Home Blog Strana 457

MALE SITNICE ČINE VELIKO PISANJE

0

Istraživanje kao stil života ne podrazumeva samo put oko sveta za 80 dana. Istraživanje je put u središte sopstvenih želja i talenata. To razmišljanje sasvim slučajno me je dovelo do neka tri pravila koja su me definitivno navela da se pokrenem u pravom smeru.

Prvo spomenuto pravilo je: Ako ne kreneš za onim što želiš, nikada to nećeš ni imati.

Drugo pravilo: Ako ne pitaš, odgovor će uvek biti NE.

I treće, jednako fascinantno, pravilo glasi: Ako se ne pokreneš, uvek ćeš biti na istom mestu. Kao kada se odjednom probudiš i osvestiš nešto, a onda kreneš u lov na željeno. Na tom putu vredi se pridržavati nekih “zlatnih“ pravila pa možda još nekom budu zanimljivi i od koristi:

1.Imaš talenta, smisla, volje…to je super, na pravom si putu   Kada u sebi osetiš neku pritajenu želju da uvek nešto pišeš, kada nesvesno čitaš tekstove i zamišljaš potajno kako bi ti to napisao, onda je to zov koji ti poručuje da se otisneš u kreativne vode umetnosti zvane pisanje. Samo je bitno da prepoznaš taj zov, da bi mogao da te vodi pravim putem. Nemoj ga zanemariti.

2.Kada se jednom pokreneš, pola posla je urađeno  Čim počneš da istražuješ, uvek ćeš nailaziti na nove ideje, korisne informacije i linkove, ljude koji ti mogu biti zanimljivi i od pomoći na tvom putu istraživanja mogućnosti kako postati što bolji pisac. U svemu tome pronaćićeš nešto što će ti odgovarati i čemu ćeš želeti da se posvetiš i radiš na tome. Uz nezaobilazni kvalitet rada (koji se vrlo brzo otkrije, za to se ne moraš brinuti) važno je ostati uporan, dosledan i pun pozitivnog očekivanja.

3.Jasno definisan cilj gde želiš biti odvešće te baš tamo   U čitavu avanturu si se i upustio jer si nekada imao nejasnu viziju da želiš baš tim da se baviš, makar to bi i neobavezni, opuštajući hobi. Sa svakim narednim korakom, klikom miša, usvojenom informacijom, bićeš bliži svom cilju. Možda je to želja da uspešno vodiš blog, pišeš knjige ili za neke novine, bitno je da znaš da imaš potencijala za to i da veruješ da možeš da ostvariš to, a sa svakim naporom koji učiniš da što više saznaš o željenom, bićeš i bliži cilju.

4.Požitivna očekivanja, entuzijazam u radu, volja i trud su dobitna kombinacija za uspeh To je već postalo klasika. Svi vole i poštuju nečiji trud, kvalitet, informisanost i lepo ponašanje. Kao i u svemu, najvažniji je ispravan stav. To će otvoriti mnoga vrata, između ostalog, i ona kroz koja ti želiš da prođeš.

5.Bez obzira na okolnosti, uvek postoji nešto odakle bi mogao početi Možda je vreme pogrešno, ili ga je premalo ili si zatrpan obavezama, svima si potreban…Ali srećna je okolnost što imamo naprednu tehnologiju pa nam je sve uglavnom dostupno. Ako ti neka misao, ideja proleti glavom, uvek možeš da potražiš nešto više o njoj čak i na vlastitom telefonu. Inspiraciju ti mogu doneti svakodnevni kontakti, odnosi koje imaš, novine koje samo usputno pročitaš. Mogućnosti su neiscrpne, samo zastani malo, pogledaj, napravi plan i pokreni se !

  1. Um je važan saradnik na tvom putu do pisca Iako većina ljudi zanemaruje moć i dejstvo sopstvenog uma, ipak je on taj koji diktira pravila igre. Najbolje je rasterećeno pristupiti svom planu: Ok, mogao bih pisati…što da ne. Hajde da vidimo šta se može učiniti po tom pitanju…najbolji je način. Nema velikih očekivanja, nema velikih otpora u ovakvom pristupu. Kada imaš potpunu sigurnost u svoj intelekt, mogućnosti, potencijale, imaćeš i pozitivna očekivanja, a tvoj um će te voditi pravim putem da i dođeš do toga.
  2. Desiće se da ne ide uvek sve kako si planirao… Pa šta ?! To te samo jača i izgrađuje Uvek će biti iritantnih ljudi, situacija, okolnosti. To neka te ne zabrinjava. Iz svega nešto učiš. Čak i to može biti izvor neke dobre ideje i inspiracije za nešto. Iz svake situacije izvuci najbolje i nikada, ali nikada nemoj da odustaješ ! Da bi ostvario svoj san i radio (tj.pisao) ono što želiš, nema prepreka. Svi mogu biti mentori, od svakog nešto novo naučiš i neka onda ide svojim putem. A ti ćeš još i biti zadovoljan sobom jer si dobio i na samopouzdanju.
  3. Uvek imaj lepo mišljenje o sebi Pisci su većinom umetničke duše. Imaju dar da iskažu sve ono što drugi ne mogu. Talentovani idealisti kako ih neki nazivaju. Pa zar neko ko ima takve vrednosti može da ima loše mišljenje o sebi ili manjak samopouzdanja ?! Poštovanje ti neće niko pokloniti. Moraš sam da ga imaš. Kao i sa stavom, najvažnije stvari počinju sa tobom.
  4. Ako ipak osetiš da imaš otpor prema svemu i misliš da ti to ne možeš, razmisli zašto tvoja mašta kreira sva ta negativna očekivanja Podsvest je čudo. Ako si ikada posumnjao u sebe, svoje vrednosti i kvalitete to će se vratiti kao bumerang da te progoni sve dok ga ne osvestiš. Zato posveti malo vremena sebi i svom unutrašnjem stanju. Tamo uvek imaš nešto zanimljivo da otkriješ što će ti pomoći da svoju energiju usmeriš na ostvarivanje svojih ciljeva, a ne na njihovo blokiranje.
  5. Kada i dalje ne ide kako želiš, pusti…To će ti obezbediti pozitivno razrešenje tvojih nedoumica Uvek kada se isforsira nešto ili čak kad sami sebe isforsiramo da nešto moramo odraditi u nekom vremenskom roku, obavezno neće ići ništa po planu. Tada uradi ono što najbolje možeš u datom trenutku, obično to bude dovoljno. Onda umiri svoj duh, opusti se i kada okolnosti počnu da se slažu, prepoznaj ih i deluj!

P.S. Ove, na prvi pogled tako obične, sitnice nastale su u momentu kada je sve izgledalo nemoguće. Suočavanje sa problematičnim siutacijama i otvorenost za promene nateraju nas da se zapitamo nad ovim smernicama i da ih isprobamo u praksi. Iako deluju kao nešto prilično apstraktno i ne puno primenljivo, vrede uloženog truda. Caka je u tome da se shvate opušteno i da se primenjuju kao u igri (a ne kao u grču) Afirmativan stav prema promenama čini da se pokrenemo u željenom pravcu i pokažemo da je to što umemo, najbolje što je Svet ikada video!

Autor: Ivana Živanić

 

 

 

 

 

MRZOVOLJNA MIROĐIJA

Možda starenjem postajemo mudriji, umorniji, ali postajemo i mrzovoljniji. Više nezadovoljni kako vreme odmiče, volimo da se svuda mešamo, neko namerno ili tako naučen i neko retko instiktivno. Često više žene budu mirođije, to je istina, mada vi možete da se ljutite ali ipak tako je. Poznajem jednu stariju osobu, e sad nisu sve takve, ali uzeću je za primer jer je to retkost. Ta žena ceo život ni sa čim nije bila zadovoljna, a ni srećna. Pored više brakova i dece, unučadi uvek je ma i dok je bila mlađa bila malo na ,,svoju ruku“ kako narod kaže. Uvek je volela da gleda svoju zadnjicu više nego da gleda svoja posla. Niko joj nikada nije valjao, ma i da je savršen. Što se glume tiče, iz suza u smeh i obratno za tili čas, ma pozavideli bi joj svi svetski Oskarovci. Ne rađa to mati više. Kupiš naručeno i doneseš joj, a ona birka, ta banana mogla je da bude veća, ova jabuka ti gnjila, e taj luka proklijao, a što ti to meso nešto ne miriše lepo… Dođe ti da je pukneš kesom u glavu i odeš. Ako se pobuniš u stilu, idi pa kupi sama ako ti se ne sviđa, eee druže moj, savata te na samilost, sramota da se tako ponašaš prema bolesnoj ženi koja ne izlazi iz stana ni đubre da baci. Opet ispadneš kriv kako god okreneš. Doduše svi svetski gripovi su je napadali i ako ne izlazi nikuda zato što joj nos viri kroz prozor iz kuhinje i kao radar hvata signale ko je prošao i ko je došao. Sve serije i vesti celog vesta žena gleda, samo pitaj, toliko bezvrednih i glupih informacija ne bi čuo čitav život.

A tek jadikovanje, jadna sama nema šta da jede, a šteka lovu i kad neko hoće da joj pravi društvo, e taj se utrapio sad mora da kuva ono ,,ništa“ tj. pun zamrzivač. Deca je namire, obilaze, ali ni to ne valja, a kada nisu tu ostavili je na milost i nemilost. Koliko lekova pije da sad ne nabrajam treba mi tri teksta o opisu bolesti i dijagnozama. Bože sačuvaj, nedokučiva, neobjašnjiva, toliko laži i izmišljotina ne može ljudsko uho da podnese. Odavno više ne trošim sebe na takve, a na nju pogotovu. Njene bližnje pokušavam da smirim i da im objasnim ima ljudi koje: ,,Kako kolekva zanjiše,tako ih motika zakopa“. Molim se Bogu svaki dan da nikada ne postanem takva ni delić ma koliko ostarila i koliko god se promenila. Valjda se tako rodiš kao mrzovoljna mirođija, da zavadiš dva oka u glavi. Mislim da kad joj vreme dođe i kada se kao i svi mi jednog dana upokoji, makar će je sanjati neki od nas kako nas grdi: ,,Što ste taj sanduk kupili, ijuuu žito kako je loše skuvano, gle šta mi obukli i vidi onu ko bajagi plače…!“ Joj izvinite čitaoci moji da ne dužim, prosto je predvidivo nepredvidiva. Poslaću joj savršenu voćku i kesicu mirođije da je puno pozdrave i da joj kažu da me meda koji šeta Kragujevcom još nije pojeo.

Autor: Sanja Radojković Đurđević

 

KAFA SA CIMETOM

Dok je tog popodneva birala garderobu Staši pre očima prolete jedna decenija. Prolete jedno bezbrižno vreme koje je ipak nosilo breme koje će mnoge živote uplesti bez njihove dozvole. Dugu crnu kosu pažljivo uvi u punđu i duboko se zagleda u ogledalo. Iako se bližio trideseti rođendan bila je veoma lepa i šarmantna, sve u svemu zadovoljna odrazom u ogledalu. Pažljivo je kačila minđušu kao da želi da sve bude savršeno, da odaje sliku srećne i savršene žene. Ipak susret koji je trebao da se odigra veoma ju je uznemirio.

Ulazila je u kafić polako, nogu pred nogu. Pod kožom joj se nešto uvuklo i osećala je jaku jezu. Osetila je i dobro poznati parfem Chanel. Njega je oduvek koristila Milica, njena nekadašnja najbolja drugarica. Ugledala je kako sedi prekrštenih nogu, u suknji i lepoj košulji. Kose podignute u rep gledajući u svoj mobilni telefon. Dok je prilazila stolu kršila je prste. „Zdravo Milice“. „Zdravo Staša“. Stajala je par sekundi, a zatim sede na stolicu nasuprot nje. „Kafu bez šećera“- reče konobaru. „Znaš Staša, godinama sam pokušavala da obavim ovaj razgovor sa tobom, ali nekako nisam imala snage. Nisam znala odakle bih počela, a sada sam skupila svu hrabrost koju imam i zamoliću te da me ne prekidaš“. Staša samo prokuta knedlu i otpi gutljaj kafe.

„Sve ono što se desilo između Borise i tebe, pre one proklete nesreće, bilo mi je veoma mučno. Htela sam oduvek da ti kažem da sam sve znala, ali sam ćutala. I onda kada mi je dolazio od tebe osećala sam tvoj miris na njemu, ali sam i tada ćutala. Ćutala sam zarad našeg braka, naše sreće… a ti, ti si mi bila najbolja prijateljica. Moj idol, uzor…  I tada sam pokušala da te u svojoj glavi opravdam, da nađem neki valjani razlog… ali nije vredelo. Znam i za trudnoću i za pobačaj. Znam da je bio spreman da me ostavi zbog tebe u tom trenutku, ali život po nekad ipak odigra fer. Ume da postavi stvari na svoje mesto. Znam ja da on tebe i sada voli i da često pomisli na tebe, naročito sada kada mu se bliži kraj“. Staši krenuše suze, ali ne izusti ni reč. Pročitaj dobro to pismo, to su njegove poslednje reči upućene tebi.“

Staša je stiskala papir u rukama, a reči nisu htele da izađu iz njenih usta, iako je imala puno toga da joj kaže. Milica je čekala neki odgovor, neku reč, bilo šta… ali ništa. Ustade od stola, ostavi novac za kafu koju je popila još jednom pogleda Stašu duboko u oči i uz ogroman uzdah krenu ka izlazu. Staši tada krenuše suze koje nikako nije mogla da zaustavi. Htela je da je dozove, ali… muk…

Ispila je kafu do kraja. Pored sebe ugleda kantu. Pogleda u pismo i bez razmišljanja ga tamo i baci, bez čitanja, jer joj je ta ljubav oduzela mnogo toga u životu i nije želela da ima bilo kakvo sećanje na nju. Osetila je miris cimeta. U studentskim danima Milica i ona stalno su pravile kolače sa cimetom. Poruči jedan u ime starih vremena i pogleda na sat svesna činjenice da vreme ne može da vrati.

Autor: Lidija Gajić

MOJ PUT KA ISCELJENJU – BADEMI

0

Volela bih da malo pažnje posvetim i zdravim namirnicama i zdravom načinu ishrane, pa ću krenuti  od veoma zdravog koštunjavog voća – od badema.

Bademi su izvor vitamina E, kalcijuma, fosfora, gvožđa i magnezijuma. Sadrže i cink, selen, bakar i nijacin. Nekoliko studija potvrdilo je da bademi štite srce od napada. Da bi se izbegle srčane bolesti dovoljno je svakodnevno pojesti 45 grama ovog dragocenog voća.

Velike količine mangana i bakra u bademu čuvaju nervni i endokrini sistem, održavaju čvrstinu i zdravlje kostiju, normalan krvni pritisak, a podstiču i optimalan rad štitaste žlezde. Veoma je koristan i za držanje dijete, jer daje osećaj sitosti, što je veoma važno u borbi protiv gojaznosti.

Bademi su i odličan izvor kalcijuma, pa ko ne voli mleko i mlečne proizvode ili je alergičan, može ih zameniti bademima, bademovim mlekom i uvesti dovoljnu količinu kalcijuma u organizam.

Pored ostalog, bademi imaju i sledeće korisna svojstva:

Jačaju zube i kosti: Prirodni fosfor koji bademi sadrže pomaže jačanje kostiju i zuba.

Prevencija kancera: Bademi pomažu kretanje hrane kroz debelo crevo i tako pomaže detoksikaciju i smanjuje rizik od kancera.

Prevencija dijabetesa: Badem utiče na smanjenje skoka šećera i insulina u krvi, nakon obroka, i na ovaj način štiti od dijabetesa.

Preporučuje se trudnicama: S obzirom da sadrži folnu kiselinu badem se preporučuje trudnicama.

Smanjenje težine: Prirodno bademovo mleko pomaže smanjenje telesne težine tako što monozasićene masti iz badema pružaju osećaj sitosti i sprečavaju prejedanje.

Sprečava konstipaciju (zatvor): Bademi su bogati dijetetskim vlaknima i kao i druge namirnice bogate vlaknima pomaže u sprečavanju konstipacije. Svakako obratite pažnju na to da popijete dovoljno vode nakon što jedete bademe.

Daju energiju: Bademi sadrže mangan, bakar i riboflavin pomažu u stvaranju energije.

Alchajmer: Studije pokazuju da redovna konzumiranje badema deluje kao prevencija Alchajmerove bolesti.

Autor: Katrina Gold

 

MODA I ŽENSKE OBLINE

To što možda imate koji kilogram više (ili mnogo više) ne znači da morate da se odreknete modnih trendova. Svedoci smo vremena u kom „mršavice“ vladaju svetom, pa tako i garderoba, uglavom ona lepša, ide od XS do S. Nemojte da očajavate, ima nade i za nas sa oblinama.

Mesta koja su vam kritična prekrijte tako što ćete nositi neku haljinu na preklop, ili recimo preko farmerice vezati lepu ešarpu i prekriti uvek kritiču zonu stomaka. Sa druge strane istaknite ono što je na vama lepo i izazovo. Ako imate vitke noge, obucite suknju malo iznad kolena, a kritične delove prekrijte gornjim delom.

Kako bi vam određeni komad garderobe dobro stajao obratite pažnju na sam kroj. Vaše telo se razlikuje od tela recimo vaše drugarice, pa samim tim ista bluza neće stajati podjednako lepo i njoj i vama. Odaberite ono što lepo prati liniju vašeg tela.

Nemojte da mislite kako će vas odeća tamnih boja učiniti mršavijom. To jeste neko nepisano pravilo, ali šteta je da se stalo krijete iza mračih komada odeće. Umesto toga odaberite vesele, nežne, jarke boje koje vam lepo stoje i izdvojite se iz mase istih, kloniranih devojaka.

P.S. Mali dodatak: Shine magazin vam uskoro sprema iznenađenje što se tiče odeće za žene sa oblinama. Pišite nam u komentarima šta mislite o čemu je reči, šta biste vi voleli da bude u pitanju. Veliki pozdrav do sledećeg čitanja.

Autor: Lidija Gajić

 

SREĆNO MESTO

Bilo je to nekada davno u jednom izmišljenom gradu… U gradu u kome su svi ljudi srećni, nasmejani i ljubazni i u kom je ljubav jedini jezik kojim se govori. Taj grad bio je potpuno izolovan od svega lošeg što ga je moglo zadesiti.

Nalazio se negde na zemlji, niko ne zna tačno gde, ali jedino što svi znaju je da je do njega bilo nemoguće doći svakome ko nije stanovnik tog mesta. Nisu postojale nikakve mape i nikakve beleške o postojanju tog mesta, a ako bi neko slučajno i zalutao u te krajeve – smatralo se da postoji razlog zašto je baš taj neko zalutao tu i prihvatali su ga kao svog najrođenijeg.

Male kuće su izgledale gotovo identično, a ispred svake se nalazilo lepo uređeno dvorište sa bogatom baštom sa zadnje strane kuće i fontanama, ljuljaškama, klupama i drugim dvorišnim nameštajem koji je činio da uživanje bude potpuno i van kuće.

Priroda je izgledala kao u bajci! Bogate krošnje drveća, potoci, polja prepuna raznovrsnog cveća… Stanovnici ovog mesta vodili su pravi idiličan život, van prometnog saobraćaja, ogromnih solitera, vila i gradske užurbanosti. Sve im je bilo tu, na dohvat ruke, a glavno prevozno sredstvo bili su im bicikli koje su koristili za odlaske u udaljene predele na izlete.

Tako su, daleko od svega lošeg, vodili svoj savršeni život. Legenda kaže da se stanovnici ovog gradića nikada nisu posvađali među sobom! Bili su toliko vezani jedni za druge i toliko su se poštovali da su uvek bili spremni da pomognu jedni drugima, da saslušaju tuđe probleme i da sve što ih muči rešavaju zajedničkim snagama.

Danju su radili, a tokom večeri su organizovali zajedničke žurke gde se jelo i pilo u izobilju i gde je dobra muzika bila obavezna. Imali su prodavnice, bolnice i škole, tako da nikada nisu imali potrbu da napuštaju svoj mali raj.

Dugo su ljudi van granica ovog mestašceta pričali razne priče o tome kako postoji neko mesto koje niko nikada nije video, u kom žive neki čudni ljudi i gde, navodno, sve pršti od sreće. Neprestano su pokušavali da pronađu taj grad, crtali mape, odlazili u najzabačenije delove planina i šuma, ispitivali zemljišta… Neki su čak govorili i kako su bili tamo i proveli neko vreme sa lokalnim stanovnicima, ali da im se nije dopalo jer su tamo svi jako čudni i ludi.

Nisu znali šta će od ljubomore i zavisti, pa su neprestano kovali teorije zavere o tom nestvarno lepom mestu i njegovim stanovnicima. Ipak, to ove vesele ljude nije nimalo doticalo… Niti su te priče dopirale do njih, niti bi su im pridavali značaja čak i kada su nešto načuli. Živeli su u miru i sreći i nisu dozvoljavali da im to iko naruši…

I tako je, sa jedne strane, gde god bio, postojao jedan gradić u kome su svi živeli bezbrižno, srećno i voljeno; a sa druge strane jedan potpuno drugačiji svet u kom su vladali nemir, mržnja i zavist. Zato su samo retki imali tu privilegiju da dođu do „veselog“ gradića – oni nisu pripadali svetu u kom su prethodno bili, bilo im je suđeno da naiđu na sebi jednake.

Šta se kasnije desilo sa tim gradom i da li još uvek postoji – ne zna se. Kažu da je veoma moguće da i dalje tamo negde postoji to mestašce koje njegovi stanovnici ljubomorno čuvaju od pogleda drugih ljudi, iz drugog sveta. Čuvaju ga jer veruju da, ko treba, sam će ih naći, a onaj ko ih ne pronađe – taj i ne treba da se nađe u njihovom društvu.

Postojalo to mesto zaista ili ne, svakako da se ono, zajedno sa meštanima koji tu žive, uklapa u onaj čuveni kraj svake bajke „živeli su srećno do kraja života“.

Autor: Bojana Krkeljić