Home Blog Strana 418

LEPOTE SRBIJE – RAJKOVA PEĆINA

0

Rajkova pećina spada u grupu rečnih pećina. Kroz nju protiče Rajkova reka. Ova ponornica spaja se s Paskovom rekom, od njih nastaje mali Pek, koji se uliva u Veliki Pek. Rečni horizont pećine istražio 1894.godine srpski geograf Jovan Cvijić. Celu pećinu istražio je 1974. godine dr Radenko Lazarević sa ekipom istraživača iz Valjeva. Pećina 1975. godine otvorena je za posetioce.

Prema predanjima Rajkova pečina dobila je ime po hajdučkom harambaši Rajku, koji je u XIX veku napadao i pljačkao prolaznike i skrivao blago u pećini. (Dan danas traži se to zlato,  a vi ako vidite nešto što liči na četiri prsta, javite vodiću… to je zlato). Do sada istraženo je 2.303 m dužine pećinskih kanala podeljenih u dva horizonta – donji rečni i gornji suvi. Rečni horizont je 1129 metara, dok suvi – 1174 metara.

U pećini nalaze se veoma zanimljive dvorane, kade, nakit od čistog belog kristalnog kalcita  (ukoliko budete hteli da pipnete svojom rukom ovaj nakit, znajte da će taj deo da pocrni. Reakcija na toplotu). Temperatura je 8C, a vlaga 100%, zato ukoliko odlučite da posetite, ponesite toplu garderobu. Staza za posetioce vodi kroz prostranu Koncertnu dvoranu, Ježevu dvoranu, pored Malih i Velikih orgulja do Dvorane kada. Zatim su tu nakiti koji liče na Žrtvenik, Duhovi, Puž, Dvorana  vodopada, Zimska bajka, Kristalna dvorana.  Posetioci kroz kružnu stazu posete celu dostupnu dužinu pećine. Pazite glavu, i gledajte gore, jer u pećini žive slepi miševi).

bsh

Pored pećine prolazi reka Mali Pek, koja je poznata po svom zlatu. Ovde naime, može da se pronađe zlato prilikom ispriranja. (ukoliko imate dosta vremena, strpljenja i spremni ste da se trudite) . Mi smo imali mogućnost da na delu vidimo kako izgleda sam proces od pocetka pa do kraja (zlata  nije bilo). Ovde  nalazi se  i Paskova pećina.

bsh

Pored pećine nalazi se  izletište, suvenirnica,  imate i parking, tako da možete da stignete skoro do same pećine. Ili, ukoliko imate vremena i želje možete da prošetate od Majdanpeka. Pećina udaljena je 2,5 km, a dok budete išli videćete i jezero veliki Zaton.

bsh

U samom gradu Majdanpek nalazi se rudnik barka i zlata, Crkva svetih Apostola Petra i Pavla, Gradski park. Na ručak možete da svratite u kafanu od žute cigle, koja se nalazi oko Crkve.

Autor: Kristina Jovičić

 

ABRAKADABRA

Znaš kada sam u problemu ili je problem u meni i mojoj glavi,radim razne tehnike samokontrole i rešenja svega što se nakupilo. Meditiram ponekad, često radim EFT tehniku poznatiju kao tapkanje po preporuci moje drage drugarice Dragane. Pomaže naravno, ali ipak najviše podignem energiju vežbom sa kraja knjige ,,Rekonekcija,, koju je napisao Dr.Erik Perl. Naravno uvek se i bez izuzetka pomolim svojim anđelima čuvarima, možda je nekima od vas koji sada čitate ove redove malo sve ovo smešno, probajte, nađite sebi šta vam prija i pomaže. Pa da mi se onda osmehnete, ali da to bude osmeh zadovoljstva. Nikada još od kada to činim, nisam bespomoćna. Saznanje o tome pre par godina mi je dosta pomoglo. Svašta sam primenila i osetila. Nikada nije kasno i to nije izlizana fraza. Jednostavno jeste tako.

Mnoge stvari u našim životima za života i jeste bitno da ih ispravimo. Za naš duh je to najbitnije, ta čistota i taj mir. Evo do pre par minuta neko posuđe sređujem u sudoperi, lepo raspoložena trenutno i zborim sama sebi, tj. pevušim… ,,Ćiri bu,ćiri ba,posuđe sam oprala“, setih se da nisam rekla predhodno ono čuveno ,,Abrakadabra“. Odem u dnevnu sobu, sednem na krevet, pogledam tv, na njemu film o nekom baletu. Jedna balerina leči koleno drugoj, ubrizgava joj neki lek, prva pita hoće li joj to pomoći za glavni nastup, druga odgovara pa naravno, ABRAKADABRA.Tako je velikim slovom pisalo i na tv-u. Eto nam novi, tj. stari model sliven u jednu celinu, za spas, kao molitva, kao čarobna reč, kao zahvalnost, kao amajlija… Reč su koristili svi narodi i poreklo joj se tačno ne zna. Zna se samo da je moćna, jaka, čarobna oduvek. Čitajte o njoj i njenoj moći, uzmite je za amajliju. Inače sam juče pričala sa mojim anđelima čuvarima da mi daju znak u vezi nekih mojih privatnih planova i želja i eto ga… Zato sam imala potrebu da ovo podelim sa vama. Prastari narodi kažu da je ovo amajlija, pa evo vam je, zato što više dajem , imaću više! Nosite ovako ispisano, volim vas i grlim!

ABRAKADABRA

ABRAKADABR

ABRAKADAB

ABRAKADA

ABRAKAD

ABRAKA

ABRAK

ABRA

ABR

AB

A

Autor: Sanja Radojković Đurđević

ANĐEOSKA I AFIRMATIVNA SMERNICA ZA NEDELJU OD 09.09.- 15.09.2019.

0

Neka vas kroz ovaj mesec prate i naši “znaci na putu” kroz anđeoske poruke.

“Vila koja ispunjava želje”

“Ovo je čarobni trenutak! Poželi želju! Sedni udobno, zatvori oči, par puta udahni duboko, te umiri svoje disanje. Sada vizualizuj svoju želju kao da je već ispunjena. Osećaj je celim svojim bićem. Zatim se zahvali Bogu ( Boginji, Stvoritelju, Višoj sili, Kosmičkoj energiji ili…) što ti je želja ispunjena. Zauzmi stav kao da je želja stvarno ispunjena (vizualizuj i dalje). Svoju zahvalnost stavi u helijumski balon od belog svetla i pošalji ravno u Nebo.

Ako postoji potreba za stvaranjem dobićeš snažan impuls, koji će doći u obliku misli, osećaja, unutrašnjeg vođstva, vizija ili snova. Važno je da slediš taj impuls.

Ne vezuj se za rezultate ispunjenja želja, jer se možda ispuni u obliku u kojem najmanje očekuješ”.

Napominjemo da su ovo opšte poruke i verovatno se neće poklapati sa svima. Budite otvoreni, vaša intuicija će prepoznati svoju poruku. Isključujemo predikciju. Ovo je sve u cilju zabave, tako i shvatite. Igrajte se, smejte se, volite i uživajte u čaroliji života. Ukoliko čitate tekst, a datum je prošao, ne obazirite se, pročitajte svoje smernice, sigurno niste slučajno ovde. Prava poruka, uvek dođe u pravom trenutku. Vidimo se uskoro!

Autor: Afirmativni Kutak

 

 

 

SPREMAMO ZA VAS: „CUPCAKES“

0

Recept za 12 kapkejka:

2 jaja

140 gr šećera

105 gr brašna

40 gr kakaa

1/2kašičice praška za pecivo

1/2kašičice sode bikarbone

115 gr otopljenog putera

120 ml slatke pavlake

2 kašike tečne vanile ili ruma

Na vrh kašičice soli

Višnje za punjenje

Umućena slatka pavlaka za dekoraciju.

Priprema:

Stavite brašna u činiju, dodajte šećera, kakaa, praška za pecivo i sode bikarbone. Sve dobro sjedinite žicom.

U drugu činiju umutite ležerno jaja, zatim dodajte pavlake i putera, sjedinite žicom, zatim dodajte mešavinu brašna, te ih dobro sjedinite žicom.

Kašikom napunite korpice za mafine, zatim dodajte višnje i zatvorite ih dodajući još po jednu kašiku smese. Pecite ih na 180 stepeni u već zagrejanoj rerni 25 minuta. Nakon toga ih ukrasite umućenom slatkom pavlakom.

Napomena:

Umućena smesa, nemojte se iznenaditi je malo gušća, ali prilikom pečenja postaje ređa na početku, da bi na kraju bila mekana i vazdušasta.

Prijatno i uživajte!

Autor: Sunčica Stanković

ZAŠTO BAŠ REIKI?

0

Dobri ljudi, dragi čitaoci, kad se približi petak uvek odvojim neki minut da razmislim koji bih tekst mogla da napišem o Reikiju i benefitima na čovekovo celokupno fizičko i duhovno blagostanje.

Nekad izvučem tekst iz arhive jer su godine rada i pisanja iza mene, a neki posebno sastavim za ovaj divni magazin koji nam poručuje da sijamo. I upravo nam Reiki u tome pomaže ili može pomoći vremenom ukoliko ga uvrstimo u svoju svakodnevnicu. Ja sam to učinila pre tačno deset godina i to je definitivno bila jedna od mojih najboljih životnih odluka.

Zašto? Pre svega mnogo mi je pomogao kako sa fizičkim telom i rešavanjem određenih tegoba, tako i sa ulaskom u podsvest i otkrivanjem raznih obrazaca i uverenja koja su bila skrivena od mog budnog stanja koja su pak pravila blokade na nekim drugim životnim poljima. Te 2009. godine kada sam se odlučila da primim Reiki inicijaciju i krenem na unutrašnje putovanje je bio period u kom sam donela odluku da se vratim iz inostranstva i prekinem devetogodišnju ljubavnu priču koja je u nekom trenutku bila ozvaničena brakom. U isto vreme sam ostala bez jednog meni važnog čoveka i prijatelja. To su za mene bili veliki emotivni gubici, a ujedno i novi počeci. Naizgled možda ne deluje strašno ali je za mene u to vreme bilo. Kad nekog volite bezuslovno, čisto i kada se drugi potrude da vam to uzmu, ostanete sa rupom u grudima, osećajem izdaje, ali se sve to nekako prevaziđe, u najmanju ruku naučite da živite sa time, i onda ostane opet samo ljubav i zahvalnost. Neki se okrenu osveti i raznim nemoralnim stvarima, ali sam se ja uz Reiki okrenula unutra, ka suštini i svrsi života, krenula u potragu za svojom istinom i istinom celokupnog postojanja da shvatim, da razumem zašto se sve dešava kako se dešava.

U jednom trenutku tišine kada sam razmišljala kako je moja ljubav moja slabost, tišina je odjeknula: „Tvoja ljubav je tvoja snaga.“ I zaista je tako, vodila me je napred, otvarala još više, u svakom slučaju činila me boljom. O mnogo čemu se pisalo, nešto se i izbrisalo za proteklih sedam godina koliko je aktivan moj blog Život uz Reiki – Život u Istini, a koji se nekad zvao Moja Reiki Potraga Za Istinom. Nove stranice će se tek ispisivati, jer toliko toga još ima da se uradi i kaže. Taj isti blog sam počela da pišem sa idejom možda nekom može da pomogne ne sluteći da će me preko istog ljudi nalaziti za Reiki i da će to i postati moj poziv iako sam diplomirala mašinski fakultet i silno se trudila da se zaposlim kao inženjer.

Ali da se vratimo na ono gore pitanje: Zašto je još izbor Reikija bila jedna od najboljih odluka? Zbog svih onih ljudi koji su kroz mene osetili Reiki, naučili da ga primenjuju za svoje dobro i dobro svih uključenih. Baš danas mi je pristiglo iskustvo jedne moje učenice i u nastavku teksta delim ga sa vama. Ona je prvi Reiki tretman primila u direktnom kontaktu, a potom smo ostale pripremne tretmane i inicijaicju u prvi stepen Usui Reikija uradile na daljinu. Za inicijaciju u drugi stepen dragu sam N. pozvala sam da dođe kod mene kad već živi u Beogradu. Ništa manje nije kvalitetna inicijacija niti tretmani na daljinu o čemu će biti više reči u nekom od narednih tekstova.

“Na inicijaciju za II stepen sam čekala možda i duže od toga što sam prvobitno planirala. Ipak sve dođe onda kad mu je vreme i na način kako bi trebalo da se desi. Niz stvari danima pre same inicijacije se suprotstavljalo čitavom događaju i ponekad je izgledalo kao da neću ni stići do Sanje. Nešto mi je šapnulo tog jutra da obučem belu haljinu što se pokazalo kao dobar znak i pomoglo mi da stignem do njene kuće.

Sačekala me je oduševljeno i odmah odvela na “uzemljenje” u svoju baštu gde smo bose hodale po travi i divile se njenim cherry paradajzićima 😊 Pripremu smo nastavile meditacijom. Sam čin inicijacije kratko traje ali je bio vrlo intenzivan za mene. Videla sam vrlo živopisno u mnogo boja (opet ja i moje boje) neke stvari iz prošlosti za koje još čekam pravo objašnjenje. I pored toga osećala sam se krajnje prijatno i na neki način ushićeno. Sanja mi je objasnila da će na kraju samog čina doći da me zagrli i da ću na taj način znati da je kraj inicijacije. U trenutku kad me je zagrlila čitavo se moje biće ispunlo osećajem i mišlju da je to čista ljubav i prosto nisam želela da se taj trenutak završi. Kakva manifestacija, kakav neverovatan i izuzetan osećaj… Sanja HVALA.

Sanja je dodatno ulepšala ovaj čin inicijacije svojim ručkom. A nakon ručka, krenula je sa edukacijom i objašnjenjima. Ohrabrila me je rečima vežbaj sad crtanje pa da krenemo na ozbiljan rad  .”

To crtanje se odnosi na simbole koji se dobijaju na drugom stepenu a koji potpomažu dublji i kvalitetniji rad na isceljenju emotivnog i mentalnog tela, kao i rad na daljinu.

Do sledećeg čitanja,

Svako dobro Bog vam dao.

S ljubavlju,

Sanya.

www.reikiskolica.org

Autor: Sanja Dejanović

KOLUMNA: „DA LI JE JAČI STRAH OD NEUSPEHA ILI ŽELJA ZA USPEHOM“?

0

Svako je u životu često imao dileme pri donošenju odluka. Nekada čak i one koje se čine jednostavnim umeju da nas bace u razmišljanje i naprave problem tamo gde ga nismo očekivali. Zapravo, sami sebi napravimo problem pridajući značaj stvarima kojima ne bi trebalo.

Naravno, svaka stvar koja je nama manje ili više bitna, zaslužuje jednaku pažnju. Koliko god se činilo sitno i nebitno, ako je nama krupno – bitno je. Međutim, komplikacije u najvećem broju slučajeva stvaramo čuvenim pitanjem „šta ako…“.

Konstantno sputavamo sebe razmišljajući o situacijama koje bi se mogle dogoditi i o onome što bi moglo krenuti po zlu. A da, za promenu, razmišljamo malo o tome kako bi bilo da sve ispadne baš kako treba? Da umesto „Šta ako pogrešim i ne uspem?“ bude „Šta ako sve ispadne kako treba i ako ostvarim svoju zamisao?“…

Kao da se bojimo da mislimo o sopstvenom uspehu, o lepim stvarima i o ostvarenju svojih želja… Postalo je sramotno i samoživo verovati u sebe i truditi se da uspeš u onome što želiš. Pa, možda bismo mogli to i da promenimo?

Svaki sledeći put kada pomislite „šta ako ne uspem“; „šta ako sve pođe po zlu“; „šta ako ne prođem na razgovoru za posao/ispitu/takmičenju“; „šta ako me odbije momak/devojka“ itd – pomislite šta sve gubite ako i ne pokušate! Ako i ne uspete u nečemu iz prvog pokušaja, ne znači da nećete iz nekog narednog, poenta je u tome da se ne odustaje od onoga što se silno želi, jer najznačanije stvari se i ne dobijaju na jednostavan način.

Dakle, naš najveći problem jeste u tome što sputavamo sami sebe i što nas strah od neuspeha sprečava u tome da uspemo. Treba jedino da shvatimo da taj strah nikada ne treba da nadvlada želju za uspehom i da je naš cilj jedino o čemu treba da razmišljamo i ka čemu treba da idemo.

Autor: Bojana Krkeljić