Home Blog Strana 299

Da li si pozitivan ili verujući?

0

Mišljenja su razna i imamo ih, data su nam podjednako. Dok neki samo misle, drugi malo razmisle o tome šta misle. Ovi prvi možda čak ni ne znaju da misle i idu tako, često „bez svesti“ o tome šta im se vrzma po glavi. Nisu oni ništa manje pametni, jednostavno im nije vreme za nešto više. Ovi „misleći“ pak umeju da se zapitaju, da razmotre ono što im se dešava i pokušaju da nađu svoj doprinos ili neku važnu lekciju kroz svako iskustvo.

Nije neobično da ne razumeš ono što vidiš, ali jeste ako ne primećuješ, već samo nemo prolaziš kroz život. Time što primećuješ svet oko sebe, dobijaš sve više prilika koje možeš iskoristiti za svoj napredak. Ne smatram da ima privilegovanih u ovom životu. Ako nama deluje da neko živi bolje ili lošije od nas, samo je naš doživljaj. Jer ti drugi imaju svoj doživljaj i svoje definicije dobrog života. I šta je uopšte taj dobar život? Za mene on nema nikakve veze sa onim što posedujemo materijalno, već samo sa time koliko smo uspeli da upoznamo sebe i budemo srećni u svakom trenutku. Ma šta taj trenutak podrazumevao i ma koliko nam servirao sve osim “uslova” za sreću.

Ne dopada mi se što se svet gleda površno, što se osećanja shvataju površno, što se banalizuju i izvrću konteksti. Nije to stvar religije, pripadnosti, boje, pola, već toga u šta verujemo i koliko smo sigurni i prepušteni u toj svojoj veri, Da li ta naša vera podrazumeva ljubav, ili strah, ili oboje, ili ništa? Verujemo li u pozitivne ishode? Ili sve unapred pokopamo jer je nemoguće? Šta za vas znači da treba biti pozitivan? Je l’ mislite da je to puko zatvaranje očiju na sve ružno što se dešava? Lepo zažmurim i sve je super, cveće-proleće. Nikako! To može da odvede u krajnost, da ne kažem dijagnozu.

Ali, ako postaneš svestan onoga što se dešava i prihvatiš da se dešava, stvari polako počnu da se menjaju. Ok, desilo mi se, zabolelo me, neprijatno mi je i šta mogu sad? Prirodno je da se “raspadnemo”, da nas boli, da se bunimo, da smo ljuti, tužni. I pustite sebe na miru kada ste takvi. Znate li da potisnute emocije vode u bolest? Imamo pravo da pokleknemo i nećemo zbog toga biti manje vredni. Ključ je u tome da verujemo da i tada sve ima nekog smisla i da ćemo se podići još jači. Da uradimo ono što je do nas, možda olakšamo nekome, pokušamo da ispravimo, ako se može. To je pozitiva u koju ja verujem, poštujući svoje ljudsko pravo da kažem da me boli i da ne mogu, bez straha da ću biti osuđena. Jer kako ono kažu: “Na muci se poznaju junaci.” Kada nam je lepo, lako je, pustimo mašti na volju i sreća je na svakom ćošku.

I zato, ako me neko pita da li sam religiozna, ne znam. Ako to podrazumeva da volim, da poštujem, da prihvatam, da pomažem, da podržim, da razumem i usput uživam koliko uspem, onda jesam. Ako podrazumeva da se molim, da zahvaljujem, da se smejem, da patim, da plačem, i onda jesam. Ali iznad svega da verujem da nisam samo sitna i nebitna u ovom životu, već da sam vredna ljubavi i da mogu da volim, čak i ono što se voleti ne da.

Za kraj,  nisam ja pozitivna, ja samo verujem u pozitivan ishod, uvek.

Autor: Ana Milovanović

Besplatna digitalna konferencija za roditelje Savetovališta BEBIRON Predavanja za trudnice i mame

Sledećeg vikenda, 05. i 06. decembra održaće se besplatna digitalna konferencija Savetovališta Bebiron namenjena sadašnjim i budućim roditeljima u Srbiji. Tokom dva dana svi zainteresovani će imati priliku da pogledaju predavanja vrhunskih stručnjaka na YouTube kanalu Savetovališta Bebiron i da postave pitanja vezana za trudnoću, porođaj, negu i ishranu beba i dece.

Prvi  dan konferencije, 05.12, posvećen je trudnoći. Učestvovaće ginekolog Uroš Ravilić na temu fiziologije trudnoće kroz trimestre, govoriće o obaveznim pregledima i kontrolama, kao i o blizanačkoj trudnoći.  O ishrani u trudnoći i tokom dojenja bebe govoriće mr. sci. med. dr Igor Dimitrijev.  Psihijatar prim. dr Slobodan Simić govoriće o ulozi tate u trudnoći i tokom porođaja.

Drugi dan, 06.12. posvećen je porođaju, ranom rastu i razvoju dece. Ginekolog dr Maja Milojević će održati predavanje na temu kako prepoznati prve znake porođaja, koje su sve faze porođaja, daće pojašnjenje o porođaju sa epiduralom i o carskom rezu. Dr Vladan Milojević neonatolog  govoriće o pravilnom dojenju i značaju majčinog mleka. Zatim će na raspolaganju roditelijma biti  priznati beogradski pedijatar dr Marija Petrić, tokom čijeg predavanja ce trudnice   saznati kako se pravilno pripremiti za prvi bebin dan u kući, kao i koje su najčešće zablude roditelja vezano za bebe. Patronažna sestra  Savetovališta Bebiron će svim mladim roditeljima svojim savetima pomoći oko najčešćih problema vezano za kupanje i presvlačenje bebe. I na kraju konferencije logoped  dr sci. med. Nataša D. Čabarkapa će sa svojim savetima pomoći roditeljima da na pravilan način pomognu razvoju govora kod dece. Oba dana konferencija počinje u 11.00.

Savetovalište Bebiron je neprofitna organizacija, jedinstveno digitalno Stručno savetovalište namenjeno trudnicama, mamama, tatama, bakama, kao i svima onima koji sa puno ljubavi i pažne brinu o svojim bebama. Savete mogu dobiti od tima pedijatara, ginekolga i patronažnih sestara, tokom 24 časa, svih 365 dana u godini, putem Facebook, Instagram i Viber naloga.

Više detalja o Savetovalištu Bebiron i o digitalnoj konferenciji može se naći na zvaničnom sajtu, društvenim mrežama i Viber grupi Savetovališta Bebiron:

 

 

Kultura izražavanja i komunikacija

Čovekova svest o potrebi komunikacije stara je koliko i nagon za opstanak. Snažna je kao osećanje gladi ili ljubavi, neophodna kao hrana, voda ili vazduh. Želja da se iskažu misli ili osećanja, da se kome nešto saopšti kao i reakcija na životno okruženje i njegove različite okolnosti, bili su sastavni deo svakodnevice čovekovog dalekog pretka.

Ljudski govor je još od prapočetaka ljudske civilizacije, pa do danas, bio konstantna osobenost čoveka i znak njegovog raspoznavanja. Jezik je veličanstvena spona među ljudima i narodima, i kao takav, stalni je pratilac čoveka u njegovom životu. On zajedno s njim raste i razvija se, dopunjava se i usavršava. Jezik je, takođe i plod razvitka ljudske zajednice. Tako bi trebalo biti i tako je odvajkada,  ali ne i danas. Danas se odričemo govora i pristajemo dobrovoljno na sličice, odnosno, emotikone kako bismo izrazili bilo koju emociju. Zaboravili smo da se čovek legitimiše svojim jezikom, a jezik kojim jedan čovek govori jeste najtačnija i najvernija slika vrednosti njegove duhovne kulture.

Sve većim širenjem interneta i društvenih mreža došli smo u situaciju nerealne komunikacije. Povezaniji smo, to je tačno, lako i brzo stižemo, virtuelno, jedni do drugih. Putem poruka, mejlova završavamo većinu svojih poslova. Ako u te poslove svrstavamo i „razgovor“sa dragim prijateljem, sestrom, bratom ili roditeljima, onda smo u problemu, velikom.

Život se do krajnje mere uprostio, jer ne moramo više toliko da pričamo, a pritom, jednim klikom na dugme sve rešavamo. Naše potrebe, interesovanja, vrednosti kojima težimo, ne mogu da se otrgnem utisku površnosti koji je postao poželjan i vrlo drag saputnik. Samim tim uprostili smo i jezik. Knjige se, nažalost, sve manje čitaju, a jedino čitanjem bogatimo svoj rečnik i način izražavanja. Ljudi sve manje teže ka svom kulturno – pismenom usavršavanju. Čini se kao da sopstveni jezik želimo da maknemo, tamo negde. Iako ne spadam u one koji bi „proterali“ sve strane reči iz našeg jezika, bojim se da će sve više lepih reči, koje čak nisu ni arhaizam, otići u zaborav.

Trenutno je na snazi, siromašenje jezika u pravom smislu te reči, a da li je to ikome uopšte važno? Volela bih da jeste. Drastičan pad broja reči koje su u upotrebi i osiromašeni vokabular, morao bi zaista da nas uplaši. Današnja komunikacija može da se svede na – što brže, to bolje i svakako uz obilno korišćenje sličica/stikera, takozvanih, emotikona.

Spadam verovatno u manju grupu ljudi, koja još uvek razmišlja o svakoj izgovorenoj rečenici. Meni je to sasvim u redu, jer razmišljanje o izgovorenom podstiče stil i način izražavanja koji je važan. Za nekoga su to gluposti, pa čak i nepotrebne svari. Zašto se opterećivati s tim, kad u dve reči i jednim emotikonom sve može da se objasni. Mislim da smo došli do onog momenta kada možemo da se zapitamo, jezik, kultura, očuvanje, da li je to bitno i ako jeste, zašto je bitno?

U Hilandarskoj povelji zapisane su ove reči:

„Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Ne uzimajte tuđu reč u svoja usta. Uzmeš li tuđu reč, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potuđio. Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju reč svoga jezika.“

Autor: Male Velike Stvari

 

Recept za slani karamel koji je fantastična kombinacija slanog i slatkog

0

Ovog puta vam donosim recept za slani karamel koji je fantastična kombinacija slano – slatkog, sa određenom notom kiselog ukusa slane pavlake, koja daje odličan spoj ukusa i arome sa ostalim namirnicama. Inače, karamel možete koristiti kao preliv za kolače, sladolede, kao dodatak u filovima za torte ili pak samo kao fil za novogodišnje lincere ili božićne kolačiće ili bilo koje druge, naravno.

Recept:

250 gr kristal šećera

150 gr putera ( 120gr neslanog i 30 gr slanog)

450 ml neutralne pavlake

3 kašike kisele pavlake

Prstohvat krupne morske soli u slučaju da nemate slanog putera, koristite morsku so.

Priprema:

Staviti šećera u širu šerpu (bitno je da šerpa bude šira, kako ne bi bilo debljeg sloja i u tom slučaju šećer pregoreo) i pustiti da se otapa na tihoj vatri (termostat 3).  Za to vreme ne mešati šećer već s’vremena na vreme okretati šerpu s’ leva na desno i udaljenu od izvora toplote, odnosno šporeta, kako bi se masa razlivala i karamelizovala. Kada se šećer potpuno otopi i dobije finu karamel boju, skloniti šerpu od šporeta , dodati putera , pustiti da se otopi i na kraju dodati pavlake. Vratiti šerpu na šporet i uz povremeno mešanje pustite da karamel provri, na uvek istoj temperaturi, kuvati ga nakon toga par minuta. Kada počne da se zgušnjava dodati slane pavlake, sjediniti žicom i skloniti od šporeta. Ostaviti da se ohladi na sobnoj temperaturi. Nakon toga ga sipajte u teglu i ostavite u frižider. Ako želite da karamel bude malo ređi, dodajte mu još neutralne pavlake, jer će se prilikom hlađenja zgusnuti.

Uđivajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Trči sa Murakamijem

0

Najteže je u životu biti iskren prema sebi i biti disciplinovan. Šta je disciplina? Zašto je ona u stvari toliko važna? Disciplina pomaže čoveku da smislenije provodi svoje dane. Kada je dan, nedelja i mesec unapred organizovan malo vremena ostaje za poroke i loše misli. Šta o disciplini misli Haruki Murakami čitajte u nastavku.

Haruki Murakami je jedan od najpoznatijih savremenih japanskih pisaca, njegova knjiga koja je obišla gotovo ceo svet je ,,Norveška šuma”, čak je snimljen i film koji je prikazan u Veneciji 2010.godine. Ono što je zanimljivo vezano za Murakamija je da on retko daje intervjue pa je njegova knjiga ,,O čemu govorim kada govorim o trčanju” otkrovenje, jer saznajemo detalje o njegovom životu i disciplini. Trčanje je za Murakamija kao pisanje. Neko bi pomislio, pa to je lako samo jednostavno trčiš ili pišeš! Ali u stvari, nije baš tako. Da bi mogao da istrčiš sto kilometara u danu, moraš da budeš pripremljen za to. Fizička i mentalna forma su najvažnije na svakom maratonu. Murakami poredi formu za pisanje i formu za trčanje, moraš konstantno da radiš na njima da bi bio uspešan, a to zahteva dosta krvavih patika i pocepanih listova. Ono što je zanimljivo vezano za Murakamija da on jako voli muziku i da je dugo živeo u Americi, pa jasno može da napravi paralelu izmedju života i pravila u Japanu i Americi. Kada je odlučio da počne da trči počeo je pravi dnevne, nedeljne pa tek onda mesečne planove. Pažljivo je zapisivao svaki pretrčan kilometar. Zašto je bilo važno da sve to zapiše? Morao je da zna da je krenuo sa šezdeset kilometara nedeljno. Zašto se odlučio da počne da trči? U jednom trenutku u njegovoj karijeri, pisanje mu nije pričinjavalo toliko zadovoljstvo, već zasićen i umoran tražio je neki novi izazov, nešto što će mu pomoći da piše smislenije. Dok čitate roman, bilo koji, vi pređete određeni put, pisac vas vodi od mesta do mesta, od gradova do država, od ostrva do različitih delova sveta. Želeo je nešto što izgleda jednostavno i urođeno, a đavolski je teško za modernog čoveka. Zašto napominje za modernog čoveka? Modernom čoveku kratko traje fokus, i stalno se radi na tome da se pažnja usmeri samo na kupovinu stvari, koje nam zapravo i ne treba. Akcenat se godinama stavlja da smo mi potrošačko društvo.

Da bi proverio svoje sposobnosti počeo da se prijavljuje na maratone. Trčao je u Maratonskim bulevarom, u sećanje na Filipedasa koji je trčao od Maratona do Atine da javi ishod bitke. Išao je sa jednog kraja sveta na drugi, da bi trčao na različitim maratonima u različitim uslovima. Nije stao i dalje trči. Ukoliko želite inspirativnu knjigu o disciplini, i traženju boljeg se sebe, trk po Murakamijevu knjigu ,,O čemu govorim kada govorim o trčanju”.

Autor: Dragana Milutinović

Pismo mlađoj sebi

0

Pre nekoliko dana odlučila sam da drugarici za rođendan napravim foto kolaž. Tražila sam odgovarajuće fotografije i potpuno neočekivano počela sam da gledam fotografije stare dve, tri, pet godina. Svaka fotografija mi naravno vraća određene uspomene, budi emocije i podseća me na neke ispričane i neispričane priče. Razmišljam o tome kako sam bila drugačija osoba pre pet godina, a kako tu devojku koja sam bila pre pet godina ona koja sam bila pre 10 ne bi ni prepoznala. Ljudi se menjaju, to svi znamo i primećujemo kod svakog u svom okruženju, ali koliko ustvari (ne) primećujemo promene kod nas samih.

Pitam se šta bih rekla i kakve bih to savete mogla da dam mlađoj sebi. Da li bi mala ja bila zadovoljna svime što sam do sada postigla i proživela ili bi se ljutila na mene zbog mojih grešaka i propuštenih prilika? Svakako, u najmanju ruku se nadam da bi me razumela. A šta ja mislim o njoj? Da li zameram mlađoj sebi neke propuste ili je ipak češće hvalim zbog nekih dobrih odluka? Iskreno, ima i jednog i drugog. Ponekad pomislim kako bi bilo bolje da sam nešto uradila drugačije, a često kažem sebi kako sam u nekim trenucima načinila prave izbore i kako su me baš oni vodili pravim putem. Kada bih sve to stavila na papir, zvučalo bi otprilike ovako.

Draga mlađa ja,

Budi svoja. Ne daj da te drugi menjaju. Dovoljna si svakome baš takva kakva jesi, sa svim manama i vrlinama. A kome nisi takva dovoljna, taj ti ni ne treba. U narednim godinama proći ćeš dosta toga. Izgubićeš neke drage ljude. Nećeš zaboraviti, ali ćeš naučiti da živiš sa tim. Neki ljudi će otići iz tvog života, ali hej, to ni nije tako loše, pošto će ostaviti otvorena vrata da kroz njih uđu neki bolji ljudi koji su ti i više potrebni.

Neke odluke donećeš brzopleto i ne razmišljajući preterano, ali će se ispostaviti kao dobre za tebe. Neke odluke analiziraćeš temeljno, ali ti neće doneti ništa lepo. U svakom slučaju naučićeš nešto iz svega što ti se dogodi. Nemoj da se nerviraš oko stvari koje se možda nikada neće ni desiti. Ako se nešto loše dogodi, imaćeš vremena za stres i posle toga. Previše razmišljanja nikome nije donelo ništa dobro.

Ni ne znaš koliko si jaka i šta sve naša mala leđu mogu da po(d)nesu. Smejaćeš se, plakaćeš, grešićeš, pobeđivaćeš, gubićeš i kroz sve to odrastaćeš. Stvarno ćeš se promeniti. Verovala ili ne štikle koje si nosila često zamenićeš gumenim čizmama. Bespotrebne kafe sa poznanicima do kojih ti nije preterano stalo zamenićeš putovanjima sa svojim najdražim prijateljima. Radićeš više stvari koje te usrećuju, a manje onih koje okolinu čine zadovoljnom. Neki će ti to i zamerati, ali baš to ti je znak da postupaš ispravno.

Sada ti deluje da je svet velik i da ne znaš gde pre da se okreneš, šta da uradiš i koga da pozoveš, ali nadam se da ćemo obe jednoga dana naći svoje mesto pod suncem. Ako ništa drugo, uvek ćemo imati jedna drugu, a zajedno možemo da osvojimo svet.

Autor: Milica Barać