U sklopu sajma “Dodir Pariza” u Beogradu održana radionica “Be natural”. “Dodir Pariza” je najveći sajam lepote u regionu koji se održava u kontinuitetu punih dvadeset godina, dva puta godišnje, a posetioci dolaze ne samo iz Srbije, već iz celog regiona, kao i iz drugih zemalja.
Tokom prvog dana u sklopu sajma, održana je radionica “Be natural”, sa ciljem da damama predoči značaj zdravlja, prirodne lepote i nege. Radionicu je vodila nekadašnja manekenka i direktorka modne agencije “Alek K” Aleksandra Kolarski Čelar, koja je uspela da okupi nekoliko vrhunskih predavača, kao što su Milica Jevtić, prvi beauty trener u Srbiji, Andrea Stojanović, osnivač kompanije WELLGEN i Kristina Bajić master edukator Kallos Lash akademije.
U sklopu sajma “Dodir Pariza” u Beogradu održana radionica “Be natural”
U prijatnom društvu i velikom broju posetilaca, ova radionica zabeležila je uspeh i podstakla prisutne da ne zapostavljaju zdrav način života i brigu o sebi, već da konstantno rade na sopstvenoj lepoti duha i tela.
Drugog dana sajma održan je Kongres kozmetike “U znanju je moć“, edukativni segment za kozmetičare, estetičare i druge beauty profesionalce, kao i visokostručna predavanja u cilju edukacije iz oblasti kozmetike, estetike i nege – prenosi magazin La Vie En Rose.
Fotografije: Photo Bojana Doganjic / Studio Madrina
Naši utisci sa 66. Sajma knjiga. Ko je ljubitelj dobre knjige i voli čitanje i književnost razumeće kad mu kažem da sam bila preuzbuđena što sam ove subote posetila svoj PRVI sajam knjiga. Iako šezdeset i šesti sajam po redu, nekom je šesti, a nekom prvi. Verujem da svi knjigoljupci ovog sveta koji su bar jednom došli na ovaj sajam uvek mu se rado vraćaju sa istom onom euforijom u grudima, iskricama uzbuđenja u srcu i leptirićima koji igraju kolo u stomaku. Ja sam te iskrice i leptiriće ove godine osetila po prvi put.
Ranijih godina kada sam aktivno krenula da čitam bilo je doba kovida koji je harao zemljom pa je većina sajmova bila i otkazana, a pre toga nikad nisam imala priliku posetiti sajam. Prošle godine sve kao nešto danas ću, sutra ću, a nikako da stignem. Ove godine prilika mi se osmehnula i baš mi se posrećilo to da idem sa jednom jako bliskom prijateljicom sa kojom nas je bukstagram kao instagram platforna posvećena knjigoljupcima spojila i procunjam kroz dobro poznato mesto svih knjiških moljaca. Merkali smo knjige, birali naslove, mirisale one koje bismo kupile i vratile se kući punih cegera, bolnih ramena ali i koferom punim nezaboravnih uspomena koje smo tamo stvorile.
Naši utisci sa 66. Sajma knjiga
Imale smo priliku da razgledamo štandove. Na nekim bile neodlučne oko toga koji ćemo naslov uzeti, poklonile jedna drugoj knjigu koja će nas podsećati na zajednički sajam, upoznale autore kao što je neprikosnovena Tamara Kučan, mlada autorka koja je izdala čak petnaest romana za 15 godina svoje karijere i koja mi je dala jako dobre savete kao žena ženi, kao pisac piscu i kao afirmisana koleginica neafirmisanoj koleginici koja bi tek trebalo da izda svoju prvu zbirku.
Njene reči sam upijala, uživala u divnoj čašici razgovora i toplini zagrljaja, a reči napisane u knjizi u vidu posvete ostaće divna uspomena na ovaj sajam. Tamara je za nas izdvojila puno svog vremena i mogu odmah reći da mi je to hajlajt celog sajma iliti ona trešnjica na vrhu torte što svemu dodaje šmek, šarm i dodatnu slatkoću. Mogu reći da nam se posrećilo što za vreme našeg dolaska kod nje nije bilo gužve na štandu njene izdavačke kuće iako je uglavnom tamo ogroman red za potpisivanje te smo imale čak čitavih pola sata za ćaskanje.
Što se tiče njenih romana i asortimana na štandu sve pohvale, veliki je uspeh kada neki afirmisani pisac odluči da formira svoju izdavačku kuću, a što se tiče štanda njene izdavačke kuće, štand urban arta je definitivno bio najlepši. Sav u barbi, feminističkom stilu. Roza boja je dominirala i imali su čak tablu na kojoj su čitaoci mogli da joj ostave poruku.
Naši utisci sa 66. Sajma knjiga
Takođe par događaja koje bih izdvojila a koja su na mene ostavili veliki utisak jeste to što je jedan od autora na drugom štandu pobrkao naša imena zato što su mu bila preslatka te tako ona postade Nina, a ja postadoh Neda kao ona iz serije “Greh njene mame”.
Zatim smo obišle štand “Čarobno selo” koje rangiram kao drugo po redu od najlepših štandova ovogodišnjeg sajma na kojem dominiraju jesenje boje, dakle pretežno žuta i narandžasta, a knjige koje možete naći tamo pretežno su namenjene deci uzrasta od 7 do 12 godina. Srela sam vilu Bosiljčicu koja je zastupala Čarobno Selo na štandu toga dana i malo popričala s njom na temu važnosti pristupanja deci i ispravnog načina na koji bismo privoleli decu na čitanje s obzirom da moja sestra nije neki knjigoljubac te sam i dobila odgovore zašto deca ne vole čitanje. Na kraju dana naišle smo na jednu tablu na kojoj je stajalo pitanje i papirići na kojima su bili ispisani odgovori.
Pitanje je glasilo “Šta misliš zašto su Isusa razapeli” i iskrena da vam budem dugo nakon toga sam razmišljala o tom pitanju i kada sam pisala odgovor lomila sam se, vagala i dvoumila oko toga koji odgovor je ispravan. A odgovor je taj da nema ispravnog ni pogrešnog odgovora, pišeš onako kako osećaš u tom trenutku.
Nakon toga smo sišle u halu četiri i obišle Vulkanov štand sa oštećenim knjigama na kojem su oštećenja bila skoro minimalna ili su vidljiva u obliku promene boje na koricama a cene su se kretale od 200 do 300 dinara i nagovorila sam drugaricu da kupi jedan od naslova koji bi joj prijao.
Naši utisci sa 66. Sajma knjiga
Što se tiče saveta koje smo dobijale mi jeste taj da ne idemo prvog dana sajma, iliti na samom otvaranju ali ja sam baš tada htela da idemo, kada je najveći hajp i kada drma najveća euforija. Takođe generalno nam je rečeno da ne idemo vikendom zbog gužve, ali kada smo mi bile tamo gužve je bilo, mada ne toliko da ne može da se hoda, cunja i razgleda.
Što se tiče saveta koje bih ja mogla da vam dam, to su sledeći saveti: izbegavajte vikend, utorak i četvrtak od kojih je jedan školski a drugi porodični dan. Dakle poželjno je ići u ponedeljak, sredu i petak kako bi izbegli gužvu i naravno ponesite kofer na točkiće, jer verujte mi, cegeri nisu dovoljni, poštedećete sebe bola u kičmi i ramenima. Odštampajte mapu sajma kako se ne bi gubili i lutali satima i kako bi našli brže željenu halu.
Što se bukstagramera tiče, nismo imale tu sreću da upoznamo većinu ekipe, negde smo se mimoišle. A što se mene tiče, vratila sam se kući punog srca i bolnog ramena. Još samo nešto za kraj, priča se, da će nam ovaj sajam možda biti ujedno i poslednji zbog rušenja ovog kulturno-istorijskog objekta i zaista se nadam da nije tako. Ono što bih vas zamolila jeste to da potpišete peticiju na portalu krenipromeni kako bismo i dogodine u ovo vreme išli na sajam. Do sledećeg knjiškog izveštaja,
Broj 1: Zimnica za sva čula, bez konzervansa. Sok od paradajza bez konzervansa sa maslinovim uljem. Ajmo još jednu turu soka od paradajza. Zašto da ne? Još uvek ga ima u baštama, na pijacama.
Danas delimo sa vama recept za sok od paradajza bez konzervansa sa maslinovim uljem. Njegova priprema vam neće oduzeti puno vremena, a proces kuvanja ni malo neće umanjiti njegov osvežavajući ukus. Štaviše, obogatiće njegovu aromu i učiniće ga još ukusnijim.
Mi ga obožavamo i koristimo ga na bezbroj načina. Kao osvežavajući sok uz dodatak praziluka i nekoliko kapi devičanskog, maslinovog ulja, za pripremu sosova na bazi paradajza ili kao fantastičan dodatak svim čorbastim jelima. A možete ga pripremiti i kao niskokalorični, lagani doručak uz dodatak jednog ili dva jajeta, malo maslinovog ulja i evo divnog omleta!
Recept:
15 kg paradajza ne očišćenog od peteljki 1 veza svežeg celera (sitno seckani listovi) 118 gr soli 122 gr šećera od šećerne trske ili kristal šećera
Priprema: Broj 1: Zimnica za sva čula, bez konzervansa
Paradajz potopiti u hladnoj vodi, ostaviti da odstoji dvadesetak minuta, oprati i ocediti. Zatim ga opet staviti u hladnu vodu, dodati alkoholnog sirća (oko 350ml) i ostaviti da odstoji 20-ak minuta. Ocediti vodu, obrisati paradajz krpom, iseći na manje kriške i samleti ga na mašini (vodenici za meso).
Sipati sve u dublju šerpu, dodati soli, šećera i listove celera i staviti na šporet da provri. Od trenutka kada provri, kuvati 10 minuta iz povremeno mešanje. Zatim skloniti od vatre i topao sok sipati u sterilisanim flašama ili teglama. U svakoj flaši nakon sipanja soka sipati po 3 kašičice maslinovog ulja. Dobro zatvoriti sterilisanim zatvaračima i ostaviti na tamnom i hladnom mestu do upotrebe.
Broj 1: Zimnica za sva čula, bez konzervansa
Savet plus:
paradajz možete nožem iseći i na sitnije kockice , ako ne želite da ga meljete. Količine soli , šećera i listova celera prilagodite vašem ukusu.
23. oktobra premijera nove sezone „30 srebrnjaka“. Druga sezona serije„Trideset srebrnjaka“ (30 Coins aka. 30 Monedas) imaće premijeru 23. oktobra na HBO Max striming platformi, a prva epizoda biće prikazana istog dana i na HBO kanalu u 21:35.
Hvaljeni majstor horora Aleks de la Iglesia reditelj je i koscenarista „Trideset srebrenjaka“ (30 Monedas) čija se radnja odvija u vrtoglavom svetu u kojem ništa nije onakvo kakvim se čini i nikome se ne može verovati. Nakon pada Pedraze, u drugoj sezoni zatičemo oca Vergaru (Edvard Fernandez) i Elenu (Megan Montaner) zarobljene u dubinama pakla.
23. oktobra premijera nove sezone „30 srebrnjaka“
U međuvremenu, u svetu živih, uticajni vođa sekte Kristijan Barbrou (Pol Giamati) kuje mračnu zaveru da ponovno skupi trideset srebrenjaka za zlokobni ritual. Dok bivši stanovnici Pedraze pokušavaju da otkriju velike misterije iza strahota koje su doživeli u zatočeništvu, Vergara sarađuje s bivšim neprijateljima u strašnoj trci da spreči Barbrouvovu vladavinu uništenja i kraj sveta.
U glavnim ulogama su Edvard Fernendez, Megan Montaner, Migel Anhel Silvestre, Pol Điamati, Makarena Gomez, Najva Nimri, Pepon Njeto, Kosimo Fusko, Manolo Solo, Nuria Gonzalez, Havier Bodalo i Manuel Taljafe.
23. oktobra premijera nove sezone „30 srebrnjaka“
Reditelj serije je Aleks de la Iglesija, a koscenaristi su Aleks de la Iglesija i Horhe Guerićaećevaria. Izvršni producenti za HBO Max su Stiv Metjuz, Migel Salvat i Entoni Rut. Aleks de la Iglesija i Karolina Beng su izvršni producenti za Pokeepsie Films. Druga sezona snimana je u Španiji, Italiji, Sjedinjenim Američkim Državama i u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Prva sezona serije „Trideset srebrnjaka“ dostupna je na HBO Max striming platformi.
Top 5 knjiških preporuka. Pa, zdravo drugari i dobrodošli u mojih top 5 preporuka knjiga. Kako je u toku aktuelni predstojeći sajam i vlada predsajamska euforija oko toga šta ćete kupiti za sajam, a šta na nekoj od predsajamskih akcija jer verujem da dosta izdavača ima dobre popuste.
Mogu da zamislim komfuziju koja se stvara u vašoj glavi oko svih tih silnih spiskova i liste želja kojoj nikad nema kraja već se samo gomila i gomila a spisak postaje sve duži. Kako nisam čitala puno raznovrsnih izdavača pa na mojim policama dominiraju samo Lagunini, Stelini i Vulkanovi naslovi u mojim preporukama nećete naći knjige razvrstane po izdavačima već po tome koliko mi se neka knjiga dopala, ostavila neki dubok utisak na mene, koliko mi je prijala i odisala toplinom. Pa hajde da počnemo.
Top 5 knjiških preporuka
Na prvom mestu je roman “Oduži se dalje” Autorke Ketrin Rajan Hajd. Ova knjiga govori o dobroti, veri u dobre ljude, ljudskosti i širenju ljubavi i dobrih dela čak i kada znaš da ti se možda to neće vratiti i niko neće reći hvala.
Knjiga o jednom dečaku plemenitog srca koji je želeo da promeni svet. Kako je ovo knjiga koja je emotivna, dirljiva, ali nadasve i tužna preporučujem da uzmete i tonu papirnatih maramica i ukoliko volite da plačete uz knjigu uživate u čitanju od prve do poslednje stranice. Divno, toplo, pitko štivo koje nakon čitanja ostavlja utisak na vas za sva vremena.
Na drugom mestu se nalazi jedna takođe topla i pitka priča, priča za koju sam čula da je nastavak tek izašao i da postoji ceo jedan serijal o ovom čuvenom japanskom kafeu, priča koja odiše takođe nekom toplinom i govori o preplitanju budućnosti i prošlosti.
O međuljudskim odnosima i preispitivanju nekih naših odluka kao što su na primer “Da li bih uradio/ rekao ovo i ovo kada bih znao da tu osobu vidim poslednji put” i šta bih rekao osobi iz moje prošlosti kada bi postojalo vraćanje kroz vreme. U pitanju je “Dok se kafa ne ohladi” autora Tošikazua Kavagučija koja će vas već u prvim stranicama pridobiti a potom kupiti za ceo život da ćete poželeti da nakon što je pročitate prigrlite knjigu i nikad ne ispustite iz naručja.
Top 5 knjiških preporuka
Na trećem mestu se našla knjiga “Sitnice koje život znače” autora Lorenca Maronea. Knjiga koju sam čitala u okviru dvanaestomesečnog čitalačkog izazova i zbog koje sam najzahvalnija drugarici na preporuci. Izuzetno topla i stilski laka i jako lepo opisana knjiga o jednom dekici u poznim godinama ne baš tako ljupkog već naprotiv džangrizavog i prgavog karaktera koga je bolest navela da se preispituje i analizira sve dotadašnje postupke.
I odluke koje je u ranijem životu doneo i navela na to da postane bolji čovek, bolji otac i bolji komšija. Knjiga koja govori o toplini komšiluka i komšijskoj solidarnosti, o porodici, kajanju i pre svega nosi glavnu poruku da nikad nije kasno da neke stvari promeniš imao ti 7 ili 77 godina. Promene su moguće dok je čovek živ a o tome vam svedoči Čezare Anuncijata, iliti glavni junak ove knjige.
Na četvrtom mestu, nalazi se knjiga koja me je vratila u detinjstvo i podsetila na uspomene koje sam izgradila sa svojim već davno pokojnim dekom, a u pitanju je “Moj deka je bio trešnja” autorke Anđele Naneti u kojoj je opisano jedno divno detinjstvo dečaka Tonina, odrastanje i život na selu uz Deku i baku koje ga uče nekim pravim vrednostima, porodičnoj tradiciji čiji je deo i trešnjino drvo “Feliče” koje je zasađeno iste godine kada je rođena Toninova majka.
A poslednje, peto mesto zauzima knjiga “Pisma Turskih mačaka” autorke Oje Bajdar, knjiga koju sam nedavno pročitala a koju ću pamtiti do kraja života. Knjiga koja govori o Mačijem pogledu na svet, mačijoj percepciji života i o tome na koji način mačke posmatraju ljude i svet koji ih okružuje, kao i na koji način mačke komuniciraju, konkretno u ovom slučaju šalju jedna drugoj pisma, u kojoj meri i na koji način se one razlikuju od ljudi i kako se osećaju nakon kastracije, najbrutalnijeg i najbolnijeg čina koji ljudi ne vide kao zločin već kao uslugu svojim ljubimcima.
Ova knjiga mi je izuzetno približila mačke i kako dugo nisam želela da imam nikakve emocije prema njima probudila ponovo, nakon dugih deset godina ljubav i razumevanje prema ovim krznatim stvorenjima i mogu vam reći, navela me je da usvojim jednu krznenu šapicu koja je odnedavno postala zvezda mojih instagram storija.
Top 5 knjiških preporuka
To bi bilo to što se mojih preporuka knjiga za sajam ali i van njega, ovo je moja trenutna top 5 lista, nadam se da vam se dopala i da će vas neki od preporučenih naslova namamiti da ga kupite.
U Manastiru Koporin pijem lekovitu vodu i provodim vreme. U okviru predstavljanja rodne Šumadije, srpska pesnikinja i humanitarka Božica Velousis, specijalno je za Shine Magazin priredila prijatno iznenađenje i otkrila jedan od najstarijih manastira u Šumadiji, manastir Koporin, opština Velika Plana, koji je izgrađen, pretpostavlja se 1427. godine.
U Manastiru Koporin pijem lekovitu vodu i provodim vreme
Ovaj ženski manastir sa Crkvom Svetog Stefana predstavlja kulturno dobro ovih krajeva, a poznato je da je crkva podignuta za vreme vladavine Despota Stefana Lazarevića. Pored zabeleženih podataka da je Despot Stefan podigao manastir u znak zahvalnosti jer je preživeo bitku kod Angore, postoje pretpostavke da je ovaj manastir podignut i u spomen na oslobađanje sestre Olivere, koju je uspeo da izbavi iz turskog harema.
U Manastiru Koporin pijem lekovitu vodu i provodim vreme
Naša sagovornica Božica Velousis koja nam je otkrila neke zanimljivosti o manastiru Koporin i pričama koje je slušala od svoje porodice, tvrdi da u ovaj manastir godinama dolaze osobe koje ne mogu da imaju decu. Ovde se čitaju moltive za porod, za zdravlje, a monahinje kažu da su mnogi došli da se zahvale na uslišenim molitvama. Tako se nakon službe čitaju molitve za zdravlje vernika i za porod…
U Manastiru Koporin pijem lekovitu vodu i provodim vreme
„Ovde se nalazi izvor lekovite vode, na kom često pijem vodu u molitvi, tražim mir i ljubav. Posle molitve, obavezno odem u šumu iza manastira, a kući se vratim sa domaćim proizvodima kao što su vina jer manastir ima svoje vinograde i teglom meda. Ovde je posebno i volela bih da ko god je u prilici dođe i oseti ljubav i duhovnost ovog manastira.“ izjavila je Božica koja je ovde odrasla i koja sve ovo prenosi svom detetu i drugoj deci.
U okviru kompleksa je i kapela koja je posvećena Roždestvu Presvete Bogorodice.