Home Blog Strana 170

Poslastica za sva čula: Baron torta novog ukusa

0

Poslastica za sva čula: Baron torta novog ukusa

Danas vam donosimo recept za baron tortu obogaćenu novim ukusom. Naša verzija baron torte je odlična kombinacija kakao- lešnik korica, kremaste  karamel kreme i blago kiselkastog želea od crvenog voća. Dakle, za sve ljubitelje karamel čokolade u kombinaciji sa voćem i muslin kremom biće pravi pogodak, mada, ni one koji to nisu, neće ostaviti ravnodušnim.

Recept za korice:

4 belanca x2

75 gr kristal šećera x2

18 gr mlevenog, pečenog lešnika x2

15 gr kakaa x2

1/2 kašike brašna x2

Prstohvat soli x2

Za Muslin kremu sa karamel čokoladom:

8 žumanaca +6 kašika šećera

20 gr kakaa

60 gr poslastičarske kreme u prahu ili pudinga

500ml mleka

205 gr karamel čokolade

200 gr maslaca.

Za žele od crvenog voća:

600 gr crvenog voća+ 6 kašika šećera

70 ml vode 7 gr želatina u prahu + 12 kašičica hladne vode( staviti želatin u vodi, razmutiti i ostaviti da nabubri)

15 gr gustina+ 3 kašičice hladne vode ( rastvoriti gustina u vodi).

Za puter kremu kojom smo nafilovali tortu odozgo i sa strane:

250 gr putera sobne temperature

193 gr koncentrovanog, zaslađenog mleka

Priprema korica:

Za pečenje smo koristili kalupe bez dna, 23 cm prečnika, koje smo postavili na pek papiru, premazali sa malo ulja, posuli kristal šećerom ( 1, 1/2 kašika) i mlevenim, pečenim kešnikom (2,1/2 kašike po kalupu). Pomešati brašno i kakao u jednoj činiji.

Belanca umutiti penasto uz dodatak soli. Zatim dodati šećera i umutiti ih u čvrst šam. Dodati mešavinu brašna/ kakaa, sjediniti žicom za mućenje, zatim dodati lešnike, sjediniti i njih silikonskom kašikom. Smesu sipati u kalupe, poravnati kašikom i peći u zagrejanoj rerni na 200°, 15 minuta. Postupak ponoviti još jednom kako biste dobili još 2 korice.

Priprema muslin kreme sa karamel čokoladom:

Umutiti žumanca sa šećerom. Sipati mleka, dodati kakaa, poslastičarske kreme ( ili pudinga), sve dobro sjediniti žicom za mućenje. Sipati u dublju šerpu i staviti da se krema kuva na srednjoj temperaturi uz neprestano mešanje. Kuvati kremu dok se ne zgusne. Kada bude kuvana, skloniti od šporeta, dodati karamel čokoladu, sjediniti sa kremom žicom za mućenje. Pokriti streč folijom tako da dodiruje kremu i ostaviti da se ohladi. Maslac umutiti penasto. Kada krema bude potpuno hladna sjediniti je sa maslacem, (muteći mikserom), dodajući umućeni maslac kašiku po kašiku.

Priprema želea od crvenog voća:

Staviti voće u dublju šerpu. Dodati vode i šećera i staviti šerpu na tihoj vatri da se voće polako odmrzne, uz povremeno mešanje. Kada se šećer otopi i voće odmrzne, skloniti od šporeta. Izmiksati voće štapnim mikserom, procediti na cediljki, vratiti u šerpu, dodati gustina i kuvati žele dok se ne zgusne. Skloniti od šporeta, dodati želatina, sjediniti.

Priprema puter kreme:

Puter staviti u dublju činiju. Dodati koncentrovanog mleka i umutiti penasto. Ako želite odvojite manju količinu putera u tri manje činije i obojite jestivim bojama kao što smo i mi uradili. Po 2 kašičice, biće dovoljno. Nakon toga složiti tortu tako što ćete staviti malo fila na postolju za tortu. Staviti prvu koricu, oko nje kalup u kome ste pekli tortu, a između acetatnu foliju- muslin, kaeamel kremu- žele od voća. Tako nastaviti dok ne utrošite sav fil. Mi smo i zadnju koricu nafilovali manjom količinom fila. Staviti tortu u frižideru da se stegne preko noći. Sutradan sklonite kalup i acetatnu foliju i nafilujte tortu odozgo i sa strane puter kremom. Dekorišite po želji. Mi smo odabrali za dekoraciju temu koja je prikladna za Uskrs jer smo tortu pripremali tim povodom, a vi je dekorišite po vašoj želji.

Poslastica za sva čula: Baron torta novog ukusa

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

 

Prva nagrada “Zlatna buklija” višestruko nagrađivanoj rediteljki Branki Bešević Gajić

0

Prelomljen i ponovo rođen

Proslavljena poznata rediteljka na prostorima bivše SFRJ dr Branka Bešević Gajić, nakon strašne osude na društvenim mrežama zbog ljubavi prema svojima, gradu Zagrebu i uopšte ljubavi prema Republici Hrvatskoj zbog čega ju je nekolicina mediokriteta-zavidnih ljudi vređala i proterivala iz Srbije, dokazala je još jednom da je znanje moć kojim se pobeđuje.

Osvojila je Prvu nagradu na Film Festivalu Zlatna Buklija za film “Svedočanstva” za upečatljivu rediteljsku obradu drevne teme prožimanja duhovnog i svetovnog s obrazloženjem stručnog žirija koje u biti opisuje i njenu golgotu koju je više puta prošla „PRELOMLJEN I PONOVO ROĐEN“ Nagrada Branki Bešević Gajić „Zlatna Buklija“.

U sastavu stručnog žirija bili su: Nikola Lorencin-reditelj i profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, Žarko Pekez-snimatelj, Ivan Vučković-glumac.

Branka je na svom fejsbuk profilu objavila:

“Osobito se veselim nagradi koja najbolje opisuje i svedoči da se istrajnost i uspeh unatoč svim nedaćama, nikome ne može osporiti niti talenat oduzeti! Još jednom hvala svima koji su prepoznali moj rad! Vidimo se sutra na svečanoj dodjeli nagrada!”

Na svečanoj dodeli u prepunoj dvorani Kulturnog centra svoju nagradu je posvetila gradovima koje smatra domom svojim a to su Zagreb i Vinkovci. Kao i svim njenim Beševićima u Hrvatskoj, u publici se čuo veliki aplauz što je svedok da je njen rad prepoznat kao i njeno čisto srce ali i dokaz da su rediteljkini stavovi uvaženi od većine ljudi.

Voljena Branka ponosni smo na tebe i naša redakcija Shine magazina najstrože osuđuje bilo kakav vid diskriminacije, radujemo se zbog svih nagrada koje si svojim delima osvojila i želimo ti da tako nastaviš.

Branku Bešević Gajić ugostićemo ponovo u našoj redakciji gde ćemo emisiju posvetiti upravo diskriminaciji velikih i talentovanih ljudi samo zato što drugačije misle, kao i proterivanju ljudi sa ovih prostora zbog profilne fotografije na društvenim mrežama.

Kao redakcija smatramo da je Branka Bešević Gajić establišment naše kulturne javne scene, podržavamo njenu istrajnost i  želju da ovaj svet čini lepšim.

Video sa dodele:

 

Biografija preuzeta sa Festivala povijesnog filma u Rijeci-Istra Film

Branka Bešević Gajić je višestruka nagrađivana filmska i televizijska redateljica, dramska i audiovizualna umjetnica, kreativna producentica i scenaristica. Doktorski umjetnički rad posvetila je filmskoj režiji u digitalnim medijima te snimila interaktivni film na temu partnerskog nasilja. Kao filmska redateljica ima status samostalnog umjetnika Udruženja filmskih umjetnika Srbije. Rođena je u Pančevu 1982. godine. Ostvarila se kao filmska autorica kako u Hrvatskoj, Srbiji, cijeloj regiji i širom svijeta, gdje je osvajala prestižne nagrade na međunarodnim festivalima za režiju, produkciju i scenarij. Debitirala je igranim filmom Lauš o jednom od najtalentiranijih jugoslavenskih glumaca Žarku Lauševiću. Nakon beogradske premijere u Sava centru, film je široko distribuiran u kinima u Hrvatskoj, Srbiji i regiji, praćen festivalskim životom u Americi, Australiji, Južnoj Africi, Rusiji i Kini gdje je osvojio nagrade i priznanja za režiju i umjetnički doprinos te za autoričinu hrabrost.

Ig profil: https://www.instagram.com/brankabesevicgajic/

Fb profil: https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=10224329359253321&id=1584582238

Čitamo: “Slamar” – Vladimir Vujinović

0

Ove nedelje čitamo Čitamo: “Slamar” – Vladimir Vujinović. Strašilo se od davnina koristi da plaši ptice kako ne bi sletale na njive, zobale posejano seme i nanosile štetu. Liči na čoveka, ali ipak to nije. Slična je priča i sa Slamarem u ovoj knjizi. Liči na čoveka, ali to nije. Jer koji čovek bi bio u stanju da počini tako užasne zločine. Kao ove koje Vujinović opisuje u svojoj novoj knjizi.

Često kada čitam trilere imam zamerke kako nisu dovoljno napeti ili uzbudljivi. Kako mi nedostaje da se sve kockice povežu. Ili kako mi je besmisleno da priča nema i pozadinu. Dobro opisane scene i neupadljive detalje koji su u stvari najvažniji. Posle nekog vremena konačno sam naišla na triler koji me je oduševio.

„Slamar“ Vladimira Vujinovića poseduje savršenu dozu neizvesnosti i nepredvidivosti.

Sve vreme sam slutila da priča krije mnogo više od onog što sam povezala i to se ispostavilo tačnim. Koliko budem ponosna na sebe kada rešim neku misteriju u potpunosti pre završetka romana, toliko se i oduševim kada pisac uspe da me „prevari“ i raspameti me svojim razrešenjem slučaja.

Filip Vujić nije klasičan inspektor i to je ono što kod njega obožavam. Spajajući različite tehnike, on ne samo da rešava zločin, nego i živi slučaj na kojem radi. Ovog puta Filip i njegov tim dobijaju slučaj ubice koji svoje žrtve puni slamom.  Ubistva, privredni kriminal, već zaboravljeni, ali nikada rešeni slučajevi, saradnja srpske i hrvatske policije i nadasve sjajni psihološki profili likova su samo deo onoga što vas očekuje kada otvorite korice „Slamara“.

Meni je izuzetno prijalo to što nam autor daje širi kontekst zločina, što nas upoznaje sa nekim (za mene) novim pojmovima i što brižljivo i precizno spaja veliki broj detalja iz različitih oblasti kako bi nam dao jednu kompletnu priču o zločincu koji je nemilosrdan, hladnokrvan i samouveren. Iz ovoga mogu samo da zaključim da je Vladimir jednako temeljan u pisanju svojih knjiga, kao što je Filip u rešavanju svojih slučajeva.

Ne volim da ocenjujem knjige, jer uvek mislim da nisam dovoljno merodavna za to, ali ovog puta pravim izuzetak i „Slamaru“ dajem čistu peticu.

Čitamo: “Slamar” – Vladimir Vujinović

Autor: Milica Barać

 

 

Lisca generacije: ŽENA ŽENI

0

Lisca generacije: ŽENA ŽENI

Proleće je i pravo je vreme da napravimo nešto za svoju dušu. Pobrojimo izazove s kojima se suočavamo i ujedno  postanemo svesne snage koja je u ženskim rukama. A Lisca nas ovoga puta poziva da ne zaboravimo da jedna drugoj budemo podrška.

Razmislite, dakle, šta je to što biste poverili prijateljici, ćerki, mami ili potpunoj neznanki – kao žena ženi. Napravite i korak dalje i s njom podelite svoju mudrost. Pa bilo to vaše profesionalno iskustvo ili modni savet. Ko zna, možda im tako ulepšate dan.

p.s.: Ovoga puta se na foto snimanju iz Lisce predstavljaju čak 3 generacije žena iz iste porodice. Jer se i ljubav prema rublju i modi prenosi od žene do žene, od generacije do generacije.  

Lisca generacije: ŽENA ŽENI

 @liscalingerie

#women2women

#liscagenerations

Moje dete sa posebnim potrebama je moj blagoslov!

Moje dete sa posebnim potrebama je moj blagoslov!

Prosto ne mogu da verujem koliko se na internetu raspravlja o tome da li su naša deca sa posebnim potrebama blagoslov ili ne. Neki ih čak nazivaju „teretom“ ili nešto slično. Imam dosta razumevanja za različita mišljenja. Svesna sam da svačiji ugao gledanja zavisi od njegovog ili njenog uverenja i sistema vrednosti.

Neki koji ovako misle čak i nemaju decu. Neki su roditelji dece sa posebnim potrebama koja sada imaju 20 i više godina. I oni kažu da im je sada previše. Ne sudim nikome: različiti ljudi- različita mišljenja.

Ja pak u suštini svog bića, celim svojim srcem i dušom, smatram da je moja ćerka Joana moj najveći blagoslov.

U ovom članku ću objasniti zašto to nije samo pozitivna mantra koju sebi govorim samo da bih se osećala bolje. Ili da bih se pokazala u „boljem“ svetlu (da bih se pokazala bolje… za koga? :)).

Čak sam negde pročitala komentar da roditelji daju izjave poput: „Moje posebno dete je moj blagoslov“, kako bi preokrenuli tragičnu situaciju (?).

Vidite, moramo nešto da razjasnimo.

Ako ja ili bilo ko izjavi da je njegovo dete blagoslov, to ne znači da uživamo u svakoj sekundi svog roditeljstva; ne znači da želim da moje dete bude takvo zauvek, ne znači da je ne bih izlečila kad bih imala moć to da učinim. To ne znači da sam mazohista koji uživa u… hajde da koristimo blaže reči i kažemo „izazovnim situacijama“.

Kada kažem da je moje dete blagoslov u mom životu, govorim to zato što su mi se otvorile mnoge mogućnosti iz želje da joj pomognem i tokom raznih koraka koje smo morali da preduzmemo  (kao što su dugi boravci u bolnici i beskonačne terapije i slično). Život mi se popravio na toliko nivoa, i ne znam kako bi sve izgledalo da nisam iskusila ništa od toga.

To je moje iskustvo sa mojim detetom.

Ona ne komunicira verbalno i ne možemo znati kako bi se izjasnila da ima intelektualno razumevanje i da govori. Od srca verujem da su njeni izazovi blagoslov za nju i mene.

Za nju mogu reći da je dobila moju najbolju verziju baš zbog toga kakva je. Ovo mogu da potpišem ako je potrebno.

Od mene je dobila bezuslovnu ljubav, nežnost i pažnju. Ima nekog ko je uvek pored nje (i uživa u tome). Ona je dobila tu verziju mene koja je izvrsna u planiranju i organizovanju, odgovorna, brza, fleksibilna, prilagodljiva, saosećajna i puna razumevanja. Dobila je verziju mene koja odlično komunicira sa ljudima, procenjuje njihove karaktere i izvlači najbolje iz njih, imajući u vidu da moram da komuniciram i koordiniram između toliko lekara, terapija, medicinskih sestara, nastavnika i drugih.

Pišem ovo za ljude koji zaista žele da čuju i shvate kako se nečija najveća tragedija može pretvoriti u najveći blagoslov.

Ako mislite da roditelje sa posebnom decom treba sažaljevati i da drugi treba da saosećaju sa njima, to samo znači da mislite da ljudi u takvoj situaciji treba vas da sažaljevaju i saosećaju sa VAMA.

Svaki put kada neko govori o drugima, on u stvari govori o sebi.

Dakle, da li mislite da dete sa posebnim potrebama nije blagoslov, već neželjena tragična i opterećujuća situacija? To znači da VI ne biste mogli da vidite blagoslov u tome da ste na mom mestu. Verujem vam kada kažete da se tako osećate.

Sa mnom to nije slučaj. Nastojim da budem veoma iskrena prema sebi i svojim osećanjima zbog sopstvene dobrobiti. Zbog sebe ne želim ništa da potiskujem i nosim se sa svakom emocijom u datom trenutku. Ne zanima me da gradim imidž optimiste ako se osećam drugačije (zašto bih to radila?).

Zahvalna sam za svoj život i mogućnosti koje još uvek imam na našem putu. U prve četiri godine sam tugovala, gajila negativne emocije i živela scenario „žrtve“. Posle dve godine rada na sebi, mogu reći da je svaka ćelija mog tela zahvalna za Joanu. Za sva iskustva, prevazilaženje prepreka, snagu koju sam stekla i poboljšanja koja sam morala da napravim kod sebe da bih pružila najbolje i njoj i svojoj porodici.

Znam svoj put, sve što se dešavalo, kroz šta smo prošli kao porodica i znam gde nas je to dovelo.

Da li bi bilo bolje da je Joana samo „obično“ dete? Ko zna? Ne znam šta bi bilo da su stvari od početka drugačije.

Da li želim da se pronađe lek za oštećenje mozga? Da! Naravno. Želim da od ovog minuta bude sve bolja i bolja i na kraju potpuno zdrava i bez dijagnoze.

Ali ako se to nikada ne dogodi, moje emocije se neće promeniti. Vidim je kao blagoslov. Znam da je ona blagoslov. Ona me pokreće, inspiriše, daje mi svrhu i radost.

Svakom ljudskom biću su potrebni rast, stimulacija i značenje. Bez ove tri stvari, čovek zapada u letargiju, pa i depresiju.

Moje dete sa posebnim potrebama je moj blagoslov!

Ona je stimulacija koja me tera da rastem i daje ogroman smisao mom životu.I ona je direktan uzrok jer danas svojim radom mogu pomoći tolikom broju ljudi.

Potpuno razumem sve koji misle drugačije. Bilo da se ne bavite „posebnim“ problemom ili ste roditelj deteta sa posebnim potrebama kome je svega dosta i veruje da je ovo najveće prokletstvo u njegovom životu. Razumem vas..

Jednostavno imamo drugačija iskustva.

Sve najbolje svima vama! Do sledećeg članka!

Moje dete sa posebnim potrebama je moj blagoslov!

Autor: Maya Stoychevski, Life coach and coach for special parents

Preuzeto sa: mayastoychevski.com

Tekst: My Special Child is My Blessing!

 

 

 

 

Ulepšaću ti život

0

Ulepšaću ti život

Krojimo li mi sudbinu ili okolnosti kroje nas? Da li smo odgovorni za život koji živimo? Za izbore koje nismo mi doneli, samo su nam dodeljeni? I za to što smo se rodili i odrasli možda u uslovima koji nisu idealni? Što možda nismo bili paženi i maženi i što možda nisu znali bolje da nas odgajaju? Je li odgovornost za sve to na nama?

Mislim da ipak nemamo svi iste mogućnosti, jer nemamo svi ni iste polazne stanice. Možda na nekom nivou i biramo kako će nam život izgledati, ali… Kako da objasnimo nekome, ko je odrastao u nemaštini, da je on odgovoran što danas ne očekuje mnogo od života?

Danas je obrazovanje svima dostupno, kažu, a da li je?

Treba se edukovati, treba biti svoj, treba stvoriti nešto svoje, kažu. A uče li nas u startu tome?

U sistemu gde su, neretko, nastavnici nedovoljno edukovani i bez razvijene emocionalne inteligencije, koliko nam deca mogu širiti vidike? I šta ako kod kuće nema ko da ih usmeri, i da uči sa njima? Jesu li ta deca odgovorna?

Rastuži me kada vidim da neko nema ni osnovno za život. Dok mi, puni svega, grabimo za još ono nešto što nam fali. Na sreću, uvek možemo na neki način da pomognemo.

Hajde da se ne pravimo pametni, govoreći da ne možemo svima pomoći. I hajde da pomognemo onima kojima možemo!

Što se mene tiče, juče sam „ispraznila“ ormar, ponovo. Pokloniću sve što mi ne treba. To radim uvek i opet ću. Ne mogu ja jedna sve to poneti, niti želim. Jer, kako kažu: „Tvoje malo, nekome je mnogo.“ Eto, nekome ću sigurno ulepšati život. I već sam srećna zbog toga! Meni dovoljno.

Ulepšaću ti život

Autor: Ana Milovanović