Home Blog Strana 133

Da li si muškarac ako nosiš roze boju?

0

Da li si muškarac ako nosiš roze boju? Često se postavlja pitanje da li je muškarac koji nosi roze boju pravi muškarac? Kada dečaka obučete u roze boju, pomisliće se da nije dečak, već devojčica. Mislite li da je oduvek bila tvrdnja da roze nose devojčice, a plavu dečaci? Hajde da zavirimo u istoriju.

U 19. veku je važilo pravilo da sva deca nose belu boju. Međutim, u Francuskoj su došli na ideju da plavo nose dečaci, a roze devojčice, dok su u Americi dečaci nosili roze, a devojčice plavo. Roze je bila srodna crvenoj boji i išla je uz muškarce jer je bila simbol odlučnosti i ratobornosti. Plava je bila boja koju su vezivali za Bogorodicu.

Iako je nekada važilo pravilo da muškarci nose roze boju, danas je muškarcima potrebno dosta samopouzdanja da bi je nosili.

da-li-si-muskarac-ako-nosis-roze

Smatra se da muškarci koji nose roze košulje, majice i odela imaju više samopouzdanja i odlučniji su od muškaraca koji ne preferiraju roze boju. Međutim, zapitajmo se da li je reč samo o samopouzdanju ili o čuvenoj tabu temi koja se tiče seksualne orijentacije?

Da li si muškarac ako nosiš roze boju?

Kada beba dođe na svet, odmah se po bojama zna ko je dečak, a ko devojčica. Od malih nogu se deci nameće da devojčice nose roze boju, igraju se sa lutkama, nikako sa autićima i za njih ne postoji mogućnost da dodirnu vojnike. Dečaci moraju da nose plavo, nikako roze i crveno, ne smeju da priđu ženskim igračkama, ni da gledaju crtaće za devojčice. Ako to rade onda ih nazivaju „Ženski Petko“. Devojčicama ne sme da se dogodi da pogledaju Nindža kornjače, a dečacima Jagodica Bobica.

da-li-si-muskarac-ako-nosis-roze-boju

Ratovi koji se vode između muškaraca i žena su nepotrebni, jer svako treba da nosi ono što mu prija i što mu se sviđa. Nismo ni mi sami krivi što je tako, taj roze – plavi rat se vodi s kolena na koleno, ali došlo je vreme da se to promeni.

Zbog dve boje, dolazi do vršnjačkog nasilja u školi i van nje.

Dečaci kada vide svog druga u roze dukserici, smeju mu se, maltretiraju ga i vrše teror nad njim. Devojčicama se, uglavnom oprašta nošenje plave boje i nemaju problema kao dečaci. To ne sme da se dešava. Nikada. Nije dopustivo da se vrši nasilje.

Roze boju su nosili muškarci kako bi dokazali ratobornost i odlučnost, a danas je, da kažemo, slična situacija. Muškarac koji ponese roze sigurno ima samopouzdanja, jer u današnjem svetu nije normalno da muškarci nose „ženske boje“. Zapamtite, ženske boje ne postoje.

Autor: Darija Petrović

 

Ne može tebe zaobići ono što je tvoje

0

Ne može tebe zaobići ono što je tvoje. Znate onaj osećaj kad vam „izmakne“ nešto što priželjkujete? Pa vam bude krivo, ljutite se. Taman je bila dobra prilika!

Možda je to i bila dobra prilika. Ali ne i prilika za vas. Ne možete zaobići ono što je za tebe.

Kada nam nešto uporno izmiče, obično se pitamo gde grešimo. Često i nije do nas. Znam da je frustrirajuće što ne znamo razloge za tako neke „nepravedne“ okolnosti. Ali, hoće li nam biti lakše ako se više naljutimo?

ono-sto-je-tvoje

Neretko, mislimo da znamo šta je najbolje za nas.

Desi se da to i dobijemo, pa shvatimo da ne znamo šta ćemo sa tim. Pomislićemo da to ipak nije „ono pravo“. Tražićemo nešto sledeće, čekaćemo „pravo vreme“. Vreme kada će nam doći pravi ljudi. Ili bolji poslovi, prilike, zavisi čega nam manjka.

Umemo mi tako da maltretiramo sebe. Dok ne shvatimo da je „pravo“ sve ono što nas nečemu uči i iz čega rastemo. Čak i oni ljudi koji su nas izneverili. Kao i životne okolnosti zbog kojih smo patili. Ma i oni poslodavci koji su nas pritiskali… I sve ono što smo doživeli do sada, sve je to bilo pravo za nas.

Šta, hoćete da kažete da smo živeli pogrešan život? Da tek treba da živimo pravi? Da neki ljudi nikad nisu ni živeli prave živote? To je nemoguće. Takve „greške“ tvorac ne pravi.

ne-mozete-zaobici

Ne može tebe zaobići ono što je tvoje

Ne možete zaobići ono što je tvoje. Niti je sve što si do sad proživeo bilo tuđe. Niti možeš znati da li će i ono što ti sada liči na pravo, nekada postati pogrešno.

A možeš jednostavno da prihvatiš da je ovaj život igra. Nekada je fer plej, nekad se povredimo, nekad su nam loše sudije, nekad nam fale igrači… A život se odigrava.

Uvek smo sa pravima. I uvek je pravo vreme za one životne lekcije koje treba da naučimo. To su one lekcije koje naša duša traži. Duša zna put i on nikad nije pogrešan. Ma koliko se nama nekada činilo da jeste. Jer, ne možeš zaobići ono što je tvoje.

Autor: Ana Milovanović

Spremamo za vas: Preukusan tart od limuna

0

Spremamo za vas: Preukusan tart od limuna. Divan osvežavajući kolač sa koricom od prhkog testa. Poslastičarskom kremom pripremljenom od soka i narendane korice limuna i zapečene meringue. Morang daju idealan spoj i fantastičan ukus ovom tartu. I ako vam se u prvi mah njegova priprema učini dugom i komplikovanom mi vam predlažemo da se što pre upustite u slatku avanturu. Jer ćete uživati u svakom zalogaju.

 

preukusan-tart-od-limuna

Recept za koricu od prhkog testa:

130 gr maslaca, sobne temperature
Prstohvat soli
90 gr kristal šećera
2 jaja
350 gr mekog brašna

Recept za limun kremu:

750 ml mleka
8 žumanaca
160 gr kristal šećera

60 gr gustina

Sok i narendana korica od 3 limuna
60 gr brašna
60 gr maslaca, sobne temperature

tart-od-limuna

Recept za meringue -morang (šam):

8 belanaca
260 gr šećera u prahu
Trebaće vam i pleh za tart sa pokretnim dnom prečnika 29 cm

Priprema korice od prhkog testa:

U dublju posudu stavite maslaca i šećera i mikserom umutite penasto maslac. Zatim dodajte jedno po jedno jaje uz neprestano mućenje mikserom. Kada jaja dobro sjedinite sa maslacem dodajte brašna i prstohvat soli. Sve najpre sjedinite silikonskom kašikom ili varjačom, i na kraju testo umesite rukom oblikujući ga u loptu. Umešeno testo razvijte oklagijom na ležerno pobrašnjenom stolu, ( debljine prsta), urolajte ga na oklagiju i prebacite ga u pleh za tart, tako da dobro prijanja uz dno. Zatim ga podignite prema stranicama pleha tako da malo štrči. Prođite oklagijom odozgo, preko stranica pleha da biste tako isekli višak testa. Dno izbodite viljuškom, po celoj površini, stavite odozgo pek papir. Po njemu suve koštice kajsija ili zrna pasulja i ispecite testo u već zagrejanoj rerni sa ventilatorom na 180°  20 minuta. Nakon toga sklonite koštice i pecite još 5 minuta na istoj temperaturi. Izvadite iz rerne i ostavite da se ohladi.

spremamo-za-vas-preukusan-tart-od-limuna

Priprema: kreme od limuna:

Mleko sipajte u dublju šerpu, stavite na šporet da provri uz povremeno mešanje na srednjoj temperaturi. Žumanca stavite u dublju posudu. Dodajte šećera i umutite ih penasto mikserom, zatim dodajte gustina i brašna. Sve sjedinite žicom za mućenje. Uzavrelo mleko sipajte u umućena žumanca uz neprestano mešanje. Sve vratite u šerpu i kuvajte kremu uz neprestano mešanje dok se ne zgusne. Sklonite je od šporeta, dodajte maslaca i sve dobro sjedinite mešajući. Nakon toga dodajte soka i rendanu koricu limuna i sve sjedinite, mešajući energično.Vaša krema je spremna. Ostavite da se malo prohladi, za to vreme umutite šam.

Spremamo za vas: Preukusan tart od limuna

Priprema meringue ( moranga) ( šama ) od belanaca:

Belanca uz dodatak prstohvata soli umutite penasto. Zatim počnite sa dodavanjem prah šećera iz nekoliko puta  (obično to bude iz 3 puta) i umutite belanca u čvrst šam. Kada žice miksera počnu otežano da se kreću po umućenim belancima znači da je šam odlično, odnosno dovoljno čvrsto umućen.

preukusan-tart-od-limuna

Montaža tarta:

Sipajte limun kremu u ispečenoj korici i dobro je poravnajte. Šam stavite u poslastičarsku vrećicu sa nastavkom i ukrasite vaš tart po želji. Nakon toga ga stavite u zagrejanoj rerni na 180°, 15 minuta da se meringue – morang ( šam) zapeče. Izvadite pleh iz rerne, ostavite da se tart ohladi, zatim ga ostavite u frižideru preko noći da se dobro ohladi. Biće daleko ukusniji i osvežavajući.

Uživajte i prijatno!

Autor: Sunčica Stanković

Ig profil: mesfoliesculinaires

 

 

Praznični „Ukus Fest“ u TC Ušću

0

Praznični „Ukus Fest“ u TC Ušću. Da li ste skoro probali pravu vojvođansku štrudlu sa makom, dimljeni kačkavalj sa pravom čokoladom ili orahovaču? Tradicionalni domaći specijaliteti, obogaćeni neobičnim začinima kulinarskih majstora. Pomešaće se na prazničnoj izložbi hrane i pića koja će se održati tokom decembra u tržnom centru Ušće.

„Ukus Fest“ i tržni centar „Ušće“ organizuju od 01 – 31.12.2022.godine, prazničnu  izložbu domaće hrane i pića na kome će biti predstavljena široka lepeza domaćih proizvoda iz cele zemlje. 

Svakog dana kod Maksija u tržnom centru (nivo minus dva), posetioci će moći da uživaju u  degustacijama autetičnih domaćih proizvoda. Možete da probate razne sireve. Poput kačkavalja sa začinskim biljem, kačkavalja sa kajsijom, kačkavalja sa čokoladom ili tradicionalni zreli dimljeni sir. 

prazniccni-ukus-fest

Uz sir, ide i dobro kvalitetno vino, kao i likeri i rakije. Osim domaćeg crvenog i belog vina, čekaju i medovača, višnjevača, orahovača ali i mohito medovača.

 Oni koji žele da ojačaju imunitet, kod nas će pronaći med i brojne proizvode od meda, ali i domaće prirodne sokove.

 Možete da se počastite i slatkim zalogajima. Omiljeni slatkiš mnogih je štrudla sa makom, ali štrudla sa višnjom i orasima. Nezaobilazni su i bakini kolači.

Praznični „Ukus Fest“ u TC Ušću

 Biće tu i drugi mali privrednici koji se bave raznim drugim zanimljivim rukotvorinama, poput nakita i prirodne kozmetike.

 Očekujemo vas, jer dobra i zdrava hrana nije trend, već tradicija, koja je i pokretač ovog festivala, koji traje godinama.

 Zato, ljubitelji ukusne hrane i dobrog pića, spremite se! 

Čeka vas pravi spektakl ukusa!

 Čekamo vas u TC UŠĆE, svakog dana od 10-22h.

 

 

Neka nam svaki dan bude 3. decembar

Neka nam svaki dan bude 3. decembar. Međunarodni dan osoba sa invaliditetom obeležava se 3. decembra. Od 1992. godine Ujedinjene nacije su uvele obeležavanje ovog dana. Koji za cilj ima promovisanje invaliditeta i pomoć osobama sa invaliditetom. U svakoj državi se drugačije obeležava i ima drugačije dejstvo, negde se i te kako uvažava, a negde ’pak prođe bez da iko za njega zna.

Bilo bi lepo kada bi svaki dan bio 3. decembar za osobe sa invaliditetom, jer bi to njima značilo. Značilo bi im kada bismo ih shvatili i pomogli im. Značilo bi im da ne budu odbačeni, da budu prihvaćeni u društvu i da budu deo svakodnevnih aktivnosti bez straha i stida da to traže.

Neka nam svaki dan bude 3. decembar

Mnoge osobe sa invaliditetom retko posećuju pozorišta, bioskope i ostale događaje zbog straha da ih neko ne pogleda popreko i ne komentariše. Naš veliki hendikep je što se pozivamo na 21. vek, a ne možemo prihvatiti osobe sa invaliditetom. Negde sam čak čula priču kako se boje od osoba sa invaliditetom i sklanjaju se, jer smatraju da će im ti divni ljudi nešto uraditi. Zašto? Zašto još uvek nismo naučili da invaliditet nije identitet i da invaliditet nije bauk? Čast izuzecima koji su puni razumevanja i podrške za osobe sa invaliditetom. To bi trebalo svi da imamo.

Osobe sa invaliditetom zaslužuju da žive i da vode normalan život. Zaslužuju da se kreću bez pogleda radoznalih prolaznika i šaputanja. I zaslužuju da se poštuju i da imaju svoje parking mesto. Zaslužuju da imaju prilaz ustanovama. Zaslužuju da imaju sve moguće uslove za funkcionisanje i život.

3. decembar je dan kada se o osobama sa invaliditetom najviše priča, jer je to njihov međunarodni dan, ali bih ja volela kada bi svaki dan bio 3. decembar.

zivot-osoba-sa-invaliditetom

Jedan osmeh je dovoljan, jedna topla reč i podrška je dovoljna da bi se osoba sa invaliditetom osetila lepo. Omogućavanje kretanja, dodavanje rampi i gelendera bi im takođe značilo. Oslobađanje parkinga i pomoć pri ulasku u gradski prevoz, takođe bi bio gest koji bi njih obradovao.

Budimo razumni, budimo ljudi i omogućimo i osobama sa invaliditetom da uživaju u svakodnevnim aktivnostima kao i mi, jer i oni su živa bića, nečija deca, roditelji i supružnici. Zapamtite, niko nema imunitet na invaliditet.

Autor: Darija Petrović

 

 

Intervju: Denis Vračarić: Moje knjige su pune emocija

Intervju: Denis Vračarić: Moje knjige su pune emocija. Danas razgovaramo sa Denisom Vračarićem, autorom dve zbirke poezije „Smisao života jeste sreća“ i „Moja, a večna“. Obe knjige možete pronaći na sajtu izdavačke kuće Samo korak. A Denisov rad i stihove možete pratiti i putem njegovog Instagram profila @denis.vracaric.

Kako se rodila tvoja ljubav prema poeziji? Da li pesme pišeš odmalena ili si sa pisanjem krenuo tek  kao odrastao?

Ljubav prema poeziji imam još odmalena. Kao mali sam voleo dok slušam muziku, da kroz pesme provlačim neke svoje reči. Sve je išlo tako polako, dok nisam počeo da smišljam prve pesme. Uglavnom su to bile veoma kratke pesme, retko kada bih seo da neku zapišem, uvek bi mi to došlo u trenutku, ja bih otpevao uz neku muziku i tu bi se sve završilo.

Intervju: Denis Vračarić: Moje knjige su pune emocija

Prvi put nakon toliko vremena, kada sam odlučio da napišem pesmu, bilo je za vreme karantina.  Napisao sam pesmu o koroni, merama i tome kako bi trebali da se čuvamo. To sam postavio na Instagram i odjednom je ta objava otišla viralno i svi su je delili. Onda sam polako počeo da pišem razne druge pesme, kada sam prikupio neki broj, došla mi je ideja da bih mogao sve da svrstam u zbirku, i tako je i nastala prva zbirka poezije, sasvim slučajno. Nikada nisam seo i rekao sada ću da pišem knjigu, ni sa drugom, pa čak ni sada dok radim na trećoj knjizi.

denis-vračarić

Imali smo priliku da uživamo u tvoje dve zbirke poezije. Da li nam možda spremaš i neke prozne tekstove?

Druga knjiga „Moja, a večna“ nije čista poezija, tu se sve vreme provlači proza. Tako da su je svrstali u kategoriju zbirke poezije u prozi. Trenutno radim na novoj knjizi, ona se razlikuje od prve dve knjige u svemu, tako i u stilu pisanja. Ovog puta sam se više fokusirao baš na prozno pisanje. Ali ja uvek volim da dodam i malo poezije, ipak je to stil koji mi leži i koji volim da pišem.

Koje pesnike bi izdvojio kao svoje uzore u pisanju?

Što se tiče uzora, mislim da nikada nisam imao neke uzore, čak ni kada sam bio manji. Sve što sam radio, težio sam ka tome da se izdvojim i da ostavim svoj neki lični pečat. Mogu da kažem koje pesnike volim da čitam, a to su: Jovan Dučić, Ivo Andrić, Desanka Maksimović i drugi… Što se tiče pisaca, omiljena mi je Ljiljana Habjanović Đurović i mislim da ne postoji ni jedan mladi pisac koji ne bi voleo da dostigne taj nivo pisanja i te rasprodate tiraže.

moja-a-večna

„Smisao života jeste sreća“ naziv je tvoje prve knjige. Šta tebe čini srećnim prilikom pisanja?

Kada pišem, to radim isključivo zbog sebe. Uvek pišem ono što osećam u nekom trenutku ili na šta bih voleo da se obrati više pažnje. Tako da me raduje ta činjenica da će neko to da pročita, razmisli o tome i možda promeni pogled o nečemu ka čemu sam težio u toj knjizi. Dakle, raduje me to što su mnogi prepoznali šta sam i želeo da se prepozna, mnogi su mi pisali da im je knjiga došla baš u pravom trenutku i da su uz nju nešto prevazišli ili preboleli.

Kako bi opisao svoje knjige onima koji ih do sada nisu pročitali? Šta je to po čemu se izdvajaju u odnosu na ostale naslove?

Svoje knjige bih opisao tako da su pune emocija. Nikada ne pišem samo o jednoj tematici i uvek volim da provučem i prave životne vrednosti. Dok pišem o ljubavi trudim se da bude što sažetije i da iz svake stranice može da se izvuče neka poruka. Što se tiče moje prve knjige izdvaja je od drugih baš to preplitanje savremenog života i života zasnovanog na veri. Što se tiče druge knjige, izdvaja se samim stilom pisanja. Taj stil je relativno nov na našem području i takvih knjiga nema puno.

denis-vračarić-pisac

Za kraj, zahvalila bih ti se za sve što si podelio sa nama i pitala bih te šta možemo očekivati u narednom periodu od tebe?

Hvala tebi na pozivu da radimo ovaj intervju, bilo mi je zadovoljstvo.
Kao što sam već i spomenuo, trenutno radim na novoj knjizi, povremeno objavljujem neke tekstove iz nje na Instagram profilu putem priča. Takođe pišem i tekstove za pesme, pa se nadam dobrim saradnjama uskoro.

Intervju obavila: Milica Barać