. Ponekad je to jednostavno uraditi. S obzirom da sastanci obično ne traju duže od pola sata, onda već ovog časa možeš isplanirati svoje vreme i izostaviti sve spoljne faktore koji bi mogli da ograniče tvoje efektno vreme.

Ako budeš planirao svoj raspored na ovakav način, garantovano ćeš imati bolju strukturu aktivnosti i obaveza. 

Zgrabi informaciju

Šta se dešava kada se javi neka nova ideja, zadatak ili potencijalni događaj ? Zabeleži negde sve što ti tada padne na pamet, a zatim tu inspiraciju prebaci u svoj raspored. Ova navika oslobodiće tvoj mozak od zadržavanja previše (ne)potrebnih informacija. 

Pobrini se da uvek imaš na umu šta treba da odradiš, a za usavršavanje potrebnih veština smernice pronađi među ovim redovima. 

Autor: Ivana Živanić


 

KAKO OSTVARITI BOLJE REZULTATE ?

0

Za mnoge od nas uspeh se meri profitabilnošću nekog posla, ostvarenjem ciljeva ili smanjenjem ulaganja. Samo fokusiranje na željene ishode, greška je koja će doneti male promene na kraju. Razlog tome je što produktivnost, a u krajnjem slučaju i isplativost nekog rada, ne može da bude na silu postignuta.

Koliko je neki posao dobro obavljen zavisi samo od tvoje posvećenosti i odgovornosti prema njemu.

Budi osoba koja će uspostaviti transparentnost i poverenje kroz zadatke koje obavlja. Angažovanje publike, saradnika ili potencijalnih klijenata javiće se kao prirodni odgovor kada ljudi vide, čuju i podrže ono što radiš.

Postavi osnovne vrednosti unutar organizacije svojih zadataka, ostvari efektne ciljeve i još dosta toga, što prirodno dođe uz to. Sledeći saveti pomoćiće ti u tome…

Smanji pritiske

Kada si pritsnut da postigneš rezultate obično misliš da put ka većoj produktivnosti leži na uspostavljanju krutih struktura. Ako ne uspevaš u svojim pokušajima, pojačavanje tenzija samo će pogoršati stvari. Onome što trenutno radiš trebalo bi da budeš posvećen sa mesta želje, a ne sa mesta straha. Tek tada možeš da očekuješ bolju interakciju.

Uspeh se uvek pokaže, pre ili kasnije

Za rezultate koje težiš da postigneš, potrebno je da razumeš faktore na koje računaju odgovorni ljudi. Poverenje je odlična polazna tačka jer je ono veoma značajna vrednost koja je sama suština odgovornosti. Takođe, ovo će ti pomoći u momentima kada ti je potrebna motivacija. U pitanju je tvoje sopstveno angažovanje oko cilja, u skladu sa zadacima koje treba da odradiš.

Održavaj balans

Uveri se da kroz svoj rad ispunjavaš svrhu, tako da doprineseš nečemu što prevazilazi tebe i tvoje ciljeve. Dovoljno je da se tvoji saradnici osećaju kao deo tima koji je posvećen jednom cilju i ispunio si tu svrhu.

I ne zaboravi da bez izazova možeš osećati kao da su tvoji talenti izgubljeni ili nedostatak svrhe prisutan u obavljanju zadataka. Pritisci su dozvoljeni samo u slučaju kada možeš nešto da naučiš iz njih, kao i u slučaju kada otkriješ koliko ustvari toga možeš da postigneš.

Uvek obavljaj  i zadatke koji prevazilaze tvoje sposobnosti jer ćeš tako motivisati sebe na potpuno nov način gledanja na stvari. Koja god da je tvoja veština, ti je nisi izabrao već ti je ona dar. I svako nakon usavršavanja svoje veštine radi stvari na najbolji mogući način.

 

Autor: Ivana Živanić