Home Blog Strana 460

OTROV I PROTIVOTROV

Zvuk zvona na mobilnom telefonu kasno u noć… Prve misli bile su mi: „ Ko me to sad u ove sitne sate ometa da ne mogu ni da se isplačem na miru u vreme koje mi je određeno samo za to?“

Bacih pogled ka ekranu i ugledah drago i poznato ime. Javila sam se, trudeći se da zvučim potpuno opušteno, a osoba sa druge strane slušalice samo je blago, više konstatovala nego što je pitala:

  • Ne spavaš?!
  • .. legla sam u krevet, taman sam htela da zaspim kad si ti nazvala… Nešto se desilo?
  • Ne laži!
  • Šta da ne lažem?
  • Nisi htela da zaspiš, znam te… Hoćeš li da dođem kod tebe?
  • Zaboga, zašto da dolaziš sad?! Mislim, meni ne smetaš, ali zašto bi se cimala…
  • Umukni, dolazim istog momenta i noćas spavam kod tebe!

Razgovor se završio, a ja sam u čudu ostala da sedim u mraku. Sada mi je poremećen koncept i više mi se nije plakalo… Dnevna doza suza odrađena je samo do pola.

Iako sam očekivala gošću, ipak sam se prepala kada sam čula zvono na vratima. Skočila sam sa kreveta i potrčala da brže otvorim. Nasmejano lice, sa dozom brige u očima sačekalo me ispred vrata.

  • Zdravo, mala! Kako si?
  • Dobro sam, čoveče…

Samo me pogledala podignuvši obrvu kako bi mi stavila do znanja da mi ne veruje ni reč. Sele smo u sobu, a ona je iz torbe izvadila flašu crnog vina.

  • Donela sam ti lek!
  • Lek? Vidiš li ti koliko je sati? Nije mi baš do opijanja…
  • Ne, ne, mislim da ti ovo sada treba. Ne znamo se mi od juče, draga moja… Tačno znam da ti sada ne treba da budeš sama i da ti treba vino!
  • Kako ti znaš šta meni treba, a šta mi ne treba?
  • Evo ovako, reci mi da se nisi gušila od plača sekund pre nego što sam te pozvala?
  • ..
  • I reci mi da bi zaista sada spavala i da nemaš nikakve brige i da ti razgovor sa mnom uopšte nije potreban!
  • Pa dobro, razgovor sa tobom je uvek potreban…
  • Ne filozofiraj! Donesi nam čaše i pričaj sve što ti je na duši, večeras dobijaš potpuno besplatnu seansu.
  • Znaš da ja više ne mogu da pijem… Alkohol me više „ne radi“ pozitivno.
  • .. Ali daj sebi noćas oduška, ja sam tu za sve što krene po zlu…

Nije mi bilo potrebno vino… Već posle par minuta isplakala sam sve što me mučilo. A i ono što nije…

  • Dobro, isplakala si se dovoljno… Sad mi lepo reci, kad planiraš da prestaneš da mučiš sebe?
  • Ja bih prestala, da je do mene…
  • A kao nije?!
  • Pa nije! Kako možeš tako da mi kažeš? Kao da ja biram da mi bude loše…
  • Ja mislim da biraš! Pretvori otrov u protivotrov, devojko…
  • Šta time hoćeš da kažeš?
  • Ma ne pravi se luda! Otrovali su te svojim otrovom i sada te peče i izjeda i boriš se i protiv njega i protiv sebe. I ako tako nastaviš, poješće te!
  • Ima logike to što kažeš, ali kako ću protiv sebe?
  • Lepo! Svako daje ono što ima, to što ti je neko dao otrov, znači da bolje nije ni imao da ponudi. A ti ga ne prihvataj! Vrati taj „poklon“ zmijama koje su te otrovale. Kapiraš?
  • Koliko ja tebe kapiram, kao da mi predlažeš neku osvetu? To baš i nije moj stil…
  • Ne, ne osvetu. Znaš kako se od zmijskog otrova pravi protivotrov?
  • E, i onda to tebe izleči, a zmija ostaje nebitna. Ona je uvek samo zmija i samo ime joj govori o tome kakva je.
  • Eh, da je to jednostavno, lako bih ja.
  • Lako ćeš! Zato sam i došla, ja sam ti nekako… vetar u leđa!

Tu smo se slatko nasmejale i posle nekog vremena otišle na spavanje. I zaista, zmije ostaju zmije kako god da se maskiraju, ostaju otrovne koliko god umiljato da deluju i otrov je sve što će vam ponuditi. Važno je samo da imate nekoga ili nešto što će vam biti protivotrov i lek.

Autor: Bojana Krkeljić

OD KADA SAM PRIHVATILA DA SAM NESAVRŠENA, ŽIVIM – 1. DEO

0

Sva moja tuga počela je sa dijetom. Takoreći, onog dana kada sam se odlučila na to da prevalim tako težak i dug put da bih se vratila na staro, kao nekada, da bih dobro izgledala i bila zadovoljnija sobom, tog dana je počela sva moja tuga. Odricanje, to je baš prava reč i asocijacija na dijetu.. Dugo sam se mučila sama sa sobom, svojim strahovima, predrasudama, slabostima, među kojima je jedna od najvećih slabosti za mene bila hrana. Uhhh hrana!

Bilo je perioda kada sam samo na hranu mislila, šta ću da jedem, šta ću da kupim novo da probam, kao da sam pala sa Marsa, kao da pre toga nikad ništa u životu nisam pojela, a tona hrane je kroz mene već prošla! Ali eto, svaki čovek na ovom svetu ima neku vrstu svoje slabosti, pa sam tako i ja jedan dobar period bila „navučena“ na hranu. Posle toga ti se hrana toliko zgadi da ti se bukvalno povraća na samu pomisao da treba da doručkuješ. Jer, kako kažu, sve što se radi preterano nije zdravo! Elem, da se vratimo na temu. Kako sam se ja odlučila na dijetu, pa… uh odlučila sam se onda kada sam preterala u tome i rešila da kažem STOP pre nego što to ode u sasvim jednu drugu krajnost. Ipak nisam želela da imam 150 kilograma do svoje 30te. Tačno pre 7 godina, ja sam odlučila da ću prvi put u životu početi da se bavim sportom… i to intenzivno.

Na tom putu odricanja, bilo je jako teških dana.  Mogu slobodno da kažem – preteško.

Trebalo je promeniti bar 3 trenera, trebalo je proći barem 10 vrsta različitih treninga: aerobni, kardio, sa tegovima, testove snage, izdržljivosti, sposobnosti i šta sve ne… dok nisam shvatila šta je najbolje za mene, prošlo je skoro 7 godina. Da, sedam dugih godina, ali disciplina je čudo. Ona te natera da napreduješ i bueš bolji i ne samo to, već i da pomeriš svoje granice za koje nisi ni znao da postoje!

Da mi je neko rekao da ću ja, koja sam u 8.razredu u osnovnoj školi imala trojku iz fizičkog (i to jedva!), početi da se intenzivno bavim treningom i da će mi to biti jedna od najvažnijih stvari u životu, nikad nikad ali nikad ne bih mogla u to da poverujem! ALI DA, čuda JESU moguća, moguće je da se čovek (puno) promeni! Neko na bolje, neko na gore!

Šta sam sve probala od treninga: Počelo je tako što sam otišla kod personalnog trenera koji je akcenat stavljao na vežbama snage. Što je značilo da imaš tegove i sve vreme sa tegovima vežbaš, bez trake za trčanje, bez bicikle, bez aerobnih vežbi, samo samo samo tegovi. I specijalna ishrana koja uz to ide: samo meso i salata. Šaka badema. Povrće. Bez voća, bez UH, bez skroba, samo to.

Iskreno, smatram da je to, osim što je bilo papreno skupo, bila najveća glupost IKADA u mom životu koju sam mogla da uradim sebi. Uz dužno poštovanje tom profesionalnom treneru. Ni jedan organizam nije ni sličan, kamoli isti, da bi mogao da jede samo 2 do 3 određene vrste namirnica i to je NEMOGUĆE. Jer, ja sam se u međuvremenu konsultovala sa lekarima i svi do jednog su mi rekli da je to besmisao. I jeste besmisao. Jer, samo ću reći jednu moguću komplikaciju koja može da se desi – jedući samo proteine, čoveku mogu da otkažu bubrezi: Istraživači su zaključili da unos proteina od 2,8 grama po kilogramu telesne mase ne šteti bubrezima kod zdravih sportista, ali ljudi koji se ne bave sportom treba da unose od 0,7 do 1,2 grama proteina po kilogramu. I to ne znaju svi.

NASTAVIĆE SE…

Autor: Ivana Damnjanović

ANĐEOSKA I AFIRMATIVNA SMERNICA ZA NEDELJU OD 08.04. – 14.04.2019.

0

Nije lako ostati miran u trenutku velikih  životnih promena. Onda kad se sve menja, pomera, čisti i transformiše na nama je da se umirimo i da sačekamo da prašina slegne. Za to nam je potrebna velika snaga.

Prihvatanje svega kako jeste je jedini put do mira. Potrebno je da odustanemo od same ideje da je moglo biti drugačije.  Ako verujemo da je moglo, mi sve vreme emitujemo energiju zameranja, ljutnje, neopraštanja, a vrlo često i besa. Nesrećni smo. Upravo tada  u naš život  ne prestaju da dolaze iskustva koja nam to i  potvrđuju, a to nam svakako nije potrebno.

Da je trebalo i moglo biti drugačije, bilo bi.

„Danas biram mir“!

Neka vas kroz ovu nedelju prate i naši “znaci na putu” kroz anđeoske poruke.

„Vila obilja“

„Novi val blagostanja i uzbudljivih prilika je na putu do tebe! Obrati posebu pažnju na misli i ideje koje ti dolaze ovaj trenutak.

Ova karta ukazuje da si na pragu uspeha. Ovo je izvrsno vreme za početak novih ulaganja. Videćeš da ti se sva vrata lako otvaraju. Novi osećaj ispunjenosti, samopouzdanja i entuzijazma preplaviće tvoje biće.

Vežbaj zahvalost za sve što ti dolazi. Znaj da je Svemir ispunjen okeanom obilja, i da ima dovoljno za sve, pa i za tebe.

Budi otvoren/a za pozitivnu promenu i za neočekivane finansijske dobitke!“

Napominjemo da su ovo opšte poruke i verovatno se neće poklapati sa svima. Budite otvoreni, vaša intuicija će prepoznati svoju poruku. Isključujemo  predikciju. Ovo je sve u cilju zabave, tako i shvatite. Igrajte se, smejte se, volite i uzivajte u čaroliji života. Ukoliko čitate tekst, a datum je prošao, ne obazirite se, pročitajte svoje smernice, sigurno niste slučajno ovde. Prava poruka, uvek dođe u pravom trenutku. Vidimo se uskoro!
Autor: Afirmativi Kutak

VEGAN SIR

0

Recept:

300 gr indijskog oraha

585 ml vode

3 kašičice soli

1 kašičica belog luka

1 kašičica crnog luka

2 kašike soka od limuna

nekoliko listića bosiljka

3 kašičice želatina agar – agar

  

Priprema:

Želatin pripremite prema uputstvu na vrećici, što znači stavite ga u posudu i dodajte hladne vode. Stavite orah u blender, dodajte ostale sastojke, nalijte polovinu vode te uključite blender na maksimalnu brzinu kako bi se orah samleo, nakon toga dodajte ostatak vode i dobro izblendajte. Odvojite 3 kašike smese, sipajte u manju posudu, zagrejte da bude vruća, te dodajte želatina, promešajte da se otopi i dodajte u smesu u blenderu. Uključite blender i smesu dobro sjedinite. Zatim je izlijte u jednu veću posudu ili nekoliko manjih koje ste prethodno obložili providnom folijom, dodajte listove bosiljka te ostavite u frižideru da se sir formira – stegne.

Autor: Sunčica Stanković

KOLUMNA: „VRTIĆ – MESTO ZA ŽIVLJENJE“

Prvo i osnovno šta nas nauče na studijama je svest o tome da vrtić nije mesto gde će dete učiti nova saznanja i mesto gde će se dete samo vaspitavati.

Šta je onda smisao celokupnog predškolskog sistema?
Vaspitanje je nešto što dete uči uz svoje najbliže i svima je dobro poznata misao da ono potiče iz kuće. Predškolska ustanova treba dete da uvede u socijalizaciju. Da pojedinac stekne osećaje za grupu i tako uspe da se nauči strpljenju. Osećaj za deljenje materijala i igračaka, kao i mesta u redu, za dete igra vrlo važnu ulogu. Sve su to vrlo jednostavne radnje na prvi pogled, ali za mališane one predstavljaju jedan vrlo kompleksan sled događaja kojima treba pristupiti vrlo ozbiljno i posvećeno. Neophodno je razumeti dečju potrebi i osećanje koje se krije iza jedne, za odrasle, tako luckaste situacije. To je način na koji dete spoznaje svet oko sebe i potrebno mu je obezbediti tu mogućnost.

Sa jedne strane, roditelji previše ozbiljno gledaju na vrtić i na to šta od deteta očekuju, a sa drguge strane ne prihvataju onu dečju najosnovniju potrebu, a to je igra.
Kroz igru dete najbolje upoznaje okruženje. Bez dodatnog napora uživa u novim otkrivanjima, analizama i mogućnostima.

Od vaspitača se očekuje da zamahnu čarobnim štapićem i koriguju ono što je dete usvajalo od samog rođenja upravo od roditelja samih, a isti nisu spremni da koriguju svoje pristupe i svoja uverenja koja im ne služe u vaspitanju dece. Neophodna je obostrana saradnja kako bi detetov razvoj bio kompletniji.

Vratimo se sada konkretno na gore navedeno pitanje. Kako smo ustanovili da je dete u vrtiću kako bi se socijalizovalo, njegova druga uloga je da ono postane mesto gde će dete živeti punim kapacitetom. To znači da se osposobi mogućnost za aktiviranje svih čula na različitim nivoima kroz igru. Dete najbolje uči igrajući se, a čitav dečji svet je igra.

Kada ovo sve znamo, nije li suvišno postavljati pitanja oko toga koliko je dete precizno obojilo svoj radi, ili da li je znalo odgovore na sva pitanja u toku aktivnosti? Pa naravno da jeste! Ne postoji pogrešan odgovor, samo potoji prizma kroz koju se posmatra neka situacija, a to je ono što treba da se razume i usmerava kod dece.
Oslobodite i sebe i vaspitače, a najpre dete od ovakvih suvišnih fokusa. Dozvolite detetu da bude dete.
Savršeno je baš takvo kakvo jeste i sve što je potrebno i porodici i ustanovi jeste da omoguće detetu da se kroz igru razvija. Iz tog razloga predškolska ustanova nije mesto gde će se dete vaspitavati, već je mesto na kome će dete razviti sve svoje potencijale zahvaljujući svestranim mogućnostima za življenje i istraživanje koje mu vaspitači i sva potrebna sredstva omogućuju.

Dozvolimo deci da budu deca i da se igraju. Tada će odlazak u vrtić kako i celokupan razvoj biti radosniji i za dete i za roditelje i za vaspitače, ali i za svu ostalu decu iz grupe.

Autor: Marijana Gavrilović, dipl. vaspitač

A ŽIVOT PROLAZI…

0

Kada se osvrnem unazad i pogledam u svojih proteklih 42 godine, shvatim koliko je mnogo toga stalo u njih. Toliko mnogo toga je iza mene a toliko toga još znam da bih volela, želela…Kada krenu sećanja jave se mnoga lica, situacije, prekori, uvrede, oproštaji, radosti a onda nastane tajac kada shvatim da je sve to nešto što je obeležilo moj život ali ostaje baš tamo, u prošlosti. I sve „pogrešne“ odluke, tada smatrane ispravnim, donele su razna iskustva. I zahvalna sam na njima jer sam uz njih rasla i postajala jača. Za nečim ponekad ipak žalim. Za nekim šansama koje sam propustila. No kada se dublje zamislim, sve je to služilo svojoj svrsi. Baš tako je valjda trebalo biti.

Onda shvatim kako godine koje su prošle ne mogu vratiti. Mogu ih urezati u sećanje kao album sa slikama koji povremeno prelistavam. Osetim emociju, setu ali to je to. A život se nastavlja. Kotrlja se dalje hteli mi to ili ne. I ne zaustavlja se ni na jednoj stanici. I dok taj život ide mi imamo izbor, biti posmatrači koji će nemo posmatrati kroz prozor šta se događa ili pak uzeti volan u svoje ruke. Pa i ako nemamo kočnicu bar imamo mogućnost okretati volan levo ili desno…ili nastaviti pravo. Šta najčešće biramo? Na žalost, velika većina ljudi još uvek gleda kroz prozor i pušta da neko drugi sedne na mesto vozača i upravi njihov život u „pravom“ smeru. A koji je pravi? To ne zna taj neko. To znate samo vi.

Zato donesite odluku već danas da sednete za volan svog života i vozite tamo gde vas srce vodi. Niko od putnika se ne mora složiti sa vama. Imaju pravo na svoj volan. Ovaj je samo vaš. Nemojte odlagati život jer čini mi se, što se više kreće, kreće se sve brže. I nećemo se ni okrenuti a stići ćemo do kraja. Na kraju nemojte žaliti ni zbog čega. Provozajte se svim putevima kojima bi želeli.

Ne odlažite život. Nema reprizu. Ne odlažite odluke. Krenite u realizaciju. Ne čekajte bolje sutra, lepše vreme, više novca, rešenje nekih pitanja…Ne čekajte, krenite! Samo jedan tren je dovoljan da se sruši kula od karata. Ne dozvolite da se to desi baš vama. Ne plašite se preuzimanja vlastitog života u svoje ruke. Ne plašite se odgovornosti. Nema ništa lepše od saznanja da ste svojom odlukom pokrenuli brda i planine, učinili svoj i tuđ život magičnim, uradili neverovatne stvari jer ste vi tako osetili. Jer ste se usudili. Mnogi nisu. Pa čak i ako ste pogrešili, vi ste pogrešili, bila je vaša odluka.

Sedite i razmislite, šta je to što jako dugo želite a odlažete zbog nedostatka hrabrosti, volje, istrajnosti, novca…šta god to bilo. Pomislite  kako će jednom doći kraj i zamislite kako ćete se osećati kada shvatite da više zaista nikada nećete imati ni jednu šansu za ostvarenje te želje.

Zato krenite jer život je jedan i on prolazi!

Autor: Tijana Mihajlović