Home Blog Strana 461

KOLUMNA: „SRBIJA NE ZNA DA CENI SVOJE PRIRODNO BLAGO“

0

Srbija je, neosporno, prelepa zemlja. Nećemo govoriti o tome da li je najlepša na svetu i da niko nema takve lepote, ali činjenica je da smo svakodnevno okruženi pravim blagom koje ne znamo da cenimo. Planine, šume, reke, jezera, manastiri, tvrđave, građevine od istorijskog značaja, predivni predeli… Reklo bi se da posedujemo i više nego dovoljno vrednosti za jednu ovako malu državu.

Ipak, nesavesni kakvi jesmo, ne vodimo računa o sredini u kojoj živimo, zagađujemo prirodu i uništavamo je besmislenim i nasilnim postupcima. Očigledno, neophodno je na sve moguće načine što pre alarmirati narod u dragoj nam i voljenoj Srbiji da počne da vodi računa o svojoj oklini.

Da nije sve baš tako crno i da postoje ljudi koji žele da rade na edukaciji nacije o zdravoj ekološkoj svesti, postalo je jasno nedavno kada je sa radom počela organizacija „ Eko turist tim“.

Naime, pomenutu organizaciju čine vozači, klubovi i imaoci terenskih vozila u Srbiji koji su došli na ideju da spoje lepo i korisno i da, radeći ono što vole, ujedno podižu svest građana o zdravom načinu života. Tako, osim što će deliti ljubav i interesovanje prema vozilima, oni će isticati i važnost sigurne vožnje i pomoći na terenu, prirodnih lepota i turističkih destinacija Srbije.

Saznanje o tome da još uvek ima onih ljudi koji veruju  u svetliju budućnost ove države i koji su spremni na to da ulože trud i napor kako bi širili entuzijazam i volju za radom na uređenju prostora u kom živimo i koji delimo jedni sa drugima, uliva nadu u bolje sutra.

Nekako se čini kao da smo potpuno odbacili prirodu i svu pažnju poklonili stvarima koje nisu ni približno značajne koliko planine, šume i vode koje nas okružuju. Nije baš najjasnije razmišljanje onih koji ogromne pare daju na uređenje kuća i stanova, a otpad bacaju gde stignu… Ne ostaje ništa drugo nego da se zaključi da takve osobe pokazuju zavidan nivo nekulture i da ni sami nisu zaslužili bolji tretman od onog koji pružaju prirodi jer, kako kažu – ona samo vraća ono što joj mi dajemo!

Dakle, pre nego što naredni put bacite papir na ulicu, razmislite o tome da li biste sa osmehom prihvatili da to isto neko uradi u vašoj kući. Priroda je kuća, dom mnogih živih bića, a i nas samih, bez nje ne funkcionišemo i bez nje ne bismo ni postojali, ponavljajte to sebi sve dok vam se ne ureže u glavu!

Za to smo sami krivi! Kao društvo smo potpuno zakazali i prestali da se bavimo ekološkom svešću, potpuno smo zanemarili edukaciju mlađih naraštaja o problemu zvanom – životna sredina! Kako bismo to promenili, krenimo najpre od sebe i uradimo ono što je u našoj moći, a onda se potrudimo i da drugim ljudima u svojoj okolini skrećemo pažnju na ophođenje prema prirodi.

Upravo zato je nastanak organizacije „Eko turist tim“ jedno zaista pozitivno otkriće. Naime, njihovo sedište nalazi se u jednom malom mestu – Poćuta, kod Valjeva i smatraju da, iako nisu u velikom gradu i nisu u medijima, ipak mogu da učine mnogo. Za početak će organizovati seminare za mlade, promovisati vožnju terenskih vozila i turističke potencijale Srbije itd. Sve što planiraju da urade odnosi se na promociju zdravog života, sporta, akcija čišćenja, obrazovanja i načina ophođenja prema prirodi.

Značaj ovog tima već sada je ogroman jer pokazuju interesovanje za temu koja je nepravedno zapostavljena u našoj zemlji, a veoma je važna i neophodno je što pre uraditi sve što možemo kako bismo sačuvali prirodno blago koje imamo. Pokažimo da smo ga zaista i zaslužili!

Možda je zaista vreme da Srbija zablista u punom sjaju i pokaže da, iako je mala, može na pravi način da iskoristi sva sredstva koja ima i na kojima daleko veće i uređenije zemlje mogu da joj pozavide. Prestanimo da uništavamo sve što imamo i počnimo da cenimo živi svet koji nas okružuje, jer i on je deo nas.

Autor: Bojana Krkeljić

JEZIČKI IZAZOVI – KAKO IZBOR REČI UTIČE NA KONTEKST

0

Značaj fraza koje se koriste prilikom pisanja i govora, bilo da su namenjene direktno sagovorniku ili samo prenose željenu poruku, ogleda se u velikoj odgovornosti koju one nose. Čitav smisao rečenica menja se promenom samo nekoliko reči.

Kao primer mogu da posluže sledeće rečenice koje imaju skroz drugačije značenje.

„Tvoj plan je sjajan, ali brine me njegovo sprovođenje.“ Umesto toga, dosta je funkcionalnije to formulisati: „Tvoj plan je sjajan i rado ću ti pomoći u njegovom sprovođenju.“

 Određene fraze potpuno menjaju strukturu rečenice, dajući joj pri tom podsticajnu i participativnu konotaciju. S obzirom na ovu osobinu suptilnosti jezika, konstruktivne rečenice stvaraju dugoročnu pozitivnu tendenciju koja motiviše mnoge da obavljaju svoje zadatke najbolje što mogu.

Koristi reči da inspirišeš

 Nemoj da te iznenadi činjenica da je više od polovine poslovnih ljudi prilično nezainteresovano za posao koji obavlja. Velika većina koja napusti svoj posao, učini to zbog odnosa sa saradnicima i nadređenima, a ne zbog samog posla.
 Razlog tome je to što negativno radno okruženje demotiviše i na taj način kreiraju se nepodnošljivi uslovi za rad. Jednostavan, optimističan pristup, sa druge strane, kultiviše dugoročno kvalitetne uslove koji pomažu podizanju produktivnosti. Izazovi će se svakako javljati u radu, ali želiš da budeš onaj ko rešava izazove umesto da ih podržava.

Šta kada se ideje sukobljavaju ?!

Mišljenja su različita, kao i ljudi koji ih poseduju. Ipak, svako u sopstvenim očima ima velike zasluge za obavljeni posao i ti, kao dobar lider, treba da priznaš te zasluge. Čak i ako ideja nije relevantna za aktuelni projekat, vlasnik te ideje može imati sledeće veliko otkriće u nekom narednom periodu.

Kada imaš neke svoje argumente, uvek ih usmeri ka verifikovanim informacijama i činjenicama, a ne ka mišljenjima ili uverenjima. Ukoliko imaš da daš neku sugestiju, učini to sa dobrim i korisnim rečima.

Pozitivne reči ne mogu u potpunosti da reše izazov. Ipak, one svakako doprinose da se željena poruka bolje primi. Efektan pristup omogućava jednostavnije prihvatanje postojeće situacije i omogućavju bolji protok ideja nakon eventualnog neslaganja.
 Neka tvoje reči budu sigurne, energične, fokusirane i posvećene. Reči mogu doneti rešenja i inspiraciju i zato ih koristi mudro. Redefiniši svoje planove, ukoliko je to potrebno i promeni situaciju tako da bude najproduktivnija.
Ako nisi siguran kako to da postigneš, ovde ćeš naći sve što ti je potrebno za željene rezultate. Otkrij svoju motivaciju…
Autor: Ivana Živanić

MI KOJI SMO BUDNI

0

Ne, ni ove noći ne spavam. Dijagnoza moja lična, početna insomnija, zbrkane misli, višak energije i sve to pomalo. Čarobni prah Petra Pana davno prestao da deluje. Možda i povremeni bol od mog lošeg dušeka, a biće da rastem,da se ,,BUDIM“ i noću i danju. Ma uostalom koga je briga za moje noći? Sutra ću se veselo spoticati o poneku igračku, stolicu i verovatno jedna flaša mleka na polici u prodavnici meni će ličiti na dve. Noć, tišina, zvuk sa tv-a i opet neki mali žižak nagriza parket u dominaciji medveda. Misli ne krotim, neka su, ovce ne brojim onako ih pogubim. Duša poručuje  svoju svrhu, osluškujem je i pratim. Traži da se zapitam zašto neće san na oči ove noći? Ponekad pokoji neplaćeni račun na čekanju ili možda šta kuvati sutra? Sve su to davni razlozi, sitni i nebitni, znam ja šta joj je i to ću joj dati. Misli se vrzmaju, dolaze, odlaze, nekada krotim knjigom, meditacijom ili dobrim filmom. Kada su kadre i uporne kao noćas onda sam budna, osluškujem svoje ,,JA“, pratim, povezujem i shvatam poruku koju šalje univerzum. Eto tako, pišem vam drugari moji, a onda ću lepo da tiho iseckam ovo pilence iz frižidera, dodati mu još i sos od šampinjona i naravno domaću supicu, eto meni ručka za sutra. Lepa je noć zaista ne patetišem, mogu spavati sutra ili neku drugu noć ili neki drugi dan. Sad se setih i maserka mi danas reče, noćas će moja limfa brže proteći, pa da je pustim da me pokrene i da se ne uspavljujem ako duša neće. Pa ja to poštujem sebe konačno! Nakon toliko godina ja sebe volim i poštujem, ali ne površno, već duboko i iskreno. Čini se neupućenima da kako rekoše čitam sektaške knjige, e moji junaci nikada ne saznali šta je jedna sekta, toliko o tome.

Prestajem da budem lavica, da grizem, neću da se borim jer nemam sa čime, sebi sam bila najveći iluzioni neprijatelj dugo vremena. Sada moja borba izgleda drugačije samo zato što sam promenila oružje. To je mnogima uspavanima čudno, zašto puštam neke stvari niz vodu, naučićete i vi, zamalo da se udavim braneći se nečega na šta nemam uticaj. Sada znam i još uvek učim šta mi valja činiti. Što se manje borim, više pobeđujem! Nije pobeda cilj. Cilj je moj mir, oproštaj i ljubav. Ostali kako ko hoće, svako ima svoju urođenu slobodnu volju pa neka sam njome raspolaže. Nisam više ista, hvala Bogu dragom, Andjelima i svim višim bićima. Da ostadoh na nivou dopadanja drugima davno bi me već trava pokrivala i nije to tako strašno. Strašno je što dušu ne razviješ, a to je jedina prava svrha svih nas ovde na ovoj loptici. Nešto se mislim sada ,imam lufta, mogu i veš da opeglam i popijem topao čaj. Divne li noći, toliko mogućnosti, sad te shvatam Nikola i sva tvoja nespavanja. Boze,koje ludače, reći će neupućeni, to nije normalno ne spavati! Da vas pitam, da li je normalno ne spavati kad je neko bolestan, tada bdimo nad njim, zar ne? Kada ko premine i tada bdimo, tek je Paganski, ali narodska posla. Sada ja bdim ove noći nad životom i uživam i delim je sa vama budnima. Oni koji se probude želim im lepo jutro, dan i noć. Mi koji smo ,,BUDNI“,čuvamo vaše snove, a svoje uveliko živimo, volim vas!

Autor: Sanja Radojković Đurđević

MOJ PUT KA ISCELJENJU: „PROJEKAT:SREĆA“ – GREČEN RUBIN

0

Oduvek me je fascinirala knjiga Grečen Rubin- „Projekat:sreća“, toliko da sam je pročitala nekoliko puta, da sam bezbroj puta započinjala rad na svom projektu-sreća, da imam gomilu svezaka koje su prepune planova i akcija u vezi toga kako voditi srećan život, čak sam započinjala i blog nekoliko puta na tu temu.

Spisateljica je na sistematski način, putem statistike, računice, uz pomoć misli raznoraznih filozofa i psihologa i ostalih pisaca i mislilaca, napravila plan za godinu dana, počev od januara, pa do decembra, kako će poboljšati sopstvenu sreću, iako nije imala nikakvih drastičnih problema u svom životu. Ima muža, decu, porodicu, podršku, zdravlje, posao, novac, sve što većina normalnih ljudi želi ili ima, a uzima zdravo za gotovo.

Zato je rešila da postane najpre svesna onog što već ima i da sve to poboljša  uz pomoć različitih tehnika i  metoda.

Ova spisateljica je pored ove motivišuće knjige pisala i blog i navodila ljude da naprave sopstveni projekat-sreća-Zaista inspirativno i zanimljivo.

Ja ću navesti u kratkim crtama njen plan tog projekta zvani sreća, a mi bismo mogli na osnovu njenog, napraviti svoj. Ne bi nam odmoglo svakako, a pomoglo bi višestruko.

Najpre , tu su njenih dvanaest zapovesti:

  1. Budi Grečen
  2. Uzdržavaj se
  3. Ponašaj se onako kako želiš da se osećaš
  4. Uradi to odmah
  5. Budi pristojna i poštena
  6. Uživaj u procesu
  7. Ne škrtari
  8. Definiši problem
  9. Razvedri se
  10. Uradi ono što se mora učiniti
  11. Bez proračuna
  12. Postoji samo ljubav

 

Planovi akcije za svaki mesec:

 

  1. Januar: Više energije-vitalnost, što je podrazumevalo: ranije odlaziti na spavanje, više vežbati, baciti, popraviti, srediti, prionuti na dosadan zadatak, ponašati se energičnije;
  2. Februar: Ne zaboraviti ljubav- Brak. Znači: ne zvocati, ne očekivati pohvalu ili zahvalnost, raspravljati se ispravno, ne izručivati, pružiti dokaze ljubavi;
  3. Mart :Ciljati više, Posao: napraviti blog, uživati u neuspehu, tražiti pomoć, raditi pametno, uživati sada;
  4. April: Rasteretiti se- roditeljstvo: pevati ujutru, priznati osećanja drugih, biti riznica srećnih uspmena, odvojiti vreme za projekte;
  5. Maj: Biti ozbiljan u vezi sa igrom- razonoda: više se zabavljati, odvojiti vreme za izmotavanje, skrenuti sa puta, napraviti zbirku;
  6. Jun: naći vremena za prijatelje-prijateljstvo: ne zaboraviti rođendane, biti velikodušna, pojaviti se, ne ogovarati, steći tri nova prijatelja;
  7. Jul: kupiti malo sreće- novac: prepustiti se skromnoj neumerenosti, kupiti korisne predmete, trošiti, odustati od nečega;
  8. Avgust: razmišljati o nebesima-večnost: čitati memoare o katastrofama, voditi dnevnik zahvalnosti, podržavati duhovnog vođu,
  9. Septembar: slediti strast- knjige: napisati roman, naći vremena, zaboraviti rezultate, ovladati novom tehnologijom;
  10. Oktobar: Obratiti pažnju-pažljivost: meditirati o koanima, ispitati Prava pravila, podsticati um na nove načine, voditi dnevniki ishrane;
  11. Novembar: ostati spokojan- stav: smejati se naglas, koristiti lepe manire, davati pozitivne ocene, pronaći sklonište;
  12. Decembar: regrutni logor savršenstva-sreća.

U svakom poglavlju imate detaljan opis svih ovih akcija. Šta da vam kažem , pročitajte knjigu. Savršena je. I ono što je jako bitno, a o čemu sve vreme i pišem je da nas ova knjiga tera da zasučemo rukave.

Autor: Katrina Gold

GODIŠNJA DOBA

Stiglo je proleće… Gledajući svet oko sebe koji postaje sve življi i radosniji, razmišljam o tome kako proleće mora da je veoma ponosno na to što svemu donosi toliko sreće. Ili možda ono i nije svesno svog značaja i svoje lepote?

Ja bih, zapravo, veoma volela da sam proleće, tako bih imala priliku da usrećim svako živo biće makar na kratko, da svojim suncem obasjam sva tužna lica i toplinom otopim sva hladna srca. Dobro, skoro sva… Znam, tvoje srce ne bih otopila nikad!

Premalo je ruža u jednom proleću da bi prekrile trnje koje raste iz tvog srca, premalo opojnih, cvetnih mirisa da nadjačaju otrovne mirise iz tvoje duše. I zaista ne bi imalo dovoljno lepih ukusa slatkih plodova drveća da ubiju gorak ukus sa tvojih usana…

Kad bolje razmislim, ne bih imala više sreće ni kao vrelo leto. Čak su i ogromne letnje temperature isuviše niske za santu leda kojom ti je okovan svaki deo tela. Sve letnje čarolije prestaju u trenutku kada se, kao mračni div, pojaviš i nadviješ svoje tamne oblake nad srećan letnji dan. Munje koje prolaze tvojim srcem ne dozvoljavaju nijednom sunčevom zračku da dopre do njih… Gromovi iz tvoje duše toliko su glasni da oteraju sve laste negde daleko i sve što je živo i što se mrda nateraju da beži na neko sigurnije mesto.

Ne, ne bi ti leto moglo ništa, preslabo je za tebe. Možda da sam jesen? Šarena, lepa, varljiva jesen… Ipak ne!

U šarenilu prirode lako se prepozna tvoja crna boja. Ne može da te prekrije ni lišće sa cele planete, bojiš u crno sve što te dotakne! Jesenje kiše su sitne za mora slanih kiša koje bacaš po ljudima, varljivo vreme nikako ne može prevariti tebe – majstora prevare.

Ne može ti ni ovo godišnje doba ništa, ne može iako se tada sve menja i sve pada… Ništa ne pada niže od tebe.

Jedino mi je ostala zima, da se uzdam u nju! Možda bi te ona pobedila, po principu „klin se klinom izbija“ , pa kada se dva leda sastanu, počnu da pucaju i jedan i drugi dok potpuno ne nestanu?! Ne ide ni to, hladniji si ti od hiljadu najhladnijih zima… O tebe bi se i Antarktik odbio i polomio bi se u paramparčad, postiđen saznanjem da ima većeg i hladnijeg leda od njega.

Dok padaju sa neba, pahulje se pretvaraju u led približavajući se tebi, ne mogu da izdrže taj minus i ne uspevaju čitave da padnu na zemlju. Na tvom ramenu sede ledeni orlovi, čuvaju ti hladne snove kako ne bi slučajno ni ovo blago, zimsko sunce doprlo do njih i unelo im malo topline. Udružene mećave sveta nemoćne su pred tvojim dahom koji se crpi sa dna okeana okovanog debelim slojem leda; trnje na srcu ti se tokom zime pretvara u oštre ledenice koje seku poput noža.

Ne brini se, ne može ti bela zima ništa, sve i da hoće – tvoja crna je začas prekrije. Ne može ti ništa nijedno godišnje doba, svako je previše nežno, radosno i vedro za tebe i zato spavaj spokojno u svom hladnom zamku van domašaja nežnih i radosnih bića i pojava.

Da, volela bih da sam proleće i da širim radost, da sam leto i da širim toplotu; volela bih da sam jesen i da sve oblačim u najlepše boje i da sam zima i stvaram čaroliju u svetu… Volela bih, ali znam – tvoje srce ne bih otopila nikad!

Autor: Bojana Krkeljić

KAFETERIJA ŠEĆER – ZA VAŠE UŽIVANJE

0

Mnogi od nas vole da čitaju knjige uz toplu šolju kafe, čaja u fotelji i sa ćebetom. Ali ukoliko se zadesi da se nađete u gradu i da imate malo slobodnog vremena, koje želite da iskoristite tako što ćete proćitati knjigu uz šolju toplog napitka, onda je Kafeterija Šećer pravo mesto za vas. Nalazi se na ulici Knez Mihailova 48, Delfi knjižara „Borislav Pekić“ Lagunin klub čitalaca, na drugom spratu. Ambijent je i više nego opuštajući. Uz kupovinu knjige u prodavnici dobijete vaučer na popust za kafeteriju.

rrem

Bitno da se napomene, da je prostor nepušački, tako da je ovo mesto idealno za vas, koji ne vole da sede u kombinovanim prostorima za pušače i nepušače. U ponudi imaju kafu, čajeve, ceđene sokove, alkoholna i bezalkoholna pića, a možete da naručite po neki kroasan, mafin, sladoled. Možete da dođete kako sami, tako sa prijateljima.  Da bi atmosfera bila još prijatnija, pušta se muzika, koja ne smeta čitanju knjiga, ili razgovoru sa prijateljima.

nor

Autor: Kristina Jovičić