Home Blog Strana 442

AVANGARDNO IZRAŽAVANJE – MIT ILI POTREBA?!

0

“Put ka cilju uvek izgleda haotično i beskrajno u početku. A onda se, postepeno, pojavljuju znakovi koji vode bilo kuda i bilo gde. Put ka cilju nije prav već ide u krug. Saznanje ga uvodi u spiralu, a motivacija se uvek vrati posle nekog vremena da definiše oblik nečega što karakteriše centar našeg postojanja. “

Kada se napiše mnogo reči to obično znači da ima malo ili nimalo istine u takvoj priči. Nametne se spontano misao o značaju takvog pričanja. Jednostavna istina je, možda je napisano nešto najbolje do sada, najbolje što će biti objavljeno, ali ako nemaš jaku, moćnu reč koja će privući publiku da pročita sve u dahu, u suštini nemaš ništa. Da, napisao si nešto u šta si uložio svoju dušu i emocije, ali ako je krajnji rezultat isti kao da nisi napisao ništa, učemu je onda razlika i poenta svega ?!

Savremeni stil života odlučno je napravio zaokret od klasičnog načina izražavanja misli kroz pisanu formu pa sve do modernih, odnosno, avangardnih postova ili tekstova. Tradicionalna vrednost klasičnog izražavanja zasniva se na prisustvu i vidljivosti sadržaja kroz ono što se želi poručiti spoljnom svetu. Pri tom, nije bitno da li je taj sadržaj povezan sa nečim što se već dogodilo i pripada istoriji ili potiče iz neke druge oblasti, poput poslovne komunikacije na primer.

Savremena komunikacija zasniva se na odbacivanju sadržaja i vidljive harmonije, pri čemu preovladava teorija  podražavanja stvarnosti. Osnovni princip avangarde je napad na estetiku lepog stila, onog prihvatljivog i poželjnog i zalaganje za estetiku opozitnog stila.

Spoljašnja harmonija

Najširi deo ljudi koji prate tvoj rad, teži da svoje interesovanje zadovolji na najbrži i najudobniji način, bez puno nekog velikog angažovanja tako da ukoliko si razvio svoju asertivnost i pravila moderne komunikacije, onda bi trebalo skoro metodički da izbegavaš tzv. oblast zasićenog zadovoljstva.

Prema tome, kao dominantna činjenica nameće se neka vrsta zakonitosti da upravo negativnija raspoloženja poput dosade, straha, odbojnosti ili čak i afkta, dolaze na mesto harmoničnih raspoloženja. Cilj je da se postigne oslobađanje od onog izvornog, klasičnog motiva koji se zalaže da svi prioriteti kojima moderni čovek teži, budu u harmoničnom stilu.

Konstanta čovečanstva

Sukob generacija jedna je od očiglednih zakonitosti u životu pojedinca. Kada bi čovek bio sveden na obično postojanje, postao bi samo pasivni primalac informacija, vrednosti ili društvenih normi.

Iz tog razloga, stvarlačka ličnost odlikuje se procesualnošću, dinamizmom, kao i aktivističkim stavom prema svetu. Dakle, da bi neko postao „ličnost“ potreban je napor da se već dostignuto i stvoreno, prevaziđe. Pri tom, dostignute vrednosti koje je potrebno nadvladati obuhvataju i ona, sopstvena stvaranja, ali i društvo u celini. Jednostavnije rečeno, potrebno je da pojedinac prestane da bude objekat kulture društva kako bi postao nosilac društvenog napretka.

Konflikt između sistema i vrednosti

Često su prisutni suprotstavljeni kriterijumi između postojećih pravila i zahteva za promenu tih vrednosti od strane kreativnih ličnosti i avangardnih društvenih grupa. “ Genijalnost se ne može naučiti.”  Kratka, svedena forma a opet tako sveobuhvatna. Nekada prođe čitav jedan vek u potrazi za onim originalnim, osvežavajućim dahom luksuza koju nazivamo genijalnost, a koja je imperativ svakog autora koji bar malo za ozbiljno shvata svoj rad. Nekada prođe čitav jedan vek, a da mnogi ostanu blago nesvesni da je sve samo bledi pokušaj da se dosegnu visine beskrajnog obilja mogućnosti i inspiracija i da u stvari nisu bili ni blizu genijalnosti.

Jedan priznati pisac verno je prikazao suštinu i značaj pisanja u modernom društvu. ‘Svet se, hteli mi to ili ne, kreće linerano. Budućnost je u nelinearnoj komunikaciji, koja se grana kao što to čine naše misli pre nego što ih zarobimo rečju ili ih fiksiramo na papir. Tada moraju suzbiti svoju prirodu i sabiti se u red jednog linearnog sistema.‘

I sudeći po njemu, budućnost je već počela. Pred tobom se otvaraju vrata novog veka. Ukazuje ti se na mogućnosti razvijanja jedne pragmatične veštine, uz pomoću koje se sa lakoćom ostvaruje efikasna i razgranata komunikacija čak i sa beskrajnim svetom sopstvenih misli i emocija.

Dobrodošao u svet gde je sve moguće, na dobrom si mestu da nađeš prave informacije.

Autor: Ivana Živanić

 

LAŽI ME ISTINOM

Hoćeš istinu? Moraš biti spreman druže da je podneseš! Znam neke koji su se o istinu opekli, a tako su se čvrsto držali nje. Ti isti misle da su istinom uzvratili, ali nisu, opekla me je njihova laž. Dajemo reči kao da su kapi krvi, delimo kletvom naše istine. Ne razmišljamo da se može desiti da popljuvano poližemo. Čovek je to, sazdan od duha i tela. Nije uvek kompaktibilan, nekad duša ište više nivoe, a telo traži svoje zadovoljstvo. Ubi nas taj nesklad. Naučili da prikrijemo nešto zarad mira u kući i društvu i time pravimo veću nevolju. Svi smo takvi bez izuzetka. Ne postoji nijedna osoba koja nije makar u neznanju nešto sitno slagala. Problem je vratiti poverenje. Pogotovo kada se laž ponavlja i pređe u naviku, pa postane istina. Bole laži, ali bole i istine. Nismo uvek spremni za jedno od ova dva. Zbog ljudi povređenih lažima govorimo im istinu. Onda druge pogodi istina i vrate nam to u lice kao laž. Kuda sve to ide? Jedan od odgovora je poverenje ili nepoverenje, tanka linija deli ih samo rečca ,,ne“. Motam svoj film unazad i sada znam da bih sve drugačije uradili, ali tada nisam imala ovo saznanje. Skoro pa čitav život sam grešila, a verovatno to činim i sada.

Učini se kao ispravno, a kada bolje pogledam greška za greškom. Možda je trebalo da namerno grešim da bi ispalo kako valja? Mi smo živi nesklad, blago onima koji su usklađeni sa samim sobom, samo oni su srećni. Njima je sve kako jeste, jer ne mere i ne dele na istinu i laž. Postoje putevi i postoje načini, samo se treba uhvatiti u koštac sa tim da nema stabilnog i nepromenljivog. Sve se menja, vreme, ljudi i priroda. U tome jeste i čitava naša svrha. Da se pronađemo i da nam sve bude tako kako je, istinito lažno. Laži me istinom, dok ne izmerim, ne odsečem parče svoga mira i onda ću sve prihvatiti kao jedno. Još uvek sam nesavršena kao i ti, moja prednost je što sam shvatila svoju nesavršenost i znam šta treba raditi. A ti? Dok se meriš mojim neistinama, potežeš rečima i odapinješ strele, šta ćeš ti postići? Nikada nećemo biti na istoj vremenskoj liniji. Uvek ću bežati da spoznam sebe da bih upoznala i svet i tebe. I ko god je od nas pre sebe spasao taj je u očima nebeskim pobedio. Ne ti mene i ne ja tebe. Bitno je da pobedimo sami sebe.

Autor: Sanja Radojković Đurđević

MOJ PUT KA ISCELJENJU- „KADA DOĐE KRAJ, TO JE U STVARI NOVI POČETAK“

Dogodilo se nešto o čemu sam slutila sve vreme da će se dogoditi, a nadala sam se da neće, da će se nešto promeniti, da će biti sve u redu, da neću ostati sama.

Moj brak je naprosto pukao.

Mislila sam da me voli, da želi da bude uz mene, da želi da mi bude podrška i oslonac, da se zajedno borimo i na kraju zajedno pobedimo. Verovala sam u svoje izlečenje, u energetska isceljivanja, u reiki, u metode Draga Plečka, u psihoterapiju, u alternativnu medicinu… On nije.

Verovala sam da možemo da živimo normalno uz rad na našoj vezi, uz međusobno dogovaranje i planiranje. On je bio za spontanost. Ta njegova spontanost ga je dovodila do zaborava- zaboravljao je koliko je sati, zaboravljao je da treba da dođe kući u normalno vreme, zaboravljao je da ne pije alkohol, zaboravljao je da se javi na telefon kad ga zovem, zaboravljao je obećanja i pažnju koja je meni pripadala iz prostog razloga što sam mu bila supruga.

Ali zato su je svi drugi imali, jer je trebalo da budu „ispoštovani“. Iz dana u dan sam se pitala kada ću ja biti „ispoštovana“. Pitala sam i njega, ali odgovor nisam dobijala.

Na kraju sam shvatila da mu je dosta patnje i neizvesnosti, da više ne može da živi sa „bolesnom“ osobom, da nas dvoje nikad nećemo imati „normalan“ život i da zarad svog mira i ozdravljenja sam morala da kažem-DOSTA!

Koliko god to ljudima sa strane izgledalo strašno ili nepravedno ili nesrećno, ja se ne slažem sa tim. Mislim da se i ovo dešava sa razlogom i da je još jedna stepenica ka mom višem dobru.

Ne ljutim se, ne hulim na Boga i ljude, jednostavno prihvatam i znam da tako mora i treba da bude.

Autor: Katrina Gold

KRATKA PRIČA O LJUBAVI PRAVIH HEROJA

Ova priča počela je prilično davno… Tačnije, pre nekih sedam decenija. Tada se rodila ona, a godinu dana kasnije rodio se i on. I  baš u tom trenutku sudbina je počela da piše njihovu bajku.

Živeli su blizu, odrastali zajedno, pravili prve nestašluke zajedno sa ostalom decom, veselo išli u školu i provodili detinjstvo lepo i bezbrižno u svom selu, ne razmišljajući o tome da će jednom odrasti…

Godine su prolazile i to dvoje dece je poraslo… Zapravo, izrasli su u prelepu devojku i isto tako prelepog mladića. Nisu ni slutili (ili, ipak, jesu) to da će se veoma brzo zauvek spojiti u jedno i život nastaviti da dele zajedno. Da li su se simpatisali, razmenjivali nežne poglede krišom, razmišljali jedno o drugom tokom besanih noći i uzdisali pri svakom susretu… to ne znamo sa sigurnošću.

Ipak, znamo to da je ona postala njegova žena, a on njen muž. To se dogodilo jednom toplog letnjeg dana u maloj seoskoj crkvi iz koje su otišli pravo kući na slavlje koje je trajalo do zore. Slavila se ljubav i slavio se novi početak ovih mladih ljudi, od samog rođenja predodređenih jedno za drugo.

Troje dece samo je učvrstilo njihov poseban odnos i dalo novi smisao životu koji su vodili. Deca su rasla, obaveze se gomilale, ali njihova ljubav nije jenjavala. Ljubav koju su oni imali davala im je snagu da izdrže oluje koje su ozbiljno pretile da ugroze njihovu stabilnost.

Nemaština, ratovi, bolesti, smrt… Mnogi ljudi oko njih su nestajali, tonuli, polako su ostajali bez svog doma, morali su da beže iz mesta koje je bilo čitav njegov svet. Trebalo je smoći snage i napustiti mesto u kome ostaju sve uspomene, u kom su izgradili sve što su imali.

Samo oni znaju kako im je uspelo da pobegnu, da se dugo nakon toga snalaze i patei počnu od nule. Očigledno to je bila ona ljubav za koju kažu da pomera i planine! Počeli su bez dinara, bez krova nad glavom, borili se da prežive i deci obezbede normalno odrastanje… I uspeli su!

Uspeli su da sagrade novi dom, da decu izvedu na pravi put i, posle mnogo godina, da gaje i unuke. Potpuno nesvesni toga, ali postali su heroji – heroji svih onih koji su ih ikada upoznali. I ne samo da su uspeli da počnu novi život negde daleko od onog prethodnog – vremenom su ponovo počeli da se vraćaju svom rodnom kraju, da obilaze svoju zemlju, da potomcima ukazuju na to da uvek treba da poštuju to tlo od kog je sve krenulo.

I osećao se mir i spokoj na tom mestu, osećala se ljubav… Bilo je drugačije. Čak i kada ih je smrt rastavila i kada je heroj ostao bez svoje heroine – nije zaboravio na to mesto na kom su oboje prvi put udahnuli život, učili prve korake, na kom su se prvi put poljubili, venčali i nastavili svoju borbu zajedno. Odlazi on još uvek tamo jer zna da ona živi u njemu, u zvucima reke, u poljima kojima je onako mlada veselo koračala, u mirisu ruža, u njegovom srcu…

Autor: Bojana Krkeljić

ANĐEOSKA I AFIRMATIVNA SMERNICA ZA NEDELJU OD 03.06.- 09.06.2019.

0

Opšta afirmativna poruka za nedelju od 03.06. – 09.06.2019. je:

“Međuljudski odnosi su najvažniji zadaci na putu razvoja i isceljenja“.

Neka vas kroz ovaj mesec prate i naši “znaci na putu” kroz anđeoske poruke.

“Prepuštanje i Predaja”

“Obasipamo vas blagoslovima snažne ljubavi. Raširite ruke i pustite sve teškoće koje držite. Raširite ruke i otvorite srce i prepustite se našoj ljubavi i podršci”.

Napominjemo da su ovo opšte poruke i verovatno se neće poklapati sa svima. Budite otvoreni, vaša intuicija će prepoznati svoju poruku. Isključujemo predikciju. Ovo je sve u cilju zabave, tako i shvatite. Igrajte se, smejte se, volite i uživajte u čaroliji života. Ukoliko čitate tekst, a datum je prošao, ne obazirite se, pročitajte svoje smernice, sigurno niste slučajno ovde. Prava poruka, uvek dođe u pravom trenutku. Vidimo se uskoro!

Autor: Afirmativni Kutak

KUVAMO ZA VAS: „KEFTA U PALENTA SOSU“

0

Potrebno je:

250 gr mlevenog mešanog mesa (junetina i govedina ili uobičajena kombinacija kod nas: junetina i svinjetina)
150 gr starog hleba +1 kašika palente
3 glavice crnog luka sečenog na lamele
1/2 praziluka (beli deo) sečenog na kocke
1 veća šargarepa sečena na lamele
1 manji paradajz sečen na kocke
100 ml maslinovog devičanskog ulja
1 kašika seckanog peršuna
4 kašike palente
500 ml paradajz pirea
1, 500 ml vode
Bibera u zrnu, mlevenog bibera, kefta začina, soli i vegete po ukusu i lovorovog lista.

Priprema:

Stavite hleb u činiju i dodajte vode da omekša. Meso stavite u dublju činiju dodajte peršuna, mlevenog bibera, soli, vegete, kefta začina, kašiku palente i hleba koji ste prethodno potopili u vodi (dobro ga ocedite), te zamesite ćufte koje ćete oblikovati vlažnim rukama. Sipajte ulje u šerpu te ga stavite da se zagreva na tihoj vatri, dodajte crnog luka i šargarepe, soli, te ih prodinstajte da dobiju staklasti izgled, zatim dodajte praziluka i njega upržite da omekša, nakon toga dodajte paradajza , upržite ga i na kraju dodajte paradajz pirea i vode, te pustite da varivo provri. Smanjite temperaturu i pustite da varivo vri na tihoj vatri, te dodajte ćufte. Ostavite da se ćufte kuvaju jedno 15 – ak minuta i pri kraju kuvanja dodajte palente sipajući kašikom po šerpi, kako bi se sos zgusnuo.

Autor: Sunčica Stanković